gustirna

Između kapi . . .

Kad pada kiša najlipše je ostat kući, gledat je kako pada i prepustit se svojim mislima.
Kad pada kiša.... a nisi ušuškan u svom domu, nego si negdje daleko, na putu, u autu, pa gledaš kišu preko brisača i opet se prepustiš mislima, sjećanjima na neka davna putovanja prema gradu kojeg sam uvijek povezivala sa prijateljstvima.
Prijatelji mojih roditelja, stara prijateljica, nove prijateljice....otkad znam za sebe Zagreb je bio povezan sa prijateljima.
Počelo je s dječjom bolnicom, operacijom, bratovom. Njemu je uvik nešto bilo, a meni skoro pa ništa, osim redovitih prehlada i operacije angina (krajnika).
Njega dohvatila skoro svaka zarazna bolest u djetinjstvu - od podušnica, rubeola do žutice, a mene....? Mama se ne može sjetit jesam li imala varičele ili podušnice, ali sigurna je da jesam nešto prebolila od to dvoje.
Ja se još manje sjećam , al se sjećam tatinog bijelog Fiće i putovanja za Zabreg (naziv od milja).
Nas dvoje - tata za volanom, ja na zadnjem sicu, ili spavam, ili mirno gledam kroz prozor kako prolaze stabla, kuće, livade,... zeleno,... brda... ....nebo...plavo....sivo.... oblaci...bijelo...oblaci.....



ne sjećam se dobro tih putovanja, jer bile su mi tek 3-4 godine, ali sjećam se da bi tata uvijek govorio kako bi bila mirna ko bubica na zadnjem sjedištu našeg Fiće.
Sjećam se i sigurnosti, sigurnosti koju sam uvijek osjećala dok je tata vozio, valjda mi se urezalo iz tog vremena naših zajedničkih putovanja do Zagreba.
Najživlje sjećanje imam na jednu scenu kad smo ponijeli trešnje iz našeg vrta. Tada je brat bio u Krapinskim toplicama na rehabilitaciji poslije operacije,a i mama je bila gore blizu njega. Teta i ja smo pošle oprati te trešnje , a tamo je sve bilo poplavljeno. Gacale smo po toj lokvi do lavaboa kako bi mogle oprati trešnje za mog brata, a ja sam mislila kako će moj tata popraviti tu cijev i više neće biti poplave.

Iz tog vremena svjetlucaju sjećanja kao kišne kapi:



... na tetu Ljiljanu, barba Đuku, Rapsku 2, tramvaj br.2 ili možda 6 ?, igralište i ljuljačku iza škole, pothodnik, kolodvor, Morana, zimski sladoled, snijeg, kolodvor, tramvaji, Trg, Ilica, knjižara Mladost, NaMa, zoološki u Maksimiru, Novi Zagreb, Trnsko, Velesajam, inspiracija, križaljka, onomatopeja smijeha, Degasova balerina u sobi tete Ljiljane, aparatić, sanjkanje, kanasta, remi, Tubular bells, đin tonik, Sava, most, Lisinski, Zagrepčanka, aerodrom, let avionom, pisma duga kao romani, šeširđija iza Trga, "Brazil", "Splendid", Zrinjevac, uspinjača, ZET, Gornji grad, kineska izložba, lepeza, Beč, Jugoton, Janis Joplin, Santana, Ray, ...prijateljstvo....između kapi , gubim se u sjećanjima, tražim je li još išta ostalo, ne nalazim više puno toga...
Ne više... ona ista mjesta, ne više... one iste ljude, ista prijateljstva.....



Kiša i dalje pada,
raširim svoj suncokretni kišobran i nestajem između kapi nekog novog vremena, bliskih ljudi, nekih novih prijateljstava, nekih novih mjesta i događanja...


okrećem se prema svjetlu,... golubovi će rastjerati oblake...sat još uvijek okreće one iste kazaljke,


pa u Vidri odgledam Stilske vježbe i spoznam da se jedan trenutak u životu može prikazati na tako mnogo različitih načina, ovisno o onome tko priča priču, kako i zašto je priča, s koje pozicije promatra...



idem dalje, mimoilaze me veseli kišobrani ....



ulazim kroz vrata kojima me nitko dosad nije proveo, nit uveo u svijet kojeg sam zapravo trebala sama otkriti i istraživati, ali tada se nisam usudila...
sve do sada




Zamalo sam i ovog puta odustala...zbog kiše...da, uvijek će postojati neki razlog, i to vrlo opravdan....
Ovog puta sam se naoružala samopouzdanjem ispod svog suncokretnog kišobrana i nitko mi nije trebao pokazivati put kojim ću doći tamo gdje želim









Pored kišnih slapova, tu su i cvjetni, mirisni


te napokon stablo i cvjetovi tulipanovca, koje sam prvi put vidjela kod naše Dordore za vrijeme njenog prošlogodišnjeg posjeta Botaničkom vrtu


Tulipanovac /Liriodendron tulipifera/ - listopadno stablo koje u prirodi raste na području Sjeverne Amerike, posebno na njenom istočnom dijelu.
Pripada porodici magnolija.
Može dostići starost od 700 godina.
Koristi se u drvnoj industriji za drvo žute i maslinastosmeđe boje. Od njegova drveta izrađuje se namještaj i glazbala.
Uzgaja se i u Evropi, ali samo kao ukrasno stablo zbog svojih cvjetova nalik tulipanu. Zreli plod je nalik češeru crnogoričnog stabla, dugačak 6-8 cm.
Njegovo latinsko ime znači "ljiljanovo stablo s tulipanima".
/iz knjige "Drveće" - autori Eva i Wolfgang Dreyer/

Stižem do paviljona, a u paviljonu ...... iznenađenje!




Za vas.....u slijedećem postu.