Marketing
Podroomu,jednom i jedinom,savršenom.
I danas smo se tamo sakrile. Mjesto koje nas je sakrilo bezbroj puta prije,kada i ukoliko je to bilo potrebno. Mjesto gdje smo provodile satove fizike i gdje smo ostavile milijun suza i jednako toliko osmijeha. Svaki put na istom klimavom stolu i dobrim starim neudobnim stolicama. Camelanje,plakanje,gušenje od smijeha,brisanja suza u rukav,kovanja planova i hvatanje za sjaćanja dio su naših malih rituala. Nekako,ni jedno 'bude dobro' ne zvuči dovoljno uvjerljivo kao ono izgovoreno tamo,na našem mjestu,gdje su stvari uvijek iste i ugodno nepromjenjene. Bez straha da će netko doći i uništiti sigurnost koja je tamo usađena,u zidove,stolice..duboko,preduboko da bi bila iskorijenjena.
Prva zajednička kava ostavljena je tamo,riječi za koje smo mislile da nikada nećemo imati hrabrosti izgovoriti,uspjele smo izreći za tim stolom.
Skrivajući se od onih koje volimo najviše,a bole nas najviše,zajedničkim plakanjima još bolje smo upoznale jedna drugu. Beskonačka gledanja u mobitel na koji ta,toliko važna poruka nikako nije stizala,bijesno psujući,skupa smo ju čekale.
Ili oni sasvim bezvezni razgovori,čavrljanja uz kave koje su uspijevale odvući misli od problema koji su danonoćno,pa i još uvijek,muče naše male glavice.
I sutra,samo još jedna u nizu savršenih kava,za stolom koji željno očekuje naš dolazak.
Post je objavljen 20.05.2008. u 20:40 sati.