Marketing
u hodnicima tuđeg sjećanja
Miris trešanja. i...užarena toplina sunca na koži. To je prvo čega se sjećam. Ili zadnje. Ma ne,prvo. Ili nekako dođe na isto? Ili nije ni bitno?
I ona pjesma.. kako se samo zvala... točno znam melodiju.. trala lala lalala la... da..da tako je išla.. zašto se ne sjećam?
Kada sam samo postala tako izgubljena u vlastitim mislima? Kao da više nisu moje i ja ne znam gdje se nalazim.
To je loše.
A opet, pokušavajući se sjetiti lošeg,shvaćam da ni to više ne mogu,da ne boli tako jako. Da malo zapeče i prestane.
Trešnje.
I užareno sunce na koži.
Post je objavljen 20.03.2008. u 21:39 sati.