gustirna

ponedjeljak, 24.10.2011.

Daruvarski dosje X

Zadnje vrijeme čekam da me strefi inspiracija....čekam i čekam, ali nema je niti na vidiku.
Uzaludno se istežem i gledam u pravcu odakle bi ta inspiracija trebala doći,
kao kad sam nekoć sa autobusne stanice izlijetala na cestu iščekujući pogledom autobus.
Autobus bi ipak došao, prije ili kasnije...dok inspiracija nikako da dođe ovih dana. Izgleda da joj se ne da. Nema volje za pokret.
Kad je već tako, nema mi druge nego da joj krenem u susret. Negdje ću je već naći i pokrenit.
Krenula sam putem prema sjeveru, autobus me čekao na kolodvoru.
U Zagrebačkom Trokutu nazdravljala crnom T'gom s juga , dok je prijateljičin susjed preskakao balkon ne bi li pronašao ključ od njenog Sezama...
nakon porcije malih papalina (tko je to rekao da nema više malih papalina?),
uskočila u crveni autić, te s malom ekipom taichista krenula putem prema istoku...
Kod Kutine skrenusmo iz ravnice prema zelenim obroncima Papuka, gdje se među pitomim vinorodnim padinama skutrio Daruvar.
.....kao da pišem sastav iz zemljopisa.....
E, zato lipo kliknite i saznajte sve o Daruvaru od prapovijesti do današnjih dana

Kako sam doživjela Daruvar?
U noći me dočekao mirisom pečenih kestena, a jutarnja šetnja orošenom Rimskom šumom razbudila je i zadnji uspavani djelić mog bitka

Image and video hosting by TinyPic

U Julijevom parku susrećem se s zagonetkom - dosje X ?
Image and video hosting by TinyPic

Što je zapravo tako neobično u ovom gradu?
Uopće ne čudi povijesna činjenica da su se još i stari Rimljani utaborili u ovom kraju. Kako i ne bi kad su otkrili ljekovitost geotermalnih izvora?
Prošlo je 2000 godina od boravka Rimljana, a onda su došli neki moderniji ljudi iz 18.stoljeća i ponovo otkrili geotremalne izvore,
najnovijim kemijskim analizama činjenično utvrdili ljekovitost istih i tako je krenulo i traje sve do današnjih dana.
Tko bi rekao da će se moje prošlogodišnje fotkanje u Opatijskom Muzeju turizma povezati s ovogodišnjom pričom o Daruvaru?!

Ovako je to izgledalo nekada kada su se Daruvarske toplice nazivale i Željezne toplice
Image and video hosting by TinyPic

Zašto baš Željezne? Odgovor nalazimo u "Kemičkoj analisi vrela"
Image and video hosting by TinyPic

Šetajući i fotkajući pored Antunove kupke,
Image and video hosting by TinyPic

naišla sam na jednu gospođu koja je došla natočiti vodu iz Antunovog vrela.
Zapitah je: "Oprostite gospođo, da li je ova voda dobra za piće?"
Odgovori mi: "Da, kada je ohladite može se fino piti. Kada sam bila mala jedinu pitku vodu smo imali iz bunara koji su često bili blatnjavi,
pa smo oduvijek dolazili ovamo i uzimali vodu za piće. Čak i danas kad imamo vodu iz slavine, pijemo ovu vodu jer nam je bolja i ukusnija.
Ali, prvo je morate ohladiti."
Zanimljivo. Zašto ohladiti? Valjda zato jer joj je prirodna temperatura negdje između 35-45 stupnjeva.
Iz eksponata u Muzeju turizma saznajem i zašto je zapravo baš ta voda iz Antunovog vrela tako dobra i ljekovita
Spominje se i Ivanovo vrelo na koje nisam naišla, ali je sigurno tu negdje u sklopu toplica

Image and video hosting by TinyPic

U neposrednoj blizini Antunovog vrela nalazi se prekrasna građevina s kupolom i elementima istočnjačke arhitekture,
veliki natpis otkriva što je unutra bilo nekada
Image and video hosting by TinyPic

Zamišljam dame i gospodu kako se brčkaju u bazenima punim blata, ali u Muzeju turizma opet pronalazim odgovor i na to kako su
zapravo izgledale te blatne kupelji.
Image and video hosting by TinyPic

Šteta da je ta lijepa građevina koja je često na reklamnim brošurama Daruvara, prilično zapuštena i zapostavljena,
usprkos prekrasnim cvjetnim alejama kojima je okružena s druge strane.
Opet se srećemo s dvije strane medalje...
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Paviljon u Julijevom parku zasigurno je bilo mjesto gdje bi se okupljale dame u dugim haljinama i mondenim šeširima, te gospoda u finim odijelima s cilindrima,
uživajući u ugodnoj glazbi pod krošnjama platana.
Image and video hosting by TinyPic

Velika pažnja i ljubav uložena je u uređenje ovog spomenika parkovne arhitekture
Image and video hosting by TinyPic

I lijepo je vidjeti da se i danas održava s jednakom pažnjom.
Šetam stazom koju već prekriva žuti šuškavi tepih, a iza jednog ljubičastog grma netko me nijemo promatra,

Image and video hosting by TinyPic

osluhnem....nešto poskoči hop-hop i ....buć!

Image and video hosting by TinyPic

Usred parka jezerce, a usred jezerca stoji roda na jednoj nozi i vreba plijen....žabe...
srećom po žabe, ova roda ih nikada neće uloviti u svoj kljun
Image and video hosting by TinyPic

Osim njih, u ovoj zelenoj tišini zapažam svevremensku ljepotu, jednostavnost i mir...baš ono zbog čega smo i došli ovdje raditi - tai chi Unutarnjeg puta

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Čitajući malo povijest Daruvara, otkrivam da je ptica ždral simbol ovog grada. Odnosno samo ime Daruvar je mađarskog porijekla i znači Ždralov grad ili Ždralov dvorac-posjed grofa Antuna Jankovića koji je i promijenio ime grada iz prethodnog Poborja u Daruvar.
Pitam se...nije li ona moja roda na jezercu zapravo ždral? ....Hmmmmmm?
Pošto je ljekovita voda Daruvarskih toplica blagotvorna za žene nerotkinje, roda (simbol dolaska djece na svijet) je bila moj logičan zaključak na pitanje koja je to ptica na jezercu u Julijevom parku. Nadalje, uspoređujući slike ždralova i roda, zaključila sam da je ptica na jezercu ipak ždral
Image and video hosting by TinyPic

Osim na jezercu srela sam ga i na ulazu pivovare Staro Češko
Image and video hosting by TinyPic

Naravno, obavezan je i na grbu grada Daruvara, kao i na grbu grofa Jankovića
Image and video hosting by TinyPic

Primjećujem da mi u zadnje vrijeme opada koncentracija, nikako da se fokusiram na jednu radnju, čitanje me zamara, a pažnju mi stalno privlači nešto drugo. Pamćenje mi nekako blijedi, pogotovo za nešto što se nedavno dogodilo, a ni cirkulacija mi baš nije najbolja....možda bi trebala potražiti nekakav stimulans...
na biljnoj bazi?

Image and video hosting by TinyPic

Pronađoh ga pod krošnjom starine Ginka Bilobe,
250 -godišnjaka - tko to kaže da se s godinama gubi moć i snaga?
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Uz "Adama" privila se i "Eva" - izgleda da jedno bez drugog ne mogu
Image and video hosting by TinyPic

Građani Daruvara su muški primjerak ginka nazvali Adam (desno), a ženski Eva (lijevo).
Adam Ginko je posađen 1777.godine i predstavlja najstari, najveći i najljepši primjerak u Hrvatskoj, te drugo najstarije drvo u Evropi.
Prsni obujam mu je veći od 7 metara. Zaštićen je kao spomenik vrtne arhitekture.
Eva Ginko nema nigdje zapisanu godinu sadnje i nema tako zavidan obujam prsa, ali se može pohvaliti svojom vitkošću i uspravnošću.
Ako je Adam simbol dugovječnosti i snage, Eva je simbol ljubavi i plodnosti. Rađa plodove koji padaju na tlo, a poznavaoci korisnosti ginko sjemenki
dolaze i skupljaju Evine plodove. Kažu da su pržene sjemenke vrlo ukusne, iako mesnati omotač ima izrazito neugodan miris.
Ipak sam pokupila par plodova i donijela ih doma - usadit ću ih zemlju, možda izraste mali Ginkić.
Nema potrebe da ponavljam za šta je sve dobar i ljekovit ginko, jer to svakodnevno slušamo u raznim reklamama.
Grof Janković je zaista dobro znao šta radi kada je u predvorju svog dvorca dao zasaditi ovo vječno stablo. Dvorac Jankovića sad je muzej grada Daruvara kojeg nažalost nisam imala prilike razgledati ovom prilikom, ali drugom....sigurno hoću.

Daruvar me osvojio svojom jednostavnošću i duhom kojeg sam osjećala skoro na svakom koraku.
Detalji na fasadama starih kuća pričali su neke svoje priče, možda neke češke narodne priče?
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Usprkos sivim nagovještajima, subotnje vrijeme nam je išlo na ruku i krenuli smo na Papuk, do planinarskog doma Petrov vrh.
Image and video hosting by TinyPic

Gore, na planinskom pašnjaku, mala konjska obitelj nije uopće bila uznemirena našim dolaskom.
Nimalo ih nisu zanimali naši pokreti, makar smo ih izveli 108 puta.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Iako se ovog puta nisam uspinjala planinarskim stazama, već onim unutarnjim putevima chija,
nemojte biti tako uvjereni da su unutarnji putevi puno lakši od onih vanjskih-planinarskih.
Kako bilo da bilo, sve puteve, i vanjske i unutarnje, teže i lakše,
svatko treba odraditi sam za sebe.

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic








- 14:57 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.10.2011.

Mosoraški pozdrav jeseni

Riječi: planine, planinari, planinarenje asociraju na visoke planine, kamenih vrhova, često pokrivenih snijegom. Pomislit će na Velebit, Biokovo, Mosor, Dinaru, Alpe... i mogli bi ih nabrojiti bezbroj.
Rijetki će zamisliti otok kao planinarsku destinaciju.
Otoci se uglavnom povezuju sa suncem, morem, kupanjem.
Otok Vis sa svojim mladim planinarskim društvom Hum razbija takve predrasude. Kad je prije nepune 4 godine Željko Arnautović sa svojim istomišljenicima osnovao Hrv.plan.društvo "Hum", Vis je počeo izranjati iz planinarske anonimnosti.
A kad je pred godinu i pol otvorena planinarska kuća "Sv.Andrija", viške otočke staze ne uspiju se niti ohladiti od planinarskih gojzerica.

Image and video hosting by TinyPic

Prvog jesenjeg vikenda vladala je poprilična gužva na planinarskim stazama prema Humu.
Već u petak smo od Željka saznali da su stigli šibenski planinari i to iz dva društva: "Kamenar" i "Dalmatino", a pored njih došla je i povelika grupa iz Slovenije.
Plus naših 35 Mosoraša iz Splita....bogme će bit veselo!

Zora rudi, dan se budi....a bit će to još jedan prekrasan dan
Image and video hosting by TinyPic

Rano subotnje jutro, izlazak sunca i prva jutarnja kavica kod "Kolđeraja" dalo nam je elana za pokret. Krenuli smo u 07.45 h, od nulte točke tj. 0 m nadm.visine, sa asfalta smo skrenuli na plan.stazu br. 1 kojom smo preko brda Vela Glava došli do Žena Glave i to za nepunih 2 i pol sata.
Važno je napomenuti da je to ujedno i stari težački put kojim su se koristili težaci iz Podšpilja i Žena Glave. Jasno je da će u to vrime kad je prijevozno sredstvo bilo tovar, odabrati najbrži i najmanje naporan put, jer u prošlosti takvim putevima su se koristili da bi na tovarima i mulama prenašali korpe svojih proizvoda (grožđe, smokve, bajame, rogače) u višku luku na trabakule koji su plovili dalje prema kopnu.
Cijelim putem imali smo i viškog psa vodiča. Neznam jel to nešto Željko (predsj.HPD Hum) sredio, ali ovaj pas nas je pratio i vodio cijelim putem i izgledalo je kao da mu to nije prvi put.

Image and video hosting by TinyPic

Ideju o obilasku vojnih položaja na Veloj Glavi smo odbacili zbog nedovoljnog poznavanja unutrašnjih tunela, nedostatka potrebne svjetleće opreme, a za pravo reći, puno ljepše je biti vani u osunčanoj i mirisnoj prirodi nego u zagušljivim mračnim tunelima.

Image and video hosting by TinyPic

Kad sam našoj domaćici Lei u Žena Glavu javila da stižemo za 5 minuta dobila sam njen paničan odgovor:
"Već?!? Dajte malo usporite!"
Nema šanse! Ekipa koja je bila na našim izletima u protekle dvije godine i još pod nepcima osjećala okuse njenih delicija,
ubacili su u petu brzinu i ko će to zaustavit?!

Image and video hosting by TinyPic

Uskoro smo došli kod naše Lee gdje nismo bili ni žedni, a još manje gladni. Otočke delicije koje je prostrla na stol, nikog nisu ostavile ravnodušnim.
Komiška pogaca je planula dok si rekao "keks"!, a manistra sa pestom se tražila repete. O kozjem siru i namazu od slanutka neću reći ni riječi!

Image and video hosting by TinyPic

Najradije bi kod Lee još i "ubili oko" poslije marende, ali Šibenčani iz društva "Dalmatino" koji su došli nakon nas, podsjetili su nas da je vrijeme za pokret.
Uzeli smo po grozdić viškog plavca za popudbinu i krenuli dalje uzbdo prema vrhu Huma.
Točno u podne!
Usput zastajemo da bi bacili pogled na dvor Jurakotovih i Mikitov vrtal u kojem je sve čisto ko na pjatu

Image and video hosting by TinyPic

Putem prema vrhu mimoilazili smo se sa grupom slovenskih planinara, a naš viški pas vodič nam je režanjem signalizirao da nam neki drugi planinari dolaze u susret. Prava dvosmjerna ulica!
Moram priznati da smo se cijelim putem divili našem psu vodiču i kako nas sigurno vodi, a pritom smo brinuli kako ćemo ga vratiti u Vis odakle je krenuo za nama. Možda ga uspijemo prošvercat u autobus kojim se večeras vraćamo iz Komiže u Vis?
Putem nas je pratila pasja vrućina.
Kod Titove špilje dogodio se međunarodni planinarski susret. Naišla je grupa slovenskih planinara-geodeta koji su jutros krenuli iz Komiže uzbrdo na Hum,
a sad se spuštaju prema Visu.
Posjet Titovoj špilji je neupitan... i kod njih i kod nas.

Image and video hosting by TinyPic

Slovenci su krenuli nizbrdo prema Podšpilju , a mi opet uzbrdo na stazu prema Humu i crkvici sv.Duha.
Ubrzo smo primjetili da nas je naš viški pas vodič napustio. Zaključili smo kako se priključio Slovencima s kojima će se vratiti svojoj kući u Visu
(potvrđeno je te večeri kad smo ga susreli na viškoj rivi).
Živija nam viški pas vodič! Uljepšao nam je otočko planinarenja!

Image and video hosting by TinyPic

Na vrhu, kod crkvice Sv.Duha opet planinarski susret, ovaj put sa Šibenčanima iz društva "Kamenar" koji su odsjeli u hotelu Issa,
iznajmljenim autobusom došli u Komižu i penjali se na Hum iz Komiže.

Image and video hosting by TinyPic

Kako stvari stoje, izgleda da mi jedini pješačimo u komadu od viške rive (0 nmv) na Hum, pa nizbrdo u Komižu spustili se na 0 nmv.

Image and video hosting by TinyPic

Spuštanje je bilo strmovito, a do kraja i žuljevito.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kad smo se napokon oko 15h dokotrljali na Kamenice, napili se svježe izvorske vode, skinuli gojzerice, patike,
uronili žuljeve u naše lipo plavo more.....ajmeeeeeee ....koje li divote!!!!

Image and video hosting by TinyPic

Imamo vrimena za kupanje, izležavanje, istraživanje komiških žala, upoznavanje Komiže....bus za Vis kreće tek u 20.30.
Savršen završetak prvog dana!

Image and video hosting by TinyPic

Dan drugi. Viško jutro – tiho, mirno, Prirovo okupano prvim sunčevim zrakama...zvono je zazvonilo 7 puta

Image and video hosting by TinyPic

Prvu jutarnju kavicu ne propuštamo, kao ni topla peciva kod "Perma".
Nakon što su se skupili svi oni koji su odlučili krenuti na današnju turu prema pl.kući Sv.Andrija,
krenuli smo prema Lučkom brdu gdje se nalazi stari težački put koji je spajao težake iz Velog polja sa Viškom lukom.
Baš ovako kako se vidi na grafici Vjekoslava Paraća iz 1964.godine
Image and video hosting by TinyPic

U današnje doba ovim putem najčešće se koriste planinari kad žele doći brzo do planinarske kuće, i možda poneki otočanin koji je odustao od vožnje autom
i zaželio se šetnje po prirodi (što je naravno rijetkost).
Image and video hosting by TinyPic

Na našem današnjem planinarenju pridružio nam se Stjepan Tafra, mladi i perspektivni fotograf iz Komiže.
Stjepane, bravo za tebe i hvala ti što si bio s nama!
Neke Stjepanove fotografije s našeg izleta možete pogledati ovdje
Image and video hosting by TinyPic

Dolazak na planinarsku kuću, ponovni susret sa ekipom Šibenčana koji su tu spavali i upravo se spremali za pokret prema Visu,
i hladovina pod najboljom planinarskom nadstrešnicom
Image and video hosting by TinyPic

Zajedničku fotografija sa Željkom i Nenom, našim domaćinima iz pl.društva Hum koju je uslikao Stjepan možete vidjeti ovdje

A kakav je pogled sa vidikovca na Svetom Andriji? Prosudite sami.

Image and video hosting by TinyPic

Prije povratka u Vis posjetili smo Podselje – Velo selo, gdje nas je osim predivnog pogleda na zeleno Velo polje i plavu morsku pučinu čekala i treća kavica!?
Nastavimo li se ovako kretati po otoku, nećemo ga nikad napustiti.!

Image and video hosting by TinyPic

Usprkos opuštenom i veselom raspoloženju pod odrinom sa lijepim pogledom, trebamo se vratiti u Vis.
Vraćamo se putem preko Čunkavice, pa starom stazom niz Valicu, i eto na za čas na predio Kut u Visu.
Putem nam je zašuštila jesen u Valici

Image and video hosting by TinyPic

Pala je odluka da se u Split vraćamo katamaranom u 18 sati, jer ovako predivan dan treba iskoristiti do zadnjeg trenutka.
Pozdravili smo Stjepana koji je žurio uhvatiti bus do svoje Komiže, a mi smo krenuli put Češke vile do plaže Grandovac na kupanjac, odakle smo mogli mahati planinarima koji su napuštali otok trajektom Petar Hektorović
Image and video hosting by TinyPic

Šetajući rivom na Kutu još jednom smo se podsjetili da je usprkos vrućinama i kupanju,
ipak počela jesen, a na otoku je zavladalo vrime od jematve.

Image and video hosting by TinyPic

Pozdravili smo Vis i njegove stanovnike koji su zaposleni po svojim konobama turnjajući grožđe, praveći mlado vino koje će bit taman za probat kad se iduće godine opet sretnemo s otokom.
Kad je sušno lito kažu da je grožđa malo, ali je puno sladora i tada bude dobro vino.

Image and video hosting by TinyPic

Jedva čekamo da ga probamo dogodine!
Živili!

Image and video hosting by TinyPic









- 23:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Image and video hosting by TinyPic

    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se