< kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (8)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (4)
Rujan 2006 (3)
Kolovoz 2006 (8)
Srpanj 2006 (7)
Lipanj 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


oches/neches

by: ..Penny Lane..

enjoy the silence

hodajući ulicom u glavi
mi se pojave rečenice,priče,misli
koje kasnije postanu recimo
priče i textovi koji najčešće
završe na ovom blogu.
ponekad o meni,ponekad o
nekome,a nekad o nikome.
nekad mašta a nekad splet čudnih
[ili manje čudnih] životnih okolnosti.

nadalje, zaista bi željela da mi
se prestanu
ostavljati besmisleni komentari tipa:
joooi i ja obožavam nirvanu svrati
do mene.
postovi služe da bi se čitali.
blog postoji da bi ja svijetu
rekla ono što imam.

na kraju, još jednom zahvale pepi
koja mi je nekad davno napravila ovaj
dizajn koji sada više nije ništa drugo
negoli dio lijepe prošlosti i još pomalo
bolno sijećanje.

Mortifera Naenia Avalon[G.A]


Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Somebody said that they're not much like I am

za vas Mortifera Naenia Avalon[G.A].
opčinjena makovima i sunčanim poljima
u kojima voli ležati.
ovisna o kakau,kavama u podroomu i
još mnogim
[vama] nevažnim sitnicama.
voli jedan krov i zalaske sunca promatrane
s njega.
stepenice uz kupu i popodneva
ostavljena tamo.
sladoled i miris mora.
glazbu i zaspati uz umirujuću,poznatu
melodiju savršenih pjesama.
voli otkucaje ljudskog srca i osjećaj
kože pod prstima.

mačke i kako savšeno slatko predu
kad im je liepo.
zagrljaj i osjećaj sigurnosti,...
pisati,inače postojanje ovog bloga
ne bi imalo smisla,..

°Lord if I'm an unbeliever - what do
I believe?
Can you tell me lord what you
had done
if you were me?
I have stared into the eyes
of innocence and fear.






°I know the time has come
te leave your past behind.
And now the time has come
to stop them controlling your mind.




°When you open your eyes
When you gaze at the sky
When you look to the stars
As they shut down the night
You know this story ain't over






°I am the master of the game
that s made a fool you
I m watching from the highest tower
You got the aura to enchant them - and a symphony
And I have got the power




°Don't go wasting your emotion
Lay all your love on me
Don't go sharing your devotion
Lay all your love on me



°Heaven is a heartbeat away for your
dreams of
Tomorrow could end today





°Heat from the ground feeds
the fire
My desire to live
with this rage
With
thoughts of you
filling my nights
And my days...
Hear my cry,
Feel my pain
If I should fall,
I'll start over again





°little do I know
little do I care
little would it help
if knew and was aware
aim beyond the stars
catch a glimpse of gold
a planetary chart
where the stories are untold






°there's a place where
I want to hide
with a view to a shallow moon
there's a star in my cosmic mind
that reminds me of you




°Can you remember?
Tell me how far I have to go
Can you remember
lust in the eastern skies?
Can you remember when
you told me sayonara?
Can you remember me? 'Cause I will never
say goodbye







KAKO IŽIVCIRATI STARCE...

1. Sljedi ih svugdje po kući.
2. Muči kao krava kada kažu tvoje ime.
3. Pravi se da imaš amneziju.
4. Govori sve naopačke (unatrag).
5. Zabijaj se u zidove.
6. Govori da se nošenje odjeće protivi tvojoj religiji.
7. Uđi u njihovu sobu u 4 ujutro i govori: "Ah, dobro jutro! Kakav divan
dan!"
8. Glasno hrči dok se smiješ i onda se smij još jače.
9. Dok gledaš film čitaj tekst naglas.
10. Iščupaj nekome vlas kose i vrišti :"DNK!!!!!!"
11. Nosi beđ na kojem piše " Ja sam retardiran"
12. Pričaj s olovkom.
13. "Imaj" 20 izmišljenih prijatelja s kojima pričaš svaki dan.
14. Pokušaj se popeti na zid.
15. U javnosti viči :" NE MAMA, NEĆU TE OPLJAČKATI!!!"
16. Guraj si olovke u uši i nos.
17. Neko vrijeme isključuj i uključuj svijetlo i onda usklikni:" Aha.... sad
kužim!"
18. Jedi svoju kosu.
19. Drži starce za ruku i jezivim glasom im šapći:" Vidim mrtve ljude..."
20. Dok se tuširaš ili kupaš deri se:"UTAPAM SE!!! POMOĆ!!!!"
21. Na sve što kažu odgovori sa:"Lažeš!!!!"
22. Pravi se da si telefon.
23. Pokušavaj plivati na podu.
24. Kucaj im na vrata cijelu noć.


10 ZANIMLJIVIH STVARI KOJE MOŽEŠ RADITI U LIFTU:
1.imitiraj zvukove trkaćeg automobila svaki put kad netko uđe ili izađe.
2.ispuši nos i pokaži sadržaj svoje maramice drugim putnicima.
3.pravi bolne grimase dok se udarate po glavi mrmljajući:'ušutite,čovječe,živcirate me svi,ušutite!'
4.pozdravi svakog ko uđe snažnim stiskom ruke i predstavi se kao general u penziji.
5.vježbaj jogu.
6.zagrizi sendvič i punim ustima pitaj drugog putnika:'oćmfete i...mljac,mumf,i fi mfalo,mljac?'
7.kada lift bude pun promljaj odostraga'ah ne sad,prokleta morska bolest!'
8.nosi plišanog medvjedića i drugim putnicima se obraćaj preko njega.
9.kladi se s drugim putnicima da možeš staviti kunu u nos.
10.bulji u drugog suputnika jedno vrijeme,a onda mu reci:'vi ste jedan od NJIH!'i pomakni se u drugi kut lifta.






NIRVANA PRIJEVODI PJESAMA=)

Brijač Floyd /floyd the barber;bleach/

Zvrcnulo je na vratima-uči
Floyd mi promatra zaraslo lice
Sjedni na stolicu ne boj se
Na licu mi se puši vrući ručnik
Bio sam obrijan (3x)
Barney me privezao na stolicu
Ništa ne vidim jako se bojim
Floyd teško diše čujem zip
Pii pii prislonjeno mi na ustima
Bio sam osramoćen (3x)
Osjećam i druge u toj prostoriji
Opey teta bee pretpostavljam
Naizmjenično me komadaju
Umro sam udavljen u
Andyevoj guzici
Bio samo brijan (3x)
'dnevnici' str. 53




Novinski isječci /paper cuts/

Kad mi je vrijeme za jelo
Ona mi gurne hranu kroz vrata
Pužem prema pukotinama svijetla
Ponekad ne mogu pronaći put

Novine su prostrte naokolo
Upijaju koliko već mogu
Opet treba počistiti
Sve dobro isprati

Dama prema kojoj osjećam majčinsku ljubav
Nemože me pogledati u oči,ali ja vidim
Njezine,one su plave, one izazivaju,one su
Nemirne i matrubiraju

Tako sam rekao-tako sam rekao-tako sam rekao-tako sam rekao
Razlog razlog razlog idemo opet

Crni su prozori obojeni
Stružem ih noktima
Vidim druge nalik meni
Zašto ne pokušavaju pobjeći?

Iznijeli su one starije
Pokazuju prema meni
Oni stariji dolaze s baretijama
Nekud odvode moju obitelj

A puno kanije naučio sam kako prihvatiti neke
Prijatelje ismijavanja-moje cjelokupno postojanje služilo je
Vama za zabavu
I zato sam ovdje s vama

Da vas uzmeme-sa sobom-vaše su oči plave
Olakšanje u nirvani

Nirvana (6x)

'dnevnici' str. 57



Aneurizma /aneurysm/

Dođi ovamo & zapleši
Nemoj stati & prodrmaj se
Dođi ovamo & uzmi hors
Toliko te volim da mi je zlo
Ona mi ne prestaje punpati ravno
U srce
'dnevnici' str 102




Uroni/dive/

Uzmi me-uzmi me da
Ispisti tihi dugi signal
Polako konačno da
Svi su šuplji
Uzmi me-uzmi me da
Čak ću im i platiti
Možeš
Hej
Uroni uroni uroni uroni u mene

Poljubi ovo poljubi ono da
Ispisti tihi dugi signal
Polako polako da
Mogao bi biti moj junak
Uzmi me uzmi me da
Udari me udari me da
Jako sam dobar kad mrzim
'dnevnici' str 107



Litij /lithium/

Tako sam sretan jer sam danas našao svoje prijatelje
Oni su mi u glavi

Tako sam ružan ali to je OK jer i vi ste takvi
Razbili smio naša zrcala

Nedjeljno jutro je neprijateljski dan što se mene tiče
I ne bojim se
Palim svijeće omamljen sam jer sam našao boga
Hej hej hej

Tako sam usamljen ali to je OK obrijao sam ti galvu
I nisam tužan

Ali ipak možda
Koliko sam čuo ja sam kriv ali nisam siguran

Tako sam uzbuđen jedva čekam da te vidim
Malo-nije mi ni stalo

Tajko sam uspaljen to je OK imam silnu želju

Sviđaš mi se }neću priznati
Nedostaješ mi }
Volim te
Ubio sam te
'dnevnici' str 161



Dođi kakav jesi /come as you are/

Dođi kakav jesi-kakav si bio-
Kakav želim da budeš-
Kao prijatelj-kao prijatelj-kao
Stari neprijatelj-ne žuri se-
Požuri se-do tebe je-
Ne kasni-odmori se-
Kao prijatelj-kao stara-
Uspomena uspomena ah

Dođi uronjen u blatonatopljen bjelilom
Kakav želim da budeš-
Kao prijatelj kao stara
Uspomena

A kunem ti se da nemam pušku
'dnevnici' str 169




U cvatu /in bloom/

Prodajte klince za hranu-vrijeme
Mijenja raspoloženja

Proljeće je opet došlo-re-produktivne
Žlijezde

On je onaj koji voli sve
Lijepe pjesme-a on voli pjeveti
Pjeveti-i voli špucati iz svoje
Puške ali on ne zna
Što to znači ne zna
Što to znači kad ja kažem AHH

Možemo imati još malo
Priroda je kurva
Masnice po voću
Nježna dob u cvatu
'dnevnici' str 164







subota,23.08.2008.,16:32

.pismo za odlazak.

Hej ti!
Trebala bi ti reći puno toga. Pretočiti izgovorene riječi u slova na bijelom ekranu i kliknuti na 'objavi'. Možda. Možda neki drugi put. Oprosti.
Sjećaš se onih misli kako ćemo se jednom primiti za ručice i biti sretni,opet?
Kako ćemo se grliti i zajedno prepričavati doživljaje neizmjerno sretni jedno zbog drugog? Onako istinski.
Vesela sam. Zanimljivo ljeto je iza mene. Da si barem mogao biti tamo.
Svidio bi ti se, znam da bi. Smijala sam se s njim. Bila je noć. Proveli smo ju na iznimno zanimljivom mjestu. Da,. Sviđalo bi ti se tamo. Želio bi biti što duže. Trebala bi sada reći kako je nebo bilo savršeno zvijezdano i kako je mjesec bio predivno okrugao. Ne. Nebo nije bilo zvijezdano,bilo je ukrašeno pokojom zvijezdom, a mjeseca nije ni bilo. Umjesto njega, imali smo lampu ulične rasvjete koja se palila i gasila u nekom svom neodređenom ritmu. I bilo je predivno.
Mačka se motala oko nadgrobnih spomenika i grančice pod njenim šapama su pucketale. Slatkica. Našli smo neke svijeće i upalili ih. Pijuckali smo pivu dok se dim cigareta pleo oko prstiju.
Neću se više vratiti. Žao mi je.
Ne mogu više gledati sve te priče,toliko njegove. Znaš čije. Od onog kojeg smo nekad obožavali. I boli me to. Nije u redu obrisati ih. Ne možeš uzeti škare i isjeckati dijelove života koji ti se ne sviđaju. Iako sam svjedok da neki to još uvijek pokušavaju. Kad bi ih obrisala bilo bi kao da sam zapalila dio sjećanja i ostavila pepeo koji će raznjeti vjetar. Ne želim to. Volim svoje uspomene. One su dio onoga što jesam. Neka to sve bude neki svojevrstan spomenik svima njima. Moje odavanje počasti. Svima onima kojih više neće biti. Znaš. Baki. Dedi. Franu. Elviru. Njemu. Da znaju da ih nismo zaboravili. Da. To je lijepo.
I,. I neka to bude za sve one koje imam. Za nove noći na krovu. Za Martu i da bude sretna s Josipom. Za Idu da ne bude mali uplakani mrgud i da Petar bude točno onakav kakvog ga je zavoljela. Za Dalilu i Juru, da im još dugo bude ovako lijepo. I za Suzanu. Za Maju. Za Zlatnu i da nabavi sve brojeve stripova koje toliko voli. I Ajnu i Almira,da im uspije ono što meni nije,barem ne prvi put. I za cure u Jezerskom. Znaš sve što im želim. Da, točno to. I za Eminu i Sanela, da riješe sve one problemčeke.Za novog Njega koji se pojavio nedavno i slučajno, kako to obično i biva. On je toliko razveselio Aylu kada je Stari On, onaj drugi, odlučio da će umrijeti. Za sve one koji su kliknuli na našu blog-adresu i postali trajni gosti i vjerni prijatelji. Za Nanče i Mishicu. Za malu Hanu. Za Dolly. Za Denisa,naravno.
Trebaju znati da ih volimo,puno. I volim tebe. Željela bi ti zahvaliti što si samnom prošao kroz toliki dug period života. Budem te posjećivala. Prisjećala se svega tog. I znala da sam sad sretnija.
Do sljedećeg susreta,prijatelju.
Ayla.





ovo je posljednji post na ovom blogu. napisan u obliku pisma starom prijatelju,jer to je i bio.
hvala za svaki komentar,od kojih su mnogi poticali suze. ponekad radosnice, ponekad suze koje teku kada se ponovo diraju stare rane.
možda se sretnemo opet,na nekoj novoj adresi.
molila bi da se moji postevi ostave na miru i da se ne kradu i ne budu pretvoreni u lance sreće[mishica,hvala što si mi rekla za to]. kradljivci,liepo vas kulturno[!] šaljem u rodni kraj.
onom krugu viernih čitatelja i prijatelja, hvala na svakoj posjeti i svakoj podršci. bilo mi je zaovoljstvo pisati vam. pisati priče u kojima ste se nalazili i koje su vas razveseljavale. vjerujte,bit će ih još. na nekom novom mjestu. uskoro. gašenje nirvanaija bloga je gotovo kao rastanak od pravog prijatelja,od krvi i mesa. nedostajat će mi. nakon toliko vremena, nije ni čudno.
pozdrav
Mortifera Naenia Avalon [G.A.]

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (27) ..print.. | |

nedjelja,29.06.2008.,14:49

tebi

teškom mukom palim cigaretu. vjerovatno zato jer mi se ruke tresu i jer je tvoj pogled prodoran kao što je uvijek i bio. kao da si uvijek znala što mi prolazi glavom i sada me toga strah. upalio sam ju, na jedvite jade,ali jesam. prvi dim,crvenog malbora, otpuhan negdje u smijeru tvoga lica.
gledaš me i dalje,ne trepčući, očima čija me boja uvijek fascinirala.
žao mi je.-promucam, više za sebe nego tebi. srce mi lupa i bojim se da ga ne čuješ jer si uvijek voljela njegov zvuk i spazila ga čim bi ti se približio.
ŽAO?!- odgovaraš smireno ali s nečim u glasu što nikako nisam mogao odgonetnuti.
-sada još reci da me voliš i zaista,ovo će biti naibolji vic ikada ispričan.
ovo me zabolilo. no znam da imaš pravo.5 slova neće promijeniti ništa. nikada više.
nekoliko sati kasnije ležim u krevetu i ponovo vrtim sve što se danas dogodilo.
gađenje.razočaranje.
to je bilo u tvom pogledu i očima.
okrenem se u krevetu i ugledam sliku malene djevojčice,ne starije od godinu dana,kako s najiskrenijim osmijehom uživa u snijegu. stigla mi je poštom toliko davno s nekolicinom ispletenih narukvica.
-što se nama desilo?ja.
kad si se vraćala iz busa po zagrljaj,kad sam te posljednji put vidio. tko je mogao znati da će biti zadnji?
žao mi je Ayla,toliko mi je žao.

Ljubavi,željela bi da možeš gledati stvari iz moje perspektive ali svojim očima,iz svoje kože. da možeš napraviti ovo i da ja mogu pa makar još samo jednom biti ponosna na tebe. vjerujem da za ovo nikada nećeš saznati. ovo je priznanje nečega što nije smjelo biti priznano. žao je i meni. žao što si umro. umro kao kukavica. no to ne znači da te ne volim,makar najmanje no što ikad jesam. Ljubav se ne uvjetuje.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (13) ..print.. | |

petak,27.06.2008.,14:11

[nadam se da će te ovo bar malo oraspoložiti,. wt,.]

korzet stegnut oko uskog struka toliko da je bolilo.kratki,maleni udisaji. kilometri i kilometri,ili se barem tako činilo,najcrnjeg satena i najskuplje čipke okruživali su sniježno bijelu kožu za koju bi se moglo reći da nikada nije vidjela sunce. kosa puštena da slobodno pada. mirisala je na jasmin. usne skrivene pod crvenim ružem, a ipak, toliko meke. vitki bijeli vrat ukrašen crnim perlicama. mršavi,ali i dalje elegantni prsti bili su preklopljeni dok je savršeno mirna, pogleda zametnuog negdje u stranu slušala riječi ispunjene razočaranjem. izgovarao ih je čovjek kojeg je smatrala čovjekom svog života.ako je takvo nešto uopće postojalo.sjetila se one uspavanke koju je pjevao gospodin otac svake večeri dok je uspavljivao svoju ljepoticu. kako je on to volio reći. počela ju je pjevušiti. samo u mislima ali dovoljno da ga ne čuje više. da ne čuje razočaranje i bijes. nije to bilo 'želim-ti-pomoći' razočaranje. bilo je to 'želim-te-uništiti' razočaranje.
nećeš me uništiti ako ja tebe uništim prva.
udarac. koža,sekundu prije sniježno bijela sada krvavo crvena.
pogled,sekundu prije savršeno miran, sada odlučno ljutit.
pogledala ga je u oči,ni jednom ne trepnuvši,sigurna u sebe,u sve što je bila i sve što je radila.
to nisi smio napraviti. nikada.
nož,srebrni,već naraštajima u obitelji,napokon je poslužio svrsi.
bijela koža umljana crvenim kapljicama.
to nisi smio napraviti,...

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (4) ..print.. | |

subota,21.06.2008.,17:12

Ayla želi,.

* novu šalicu kakaa jer je ovu, 4 danas, popila.
*sklupčati se uz nekoga i udisati miris ljudske kože uz zvuk otkucaja srca. to ju je uvijek smirivalo.
* se osjećati sigurno i zaštićeno,.
*dobru knjigu koja će skratiti ljetne vrućine
*nekoga tko će pojesti sve napravljene sendiče namjenjene Idi
*natrag svoje srce,jer ga uporno ne žele vratiti.[jesam ti milijun puta rekla adresu na koju trebaš poslati?moje je. nedam ti ga.]
*snagu da ne kaže Rudlavom Stričeku sve što bi željela, jer Najmanji Keksić to nije zaslužio.
*se sjetiti kako se to voli?
* znati kada,gdje,s kim i kako?
* da ju prestanu čudno gledati jer ima svoje načine rađenja savim običnih stvari.
*leći u ono cvijeće pored kojeg prolazi kad ide iz škole.
*imati dovoljno kuna da si kupi veliku Diddlinu[ da ju može grliti,kao i Gregora,dok pajki] i posteljinu i svašta nešta na Jacka Skellingtona i Beetlejuice-a.
*živjeti među makovima,tu i tamo prošaranim suncokretovima kako bi se Sreća osjećala dobrodošlom.^^
*malenu micu mačku,..[ćemo moliti mamu da nam dozvoli da ju imamo,.]
*biti sretna kao što je bila prie,..previše.
*zahvaliti Onom Gore na,..neka ostane njihova mala tajna,.
*znati da li traži previše?

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (5) ..print.. | |

utorak,17.06.2008.,18:38

blistava sreća, za tebe i mene (:

stojim na raskrižju vremena.
nude mi se 2 izbora. nema nečeg neutralnog i odluka mora biti donešena.
jednako primamljivi.
desno od mene put za prošlost. dobro ugažen i utaban mojim stopalima. put je to koji znam suviše dobro i kojim sam se vraćala previše puta. otisak converse starki, br. 6, sasvim se jasno vidi,. ostavljen onda kada sam se zadržavala na mjestima koja to,..možda nisu zaslužila. možda.
galerija dobro poznatih slika i uspomena, u okviru sjećanja. dobro poznata lica,
od kojih neka više nikada neću vidjeti.
nakon svih tih vraćanja, zar bi se još samo jedno u nizu -žao mi je ili oprosti,neće se ponoviti trebalo biti dovoljno dobro da ja ponovo počnem čitati priču čiji kraj suviše dobro znan svima nama?
lijevo-put za budućnost.
propinjem se na prste ne bi li uhvatila koji sitni detalj onoga što me čeka. no,moja budućnost je onakva kakvom ju ja učinim. a znaš kakvom ću je učiniti? najboljom. ili ću barem pokušati.
mjesta na kojima još nisam bila i ljudi koji se još nisu pojavili u mom životu,a možda će ga baš oni promijeniti,čekaju me tamo. ja samo trebam koraknuti.
bitke, dakako i porazi, makovi posađeni uz rub puteljka koji vodi 'a-tko-zna-gdje' uistinu su primamljivi.
ja volim iznenađanjenja i pustolovine. volim nove, neistražene stvari i osobe dovoljno zanimljive da im poklonim pažnju. koliko ih je samo novih,neznamjenjivih, došlo u zadnje vrijeme?
ja se po nikoga neću vraćati. ako ćeš krenuti zamnom, možda ti pružim ruku. na neki sasvim novi način. vući te sigurno neću.
spremna pustiti nekog novog u život. nekog tko zaslužuje prilike koje ti nisi znao iskoristiti,a bile su pružene.
nekog tko će znati ono što ti nisi znao.
uostalom,lijevo je oduvijek bila moja strana.
[tamo nas čeka, tebe[Njega] i mene, blistava sreća u pola cijene,..]

Mortifera Naenia Avalon[G.A]

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (4) ..print.. | |

petak,13.06.2008.,22:41

[?]

narukvica. sve i jedna.na svom mjestu. dio prošlosti dovučen u sadašnjost.vrisak u meni ugušen.
uvijek i zauvijek.
nikada više.
kukavico.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (7) ..print.. | |

nedjelja,08.06.2008.,22:11

I just died in your arms tonight,.

crna kosa preljevala joj se preko leđa. jednako crna,do poda duga haljina lagano se pomicala na vjetru proizvodeći tihi,šušteći zvuk satena,svile i čipke.
svojim tankim,savršenim prstima držala je krvavo crvenu ružu sjedeći na kamenoj klupici staroga groblja.



mogao sam namirisati njezino nestrpljenje,kosu,kožu i usne. isčekivanje. isčekivanje da se nađe u mojim rukama i moje isčekivanje da dotaknem njezinu bijelu,mekanu kožu.
još samo krila i bila bi pravi anđeo.
previše lijepa za ovaj svijet. previše lijepa da bi bila stvarna.
grančice pucketaju pod mojim nogama odavajući da se približavam. okreće glavu i ugleda me svojim zelenim očima. veliki osmijeh preko cijelog lica. i mog i njezinog.
pada mi u zagrljaj i sada u rukama držim njezinu šušteću haljinu,mirisnu kosu i maleno,krhko tijelo.
primiče lice mom dok ja u rukama osjećam hladnoću metala.
usne na usnama i topla krv koja se spušta niz moje ruke. srce koje je prestalo kucati.
previše lijepa za ovaj svijet. previše lijepa da bi živjela.
anđeo.




____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (5) ..print.. | |

petak,06.06.2008.,21:06

Čokolada na moi način

Spuštam pogled na ruku u kojoj se nalazi cigareta. 5 slova ispisanih uz sam filter. camel. teškom mukom nabavljen i plaćen praktički zadnjim lipama. naručen specijalno za mene,putujući nebrojene države kako bi ja bila sretna. još uvijek mi cigareta u ruci izgleda nekako čudno i provjeravam radi li se zaista o mojoj ruci. nekoliko ručno ispletenih narukica i perlice nanizane na struni pokazuju da je ruka doista moja. uvlačim dim duboko u pluća i zadržavam ga ondje nekoliko sekundi. u čemu je štos? užitak? eto,jendostavno je.
izdišem dim u smjeru otvorenog prozora i gledam kako polako nestaje. drugo savršenstvo,tik uz kutiju camela-šalica kakaa,hladnog i čokoladnog. najboljeg. otpijam gutljaj spuštajući šalicu natrag na pod. iz slušalica dopiru stihovi koji me pecnu- do you feel? do you care? did you wait and love me all this time?
ne,naravno da ne. a zašto bi?
misli otpuhane zajedno sa sljedećim dimom. nestao u kišnoj noći,kao da nikad nije ni postojao.
novi stihovi,nove misli- last word is for me,..

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (10) ..print.. | |

utorak,20.05.2008.,20:40

Podroomu,jednom i jedinom,savršenom.

I danas smo se tamo sakrile. Mjesto koje nas je sakrilo bezbroj puta prije,kada i ukoliko je to bilo potrebno. Mjesto gdje smo provodile satove fizike i gdje smo ostavile milijun suza i jednako toliko osmijeha. Svaki put na istom klimavom stolu i dobrim starim neudobnim stolicama. Camelanje,plakanje,gušenje od smijeha,brisanja suza u rukav,kovanja planova i hvatanje za sjaćanja dio su naših malih rituala. Nekako,ni jedno 'bude dobro' ne zvuči dovoljno uvjerljivo kao ono izgovoreno tamo,na našem mjestu,gdje su stvari uvijek iste i ugodno nepromjenjene. Bez straha da će netko doći i uništiti sigurnost koja je tamo usađena,u zidove,stolice..duboko,preduboko da bi bila iskorijenjena.
Prva zajednička kava ostavljena je tamo,riječi za koje smo mislile da nikada nećemo imati hrabrosti izgovoriti,uspjele smo izreći za tim stolom.
Skrivajući se od onih koje volimo najviše,a bole nas najviše,zajedničkim plakanjima još bolje smo upoznale jedna drugu. Beskonačka gledanja u mobitel na koji ta,toliko važna poruka nikako nije stizala,bijesno psujući,skupa smo ju čekale.
Ili oni sasvim bezvezni razgovori,čavrljanja uz kave koje su uspijevale odvući misli od problema koji su danonoćno,pa i još uvijek,muče naše male glavice.
I sutra,samo još jedna u nizu savršenih kava,za stolom koji željno očekuje naš dolazak.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (7) ..print.. | |

nedjelja,18.05.2008.,19:56

~*~

kroz oblak dima gledam ti lice.narmšteno i zabrinuto.bradica koju obožavam,stara nekoliko dana i čupava kosa koju sam uvijek voljela mrsiti. uvlačiš dim,duboko u pluća i sada se već pitam dali uopće dišeš.pogledaš me i nasmiješiš se. onako,zagonetno,tajanstveno i samo tvoje. kutom usana,ali lijepše nego nečije preko cijelog lica.tvoja snaga i energija uočljiva je i onima koji te ni ne poznaju,već su samo bacili pogled na tebe.sigurna sam. ti si tu i ja sam sigurna.zaštićena. uzdahneš. smijem se.pogledaš me i počinješ se smijati. glasno i cijelim bićem. odjednom prestaješ i gledaš me kroz isti onaj oblak dima,ozbiljan s nečim čudnim u očima.
-bez obzira na sve,znaš da te volim?
spuštam pogled u pepeljaru,brojeći čikove.7. zašto je to bitno?7,17 ili 77. svejedno je.
tražim tvoju ruku prstima. čvrsto ju stisnem.
-volim i ja tebe.



pomalo neuspjela posljedica dosade.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (1) ..print.. | |

petak,02.05.2008.,12:39

can you remember?

Osmijeh na licu. Onaj najljepši. Najiskreniji. Iz dna duše i svakog atoma tijela. Sreća koja se osjećala kilometrima od nje, nešto što je ispunjavalo prostoriju i mamilo poglede izazivajući misli-pogledaj ju kako je sretna..da barem ja to mogu.
Starke na nogama,popucale i istrošene,bile su dijelom najljepših i najvažnijih sjećanja,vjerne pratiteljice,pa je i sada trčala u njima po pješčanoj ulici ukrasti još samo jedan poljubac. Ljudi su ju čudno gledali dok je sva uspuhana,rumenih obraza,ali vidljivo sretna padala u naručje dečka,sreće jednake njenoj. Okreće se i odlazi,malo manjeg osmijeha,ali on je još tu jer zna da ima,da voli,da živi.
Sjedi uz prozor,promatra ulicu,kako je samo savršeno tiha,bez ijednog suvišnog pogleda koji bi vidio slabost,tugu i sve ostalo što se nije smjelo vidjeti. I još je čula škripu pijeska pod nogama kada je krala onaj poljubac,još je točno znala njegov miris i prepoznala bi ga među tisućama drugih. Posljednji pogled, tužan,kao da je slutio događaje koji su uslijedili nedugo nakon njega. I onaj grozni osjećaj koji se nažalost pokazao točnim.
I sada.. nema ga. Na mjestima gdje se još čuje njezin smijeh on sada nasmijava nekog drugog. Škripa pjeska i njegov glas postaje samo slabašna jeka koje se očajnički pokušava sjetiti.
A opet,tako je se dobro sjeća. Svakog detalja. Sve i jedne noći i svakog volim te. Svih onih sitnica koje je on davno spremio u prošlost,postajući sve ono što su mrzili i mrzeći sve ono što su voljeli. Izdaja.
Ovo je priča o velikoj ljubavi. Ovo je priča o meni.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (4) ..print.. | |

nedjelja,13.04.2008.,22:32

odlomci starih dnevnika..

Moja priča je sasvim obična.
Prividno sretna četveročlana obitelj iz malog predgrađa još manjeg grada.
Otac alkoholičar koji je redovito tukao majku. On je tukao nju,ona je tukla mene i sestru. Njezino vrištanje je paralo sablasne noći a naši jecaji su samo dodatno pogoršavali stvari. Djeca ko djeca, jedan lažni osmijeh i ponovo smo vjerovale da će sve biti u redu.
Sestra je na vrijeme shvatila i otišla, mene ostavljajući iako je zadnji grčeviti zagrljaj i obrazi namočeni suzama,posljednje oprosti i više nego dovoljno govorilo koliko joj je žao. Otišla je pod izlikom studiranja u drugom gradu..no..malo tko je primjetio da ima daleko premalo godina za fakultet. Barem je u to vrijeme imala.
Ja sam nastavila slušati majčine očajne pozive u pomoć nemoćno gledajući,staklenih očiju.negdje u daljinu. Najviše me vesele oni dani,doduše vrlo rijetki,kada seka dođe doma. Tada se svi nekako smire i barem je onda stanje ugodno. Koliko toliko.
Ovo do sada nisam nikom rekla. Niti sam imala namjeru. Nikada. Bila je to naša prljava tajna koje smo se svi sramili ali je i dalje bila tu. Svaki zagrljaj je bio lažan,svaki osmijeh nasilu izveden. Naša tajna je trebala biti skrivena. Vječno.
Hvala Bogu i nebesima i svim mogućim silama što sam upoznala njega. Iako daleko, bio je tu uvijek kada je to meni trebalo. I još uvijek je. Jedina osoba s kojom sam mogla pričati o svemu, bez srama i žaljenja. On je razumio. Nije me sažaljevao. Slušao je. Moju priču čiji kraj se nije nazirao. Zagrlio nježno, onako kako to nitko od mojih doma nije znao. Poljubio svako ranjeno mjesto, svaku modricu od onog prokletog remena, svaki dio gdje je koža popucala pod silinom udarca. On je liječio rane. Još uvijek liječi.
Koračanja prema njemu, praktički trčanje i osmijeh,od uha do uha,te poljubac utisnut bez bespotrebnih riječi.
Tata ponekad kao da uviđa greške. Pa stane. I onda.. opet. A majka.. izgubljena između spavašanja mog i svog života.
Toliko od mene. Barem za sada.
Jurim. Opet je počeo..

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (6) ..print.. | |

četvrtak,27.03.2008.,13:56

.život se ne mjeri brojem udaha,već brojem trenutaka koji su nam oduzeli dah.

-Piši ayla!
-A šta?
-Šta god ti padne na pamet.
*Školjke. One u kojima čuješ šum mora. Sol na koži nakon što izađeš iz mora s grupicom najbližih prijatelja glasno se smijući. Ljetne noći koje smo provodili na velikom kamenu na plaži,smijući se.
* Moja prva vodka. Sasvim slučajno popijena. Popratio ju je zvuk kašljanja jer vodka u plućima i nije neki osjećaj. I puno smijeha. Uz ovo treba nadovezati-milex,bosnu i vjenčanje.
*Kava. Zašto? Nosnice mi ispunjava miris Nescafe-a koji dolazi iz šalice pored mene,jer sam popila sav kakao. i..sati fizike provedeni u MD-u.
*Krov martine kuće. Tu se penjemo od kad znamo za sebe. Čitavi dani provedeni su tamo.Pa i noći. Pola života i tisuće priča-ostavljeno je na tom krovu.Što je redovito živciralo naše drage roditelje.a nas...baš briga. Nama je lijepo. Bilo i ostalo.
* Stepenice uz kupu. Dokaz da i u Sisku postoje savršena mjesta. Osobito u kasno proljeće ili ljeto..kada se voda povuče i moguće je hodati po kamenim gormadama[nazovimo to tako] koje izviruju iz vode.
* Narukvice. Opsesija. Ne znam ni ja koliko sati sam provela neumorno ih radeći.
*Arapsko pismo. Neostvariva želja-znati ga čitati i pisati. Za to bi mi trebao mejtaf,a tog u sisku nema,barem ne onog pravog. Puno vremena i truda,a moja velika mana je lijenost. Nažalost.
* snijeg. I oni anđeli....najbolje je bilo one zime prije nekih 7godina kada je snijeg [meni] dopirao do struka praktički. Nije da volim zimu. Samu uz tu jednu,ih davnih dana,vežem jako lijepe uspomene.
*Pečenje kukuruza. Skoro smo njivu zapalili. Tko zna hoće li se takvo što ponoviti. Nadam se da hoće.
* šuma. Jooi... tamo je bilo toliko toga.
* Zagrljaj. Poljubac. Ležati uz nekoga. Njega. Satima. Danima. Noćima. Cijeli život. Ili barem na minutu. Smijem li?
* Njihanje na stolici. Prošlo ljeto...zvuk pucanja..i..netko na podu. Ne ja. Belj. Tak ti je i trebalo.
* objašnjenje. Dobila sam zadatak. Napisati bilo što. Prvo što mi padne na pamet. Ovo su blicevi moje prošlosti. Ugodna sjećanja. Nekoliko iz zbirke. Nasumično izabranih. Malac-zadatak izvršen.Ljubim.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (6) ..print.. | |

srijeda,26.03.2008.,21:59

snalažljivost.

-Zatvori oči i zamisli želju.
-Samo jednu?
-A koliko bi ti?
-Dobro,jednu. Bilo koju?
-Da.bilo koju.
-Želim...Želim..Da mi se ostvare sve želje.





____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (3) ..print.. | |

nedjelja,23.03.2008.,15:57

mom bebachu

Ne znam kako početi. Odakle. Ne mogu se sjetiti kada i kako je sve počelo,kada si samo postala tako važna i toliko pristuna u mom životu.
Mogu se sjetiti možda neke sredine,zajedničkih plakanja i otimanja za moj sendvič. I toga kako je jedna uvijek mrvu jača pa izvlači onu drugu. Mogu se sjetiti zajedničkih kava i cendranja. Dakako i smijenja.
Ali samog početka ne. Nije ni bitno. Previše.
Trebala bi složiti nekoliko savršenih rečenica zahvale,samo ne znam kako.
Izdalo me moje oružje. Kao da ne postoji riječ dovoljno jaka. Dovoljno posebna.
Mislim da ti dugujem toliko,da kada bi počela sada 'vraćati dug' ne bi bila gotova do kraja vječnosti. Pa ni tad.
Sjećaš se zajedničkih plakanja pod satom hrvatskog kada smo zauvijek izgubile Frana?
Sjećaš se svakog-tikvu gore i bit će dobro?
Svakog-koji si ti mali perverznjak.
Svakog-tako mi fali i idi ga tuć.
Bori se bebach,bori za ono što je tvoje i ne dopusti da ti se dogodi ono što se dogodilo meni,odnosno nama.
Meni su moje uzeli. Oteli. Ne misleći na onu mavu djeFojčicu koja sjedi u svom polju makova,s lizalicom i čeka ono što se vratiti ne može.
Ne misleći da ako joj uzmu ono za što je išla dalje ona postaje izgubljena u vremenu. Izgubljena imeđu donošenja pravih odluka i kretanja pravim putem.
Hvala za svaki put kad si me pogurnula dalje.
Hvala za svaku obrisanu suzu.
Hvala za svaki put kad si mi pomogla donijeti neke odluke
Hvala za svu snagu koju si imala kada je meni trebala,a nisam je imala.
Hvala što si upisala sisačku opću gimnaziju i ušla u 1.c.
Time si promjenila jedan život. Zauvijek.
Volim te.
G.A.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (7) ..print.. | |

petak,21.03.2008.,21:13

can you guide my way to the stars?

U zadnje vrijeme često bježim ovdje. U zadnje vrijeme radim puno toga što prije nisam.
Napiši mi poruku. Sretnog sadržaja. Nekoliko riječi,rečenica,možda nabacanih na hrpicu. Vesele. Opojne. Kratke i jednostavne. Riječi koje će mi spasiti život.
Stavi tu poruku pored šalice jutarnjeg,toplog kakaa. Ili pored radnog stola. Na zaslon mobitela. U najdražem kafiću na mjestu na kojem uvijek sjedim. Kraj jastuka.
Neka me prati svugdje.
Uberi mi tulipan. Šaren i mirisan.

Odvedi me uz kupu. Gdje ću malena,uz proljetno sunce i lagan povjetarac bacati kamenčiće u modru vodu.
Uzmi me za ruku i odvedi u polje. Gdje rastu divlje jagode.
Privini me uz sebe. Da ti čujem srce. Da osjetim život.
Odvedi me..što dalje od sadašnjosti. Od stvarnosti.
U moj svijet. U naše snove.


____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (11) ..print.. | |

[ne traži istinu ako ne znaš šta ćeš s njom..]

Govorim ti neke stvari ovim putem jer mi je zabranjeno reći ti ih u lice.
Mrzim te.
Misliš da si dobar,odgovoran,predan i odan roditelj koji radi sve samo i jedino najbolje i čija su riješenja samo najbolja. Ne draga majko,to nije tako. Ne majčice,ne radim samo ja greške. I kad ih napravim barem sam ih svjesna.
Zašto pokušavaš upravljati onim čime ne smiješ? Čime ni jedan roditelj ne smije? Zašto si uzimaš za pravo neke stvari,na koje nemaš?
Zašto misliš da zato što si mi dala život,imaš pravo i uzeti mi ga? Zašto mi uzimaš ono zbog čeg ja živim? Tj zašto si već uzela?
Vrati mi! Krasti nije lijepo! Vrati.. moje.. moje..moje... vrati mi..
Možda,čak i vrlo skoro, požalim zbog ovih riječi,a možda je ovo pravo stanje stvari. Možda nisam samo ja ta koja vidi tvoje greške i krive postupke koje uporno ponavljaš. Pogledaj oko sebe, svašta ćeš vidjeti.
Izgubit ćeš i ti razlog za život,ali barem ti neće biti nepravedno oduzet.
Hvala za sve dobro.
Doviđenja.



____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (4) ..print.. | |

četvrtak,20.03.2008.,21:39

u hodnicima tuđeg sjećanja


Miris trešanja. i...užarena toplina sunca na koži. To je prvo čega se sjećam. Ili zadnje. Ma ne,prvo. Ili nekako dođe na isto? Ili nije ni bitno?
I ona pjesma.. kako se samo zvala... točno znam melodiju.. trala lala lalala la... da..da tako je išla.. zašto se ne sjećam?
Kada sam samo postala tako izgubljena u vlastitim mislima? Kao da više nisu moje i ja ne znam gdje se nalazim.
To je loše.
A opet, pokušavajući se sjetiti lošeg,shvaćam da ni to više ne mogu,da ne boli tako jako. Da malo zapeče i prestane.
Trešnje.
I užareno sunce na koži.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (4) ..print.. | |

srijeda,19.03.2008.,16:21

i najvažnija u nizu-G.A.

tratinčica

osmijeh

potreba

strast

vrisak

bol

nada

pitanje

potraga

cilj

ljubav

želja

uspjeh

cesta

odgovor

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (5) ..print.. | |

subota,01.03.2008.,14:25

Angels with silver wings,Shouldn't know suffering,I wish I could take the pain for you

Kažeš mi da ti falim. Ne jer sam daleko,već jer se toliko toga promjenilo.
Fali i meni.
Kao da je prošao jedan čitav život od svega. A ne tek pokoji mjesec.
Fali mi..ljeto...još nekoliko mjeseci i doći će novo a ja se samo mogu iskreno nadati da će biti kao prošlo.
Fali mi bezbrižnost i smijeh,onaj smijeh kada ti suze teku niz lice i trbušni mišići te preklinju da prestaneš...
Fali mi miris sijena i pokošene trave dok ležim na livadi s njim.



Fali mi osjećaj da će sve biti dobro,štoviše,i bolje nego prije.
Fali mi sjediti uz kupu i pričati satima o glupostima,i smijati se istim.
Naučila sam puno toga o sebi. Iznenađujuće je koliko boli čovjek može podnesti i ostati živ. Koliko ga takve stavari zapravo ojačaju,a ne oslabe. Misliš-ne mogu i shvatiš,da još uvijek ideš dalje i kad sve završi iznenađeno vidiš da se opet smiješ i da si jača,bolja osoba,bogatija za jedno iskustvo koja je nešto naučila i više neće ponoviti iste greške.
Upoznaješ nove ljude,trudiš se zadržati stare,godišnja doba se izmjenjuju... boli,toliko boli i onda,kad se već naučiš nositi sa svime-prestane. Kao što zimu zamjenjuje proljeće,tako i moju tugu zamjenjuje sreća,ili bar nada. Nada će se možda ipak sve posložiti. Hoće?mora?

DEPECHE MODE-PRECIOUS

Precious and fragile things
Need special handling
My God what have we done to You?

We always try to share
The tenderest of care
Now look what we have put You through...

Things get damaged
Things get broken
I thought we managed
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

Angels with silver wings
Shouldn't know suffering
I wish I could take the pain for you

If God has a master plan
That only He understands
I hope it's your eyes He's seeing through

Things get damaged
Things get broken
I thought we managed
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

I pray you learn to trust
Have faith in both of us
And keep room in your hearts for two

Things get damaged
Things get broken
I thought we managed
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (13) ..print.. | |

subota,23.02.2008.,10:54

Elviru[1988-2008]

Od buđenja me progonio neki loš osjećaj. Vijest je parala zrak nemilosredno,ostavljajući gotovo fizički vidljive tragove. Još jedan život se ugasio. Zauvijek otišao na neko bolje,toplije mjesto,gdje bol koju je njegov odlazak prouzročio ne postoji. Još netko spava s anđelima. Još netko nas čuva, pazeći svaki naš korak. A mi, izgubljeni u boli, pokušavamo naći odgovore na pitanja koje nikada nećemo naći.
Znam da ti je gore lijepo. Znam da te ništa ne boli.
Znam da nas gledaš i čuvaš.
Znam da smo svi upavo dobili anđela.
Znam da zapravo nikada nećeš umrijeti jer mi te nikada nećemo zaboraviti.
Bit ćeš svjedokom svih važnih događaja jer u mislima ćeš nas zauvijek pratiti.
Bol nikada neće proći. Nikada neće nestati pitanje-što bi bilo da....
Možda će vrijeme samo malo zacijeliti rane. Ali,i ožiljci bole. Nećemo dati vremenu da te odnese. Da odnese uspomene i sjećanja. Da ispere tvoj lik iz naših umova.
Hvala ti. Hvala što si bio svjedokom jedne od savršenijih noći mog života. Što si zauvijek zapečatio jednu ljubav.
Nikada nećeš otići.
Počivaj u miru.



Deško...volim te. Znaš da sam uz tebe i da znam kako tie. Želim ti biti bliže.
Mislim na tebe. Grlim te. U mislima te grlim i koračam s tobom,rukom u ruci.
Volim te.

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (19) ..print.. | |

četvrtak,21.02.2008.,21:12

meni...[i tebi]

Sjedim na onom istom starom kamenu, uz kupu, koja je kao i tisuće puta prije svjedokom mnogih mojih problema,ali i sreće. Koja se uvijek provlači kroz moj život, subotnjim šetnjama i kasno poslijepodnevnim kavama, slušajući nevažne razgovore i glasan smijeh. Negdje iz daljine nosi slike, isječke, miris sjećanja na sve ono što je zapravo davno završilo.
Na one ljetne noći i zimska jutra. Na škripavi zvuk snijega pod mojim nogama dok sam koračala prema...
Na škripu šljunka pod poderanim starkama dok sam trčala prema...
Na miris šumskih jagoda posađenih u dvorištu.
Na zalaske sunca,praćene očaranim pogledom..
Na kovanje planova i prisjećanje svega što je bilo.
Na ponovna okupljanja krajem ljeta.
Fališ mi znaš. Fali mi tvoja bezbrižnost i smijeh. Fali mi tvoj optimizam.
Vratit ćeš se ti. A mi ćemo te sretno primiti natrag.




onima,koji još nisu uživali u pogledu koji pruža šetnica...
jedno od Aylinih naidražih mjesta.
ima i Sisak svojih savršenih mjesta...još kad Ayla slika=)

____________________________________________________________ ____________________________________________________________

|Vote for peace... (9) ..print.. | |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se