Marketing
mom bebachu
Ne znam kako početi. Odakle. Ne mogu se sjetiti kada i kako je sve počelo,kada si samo postala tako važna i toliko pristuna u mom životu.
Mogu se sjetiti možda neke sredine,zajedničkih plakanja i otimanja za moj sendvič. I toga kako je jedna uvijek mrvu jača pa izvlači onu drugu. Mogu se sjetiti zajedničkih kava i cendranja. Dakako i smijenja.
Ali samog početka ne. Nije ni bitno. Previše.
Trebala bi složiti nekoliko savršenih rečenica zahvale,samo ne znam kako.
Izdalo me moje oružje. Kao da ne postoji riječ dovoljno jaka. Dovoljno posebna.
Mislim da ti dugujem toliko,da kada bi počela sada 'vraćati dug' ne bi bila gotova do kraja vječnosti. Pa ni tad.
Sjećaš se zajedničkih plakanja pod satom hrvatskog kada smo zauvijek izgubile Frana?
Sjećaš se svakog-tikvu gore i bit će dobro?
Svakog-koji si ti mali perverznjak.
Svakog-tako mi fali i idi ga tuć.
Bori se bebach,bori za ono što je tvoje i ne dopusti da ti se dogodi ono što se dogodilo meni,odnosno nama.
Meni su moje uzeli. Oteli. Ne misleći na onu mavu djeFojčicu koja sjedi u svom polju makova,s lizalicom i čeka ono što se vratiti ne može.
Ne misleći da ako joj uzmu ono za što je išla dalje ona postaje izgubljena u vremenu. Izgubljena imeđu donošenja pravih odluka i kretanja pravim putem.
Hvala za svaki put kad si me pogurnula dalje.
Hvala za svaku obrisanu suzu.
Hvala za svaki put kad si mi pomogla donijeti neke odluke
Hvala za svu snagu koju si imala kada je meni trebala,a nisam je imala.
Hvala što si upisala sisačku opću gimnaziju i ušla u 1.c.
Time si promjenila jedan život. Zauvijek.
Volim te.
G.A.
Post je objavljen 23.03.2008. u 15:57 sati.