nitko nije otok

četvrtak, 12.07.2007.

Piši mi, i dođi Opet na Stari grad

Odlazim u jutro na zasluženi odmor.
Odlazim na more.
Odlazim dušu nahraniti mirisima, vjetrovima, šumovima, okusima.
Nisam pisala zadnje vrijeme.
Što nisam stigla, što mi se nije dalo, što od umora, a najviše što mi je pasala dobra zezancija komentarima, po blogovima.
Nema me do 02.09. Čuvajte mi blog i nemojte me zaboravit.
Moji najdraži blogeri.: Opaljena, Wanda, Brod u boci, Čiovka, Suncokretić, Da sam mudra, Slatko gorko, MiniMaxin, Greentea, Fizikalac, Kenguur, Ima jedan svijet, Grintavac,Promatram razmišljam, Ledena,Slonić,Levant, zuzayok, obadžo,mamaseneda....MISLIT ĆU NA VAS!
Velika pusa svima i sigurno ću pokušat nać neki internet kafić da se javim kojim komentarom, JER NE ZNAM KAKO ĆU IZDRŽATI BEZ BLOGA I VAS.

- 01:29 - Komentari (38) - Isprintaj - #

petak, 06.07.2007.

Danas, ili ti jučer je točno godinu dana da sam postala baka. Bože kako je proletilo.
Šta godina, proletilo je 27 godina,od kad se rodila Lavica.
Te noći prije godinu dana probudio me mobitel: mama, puko mi je vodenjak. Bilo je 2 u noći. Taman sam valjda zaspala. U sekundi sam bila budna, probudila i Rokera, uzšetala se po stanu kao da ja trebam rodit. Znam samo da sam se bojala, jako bojala, jer rađala je moja kćer. Sjela sam u kuhinju, moje omiljeno mjesto, napravila si nesicu, i čekala. Pet dana prije poroda već je bila u bolnici. Sitna je, nježne građe, više izgleda ko djevojčica, nego zrela žena. Pričala je kako je sestrama u bolnici sve namještala da vide vjenčani prsten, da ne pomisle da je maloljetna majka. Jedna ju je i pitala koliko ima godina, uz njen zaključak da je mislila da ima 16. I kako da se ne bojim za to svoje malo plavo oko. I još, sve što čitaš što se događa na porodima po bolnicama, umirala sam tih par sati. Molila Boga. Pušila. Plakala. Uzela svoj rokovnik i počela pisat, još nisam bila na blogu, koja šteta. Napisala sam joj pismo. Ljubavno.
Sjećanja su navirala, unatrag. Bila sam hrabra kad sam nju rađala, nije bilo straha,nisam ništa znala, ništa loše. Spremila sam se , sjela u taxi, i otišla rodit. Nije bilo ni fiksnog telefona u stanu, jedan u cijelom stubištu. Ta je žena radila uslugu mojoj staroj, i mužu, i zivkala bolnicu, ona je donijela vijest kad sam rodila. Nije bilo muža na porodu, nije bilo posjeta, nije bilo ni prozorčića, da vide bebu. Nije bilo unošenja hrane, pa da se najedeš. Nisi smjela imat normalne uloške,samo zelena krpa. Nisi smjela nosit gaće, drž rukom kad ideš na WC. Nije bilo lijepe riječi dok rasturaju trudovi. Jebote ponekad pomislim kao da sam rađala u srednjem vijeku. Šest godina kasnije, puno bolje, ali ni blizu kao danas.
Te noći u 4 i 15, moja Lavica je donijela na svijet Bakinozlatomalo. Baka je iz prve ruke dobila vijest mobitelom. Koji napredak.
Danas Bakinozlatomalo puže, penje se uz trosjed, vrišti, smije se stalno. Odmotavo je s dedom poklon uz vrištanje i smijeh. Uživancija. Ma-ma, ta-ta,ba-ba, de-da. za sad toliko.
To mi je bio prvi dio dana, onaj ljepši.
Drugi dio je bio -Registracija i obvezno osigurenje. Pljuc 3200KN, što keš, što kartica. No i tu veselje, Jadransko osiguranje časti sa 150 Kn, iz čistog mira, ne možeš vjerovat. Prva rata umanjena za taj iznos. Nije puno, ali veseli takav poklon.
Večer proveli kupujući perilicu rublja za more, i to uspješno, Otvaranje odozgo, mali broj okretaja-500, za dole dovoljno, 1700KN.Super zadovoljna.

I opet pjevam:
Hej, hej prođe ovaj dan, prođe ovaj dan
dan kao san.......

Naravno opet Drugi način, je ih vadim iz naftalina.
Još kad smontiram kazić, tek će te ih čut.
Laku noć, svitu moj!

- 23:42 - Komentari (53) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.07.2007.

Piši mi

Opet je jedan blog ugašen.Prva blogerica koja me je ufurala u sve ovo, prva koju sam čitala, prva pomoću koje sam učila o blogiranju- OPALJENA-, prošlu noć ugasila je svoj blog. Baš mi je žao, nadam se samo da nije popizdila i da će se iza mora vratit. Dobar odmor joj želim!

Ljetna fjaka u punom zamahu, ni oblačit mi se ne da . Zavežem ujutro onu maramu, čas je suknja,čas haljina, stavim štipaljku na skupljenu kosu, i lino se vučem po kuči. I šta je najgore, umorna, a ništa ne radim. Baš me briga, danas mi je bio prvi neradni dan nakon duuugo vremena. Sutra repriza.

Cijeli dan pjevam:

Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
Proljeće je sada
Mene obuze sjeta
Ja ti pišem pismo
stari prijatelju moj
Daj mi reci što ima novo
Sve mi reci što znaš
Jutrom kad se budim
često tužan sam
Noći su moje duge
Pozdravi društvo i druge
Ja ti pišem pismo,
stari prijatelju moj
Daj mi reci što ima novo,
Sve mi reci o njoj
I dal' još svirate noću pored rijeke
Sad je došlo lijepo vrijeme
Pjevate li one naše pjesme
Da li ponekad sretneš moju dragu
Jel' još uvijek onako lijepa
Pita li za mene i da'l me čeka
Piši mi sve

Pjesma mojih mlađih dana!

- 01:12 - Komentari (41) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se