gustirna

petak, 26.11.2010.

Od sadnog soka do sadnice

ARONIJA

Što je to zapravo? - pitala sam se pijuckajući ukusan Fructalov sok od aronije
Ima tako lijepo ime, dok ga izgovaraš, usta su ti puna, kao i dok ga piješ.
Ugodnog je okusa, volim ga piti, ali blage veze nemam o kakvom se to voću radi??
Bilo je to prije 7-8 godina, otprilike, možda koja godina više-manje.
Počela sam se raspitivati o aroniji, ali nitko mi nije mogao reći kakvo je to voće koje sliči na borovnicu, ali nije borovnica.
U to vrijeme nije bilo Allmighty Googla, uglavom sam se snalazila po enciklopedijama, raznim časopisima-stručnim i manje stručnim, knjigama, udžbenicima, izrescima iz novina i sl.
Susjeda Poljakinja izvukla je svoju poljsku enciklopediju, pa smo pretraživali po njoj. Našli smo brusnicu, ali aroniju nismo našli.
Tako je još nekoliko godina aronija bila zagonetno voće koje nisam uspjela odgonetnuti, ali sok sam s užitkom pila.
U to vrijeme počela sam kupovati časopis "Ljekovito bilje" i u njegovom 15.broju (travanj 2005) objavljen je opsežan prilog o aroniji.
Tu sam napokon doznala sve što sam željela saznati o aroniji.
" Crnoplodna aronija ili crna jabučica - Aronia melanocarpa je vrlo otporan i gusto razgranati, 1,5-3 m visok listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae)....itd, itd..."
Nemam namjeru prepisivati sve što sam saznala o aroniji, vi ćete to lako pročitati na ovim stranicama (bar oni koje to zanima):
Aronija - rasadnik Milić
Aronija-gosp.Medić
Ljekovitost aronije

Odlučila sam - nabavit ću nekako tu aroniju i posaditi je na Visu.
Raspitivala sam kod lokalnih poljotrgovina za sadnice aronije, ali oni su me blijedo gledali??
Ako su neki i znali o čemu ja to pričam, nisu imali pojma gdje bi mogli nabaviti sadnice.
Pomalo sam počela odustajati od te ideje, odnosno spremila sam je u škafetin s natpisom - "na čekanju". Taj škafetin već je bio prilično natrpan, ali još jedna sitnica kao što je aronija mogla se utrpati u njega.

Početkom ove godine, prijateljica i ja odosmo u Plodine i zapnemo na odjelu cvijeća i sadnica.
Bliži se sezona sadnje i nije zgorega pogledati što bi se još moglo posaditi. Pred oči mi bljesne puna polica sadnica, ni manje ni više, nego ARONIJE!!!
Napokon!! Počnem birati koju ću uzeti, a onda zastanem - pa gdje ću je posaditi? Na Visu se još čeka realizacija nasipanja zemlje da bi mogla slobodno saditi ispred kuće.
Pogledam prijateljicu,a to je baš moja viška prijateljica, gleda ona mene i već zna što ću reći. Kako nema smisla jer je nemam gdje posaditi.
Predloži mi da ipak uzmem bar jednu sadnicu, posadim je u pitar na balkonu dok se primi. Kad dovučemo zemlju, posadit ću je ispred kuće, već će se naći neko zgodno mjesto.
Nije me trebalo puno nagovarat i aronija je bila u košari, uskoro posađena u pitaru, ali ne na mom balkonu već na Visu ispred prijateljičine kuće.
Redovno me izvještavala o promjenama na sadnici.
Ubrzo je prolistala, pa propupala i došlo je vrijeme kad smo napokon dogovorili to nasipanje plodne zemlje ispred kuće.
Radna akcija - Zemlja- obavljena je u travnju ove godine.

Image and video hosting by TinyPic

Napokon sam imala gdje posaditi lavandu, mirtu, lovor, žižulu i aroniju koja je dobila počasno mjesto.

Image and video hosting by TinyPic

Evo je u središtu trokuta okružena lavandama i mirtama.
Sad malo bliži pogled:
Image and video hosting by TinyPic

Kažu da ima prekrasan cvijet i vidjeh ga na slikama, ali nažalost nisam svjedočila otvaranju baš ovih pupoljaka. Nadam se dogodine.
Image and video hosting by TinyPic

Višani su uglavnom s nepovjerenjem gledali u tu moju biljčicu i čudom se čudili zašto ipak nisam posadila maslinu.
Od masline možeš napravit ulje, a šta možeš od ovih bobica?
Image and video hosting by TinyPic

Prva ovogodišnja berba bila je tek za degustaciju okusa prvog ploda naše prve aronije.
Ništa senzacionalno, ali nisam puno ni očekivala pošto je vrlo rijetko bila zaljevana ovog ljeta i sretna sam da je uopće preživjela viško ljeto.
Image and video hosting by TinyPic

Možda je previše za očekivati da ću imati lijepi grm aronije u svom viškom vrtu, ali dipl.ing.(agronomije, pretpostavljam) Nino Rotim u svom članku o aroniji u Green Gardenu, tvrdi kako: " fantastično dobro podnosi sve uvjete uzgoja. Jednako uspješno se uzgaja kako u kontinentalnom tako i u mediteranskom podneblju. Jednako joj odgovara kiselo ili slano tlo, premda se relativno jednostavno uzgaja na siromašnim, kamenitim i manje kvalitetnim tipovima tala. Ova biljka ne traži posebnu njegu, a to se posebno odnosi na njenu zaštitu. Naime, aroniju ne napadaju štetnici, a nema ni značajnijih bolesti pa se nesmetano može uzgajati bez uporabe pesticida. "
Možda neće narasti 2-3 metra u visinu kao na povoljnijim kiselim tlima, ali meni dosta da naraste bar jedan metar.
A od njenih bobica mogu se napraviti marmelada, džem, kompot, sok.

Image and video hosting by TinyPic

Nadam se da će dogodine roditi dovoljno da napunim bar jednu malu teglicu, recimo kompota po receptu iz Ljek.bilja:

1 kg zrelih plodova aronije
1 štapić cimeta
5 dl vode
300 gr. šećera
Vodu zakuhati, dodati cimet i šećer, miješati dok se šećer ne rastopi.
Oprane i osušene plodove aronije staviti u šećerni sirup i kratko prokuhati.
Plodove izvaditi šupljikavom žlicom i složiti u sterilizirane staklenke,
1 cm do ruba.
Sirup još kratko prokuhati, izvaditi cimet, te preliti preko plodova aronije
i dobro zatvoriti staklenke.
Kompot čuvati na tamnom i hladnom mjestu najmanje 2 tjedna prije upotrebe, zbog okusa.


Na kraju moram naglasiti što me potaklo da napišem ovaj post o aroniji.
Na zadnjem postu kod fulvusice, u komentarima se razvio dijalog o aroniji sa @fizikalcem gdje smo se razmetali svojim aronijama. Njegova ravničarka kojoj neće faliti vlage i kiselog tla, te moja otočanka s pogledom na more.
Osjetila sam potrebu da nešto više napišem o tome, uz priložene fotografije.
Uz to, možda još uvijek ima netko tko pijucka sok od aronije i pita se:
"Što bi to zapravo bila aronija?"


28.11.2010. - VITAMINSKI DODATAK!

I još nešto po čemu je aronija P-osebna! Ima najviši udio vitamina P !
A po čemu je značajan VITAMIN P ?
Pročitajte ovdje!

Kad malo bolje razmislim - ta aronija ima sve što mojoj obitelji treba da bi bila zdravija!rofl
Nije ni čudo što me tako omađijala.cerek









- 16:33 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi