Ne brinite se što drugi ljudi misle o vama.
Oni uopće ne misle o vama.
Oni brinu o tome što vi mislite o njima
.roflroflrofl


....................MY ARTWORK......................

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

mačka_u_martama

utorak, 28.10.2008.

pokusaj bavljenja bannerom

DRAGI BLOGERI

I dalje piskaram, samo promjenih adresu....točnije, sada sam na blogosferi Večernjeg lista. I tamo možete ostavljati komentare, samo upišete adresu svog bloga tako da mogu doći do vas!

evo malog podsjetnika... just click ...


BannerFans.com




... direktno usmjeravanje!

- 14:54 - Komentari (45) - Isprintaj - #

utorak, 30.09.2008.

PRODATI PISANJE - NEKAD I DANAS

sretansretansretansretansretan

GO TO:

http://blog.vecernji.hr/iva

Komentiranje ... paaa, bolje tamo. Odi samo upućujem na novi post. I odredila sam - novi postovi ponediljkom!

Pozz!
mah

- 12:53 - Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.09.2008.

PUŠAČI - POPUŠILI

Go to:

http://blog.vecernji.hr/iva

- 12:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 02.09.2008.

SELIM SE...

... barem u virtualnom smislu... o čemu se radi?

Drage čitateljice i čitatelji, macka_u_martama odsada gazi blogosferom Večernjeg lista.

Posjećujte me na http://blog.vecernji.hr/iva

i dopustite da vas i dalje zabavljaju moje tekstualne mudrolije&čarolije :-)

Mah, mah!




- 09:57 - Komentari (33) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.08.2008.

SRITAN ROĐENDAN, WOLFI!

Beskoristan život je isto što i rana smrt - J.W.Goethe

Da je živ, danas bi rođendan slavija jedan od meni strašno dragih genija svjetske književnosti. Dame i gospodo, ponos Njemačke, JOHANN WOLFGANG VON GOETHE!

Rodija se 1749. u Frankfurtu, u obitelji krojača i gostioničara.
I ka većina njemačkih intelektualaca i humanista, poša je na pravo u Leipzig i Strasbourg. Tamo je uša u pokret «Oluja i nagon», koji je okuplja ondašnju studentariju koja se bavila pjesništvom, kritizirala klasicistički kanon i antičku dramu, a ludili su za Shakespearom.
I tako Wolfi stvara epistolarni roman Patnje mladog Werthera, djelo koje će obilježit duh epohe, a njemu osigurat svjetsku slavu. Govori o užasnoj spoznaji o ispraznosti ljudskog postojanja i nedokučivosti pravih osjećaja.
Iz romana kapa tisuće i tisuće suza, neodoljivo navirući iz onoga što se naziva Weltschmerzom (svjetska bol). Iz romana je izveden i pojam verterizam – pretjerana sentimentalnost, romantičnost, moda oponašanja Wetherovog načina oblačenja, pogleda na svit, pa čak i samoubojstva. Napoleon je zabranija vojnicima da čitaju taj roman. A vi ste mislili da su «Emači» u depresiji??



Vojvoda August poziva Wolfija u Weimar, di naš pisac postaje tajni savjetnik, a 1780. i slobodni zidar weimarske lože. Postaje sve veća faca, dobiva titulu plemića i radi ka upravitelj weimarskog kazališta.
Wolfi se skitao Njemačkom i Švicarskom, bavio se znanstvenim studijama, i upao u ekipu Herdera i Schillera. Učinija je besmrtnim jednu od najintrigantnijih legendi njemačke magije, Dr. Fausta, koji je proda dušu vragu da bi steka golemo znanje. Navodno je zidna slika Fausta u jednom Leipziškom podrumu nadahnula Wolfija da napiše ovo djelo.

Nema književnog roda u kojem se ovaj čovik nije okuša. Bija je pravi učenjak, obožavatelj poniranja u fenomene prirode. Njegove ideje iz fizike i biologije inspirirale su Darwinove ideje o evoluciji. Wolfi se dotaknuo i medicine. Svi mi imamo «Goetheovu kost», koja nosi sjekutiće gornje vilice.

Danas diljem svita postoje Instituti koji nose njegovo ime. Goetheov institut djeluje i u Hrvatskoj.




- 21:22 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.08.2008.

AHHHHHH..!

Bolje vrabac u ruci nego golub na grani
(narodna)


«Lipa je moja Mala. Ma brate stvarno je lipa. I pametna. Stalno neke teške libre vuče iz knjižnice» , mislija je Ante to vruće litnje popodne. Uvatila fjaka. Uz distorziju cvrčaka lino je pregledavao teletekst i otvorija još jednu limenku hmelj-napitka.

Mala je već danima radila sezonski u konobi dida Luje, a noći je provodila nad knjižurinama, štrebajući za stručni ispit. Ante se jedva provlačija u njen nakrcani raspored. Sve se svodilo na kakav ledeni čaj i malo stiskanja na pustoj plaži devastiranog hotela iz 80-tih. A Anti sunce opizdilo u glavu. Svuda oko njega polugole ženske. Nemoš proć mistom! Topići, dekolteići, suknjice, nožice, pomozi Bože! Đir po mistu zadaje mu fizičku bol. A Mala već dugo nije dala.

Vruće li je, za popizditi! Klima crkla, promaja za kurac. Znojavim prstima tražija je rezultate baluna, ali se zajeba i okrenija na… «Vidi, vidi. Ovo je zanimljivo», Ante se malo udobnije uguzi na kauču. 060 45 45 777. Hot lajn. Napaljene i mazne. «Baš mi tako nešto triba», pomisli Ante i ležerno provjeri svoju dragocjenost. Zgrabi telefon i pun samopouzdanja utipka brojčice s ekrana. Tuu-tuu! Zvoni, jebate led!

– Dobrodošli na liniju Napaljene i mazne. Mi smo ovdje samo za vas. Ispunjavamo vaše najtajnije i najvrelije snove –
– Too, stara! – zadere se Ante seksi snimci.
– Za početni izbornik, birajte 0. Za povratak na početni izbornik, birajte 1 – Bip!
– Dobrodošli na početni izbornik. Za oralac, birajte 2. Za lezbijske avanture, birajte 3. Za analac, birajte 4. Za kinky seks birajte 5 –
«Što ću prvo, srca ti? Aj, neka bude oralac, za početak», i Ante stisne 2.
– Slurp, slurp, liz, liz, liz, mmmnjamnjamnjammmm… –
– Ma koji ti je to bog, jeba te ja?? – naduri se Ante i vrati se na Izbornik, pa odabere avanturu s lezbijkama.
– Mmm, kako si slatka, mmm, kako si glatka… –
– Alo? – progrmi Ante – Alo?? Što je sad, jebenti? Pa i ja bi se tija pridružit vama – ali snimka dviju ženskica u akciji nastavi sličnim tonom.



Ante se znojia ka rotvajler. Odluči preskočit analac i odabere kinky seks.
– Ahh…hhh…ti želiš biti moj rob…daaa… ti želiš lizati moje kožne čizme. Vezat ću te lisičinama za krevet pa ćeš osjetiti bič svoje voljene Dominike! –
– Ma, ja … – zasopće Ante – … nisan ja ništa napravija, Iruda ti, što ćeš mi ti da me vežeš? Pa kuda ide ovaj svit?! – potpuno poražen, odabere analac.
– Hallo, ih bin Franz i ja ću ti pružiti nezaboravan doživljaj sa svojim velikim, tvrdim… – e sad je Anti puka film. Deformirao je praznu limenku, a zatim je odletila u tri pičke materine iza televizije.

Digne se s kauča i potegne grilje. Sunce je polako klizilo u modrinu na zapadu. Duboko udahne i još jednom zgrabi telefon. Tuu-tuu!
– Alo, Mala? Aj doći ću po tebe za po ure. Pa ćemo na ledeni čaj. –


P.S. Inspiracija: http://www.net.hr/seks-i-veze/page/2008/08/06/0284006.html

P.S.2: Posjetite www.knjizevnost.org! Tamo ćete naći moju fresh kolumnu :-))


- 19:56 - Komentari (34) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.08.2008.

A DI JE BOŽICA..?

Izložbom u Prirodoslovnom muzeju u Beču obilježava se 100 godina od otkrića Willendorfske Venere, malene statue žene nastale prije 25.000 godina Arheolozi su je pronašli 1908. na obali Dunava u gradiću Willendorf, po kojemu je i dobila ime, a slične su figurice pronađene na tlu Francuske, Rusije, Slovačke i Češke. Svi pronađeni primjerci prikazuju golu ženu bez lica i izrazito naglašenih oblina - bujnih grudi, nabreknuta trbuha i istaknutog spolovila - a na ponos Austrijanaca, upravo je Venera iz Willendorfa najbujnija i najbolje očuvana.


Još uvik ne znamo svrhu tih figurica koje su oblikovali lovci u paleolitiku. Postoje pretpostavke da su to talismani, predmeti povezani s obredima rođenja, darovi posvećeni plodnosti, ili idoli koji simboliziraju božicu – možda praiskonsku Majku Zemlju? Često nailazimo na tvrdnje da je štovanje «božice – majke» bilo iskonska univerzalna religija. Mnoge feministice volile bi da je to istina, ali pitam se di i kada se pojavila ideja božice i zašto je obavijena mistikom i maglom zaborava?

Izvrstan primjer brojnih arhetipskih prikaza je 7000 godina stara skulptura žene koja sidi na prijestolju i mazi dvije velike mačke, a potječe iz Turske. Takav prikaz gospodarice životinja pojavljuje se širom Bliskog istoka. Jedan od prvih hramova posvećen sličnome utjelovljenju božanskog majčinstva pronađen je na Malti.
Photobucket

«Božica – majka» Inanna javlja se u mezopotamskim tekstovima iz 2. tisućljeća p. K. Egipatska mitologija puna je ženskih bogova. Ko još nije čuo za Izidu, sestru i ženu moćnog Ozirisa? Grčka verzija ove božice je Demetra, a Rimski Cerera. A sitimo se i Zmijske božice s Krete.

Najviše me fascinira činjenica da se božica u biti prikazuje na identičan način u kulturama koje nisu bile ni na koji način povezane. Isto stilizirano tilo nalazimo u umjetnosti Indijanaca i Aborogina!
Grci i Rimljani štovali su masu božica. Njihova imena danas su stvar opće kulture. Od indoeruropskih religija najviše božica imala je nordijska mitologija. Hinduizam ima nekoliko božica, ali brate mili, kod njih ima i dvospolnih božanstava.



«Zabranjena arheologija» postavlja 2 teorije: kult božice uništili su muškarci koji su preuzeli nadzor nad religijom; ili je kult prisvojilo kršćanstvo u kojem se donekle očuvao kroz štovanje Bogorodice – Djevice Marije. Dakle, već prema samom svom imenu, ona je ta koja donosi Boga na svit, ona je ta koja, poput umjetnika, ono vječno stavlja u konkretan oblik. Bogovi dolaze na svijet putem žene koja je u izravnom dodiru s vječnom silom života.
Tako je u vrimenu gotike došlo do jednog od najlipših slavlja božice od staroga vijeka. Mnoštvo crkava iz toga razdoblja nosilo je naziv Notre-Dame, a to znači "Naša Majka Crkva".

Muško načelo moći i sveopće konkurentske borbe dovelo je svit na rub rata, do velike bijede i gladi koja vlada u zemljama Trećeg svita, ali i u mnogim razvijenim državama. Zbog muških bogova već stoljećima se vode bespoštedni, krvavi ratovi, a načelo " ljubi bližnjeg svoga " postalo je tek puka fraza, do koje nitko više ne drži.
Ako je božica simbol potisnutog ženskog načela prirode i skladnog života, onda je današnjem svitu božica jaaako potribna!


- 22:24 - Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.08.2008.

OD STARE CURE DO FORENZIČARKI U ŠTIKLAMA

---Kako su žene prikazale žene u kriminalističkim romanima---

Jeste li znali da je krimić ženski žanr?
Da, da. Nigdi broj žena kao najznačajnijih autora žanra nije tako velik kao u krimićima, a popularnost odma za sobom povlači ekranizaciju. Možda zbog toga što žene čine brojniju čitateljsku ekipu?
Krimić mora zadovoljiti nekoliko kategorija čitateljskih potriba: želju za uzbuđenjem i napetošću; radoznalost u rišavanju zagonetke; ispunjenje osjećaja pravde; pobjedu istine i dobra; trijumf logike, snage, poštenja i lipote.
Međutim, u krimićima koje potpisuju muškarci glavne face su uglavnom mačo detektivi, a žene su dekoltirani dekor u štiklama.

Osvrnit ću se na nekoliko ženskih autorica u čijim romanima istragu vode žene.

Povijest kriminalističkog romana nezamisliv je bez dobre stare Agathe Christie, kraljice žanra. Njen Hercule Poirot posta je legenda, oui, ali sitite se one krhke i pronicave stare cure, Jane Marple. Mudra Britanka u tvidu, uglavnom zaokupljena vrtom i kukičanjem. Ali kad se dogodi zločin, Jane, baš kao i brkati Hercule upošljava svoje «sive stanice». I kao izvrsni poznavatelj ljudske prirode i složenih odnosa, diskretno vodi istragu u pravom smjeru.

Mary Higgins Clark, čiji se romani čitaju u jednom dahu, bila je predsjednica američke udruge krimi-pisaca. Prozvali su je kraljicom suspensea, a New Yorker tepao joj je kao Gospodarici napetosti. U Clarkičinim romanima prvi put san se susrela s likom mlade, uspješne žene, koja sticajem okolnosti upada u sranja, što je poznato kao motiv «Lady in distress». Kroz napetu priču i neočekivane obrate, lady se hrabro vadi iz sranja, a stigne se i zaljubit.
Volila san i Ruth Rendell (koja piše i pod pseudonimom Barbara Vine). Ona u kriminalističke romane uvodi psihološki realizam, a dotaknula se i nadnaravnog.
Frances Fyfield ugledala se na Rendellicu, a ljubav prema odstupanju od normale najbolje se vidi u «Igri sjena», romanu igre mačke i miša jedne tužiteljice i kriminalca.

Junakinje krimića 80-tih prave su protofeministice. Odbacuju tradicionalno nametnutu ulogu Žene-domaćice-majke, snalaze se u grubom muškom svitu, često su na meti šovinističkih pljuski. Gotovo uvik se kroz krimi-priču proteže romansa, no potencijalni prinčevi umiru ili nestaju, u nemogućnosti nošenja sa istražiteljičinim načinom života. A one se ne namjeravaju odreći svoje karijere radi nekog muškarca.
Photobucket
Jedna od najpopularnijih junakinja krimića, autorice Patricie Cornwell, svakako je dr. Key Scarpetta. Ta plavuša s teškim obiteljskim traumama toliko je posvećena svom poslu, da je jedino kuhanje talijanske spize spašava od ludila.
Sue Grafton izdala je cilu seriju abecednih slučajeva istražiteljice Kinsey Millhone (A kao Alibi, B kao Bjegunac, itd) Romani za dočekat zoru.
Minette Walters piše psiho-krimiće, s atmosferom jezovite klaustrofobije, i prva je autorica koja je sa svoja prva 3 romana osvojila najprestižnije nagrade.
Ako bi čitali o sudbinama žena u nemilosrdnom mafijaškom svitu, bacite se na romane Martine Cole. Volite li pravo, potražite Barbaru Parker. Iz romana progovara iskustvo koje je Barbara stekla kao tužiteljica i odvjetnica u Miamiju. Iz njezinog pera proizlaze vješti i sa stilom pisani, uvjerljivi pravnički trileri smješteni na Floridu, gdje je ritam ubrzan, a ključ napetosti nosi umorstvo.
Zanimljivi su krimići Laurie R. King, s neodoljivom Mary Russell, pomoćnicom umirovljenog Sherlocka Holmesa. A Sam Jones, junakinja krimića Lauren Henderson, strašno je svježa i živahna protuteža klasičnim detektivkama.
Kategoriju zvanu forenzični krimić obožavan.
Osobito Tess Geritsen. «Kirurg» je prvi iz serije romana s istražiteljicom Jane Rizzoli i forenzičarkom Maurom Isles. Oduševila su me i druga Tessina djela: «Šegrt», «Grijesi», «Dvojnica», «Klub Mefisto».
Romane forenzične antropologinje Kathy Reichs ovo lito su hit na svim plažama, jer ih se može nabavit jeftino na kioscima. Njenu junakinju Temperance Brennan možete pratiti i u TV-seriji "Kosti".
Photobucket
Popularnost ovakvih krimi-priča možda leži u tome što žene imaju kontrolu? Uspješno rišavaju najokrutnije zločine i u tome pariraju uspješnim muškim kolegama. Iako sve te junakinje imaju muda, značke, skalpele za obdukciju, empatija i tzv. ženska intuicija ono je što ih čini tako ženstvenima. No tu je i strah. Gotovo uvik serijski ubojica za najslađu žrtvu bira baš istražiteljicu. A ona ga - sredi!









- 13:34 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 31.07.2008.

..........LIPE i/ili PAMETNE..........

Sedam sekundi. Toliko malo vrimena potrebno je za ostavljanje onoga što se naziva «dojam». I pritom vanjština dominira. Za lipom osobom se automatski okrićemo, ona nas spontano privuče i osvaja naš interes. Možda se želimo bolje upoznati s tom osobom, možda i ne. Ali lipota nas je namamila.
A kako je s knjigama?

Mami li nas njihov vanjski izgled, naslov, dizajn korica? Knjige uredno poslagane na policama, stišću se jedna uz drugu, svaka sa svojim prednostima i nedostacima, sličnostima i razlikama. Što je presudno za klik, trenutak u kojem uzimamo knjigu u ruke ne bi li je bolje proučili?

Ne sudi knjigu po koricama – mudrolija koju i dica znaju, ali u knjižarama i knjižnicama je toliko lipih knjiga, a naš mozak automatski reagira na one što «vrište» svojim dizajnom. Privuče nas ono što je neobično. Otkačeno. Posebno i originalno. Kontroverzno. Ponekad ono što nas vrati djetinjstvu. Ali knjiga koja je lipa izvanka, ne mora bit takva iznutra.

Što nam more biti «provjeren pokazatelj»? Poznat opus pisca, popularnost biblioteke u kojoj je knjiga objavljena, poznat izdavač koji drži do kvalitete u svom izdavačkom programu. Ali i njima se more zalomiti. Pisac je uglibio u stvaralačku krizu. Čitatelj je uglibio u kilometarskoj koloni na autoputu. Izdavač je uglibio u nekakvu zakulisnu igru ili su rodbinske i krvne veze imale svoj upliv zašto objaviti baš TO.

Kod mene vridi pravilo, a to je da pravila nema. Moja stara ide u Interspar s listom namirnica, a ja u knjižnicu s listom knjiga. Newsletteri izdavačkih kuća su jedna strašna stvar! Uvik san u toku s najnovijim izdanjima. A kad vidin izložen svoj plijen, friško isporučen knjižnici, niko sritniji od mene.

Ponekad besciljno prolazin labirintom polica u knjižnici. Zastanem. Poput trepavice, nešto mi upada u oko, a najčešće je to naslov. «Anđeli padaju», Tracy Chevalier. Dva mala anđela debeljuškastih obraščića smiješe se s korica. A onda dolazi do onoga što nazivam SKIDANJE. To van je kad pročitate jedan roman nekog pisca i onda ste toliko oduševljeni da «skinete» sve njegove romane koje nađete. «Skinete» ga s police.


Ponekad se uvalin u određeni tip romana. Pa tako iman faze medicinskih krimića, povijesnih ljubića, humorističnih romanića na tragu Kishona, religijskih/Dan Brownovskih ostvarenja… Iman i «ulete» - to van je kad uzmete neki roman, a nemate pojma zašto. I onda vas ugodno iznenadi. Mene je oduševio Kinkel s romanom «Lutkari».
Ponekad me vata nostalgija, pa se opet družin s Adrianom Moleom i dicom s kolodvora Zoo.
A iman i još jednu metodu. Kad uzmen OGULJENI ROMAN, knjigu koja nema dizajnerski ušminkanu naslovnicu, stranice su smrdljive i žute, a naslov i ime autora se totalno izliza. Tako san se navukla na Alberta Moraviu.
I znate što stvarno ne razumin? One koji mi kažu: «Kako moš posudit tako debelu knjigu?» Ako mi se knjiga svidi, more bit deblja od Biblije. Još bolje – guštat ću duže!


- 15:14 - Komentari (41) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.07.2008.

BRAVEHEARTS – MUŠKARCI U SUKNJAMA

Jahve: « Žena neće nositi mušku odjeću, a muškarac neće odjenuti žensko ruho.»
(Ponovljeni zakon)


Odjeća ima višestruku namjenu: štiti od vremenskih (ne)prilika, pokazuje godine i položaj u društvu, ali i osigurava red među spolovima.
Žene su kroz stoljeća pomalo preuzimale elemente muške odjeće - od šešira u 16. stoljeću, sakoa u 18. stoljeću, pa sve do revolucionarnog uvlačenja u hlače početkom 20. stoljeća. George Sand govorila je kako nosi muško odijelo zbog udobnosti i štednje, a ne bunta. (No, istodobno je pušila i vodila buran ljubavni život – poput muškaraca.)

Muškarci su se s vrimenom prilično ograničili u odijevanju, što je osobito izraženo kroz tabu koji predstavlja «muškarac u suknji». Pri tom ne mislim na one koji odijevaju ženske krpice zbog seksualnog trenutka, već na obične pripadnike jačeg spola koji bi se usudili prodefilirati ulicom u suknji.

Svi znamo da su još u daaalekoj prošlosti muškarci nosili suknje. Prave su hlače u Europi nastale trajnim povezivanjem nogavica od oko 1660.
Zapravo, suknje su bez beda nosili muškarci u Egiptu, Grčkoj, Rimu, a sitimo se i škotskih kiltova - suknji rađenih isključivo za muškarce kao nacionalna nošnja, a nosili su ih još i strašni Vikinzi.
Zbog čega u modernom Zapadnom svitu muškarci nikad nisu prihvatili suknju?
Najčešći argument onih koji se protive muškom nošenju suknje glasi: «izgledat će ženskasto». Khm, khm! Neki muškarci izgledaju ženskasto i u najmuževnijem odijelu. Nitko ne može poreći da je Gibson u suknjici u Hrabrom srcu izgledao jako muževno i neodoljivo. A Brad Pitt u Troji. A kompletna filmska ekipa iz LOTR-a. Mmm.
Photobucket
Kilt dobro stoji i Seanu Conneryu, škotskoj filmskoj legendi kojeg je proslavila uloga Jamesa Bonda.
Photobucket
Modni dizajneri uhvatili su se ovog tabua kako bi mu pokušali povratiti aspekt muškosti. Jedan od njih je Jean-Paul Gaultier sa svojom prvom suknjom iz '84. koji tvrdi: »Muškarac ne nosi svoju muškost u odjeći, muževnost je u njegovoj glavi«.
Na istu foru kreirali su i Moschino, Galliano, Armani, Prada, Yamamoto…
Njihov glavni izvor inspiracije je antika i gladijatori koji su svoje mišićave noge pokazivali ka najmoćniji pokazatelj snage. Trend je prihvatio i modno najosvišteniji nogometaš na svitu – David Beckham.
Danas se suknja ipak nosi u svitu umjetnika i subkulturnjaka koji odbijaju društvene konvencije, od punkera, grungera, do glam-rockera. Mislim da je Axl Rose u kožnoj suknji nešto najseksi što su Gunsi pokazali na stageu.
Photobucket
2003. Metropolitan muzej otvorio je izložbu pod nazivom Bravehearts – men in skirts i predstavio muško nošenje suknje kao kulturni fenomen kroz povijest.
Posebno misto imaju suknje koje nose dečki sa scene metal glazbe – obično kožne, pomalo fetiš, s dodatkom lanaca i zakovica, a folkeri i pagan-metalci s oduševljenjem nose suknjice svojih predaka.
PhotobucketPhotobucketPhotobucket

Čak smo i neke Hrvate mogli vidit u suknjama - Massima, Urbana, Davora Gopca, Kristijana Ugrinu i Hrvoja Rupčića.

Ne vidim razlog zbog kojeg suknje ne mogu zauzeti misto i u muškoj svakodnevnoj/uličnoj modi. Ako tip ima dobre noge i hrabrost ponosno ih pokazati, samo naprid. Da, da, bilo bi buljenja i šaputanja, predrasuda i osuda…
Društvo konformizma uvik će imati negativne komentare na one koji se na bilo koji način protive društvenoj ustaljenosti. Pogledajmo samo oznake na toaletima – ženski je obilježen siluetom u suknji.

Granice su tu da bi se prelazile. I zbog toga muškarac u suknji za mene ne predstavlja provokaciju, neurotičnu crtu ili seksualnu devijaciju, nego slobodu, samopouzdanje i individualnost.







- 12:41 - Komentari (49) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ABOUT
- munjena -
- perfekcionist -
- tvrdoglava -
- umjetnički opaljena -
- bajkoljupka -
- mali filozof -
Pa sad ako vam se čita što ja piskaram...

Poznajem samo jednu slobodu, a to je sloboda mišljenja. (A. De Saint-Exupery)

Tko tu piskara?
Photobucket

MUSIC:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Korpiklaani
Ensiferum
Finntroll
Sletchvalk
Amon Amarth
Holy Blood
Arkona
Eluveitie
Turisas
Cruachan
Elexorien
Rhapsody
Epica
Therion
Haggard
COF
Dimmu Borgir
Eternal Tears of sorrow
SOAD
Iced Earth


ROĐENA: Zadar, 1984.
HORORRSKOP: DJEVICA

HOBI:crtanje
pisanje
kreiranje robice
glazba
knjige i stripovi
proučavanje filozofije, misticizam, ezoterija
šetnjice i kavice

lonely


NA PUSTI OTOK PONIJELA BI: knjige i zaštitni faktor 150
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

A R T W O R K

Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Photobucket

flytothemoon
Photobucket
Photobucket









Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se