i mjesec i sunce

......triptih.



Prvi dio:
tučnjava na križanju Palmotićeve i ulice Pavla Hatza
Jučer je održana misa zadušnica za Pavelića u Palmotićevoj, u 19 h.
Inicijativa protiv fašizma održala je prosvjede ispred crkve, koji su bili organizirani za 18 h.
(obje informacije doznajem puno kasnije iz novina)
Kako nismo bili upoznati o tim događajima, uspjeli smo se naći na spomenutom križanju ravno u trenutku tučnjave.
Bilo je to u 15 do 6 , zaustavili smo se (autom) zbog crvenog semafora , kadli je grupa balavurdije ,
(valjda oko dvadesete maksimum) četa vrlih fašista i domoljuba,
točno dijagonalno od nas na križanju, počela udarati po prosvjednicima,koji su, po mojem sudu sada, išli Hatzovom prema crkvi u Palmotićevoj.
Istina je kako navode u članku,da su počela šakanja, natezanja, bacanja kanti,
a tih dvadesetak majmuna, pardon kretena, je, a jer nisu očekivali otpor i bilo ih je manje od napadnutih,
počelo posustajati, odustajati pa , na koncu, i bježati dolje Palmotićevom, prema Kolodvoru.
Ono što nitko nije rekao je to da smo mi, koji smo sjedili zgroženi u autima,
a bilo je barem 4-6 auta koji su čekali zeleno sa nama, kao u kinu gledali što se događa.
Nismo imali kuda
(iako sam ja pomišljala 'što ako netko zapuca?' 'da zgrabim dijete iz auta i potrčim prema Sheratonu?' i slično),
nego smo počeli, prvo mi ,pa onda svi skupa, bjesomučno trubiti.
Sjeli smo na trube i nismo puštali. Smatram da je i to djelom pokolebalo izgrednike,
pardon, mlade besposlene kretenčine koje bih ja upregnula da peru wc-e u bolnicama
i četkama ribaju ceste da im se izbije sila iz dupeta. Hm, gdje sam stala?
Naravno, zvali smo policiju. Naravno, rekli su da smjesta dolaze.
(I oni su izgleda doznali za te događaje poslije, iz novina, kao i ja.)
U tom trenu mi nismo imali pojma o misi za Pavelića ,
nego smo samo zaključili da netko štrajka (imali su transparente) i da netko štrajkače napada.
Upalilo se zeleno,pa smo krenuli dalje, a ti dečki koji su se tukli ,
raspršeno su se rastrčali kojekuda u hladnu zagrebačku noć.


------------

Drugi dio;
danas se skoro obistinila zla slutnja da moram na službeni put na Staru godinu.
Radimo regularno do sutra navečer ,ali dio kolektiva ide na put na Staru godinu i radi na Novu godinu.
Povrh toga, povratak je odmah poslije pa ovo spada u jednu
od najnapornijih opcija putovanja koja čovjeka može oplahnuti.
Iako sam se uspjela dogovoriti da ja ne idem,
(glavni adut su mi bolesni muž i malodobno dijete home alone na Staro ljeto)
stalno me je nešto kopkalo s tim u vezi. Nemirni osjećaj.
I ,gle zaista, jutros mi prišapnulo da možda ipak idem.
Ha!??? Ma daaaaj!!!!
Ali, nakon stanovitih preturbacija , izgleda da ipak ne idem. Nadam se.
Postoji još i sutrašnji dan, valjda se neće ništa promijeniti.
A baš sam planirala odahnuti od svega, sutra navečer poslije posla.
Raspustiti kosu i obući pidžamu na tri dana.



---------------


Treći dio;

Mjesta moći grada Zagreba.
Ima ih više, naravno, a ovo su ona koja su meni jedna od dražih....
za sada ova tri:



Prvo, križanje Zrinjevca i Boškovićeve/Hebrangove.....
najniže crno drvo na fotki .




Križanje Stare Vlaške i Draškovićeve.



Kula lijevo od katedrale i kesten.



To bi bilo sve za sad.
Ostajte dobro!
:)