korzet stegnut oko uskog struka toliko da je bolilo.kratki,maleni udisaji. kilometri i kilometri,ili se barem tako činilo,najcrnjeg satena i najskuplje čipke okruživali su sniježno bijelu kožu za koju bi se moglo reći da nikada nije vidjela sunce. kosa puštena da slobodno pada. mirisala je na jasmin. usne skrivene pod crvenim ružem, a ipak, toliko meke. vitki bijeli vrat ukrašen crnim perlicama. mršavi,ali i dalje elegantni prsti bili su preklopljeni dok je savršeno mirna, pogleda zametnuog negdje u stranu slušala riječi ispunjene razočaranjem. izgovarao ih je čovjek kojeg je smatrala čovjekom svog života.ako je takvo nešto uopće postojalo.sjetila se one uspavanke koju je pjevao gospodin otac svake večeri dok je uspavljivao svoju ljepoticu. kako je on to volio reći. počela ju je pjevušiti. samo u mislima ali dovoljno da ga ne čuje više. da ne čuje razočaranje i bijes. nije to bilo 'želim-ti-pomoći' razočaranje. bilo je to 'želim-te-uništiti' razočaranje.
nećeš me uništiti ako ja tebe uništim prva.
udarac. koža,sekundu prije sniježno bijela sada krvavo crvena.
pogled,sekundu prije savršeno miran, sada odlučno ljutit.
pogledala ga je u oči,ni jednom ne trepnuvši,sigurna u sebe,u sve što je bila i sve što je radila.
to nisi smio napraviti. nikada.
nož,srebrni,već naraštajima u obitelji,napokon je poslužio svrsi.
bijela koža umljana crvenim kapljicama.
to nisi smio napraviti,...
Post je objavljen 27.06.2008. u 14:11 sati.