MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

31.07.2008., četvrtak

Nove bebulinsko pasine fore...

Beba neće jesti dok pas nije kraj nje...jednostavno odmiče glavicu i izvija se i pokazuje prstom prema mjestu gdje kraj nje obično leži pesonja...kad pesonja dođe, hranjenje se nastavlja...do trenutka kada sita beba ne pozove psa mašući rukicama umuljanim od klopancije...pas joj obliže ruke i to znači da je hranjenju kraj...
Beba puzi ko navijena...pas stalno leži na sigurnoj udaljenosti i nadzire situaciju...onda beba prilazi psu i sjeda mu u krilo, znate onako, između prednjih i stražnjih šapa...pas ju lizne...beba uzima pseću šapu u krilo i nešto pjeva te uz put čupka psa za dlaku na šapama...pas se izvali i uživa...
Beba već polako počinje čvrsto stajati i pokušava hodati...naravno da se pokušava uspeti uz sve moguće rekvizite pa tako i uz psa...pas leži a beba se podiže oslanjajući se na njega...pas kao da zna da se ne smije micati pa se ukipi kao kakva sfinga i gleda šta to luda beba izvodi...
Pas na večer, sve češće, odlazi drijemati uz bebin vrtić...legne kraj vrtića i sasvim ugura njušku pod njega i drjemucka...nisam siguran jel to pas pokazuje da mu beba nedostaje, ili pokazuje da je i on beba i da ga treba maziti...ma naravno da ćemo te maziti...ludi pas...

- 07:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.07.2008., srijeda

Danas...

Odmaramo prstiće od tipkanja...već sutra smo opet pod punom tipkačkom parom.
Ugodan vam dan...

- 09:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.07.2008., utorak

Akcija udomljavanja...

Draga naša kolegica, koja stalno ulaže trud u pomoć pesekima kojima je pomoć potrebna, poslala mi je mejl koji ću ovdje postaviti kako bi svi oni koji žele prigrliti psa za druga pali na šarm ovih simpa pesonja...

Dakle, ovih 7 malaca traži topli dom!
Sada su stari 6tj i polako su spremni za nove domove u kojima će biti paženi i maženi.
NEĆE BITI VELIKI RASTOM (kad odrast bit će velićine Bigla ili Kokera a možda i manji).
Sve informacije na mob: 091 57 20 506 ... Amira


Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

- 08:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.07.2008., ponedjeljak

Osvrt na temu...pas na plaži...da ili ne...

Svakako mi je drago da je ova tema završila na naslovnici, ne zbog moje taštine, već da svi skupa zajedno podijelimo mišljenja i stavove te da temeljem postavljenih činjenica i informacija postanemo bolji jedni prema drugima.
Osobno sam zadovoljan komentarima koji idu od odobravajućih u većini pa prema umjerenima u manjini...pod umjerene sam ubrojio i one koji su kategorički protiv pasa na plažama...čini mi se da ekstremno protivnih nije bilo, pod ekstremnima smatram one koji bi burno reagirali da vide psa na plaži.
Ali, da pokušam izvući ono bitno...
Za odlazak sa psom na more treba se dobro pripremiti, razmisliti o mogućim situacijama koje vas čekaju i osmisliti način da se vi i vaš pas osjećate ugodno uz obavezno poštivanje ljudi, djece, pasa, i svega drugoga oko sebe.
Plaža...
Nikako ne ići na plažu na kojoj je pristup psima zabranjen!
Odlazak na plažu gdje je pristup psu dopušten mora biti takav da se ne inkomodira ostale prisutne, da je pas dobro odgojen te da kao takav, između ostalog, neće obavljati nuždu na plaži...i ono najbitnije...psa se ne preporuča voditi na prepunu plažu, ali ne zbog ljudi već zbog psa, kojem je gužva, puna podražaja, samo mučenje, a nikako dobra zabava i opuštanje...dakle, na plažu sa psom onda kada nema gužve...
I najbolje od svega, ako je moguće, pronaći neku osamljenu plažu na kojoj ćete moći biti potpuno slobodni i opušteni, a vaš će pas moći nesmetano uživati u morskim radostima.
Da napomenem..pas mora biti na povodniku u svim onim situacijama kada je to jedini način kojim psa možete imati pod kontrolom (zapravo, mora biti na povodniku u svim onim situacijama kada je to zakonom propisano)...ukoliko je situacija "sigurna" i pod kontrolom (pri tom prvenstveno mislim da ste na plaži na kojoj pas nikome nije smetnja) onda smatram da pas može biti pušten, ali uz oprez svoga vodiča koji mora moći u svakome trenutku situaciju držati pod kontrolom.
Eto...to mi se čini da bi nekako trebalo zadovoljiti veliku većinu...

Što se tiče higijensko zdravstvene problematike...
Svi odgovorni vodiči pasa svome pasodrugu pružaju više nego zadovoljavajuću zdravstvenu njegu, tako da s te strane mislim da problema nema...a drago mi je da se u komentarima javila i veterinarka koja zapravo potvrđuje ovo moje mišljenje.
Što se higijene tiče...psi na plaži ne ostavljaju konzerve, opuške, prazne boce, maramice, vrećice i ostala veselja koja svi mi ne volimo vidjeti ili osjetiti na plaži...ne obavljaju nuždu u more, a kao što rekoh, dobro odgojeni psi nuždu neće napraviti niti na plaži...dlake, istina psi puštaju dlake, ali ne puštaju li dlake i ljudi, koliko puta vam se dogodilo da plivajući u vaše prste uhvatite busenje nečije kose, ili da vam nečija prsna dlaka završi u ustima...tako da, ova primjedba o psećim dlakama mi ne drži vodu, a osim toga, dobro zbrinuti psi redovito se trimaju i četkaju tako da im možda na plaži dlake uopće niti ne padaju.

No razumijem ljude koji svoje mišljenje o psima i njihovim vodičima stvaraju prema svojim lošim iskustvima, iskustvima sa neodgovornim vlasnicima pasa koji o psima nemaju pojma i koji se sa i prema psima ne ponašaju onako kako bi to nužno bilo potrebno...svi ti neodgovorni vlasnici pasa štete svim onim pasovodičima koji se trude imati odgojene pse koji socijalizirano bez ikakvih problema mogu funkcionirati u svome društvenom okruženju.
Između ostalog, ovaj blog i postoji kako bi se stvarala pozitivna slika o svim onim odgovornim vodičima pasa u koje sam slobodan i sebe ubrojiti.

Hvala svima na komentarima...ugodno je čuti vaše mišljenje...

- 07:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.07.2008., petak

Pas na plaži...

U ovo vrijeme godišnjih odmora često slušam razne priče i komentare...zašto ne pas na plaži, zašto da pas na plaži...pa da malo o tome progovorim...
Prije svega moram reći da nužnim smatram pažljiv odabir mjesta na koje se odlazi ljetovati. Treba razmotriti što je više moguće situacija u kojima ćete se naći prilikom ljetovanja. Put koji pesonja mora prevaliti do ljetovališta, smještaj, mjesto gdje pas nesmetano može obavljati piš i kak (naravno, uz skupljanje kakice, i da piš upotpuni zaklonjeno prirodno okruženje), prostor na kojem pas može zadovoljiti svoje šetačke navike, odlazak na plažu, kafić, restoran, ljudi s kojima ćete se susretati i još puno drugih detalja o kojima treba voditi računa. Naravno, ako prvi puta odlaziš na neko mjesto, određene stvari i situacije moći ćeš upoznati tek kada si već spustio kofere u svome privremenom boravištu, ali podosta toga se ipak može znati unaprijed.
Moja mala obitelj odlazi u kuću čija vlasnica je pasovlasnica, tako da s te strane nema problema...prema njenim riječima i svi prvi susjedi imaju peseke, tako da...ni s te strane ne očekujem probleme. Kaže kućevlasnica da nema nikakvih problema sa vođenjem svoga psa po mjestu, pojedini kafići i restorani nemaju ništa protiv psa, a na plaži na kojoj se kupa nikada nije imala nikakvih problema.
Zapravo...ta plaža je ono što mene najviše brine. Zašto...zato što na plaži ne želim imati psa na povodniku, a to neke ljude jasno smeta...bez obzira na to što im moj pas neće niti prilaziti, a da ne govorim da nema šanse da će raditi bilo kakve nepodopštine koje se obično ističu kao loš primjer ponašanja pasa na plažama...čak što više, moj pas na plaži sigurno neće obavljati niti kak niti piš nego će od mene tražiti da ga povedem na neko mjesto koje je prikladno za obavljanje fiziologije. Uz to što smatram da imam psa koji se ponaša barem jednako pristojno kao i ljudi na plaži, odlučio sam se za ljetovanje u postsezoni kada očekujem ipak nešto manji broj turista po plažama, a mi i onako na plažu idemo dosta rano ujutro i ne ostajemo nakon jedanaest sati..a ukoliko još dolazimo i popodne, onda to nikada nije prije šest ili sedam sati.
Eto...mislim da sam puno toga pokrio i otklonio mogućnost nekih neugodnih situacija, ali ipak brinem...što ako neću pronaći mjesto na plaži, ili plažu, na kojoj će moja obitelj moći nesmetano uživati...što onda...
Nadam se da će sve biti OK...

- 10:07 - Komentari (61) - Isprintaj - #

24.07.2008., četvrtak

Situacija...

Kako je bebulinka počela hoduckati, a puzi već na veliko, ženica nije u stanju voditi psa u jutarnje šetnje. Pas u pubertetu, mlad, pun snage i beba koja gmiže, pada, diže se, sve hvata, u usta stavlja...apsolutno opravdano pas ostaje kući dok je bebulinka u šetnji i dok se ne izmori dovoljno da se želi voziti u kolicima...tada se ženica i bebulinka vrate kući po psa i izvedu ga u kraću šetnju za obaviti fiziologiju, a i za poigrati se ako se uz put naleti na kakvog pasofrenda.
Sve u svemu...sasvim korektno...
I tako se ženica i bebulinka vrate po psa...odvedu ga do obližnje pasolivade...i, kao i obično, puste psa da obavi "posao" i malo se izjuri (pasofrendova nije bilo) pa da krenu kući...no pas, ne kao i obično, otkačen s povodnika pojuri niti pet niti šest nego u desetak metara udaljen drekec...uklizao pas u govno kao kakav srećom gonjeni nogometaš nakon postignutog zgoditka. Nikakve zabrane koje je ženica izvikivala nisu pomagale, čak niti dozivanja, pas je uživao u svome "kinu" i nije se obazirao na ništa oko sebe...nakon toga pas bez ikakvog osvrtanja odjuri do kontejnera za smeće udaljenog jedno pedesetak metara od "kina" (pa da, nakon kina "restoran") i počasti se slasno. Naravno, zabrane, pozivanja, ma daj ljudi voda ste. Nakon toga si je, potpuno smireno, pas iznjuškao mjesto za obaviti "posao" i nakon toga je dolijao primijenjenim metodama dozivanja i hvatanja.
Naravno...odmah na povodnik i uz potpuno ignoriranje sa psom direktno na balkon....
Pas je na balkonu dočekao moj povratak s posla...po malo promrzao od kišnog i prohladnog dana...po malo pokunjen zbog kazne i svog lošeg ponašanja...dočekao me mašući repom...ja sam ga ignorirao...ženica je uzela psa za povodnik i odvela ga u kupaonu na kupanje (prije nije mogla, sjećate se, beba juri, puzi, hoda, igra se, nema šanse kupat psa uz živahnu bebu)...dakle žena je izvela psa iz kazne pošto mu je ona kaznu i dodijelila (bitna stvar u odgoju psa, kaznu dovršava onaj koji ju je i započeo)...okupali psa, fuj, smrdi...osušili ga i zamotali u deku da se utopli...takav u deku umotan pas zaspao je kao beba...
I...dalje ko da ništa nije bilo...pas je kasnije ženu slušao kao teledirigiran...tako da ćemo ovo okarakterizirati kao ispad mladog psa u pubertetu koji od svog trenutnog vodiča (ženice i bebe) nije dobio zabavu pa mu je iz obijesti i dosade na pamet palo da si sam potraži svoje "kino" i svoj "restoran".

- 10:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.07.2008., srijeda

Hoću godišnji...

Jedva čekam...još 22 dana...ako bog da...

- 08:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.07.2008., utorak

Samo za taaaaajjj...

Dakle...dva psa se veselo igraju...jure, preskaču se, grickaju, lickaju, njuškaju i tako sve u krug...
Promatram svaki njihov pokret, svaku gestu, svaki izraz tijela, svaki mišić koji se napinje, svaki osmijeh na licu, svaki trzaj ušima...
Gledajući ih kao da se s njima saživim, kao da se i ja s njima igram...
Odjednom netko napravi neki pogrešan potez, jače nagazi, gricne, poljubi u uho...drugi pas se pobuni...tenzije se dižu...po koji škljoc zubićima, malo kešenja, postavljanje tijela...tenzije se dižu...
A onda ja, kao da ih imam na nekim nevidljivim povodnicima, kao da smo nekako povezani, u pravom trenutku kažem...onako mirno, ali naglašeno...miiiirrr vas dvoje, lijepa igra molim...i napetost popušta, kao da im se u trenu ohlade glave, rapsodija igre i veselja se nastavlja u revijalnom tonu...
A ja se osjećam baš super, onako, pravo super...

I jučer sam ostao dužan filmić...filmić jurnjave po šumi...šteta bi bilo ne podijeliti ga s vama...



- 07:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.07.2008., ponedjeljak

Ranojutarnja šumska šetnja...

Dok još većina ljudi uživa u spavanju...di ćeš se budit u 6,00 nedjeljom...mi brijemo po šumi...
Fora je šuma u rano jutro...sve se budi...ptice pospano cvrkuću i prhuću krilima tražeći doručak...pijani bumbar zujka oko nas sve onako glavinjajući kao da je noć proveo uz dobru čašicu...planinski potok lagano žubori, zaokružujući tu neku smirujuću zvučnu kulisu...miris šume u ljeto je kao miris dobrog ručka, onako sav zavijen u neku blagu omaru, a opet, opet onako nekako ispunjen snagom, kao da se sprema puknuti svojim jesenskim plodovima...
Trudimo se ne remetiti idilu...
Šetamo u tišini i uživamo...
Zapravo...pas jurca okolo i uživa...

A di je pas...
Photobucket

Tu je pas...
Photobucket

Potraga za zlatom...
Photobucket

A di su pastrve...
Photobucket

Gazda...ajd se spusti ak si frajer...
Photobucket

Pas je spazio nešto u šumi, ali čeka gazdu...zajedno smo jači...
Photobucket

Gazda je došao...idemo...vidio sam nešto...
Photobucket

Vidio je ludi pas slapove...pa je jurnuo na masažu...
Photobucket

Adrenalinom napucani pas na povratku kući...zapeta puška...
Photobucket

- 07:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.07.2008., petak

Mene ljubi momče mlado...

Kako je moje štene izraslo u pravu curu, sve češće i češće ju salijeću psi mladići...ono, ljubavne fore...
Jest da je kastrirana, ali čini mi se da ona svojim mirisima sasvim dobro komunicira s okolinom i definitivno ju prepoznaju kao ženku...
Pa ima svakakvih muškića...napasnih, koji misle da cure postoje zato da bi oni po njima hopsali...takvi odmah dobiju porciju škljocanja zubima i prijeteće kešenje i režuckanje...većina nakon nekoliko upozorenja shvati da nisu poželjni i odustane...one napasne rješavam ja, postavim se i dam im do znanja da sam ja dominantniji mužjak od njih i to uglavnom funkcionira (dok me neki nabrijani pas ne izgrize)...ili ako situacija postane napeta jednostavno odem dalje...ne da mi se...a ni pesonjici se to ne da trpiti...
Ima i onih koji su pravi đentlmeni...nježno obilaze, šepure se, pa malo kao ovlaš liznu pesonjici uho ili njušku, a ona sve to onako pravo dostojanstveno i ženski podnosi...no kada đentlmeni đentlmenski krenu u naskok, dobiju košaricu punu škljocanja zubićima i ostalog folklora za odbijanje...đentlmenima obično jednom bude dosta...
A ima tu i onih fakina, koji mome curetku zapinju za oko...oni onako sve kroz igru i šalu...kao igramo se lopticom pa fakin pusti curetku lopticu i onako sav važan pokazuje kako joj je mogao uzeti lopticu ali nije želio...ili ju onako fakinski povedu u trk pa sve kao zaljubljeno jure jedno pored drugoga dodirujući se njuškicama...takve moja pesonjica ne odbija, ali im se niti ne podaje...samo legne pod njih i kao da kaže...fora si mi, možeš biti tu, ali nemoj na mene naskakivati...
Zanimljivo je da ti fakini često niti ne pokušaju naskočiti...jednostavno nastave taj zaljubljeni ritual igre i veselja i baš ima svima bude fora...
Pozdrav svim fakinima ma gdje bili...

- 09:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

17.07.2008., četvrtak

A grickalica???

Dakle...dva dana smo bili bez onih žvakalica od prešane kosti...nešto nije radio pet centar pa nam nije bilo uz put pa svašta nešto i tek treći dan sam kupio žvakalice...
Obično pas žvakalicu dobije u vrijeme ručka...kada čitava obitelj ruča mali pas se sladi svojom žvakalicom...
Kako je vrijeme ručka već davno bilo prošlo, a pas nije žvakao već dva dana, odlučio sam ga nakon večere počastiti žvakalicom. Ma naravno da je bio sav sretan, gnjeckao ju je i meljao po ustima uživajući u svakom zagrizu...fora ga je gledati...fora je gledati kako ga ta mala stvar veseli.
No drugi dan...iako je već dobio žvakalicu u standardno vrijeme, vrijeme ručka, pas je na večer čitavo vrijeme piljio u mene, pratio svaki moj pokret, hodao za mnom i ljubio me ko poludio svaki puta kada bi ga pozvao na porciju maženja...jednostavno nemam drugog objašnjenja...pas je nakon samo jednog večernjeg žvakanja vjerojatno mislio da će večernje žvakanje postati uobičajena stvar...
Daj molim te mali pas...jedna žvakalica dnevno je sasvim dovoljno...nemoj biti pohlepan...
Osim toga...svijet je u recesiji...mjere su štednje...

- 09:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.07.2008., srijeda

Loptica gric gric...

Kao što sam već davio...loptica...ah ta loptica...
Već neko vrijeme radim na tome da malome ludome psu igra s lopticom postane zanimljiva...odnosno da se nabrije na lopticu...da ju počne željeti...da mu bude fora...
Satima smo se igrali, našutavali, pasonogometali, nabacivali...svašta nešto...svaku igru nagrađivao sam veseljem i nagradicama...
I postalo to fora psu...toliko mu postalo fora da kad je lopta u igri i psi postaju nezanimljivi...lice se razvuče u osmijeh, rep se razmaše i ajd gazda opleti igrati se loptom...
Ma super...
Jučer sam pokušao nabrijavati psa na loptu u mojoj ruci...da pokušam privoliti malog ludog psa da mi uzme lopticu iz ruke kada to od njega zatražim...i što se dogodilo...pas se kod nabrijavanja počeo onako nabrijano i u igri kesiti i gricnuo me (bez ozljeda) za ruku...kao...daj puštaj to, hoću lopticu, nabrijan sam, puštaj to iz ruke...hej mali pas, neće moći...
Istog trena prekinuo sam igru i okrenuo psu leđa...no nije pomoglo...pas je nastavio s nabrijanim neprimjerenim ponašanjem...pa sam ga kod narednih ugriza lagano klepnuo po njušci...tada je shvatio da mi nije fora to griženje...ali...niti loptica u mojoj ruci nije više zanimljiva...ok nabacivanje, nogometanje i svašta nešto...ali kada uzmem lopticu u ruku pas počne njuškati okolo praveći se lud...kao, ne vidim te, niti vidim tu tvoju lopticu koju držiš u ruci...
A ništa...vidjet ćemo kako će se dalje razvijati situacija...možda dođemo do toga da će pas veselo i nježno uzimati lopticu iz mojih ruku...

- 09:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.07.2008., utorak

Naskakivanje...

Neću duljiti...u kratko...
Zašto mnogi vlasnici pasa dopuštaju svojim ljubimcima da naskakuju na druge pse? Totalna nepristojnost!
A onda kada odreagiraš i stepeš psa naskakivača, nakon što ti maltretira psa bez prestanka i ne dopušta mu da se igra s drugim psima, onda si zao i loš...
Da ne bi...
Najbolje od svega je što bilo kakav razgovor s tom ekipom ne vodi nikuda, oni jednostavno poima nemaju o psima...uz to se često radi o likovima s kompleksom nastalim iz nedostatka centimetara pa im je fora kako njihov faca potentni alfa mužjačina naskakuje okolo po psima...
I šta napraviti...maknuti se...posvađati se...živcirati se...
Svijet je totalno poludio...

- 08:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.07.2008., ponedjeljak

Lovac...

Moš misliti...
Šetamo tako kroz gustiš i već podosta poraslu travu...gledam raznoliko poljsko cvijeće, ptičice pjevaju, rijeka lagano klizi kraj nas...no dobro, komarci i mušice malo zezaju, ali nije bitno...pas brije svoj njuškalački film povremeno pogledavajući prema meni...pas utvrđuje imam li ja situaciju pod kontrolom, jesam li miran, primjećujem li kakvu opasnost u blizini...kada na meni prepozna mir on nastavlja sa svojom veselom šetnjom...
OK mi je to...pas me smatra za vođu naše ekipe i zna se koji su zadatci jednoga vođe...
Ali ja ipak očekujem od psa da mi svojim osjetilnim sposobnostima, koje su daleko ispred mojih, pomogne u prepoznavanju i osluškivanju okoline...zapravo, uvijek si mislim da ću u ponašanju svoga psa primijetiti da se oko nas događa nešto neuobičajeno...
I šetamo mi tako...pas pet do deset koraka ispred mene...ja lagano za njim...kad odjednom pola metra od mene, iz guste visoke trave, prhne fazanka i poleti prema obližnjem drveću...malo me trznula iz mog razmišljanja, ništa čudno...ali čudno je to da mali ludi pas nije skužio fazanku u trenutku kada je prošao pola metra od nje...pas je uredno njuškajući ispred mene prošetao kraj žive ptice, mrtav hladan...
Srećom...nije bila divlja svinja...

- 08:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.07.2008., petak

Sve bliže i bliže...

Dakle...mali ludi pas, u vrijeme ljudovskoga ručka, dobije svoju žvakalicu...znate...ona kao kost od kože ili čega već...
Da naravno da mora zaraditi tu žvakalicu, ali to sada nije bitno...
Prije bi pas zgrabio tu nagradicu i odnio ju u svoj kutak na pasokrevet i tako u miru uživao u slasnim žvakačkim disciplinama...
No u posljednje vrijeme pas odjuri na svoje mjesto, ali se onda kroz par trenutaka vrati blizu našeg stola za ručavanje...ne gnjavi, ne žica, ništa...samo legne blizu i žvače svoju žvakalicu...
Slatkiš mali...vjerujem da se u potpunosti smatra dijelom obitelji i s punim povjerenjem (znajući da mu nitko neće oteti žvakalicu) želi biti blizu nas u vrijeme kada se ruča...to mu je draže od zavlačenja u svoj brlog...
Eeeeee...i onda još nešto...mali ludi pas, da bi mu kraj nas bilo udobnije, dovuče si svoj pasokrevet i onda udobno smješten kraj nas žvače žvakalicu...
Ugodan vikend...

- 07:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.07.2008., četvrtak

Trikovi...

Nevjerojatno je kako pas shvaća razliku između trika i vježbe...možda sam već nešto o tome govorio...
Ali...jednostavno mi se previše često događa da radimo neke vježbe poslušnosti...pas ih radi nevoljko, sve onako po malo me zeza, kao da mi želi reći da mu je fakat preko glave poslušnosti...i onda prekinemo izrađivanje tih vježbi i bacimo se na učenje nekog trika...pas odmah živne i s veseljem se uhvati treniranja...
Zanimljivo...
Pa ako želite sa svojim psom uživati u izvođenju trikova onda preporučam knjigu...

101 Dog Tricks: Step by Step Activities to Engage, Challenge, and Bond with Your Dog
od
Kyre Sundance i njezinog psa Chalcy

Dovoljno lakih i teških trikova da sebe i svoga psa zaokupite jedan duuuulji vremenski period...
Igra s trikovima vama i vašem psu donijet će dodatno povezivanje i razumijevanje...a svakako radost i veselje zbog savladanog trika...
Trikovi su opisani i objašnjeni slikom i pratećim tekstom...lako shvatljivo...
Uživajte...

- 08:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.07.2008., srijeda

Jutarnji rituali...

Pet sati ujutro dižem se iz kreveta krmeljavih umornih očiju i raščupane duge plave kose (šalim se...imam skoro pa ćelavu glavu, ali čisto poetičnosti radi)...
Pipkam i tražim pokoji komad robe...čisto da ne izlazim gol i bos na jutarnju rosu...
Odlazim do kupaonice saprati minivošem krmelje iz očiju i, mislim, znate, ono, piškiti ne...
Zatim odlazim do pasokreveta...pas izvaljen na leđa mlatrara repom sve dok gluha susjeda sa kata ispod ne počne udarati kuhačom po radijatorskim cijevima...
Škripim parketima dok psu oblačim ogrlicu i uzimam povodnik u ruke...
Jurimo u šetnju...
Pas pušten njuška po ranojutarnjoj ulici...znate ono...čita novine...a ja se borim otvoriti oči ne bi li na vrijeme izbjegao potencijalne prepreke na putu...mislim nije fora zabiti se u kontejner za smeće kojeg su kvartovski veseljaci sinoć baš tu na sredini ceste ostavili, misleći da je to baš super...
Dolazimo do obližnje livade...pas obavlja "posao" (osim ako taj dan nije odlučio prodavati fore koje sam opisao u prekjučerašnjem postu)...ja skupljam pseći "posao" i bacam ga u onaj kontejner za smeće koji sam malo prije izbjegao putem...
Na povratku kući jurimo veselo ulicom, pas skače oko mene, poziva me na igru, bježi, hvata povodnik kojim mu mašem pred njuškom...samo čekam kada će me jednoga jutra dočekati ljudi u bijelom i obući mi onu košuljicu što se naopačke kopča...
Pred ulazom u stan brišemo šape...
Zatim dijelimo doručak...ja klopam zrnje s jogurtom, a pesonja dobije dio moga jogurta...to ga veseli...više nego da mu dam vreću dehidrata na žvakanje...fora mu je, kao i meni, što dijelimo isti zalogaj...
Nakon što poklopamo, pas se izvali preko mojih nogu dok pijem kavu...
Dok se spremam za odlazak na posao tužno gleda s nadom da možda danas ipak ne moram ići...
Netom prije mog odlaska budi se beba i pas me s veseljem pušta da odem...beba je fora pa će nekako s njom izdržati dok se ne vratim s posla...
Dobro jutro...

- 07:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.07.2008., utorak

Još jedan knjižuljak...

Feisty Fido
od
Patricie McConnel

To vam je jedan mali knjižuljak sa praktičnim savjetima za kontroliranje svoga psa ukoliko se ponaša agresivno prema psima ili ljudima dok s njime hodate gradom. Prije svega savjeti su vezani za hodanje na povodniku, a mogu se koristiti i ukoliko pas bez povodnika hoda uz vodiča.
Tu je prije svega metoda učenja psa da se u trenutku kada ulazite u "neugodnu" situaciju skoncentrira na vas...odnosno da se pas nauči da u trenutku kada je u "neugodnoj" situaciji pogleda svoga vodiča i da umjesto agresivnog ispada odreagira smireno i koncentrirano fokusirajući se na vodičeve upute.
Tu je i metoda za izbjegavanje "neugodnih" situacija kojom se psa uči da ode iz "neugodne" situacije u trenutku kada se u njoj nađete.
I još jedna zanimljiva metoda, za pse koji su agresivni iz straha, da ih ostavite same u "neugodnoj" situaciji s namjerom da shvate da u svojoj agresivnoj namjeri nemaju podršku.
Onako...zanimljiva knjižica...kratka je i jednostavna...vjerujem da može biti korisna onima koji u svakodnevnim šetnjama imaju problema sa agresijom svojih pasa...
Iz ove knjige nećete saznati puno o agresivnim ponašanjima pasa ali dovoljno da psa, koji se u dnevnim šetnjama ponaša agresivno, možete staviti pod kontrolu i učiniti vaše šetnje sigurnima.

- 07:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.07.2008., ponedjeljak

Je li???

Je li moj pas onaj tip psa koji čitav život ima potrebu tražiti i preispitivati svoj status u družini??? Je li??? Mali pas...nadam se da nisi...a ako jesi...molim boga da mi da snage...
Dakle, nakon 14 mjeseci druženja mogu slobodno reći da mi je već polako dosta nadmudrivanja sa psom...u tih 14 mjeseci pas je pokušavao iskoristiti ili je iskoristio svaki moj i najmanji trenutak opuštanja...svaki taj trenutak bio je dovoljan da pas pokuša progurati ili progura svoju volju.
Svaka nagrada koju pas nije zaradio u njemu je donosila ideju da će nagradu dobiti i bez da se potrudi...tako bi pas nakon velike većine tih mojih pokušaja da opustim taj naš odnos, u kojem kroz kontrolu resursa ja pokazujem da sam vođa, nadasve mudro iskoristio pokazujući neposluh ili tjerajući svoju volju na način da je u šetnjama on pokušavao određivati kuda ćemo se kretati, nije odgovarao na moje pozive, jurio je na ljude i pse prolazeći kroz moje pokušaje da ga primirim i zaustavim...i da ne nabrajam još...
Moje popuštanje oko psećeg odabira kada i što će jesti sam u detalje opisao u jednom dijelu blogiranja...pa da se ne podsjećam...
Jednom sam prilikom, kada sam pomislio da pas i ja imamo potpuno razjašnjen odnos, pozvao psa na maženje kraj mene na kauč...teška pogreška koja je rezultirala time da sam se narednih desetak dana osjećao kao nevidljivi čovjek bez glasa...pas se, jednostavno objašnjeno, ponašao kao da me nema (pogotovo u šetnjama), maltretirao me skakanjem, gurkanjem njuškom i sličnim potezima da mu dam porciju maženja, igru, grickalicu, još hrane...jednostavno se ponašao kao velika guba kojoj ja služim kao batler...na kraju sam psu morao ukinuti sve povlastice, do te mjere da sam mu uzeo i jastuk na kojem spava...da da...i onda je pas svojim ponašanjem morao zaraditi svaku povlasticu ponovno iz početka...dvadesetak dana mi je trebalo da situaciju vratim u normalu...
I da ne nabrajam sada još primjera...ne da mi se...
No sada je neko vrijeme bio mir...znalo se tko je gdje...i veselio sam se što mogu malo opustiti, uživati...ali to je samo bilo zatišje pred buru...
Čini mi se da je mali ludi pas smišljao plan...a plan je...OK, gazda kontrolira resurse, ali šta ja kao pas mogu kontrolirati...pa da...mog gazdu muči i brine kada ne želim piti, kada ne želim jesti, kada ne želim obavljati fiziološke potrebe...pa to ću ja onda iskoristiti...
Dakle...pas brije...ako nakon jela ne pije vode, dobit će još nešto za jelo, nagradicu makar...onda ja to ignoriram pa pas u većini slučajeva, kada je žeđ izražena, nakon nekoliko minuta ode i napije se vode...no ima dana kada pas trpi žeđ i onda kada izađemo na ove vrućine skapava toliko da se lijepi i juri ka svakome tko u ruci nosi bočicu s vodom...i onda ja moram braniti psu da vani pije vode, svi misle da nisam normalan, a ja to radim kako pas ne bi mislio da ako neće doma da onda može vani jer vani ima dobrih ljudi...mislim ne brinite, kada idemo u šetnje u kojima bi pas stvarno mogao biti žedan voda mu je osigurana...nisam ja terorista...
S hranjenjem je manji problem jer je to trenutno nagon koji moj pas ne može kontrolirati...jednostavno je gladan pa odbijanje hrane u izražavanju nezadovoljstva, recimo time što nam jutarnja šetnja nije trajala dovoljno dugo prema psećim mjerilima, nije toliko često.
A najbolja i još po malo misteriozna mi je fora u kojoj pas iz nekih svojih razloga odbija obaviti svoje fiziološke potrebe...primjerice, ako bi pas još ostajao u šetnji, a ja ne želim nego idem doma, pas ne želi obaviti piš pa tako često završimo doma i onda pas trpi do iduće šetnje...ili pas piš obavlja na komandu...kažem mu ajde mali ludi pas piškiti i onda on to nevoljko obavi. Slična je fora i sa kakom...najviše u jutarnjim šetnjama...čini mi se da pas ne želi obaviti kak na obližnjoj livadi zato što misli da ćemo, ako on ne obavi kak, produžiti šetnju, ili ćemo u najgorem slučaju poći doma i onda odmah nakon hranjenja izaći ponovno u neku dužu šetnju i to po mogućnosti na nekom mjestu gdje je psu fora ludo super...no naravno da ima dana kada ta iduća šetnja dolazi za nekoliko sati pa onda glupko od psa mora trpiti, a ja strepiti hoće li to obaviti doma.
E sada...kada ovo pišem...vidim jasno...
Ili sam ja totalno lud...
Ili ja totalno ne znam sa psima...
Ili je moj pas totalni slučaj psa koji stalno i na sve moguće načine traži i preispituje svoj položaj u družini...

- 07:19 - Komentari (15) - Isprintaj - #

04.07.2008., petak

IRO...svjetsko prvenstvo potražnih pasa

Ako bude sve po planu sutra ćemo malo procunjati po lokacijama na kojima se odigrava svjetsko prvenstvo potražnih pasa.
Ma naravno...u pravu ste...idemo pokazati ekipi par trikova.zubo Ma naravno...u pravu ste...šalim se.wink
Meni je jako žao što ne treniramo za potražnog psa...to je jedna iznimna disciplina koja uključuje elemente traženja i poslušnosti te zahtjeva iznimno dobru suradnju između psa i vodiča u raznim vremenskim i terenskim uvjetima...i ono najbitnije, sama po sebi je plemenita iz razloga što potražni psi u timu sa svojim vodičima spašavaju ljudske živote.
Zašto ne treniramo...zbog toga što treniranje zahtjeva veliki angažman i puno slobodnog vremena kojeg mi u potrebnoj mjeri nemamo...ako vas zanima koliko je zahtjevna ova disciplina, puno o potražnim psima i njihovom značenju te o njihovom treniranju i ispitima možete naći ovdje
Pa eto...možda vi i vaš pas možete postati dio spasilačke ekipe koja će plemenito pomagati spašavati ljudske živote...sretno...

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.07.2008., četvrtak

Još smo jednu knjigu pročitali...

How to be the Leader of the Pack...And have Your Dog Love You For It.
od
Patricie McConnell

Knjiga je koju bih preporučio svima onima koji razmišljaju prigrliti psa u svoju obitelj i onima koji su to upravo učinili, kako bi od samoga početka u očima svoga psa sebe gradili kao vođu. Jednako tako, ova knjiga može poslužiti i svima onima koji su u određenom trenutku svoga suživota sa psom shvatili da moraju poraditi na odnosu, odnosno da moraju konačno postati vođa svoje pasoljudske družine.
Knjiga opisuje metode kojima se, kroz psima razumljivo i motivirajuće okruženje, pokazuje koje je njihovo mjesto u družini, odnosno uči ih se i odgaja da postanu strpljivi, nenametljivi i dobroodgojeni psi koji će svoga vodiča pratiti zato što u njemu vide sigurnost, privrženost, nekoga tko ima pristup stvarima koje život znače, nekoga tko uvijek zna što radi i ima stvari pod kontrolom.
Moram priznati, iako sam se stvarno trudio pripremiti za dolazak pesonje u obitelj, imanje ove knjige prije nego je pas postao dio moje obitelji bilo bi mi više nego korisno.
Čitanje ove knjige iz moje trenutne perspektive donijelo je pojašnjenje pojedinih situacija u kojima sam se nalazio, ili se nalazim sa svojim psom...odnosno ukazalo mi je na greške koje sam radio...greške bez kojih bi sve teklo puno glađe i jednostavnije.
Srećom, imam psa koji mi oprašta greške i zajedno sa mnom veseli se trenutcima kada nakon pogrešaka dođemo do punog pogotka.
Hvala mali pas...

- 07:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.07.2008., srijeda

Ma super si...

Danas smo pas i ja odigrali jednu vježbicu koja me je super razveselila...
Već neko vrijeme polako i sustavno izrađujemo naredbu "idi"...da sada ne objašnjavam čitav postupak...bilo bi previše za pisati...uglavnom, smisao naredbe je da pas ode od mene i zaustavi se i čeka me u na kraju nečega (livade, staze, brda). Nakon što je taj "idi" prihvaćen ubacio sam uz "idi" i "mjesto kuda upućujem psa" pa je naredba počela glasiti, recimo, "idi desno" ako sam psa slao desno od sebe, ili "idi gore" ako sam slao psa da skoči na klupicu, ili "idi mjesto" ako sam psa u stanu slao na njegovo mjesto...smisao je da pas prati signal tijelom i glasovnom naredbom i da se uputi do objekta ili poznatog mjesta koje mu ti pokazuješ, odnosno na koje ga upućuješ.
OK je sve to nama išlo...nismo forsirali...malo po malo u šetnjama i doma...prema poznatim i nepoznatim predmetima...onako sve u igri i šali...
Danas smo probali razumije li pas što mu govorim, ili radi napamet...kako...
Pas je ležao u dnevnom boravku, a ja sam bio u kuhinji...prošao sam kraj psa mućkajući jogurt (pas jako dobro zna što slijedi nakon mućkajućeg zvuka jogurta...mmm slasni oblizek)...pas je samo sretno promatrao kako prolazim jer zna da mora pristojno čekati da ga pozovem slasno lizati jogurt...izlio sam jogurt u pseću posudicu za hranjenje koja se nalazi u hodniku nekih tri dobra koraka od mjesta gdje je pasojastuk na kojem spava (dakle pasojastuk je pasonjino "mjesto")...vratio sam se nazad u kuhinju i pozvao psa...pas je veselo došao do mene u kuhinju i čekao šta dalje...nakon toga sam mu rekao da ide na svoje mjesto (u glavi mi je bilo, jooooj, sigurno ćeš se odmah sjuriti na klopu), ali ne, kada sam došao u hodnik pas je mirno ležao na svome mjestu i virio prema meni...naravno da sam ga ludo sretno pohvalio i pozvao ga na slasni jogurtni oblizek...
Baš sam jako ponosan na svoga psa...baš jesam...

- 07:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.07.2008., utorak

Pas...pij vode...

Nemam poima...tolike vrućine...i pas koji nije baš neaktivan...a pije malo vode...ili mi se čini...
Nakon jutarnje kratke šetnje pas mooožda lizne malo vode...
Nakon jutarnjeg obroka...ništa...niti ne lizne vodu...
Nakon kasnije malo duže šetnje sa ženicom i bebulinkom pas popije punu posudicu vode...
Moooožda pas lizne malo vode kada ja dođem s posla i dam mu prešanu kost za žvakanje...e pa kad ju prožvače nekada lizne malo vode...
I na večer kada se vratimo iz šetnje i nakon što klopa, popije pola posudice vode i onda čeka da mu dam još friške vode jer mu je ova zamuljana od hrane koju je netom prožvakao pa popije još pola te friške vode...to bi nekako bilo malo više od posudice vode...
Dakle ukupno kroz dan...ma šta...moooožda tri posudice vode...
Nemam poima...jel to dovoljno? Možda mi se to čini malo jer je pas kao štene gutao hektolitre vode? Možda su u šumi?
Mislim...ja ne nosim vodu u šetnje, osim kada znam da će šetnja trajati dulje od dva sata...u tom slučaju osiguram da pas može popiti vode...
Zapravo...koliko got to zvučalo čudno...vodim se mišlju, ako meni ne treba vode u šetnji da onda ne treba niti psu. Jednako smo fizički aktivni, hodamo, jurimo, igramo se i ako ja nisam žedan onda smatram da niti pas nije toliko žedan i da mu je sasvim dovoljno napiti se vode kada stignemo kući...a količine koje popije kada dođemo doma nekako mi to i potvrđuju...
Ono što mi pada na pamet...pas je dobar dio dana u klimatiziranom brlogu pa mu vjerojatno nije vruće i onda zbog toga i nema potrebu za nekim većim količinama vode...nekako mi ima logike...
Tu moju brigu oko pijenja vode pas je počeo koristiti kao instrument da pokuša dobiti još nešto za jelo...jer kao...on pije kada se najeo pa ako se nije najeo ja ću mu dati još jesti da ga dobijem piti vode...možeš misliti...skužio sam te mali pas i neću udahnuti te tvoje fore...žao mi je...
Poučen dosadašnjim iskustvima i naučen na razne manipulativne sposobnosti moga psa, odlučio sam ignorirati priču, ali uz budni nadzor situacije...
Mali pas...voda ti je stalno dostupna pa ti pij koliko i kada želiš...

- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići