26.05.2013., nedjelja

Navali, narode u zemlju znanja!




Koga zanima...
- 07:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.05.2013., četvrtak

Pitanja za vježbu

Stavovi koji se često ponavljaju u medijima obično prerastu u općeprihvaćene istine, u koje nitko ne sumnja, uglavnom zato što se ni ne potrudi da o njima zrelo razmisli. "What I tell you three times is true", rekli bi vam Britanci stihom Lewisa Carrolla - a ovo je sjajna ilustracija tog pravila. Nažalost, neupitne istine u medije najčešće plasiraju ljudi koji ni sami nemaju kapacitet za njihovo propitivanje, ili su direktno zainteresirani da se stvari ne propituju.

Eto, mene već duže vrijeme kopka stav naše Vlade (ne samo ove) o investicijama. Ukratko, kriza je i recesija, ekonomija nam stoji slabo i ljudi su nezaposleni, jer već neko vrijeme nema pravih investicija u Hrvatsku. Obično se nakon toga nadugo i naširoko elaborira kako naš pravni, administrativni i porezni aparat destimulira ulagače kojima se ne isplati ulagati. Ovu mantru slušamo već desetak godina - po njoj je država prisiljena posebno pogodovati poduzetnicima, kako se jadni ne bi prestrašili i dragocjene novce odnijeli u koju investicijski liberalniju zemlju. To ide toliko daleko da u situacijama kad se interesi svetih investitora sukobe s interesima lokalnog stanovništva ili ekološkim standardima (npr. u golf - aferama) ljutiti ministri samo što građane ne proglase veleizdajnicima.

Građani međutim nisu ti koji su donosili ni izglasavali komplicirane zakone i propise - niti tko sprečava vladajuće opcije (koje u nas obično u Saboru imaju apsolutne većine) da takve propise konačno ne promijene. Ili da sustav organiziraju tako da ti propisi profunkcioniraju. Temeljni je problem međutim da se kod nas stvari mijenjaju tako da se što manje promijene - i to uočavate čim vas okolnosti prisile da se suočite sa stvarnošću.

Recimo, svaka se naša Vlada tuži na stanje Zemljišnika i Katastra, a u isto se vrijeme premalo čini da se rad u tim službama modernizira i ubrza. Evo primjera: moj je prijatelj 2007, dakle prije točno 6 godina splitskom Općinskom sudu podnio zahtjev za dopunom rješenja o nasljeđivanju iza svoje bake. Pristojno je čekao godinu dana, a onda se odvezao na protokol Suda da vidi što je. Rekli su mu kako imaju zastoj u arhivi dokumenata i kako bi bilo dobro napraviti požurnicu. Nakon još mjesec dana, opet je svratio, opet su mu ispričali istu priču i opet poslali požurnicu. Spomenuli su i kako bi možda bilo dobro da ode do grada i obrati se arhivarima/dostavljačima Šimi ili Jeri i zamoli ih za uslugu, učinio je i to, ali je procijenio da je te ljude već jednom platio i da im neće nuditi mito, pa od tog posjeta po svemu sudeći nije bilo veće koristi. Prestao je obijati šaltere i ograničio se na telefonske pozive, dok mu i to nije dodijalo. U prošli ponedjeljak, dakle 6 godina nakon početka priče mu je poštar konačno donio plavu kuvertu s ovim rješenjem:



Prema navedenim datumima, predmet je riješen još 2010. Trebale su mu pune dvije godine da iz splitskog suda doputuje u 10 km udaljenu kaštelansku podružnicu istog suda i provede se u zemljišnoj knjizi. Ovo je najzanimljiviji moment: povratna informacija o tome je do moga prijatelja putovala godinu dana, što u dokumentu spomenutu pouku o pravnom lijeku čini pomalo komičnom. Naglasimo: predmet je sud riješio jednostavnim uvidom u dokumente, bez potrebe za raspravom, svjedocima, ročištima itd. Uknjižba je jednostavan postupak unošenja u kompjuter, za koji službenici treba par minuta. Auti se između Splita i Kaštela kreću prosječnom brzinom od 60 km/h. Što je dakle trajalo 6 godina?

Ako kupite stan ili neku drugu nekretninu, obična uknjižba u splitskom Zemljišniku traje nešto više od 5 godina. Osim ako dižete kredit i nekretninu opterećujete hipotekom. U tom slučaju, banka će srediti da svoja vlasnička prava i hipoteku upišete u deset dana. U čemu je razlika? Sigurno ne u postupku uknjižbe. Zašto se onda toliko čeka? Dat ću vam natuknicu: i vaša uknjižba može biti gotova za deset dana, ako referentu gurnete 150 EUR. Dakle, cca 1000 kn mita, neoporezivo.

Evo mojih pitanja: ako ovo znam ja, kako to ne znaju zainteresirane državne službe? Zašto je nemoguće uknjižbu provesti možda ne u deset dana, nego štajaznam, mjesec - dva. Navodno, zbog velikog broja predmeta. Ako referentice imaju previše posla, zašto ne zaposle dodatne? Mogli bi recimo svakom klijentu umjesto 1000 kn na crno naplatiti regularnu taksu od 200 kn. Kad bi novozaposlene činovnice na dan unijele pet zahtjeva već bi više nego zaradile plaću. Slično bi se moglo postupiti i ako fali sudaca. Zašto se vlasti prave racionalnima i odgovornima, kad je svakoj budali jasno da to nisu?


Važna napomena: komentar kolegice @seoska idila naveo me da preispitam izvore. Dio napisan kurzivom bio je apsolutno istinit u trenutku kad je moja porodica uzimala kredit i kupovala stan, tj. 2005. godine. Uknjižba se u Splitu tada zaista čekala 5 - 7 godina, osim u posebnim, gore navedenim slučajevima. Veliki broj (preko 50000) godinama neriješenih uknjižbi doveo je tada do zapošljavanja većeg broja referenata (na određeno vrijeme), i oni su u nekoliko godina predano smanjivali zaostatke. Nažalost, ni to u Splitu nije moglo proći bez afera i aferica , a sada situacija stoji otprilike ovako.

Kako nemam razloga sumnjati u novinske statistike koje kažu da uknjižba u Kaštel Lukšiću danas prosječno traje 148 dana, a u Splitu svega 99 dana, i da se sudski predmeti rješavaju u zakonskim rokovima, ostaje mi jedino izraziti žaljenje što vezu između tako učinkovitih ustanova održava dostavna služba trkaćih puževa.



(nastaviće se)
- 07:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (2)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.

Free Counters
mosorov blog-brojač

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se