Opet je jedan blog ugašen.Prva blogerica koja me je ufurala u sve ovo, prva koju sam čitala, prva pomoću koje sam učila o blogiranju- OPALJENA-, prošlu noć ugasila je svoj blog. Baš mi je žao, nadam se samo da nije popizdila i da će se iza mora vratit. Dobar odmor joj želim!
Ljetna fjaka u punom zamahu, ni oblačit mi se ne da . Zavežem ujutro onu maramu, čas je suknja,čas haljina, stavim štipaljku na skupljenu kosu, i lino se vučem po kuči. I šta je najgore, umorna, a ništa ne radim. Baš me briga, danas mi je bio prvi neradni dan nakon duuugo vremena. Sutra repriza.
Cijeli dan pjevam:
Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
Proljeće je sada
Mene obuze sjeta
Ja ti pišem pismo
stari prijatelju moj
Daj mi reci što ima novo
Sve mi reci što znaš
Jutrom kad se budim
često tužan sam
Noći su moje duge
Pozdravi društvo i druge
Ja ti pišem pismo,
stari prijatelju moj
Daj mi reci što ima novo,
Sve mi reci o njoj
I dal' još svirate noću pored rijeke
Sad je došlo lijepo vrijeme
Pjevate li one naše pjesme
Da li ponekad sretneš moju dragu
Jel' još uvijek onako lijepa
Pita li za mene i da'l me čeka
Piši mi sve
Pjesma mojih mlađih dana!
Post je objavljen 01.07.2007. u 01:12 sati.