Marketing
Spoznala sam ono,
što mi je mjesecima objašnjavano.
Problem je,
što nekad ne dopuštamo tijelu,
da nam govori.
Naučila sam.
Ne braniti ljude kad me gaze.
Ne žaliti za nepostojećim srećama.
Ne imati potrebu biti prihvaćena.
Zazirem od plemenskog života.
Sve namještene mišićne poze na licu
Jebene sjajne ogrlice i haljine.
Ne podnosim tvoje dosadno obrubljene oči
I tanke, prezirno, očito, zle usne.
Plemenski ritam koji nabijaš mojim ušima
Tjera me da ludim.
I ne želim biti dio tvog rasplesanog majmunskog kola.
Što vrijede sve vezice i konopi,
Kad pri prvom padu pucaju?!
Pećina i znojni dahtaji što drže ju na okupu,
Boksaju se s mojim plućima
Gadi mi se pomisao na društo koje gmiže i bulji
Oko mene.
Na orošenom mobilnom aparatu,
Šifrirane poruke bombaša samoubojica.
Koji vrag će mi „tvoja“ sretna nova,
Kad mi je moja idealna?
Balončići kiselkastog alkohola i
Pluto što leti uokolo
Toliko vrtnje oko nikoga
Pompe oko samih sebe...
Pomisao na plemenski život
Navodi me na luđačko ponašanje.
Jer ipak,
Životinje se boje stranoga....
¤
poštujem iskrenost.
u tebi je imam.
Post je objavljen 01.01.2008. u 23:05 sati.