MODESTI BLEJZ

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Jennifer Hudson - Remember Me

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Leonard Cohen - You Want It Darker (Audio)

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. Egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


FILMOVI







A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Guardians of the Galaxy 2

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

03.05.2011., utorak

Obdukcija divljaštva

ZAVOD ZA KLINIČKU I EKPERIMENTALNU PATOLOGIJU

Što je obdukcija

Obdukcija (autopsija, sekcija, razudba) je vanjski pregled mrtvog tijela, pregled pojedinih organa i organskih sustava i tjelesnih šupljina s ciljem da se na temelju nađenih patoloških promjena utvrdi osnovna bolest i uzrok smrti.

Obdukcija se provodi pomoću kirurških metoda, a izvodi je patolog – liječnik specijalist, educiran za njeno izvođenje. Obdukcija se može izvesti na cijelom tijelu ili biti ograničena na neki organ ili organski sustav, ovisno o uzroku smrti koji se traži. Prilikom obdukcije uzimaju se uzorci tkiva za histološku pretragu, a prema potrebi uzimaju se i uzorci tkiva, sekreta, ekskreta, krvi i likvora za bakteriološke, biokemijske i toksikološke pretrage.

Prema članku 167. zakona o zdravstvenoj zaštiti obdukcija se provodi:

• kada postoji sumnja ili je očito da je smrt prouzročena kaznenim djelom ili je u svezi s izvršenjem kaznenog djela
kada je to potrebno radi zaštite zdravlja građana, odnosno kada to zahtijevaju epidemiološki, sanitarni i drugi stručni medicinski razlozi
• kada zahtjev za obdukciju postavi obitelj umrlog građanina
• kada je građanin umro u zdravstvenoj ustanovi

Prema zakonu o zdravstvenoj zaštiti (članak 168.) kada je građanin umro u zdravstvenoj ustanovi, ravnatelj na zahtjev uže obitelji umrlog u sporazumu s rukovoditeljem ustrojstvene jedinice i patologom može odlučiti da se obdukcija ne provodi. Obdukcija se po zakonu mora provesti u slučaju:

• neprirodne ili nagle smrti
• ako smrt nastupi tijekom dijagnostičkog ili terapeutskog zahvata

Indikacije za kliničku obdukciju su:

• nejasan uzrok smrti
• nagla i neočekivana smrt
• smrt fetusa ili novorođenog djeteta
• smrt za vrijeme trudnoće, poroda i nakon poroda
• evaluacija dijagnostičkih i terapijskih postupaka
• smrt ispitanika uključenih u klinička istraživanja

Obdukcija se u pravilu izvodi na zahtjev liječnika koji je liječio pacijenta, liječnika mrtvozornika ili na zahtjev obitelji pokojnika.
Pri sumnji na neprirodnu, nasilnu smrt, obdukcija se provodi na Zavodu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Sudskomedicinska obdukcija se treba sprovesti i nad osobama koje su umrle u zdravstvenim ustanovama, a u kojih je smrt posljedica oštećenja zdravlja koje je uzrokovano kaznenim djelom (prometna nesreća i sl.)


Zašto je važna obdukcija?

Pisani nalaz obdukcije – zapisnik o sekciji (obdukcijski protokol) – u kojem su svi makroskopski i mikroskopski nalazi, dijagnoze sročene u patogenetskom slijedu te epikriza na osnovi kliničko-patološke korelacije, najvažniji je sudskomedicinski dokument.

• evaluacija dijagnostičkih i terapeutskih postupaka čime se unapređuje i osigurava kvaliteta bolničke skrbi
• stalna edukacija patologa, kliničara, liječnika specijalizanata i ostalog medicinskog osoblja te studenata, čime se unapređuje struka
• statistička i epidemiološka istraživanja u zdravstvu, provjera kvalitete zdravstvenog rada te znanstvenoistraživački rad u humanoj medicini

Važnost obdukcije za obitelj preminulog je u razumjevanju smrti sa medicinske strane i time ublaživanja osjećaja tuge ili eventualne krivnje, da budu upoznati s eventualnim nasljednim bolestima radi pravovremenog liječenja i/ili prevencije bolesti u ostalih članova obitelji, te da imaju uvid u kvalitetu liječenja preminulog člana obitelji.

Za eventualna pitanja slobodno se obratite našem Zavodu.


ZAVOD ZA KLINIČKU I EKPERIMENTALNU PATOLOGIJU (DRUŠTVA & BLOGA)

Nakon što sam isjeckala mrkvu i kapulu na proste faktore da su mi od ganuća potekle suze, osjećam potrebu da još nešto seciram, razudbim, da još nešto rastavim a potom ponovo sastavim. Da su mi barem puzzle pri ruci, puzzle su za mene idealan dar, al` k`o za inat, šmrc, nitko mi ih nikad nije poklonio. Nema veze, naći će se već nešto što ću razudbiti na proste faktore.

Netko je izrazio želju za burom na Blogu, a stara poslovica mudro veli "Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti", jer evo naš dežurni blog-pacijent ovih dana zaigrano baca kamenčiće u vodu. Uskomešalo se ovo silno “mnoštvo” (koliko nas je trenutno preostalih u ovoj blog komuni) od 60ak aktivnih blogera... a sve zbog par zgodnih golišavih fotki.

A ta poremećena usamljena duša je upravo to, samo - usamljena. Jer nakon što ga je nedavno odbacio i posljednji objekt opsesivnog opsjedanja, sada ima vulgarne napadaje bjesnila. Pa je ta neliječena duša doslovce u sirovoj i ogoljeloj potrazi za društvom, za novim “smrtnim neprijateljem”, za svojim novim objektom “obožavanja” to jest opsesivnog opsjedanja. Mislim da će mu se nakon ovoga ukazati tko bi to mogao/gla biti.

Svi smo mi Valter, rekao bi Švabo na kraju filma. Ali uvijek jedan mora napraviti iskorak, rekla bih ja.

Pa kad secirati nešto treba, neka to bude takvo divljaštvo, koje već jesam imala na tapetu, no nije naodmet odraditi obdukciju temeljito.

Kao primjer divljaštva par excellence možemo uzeti primjer - Zdravka Mamića. Jer Mamić je klasičan divljak, nažalost svima poznat, pa neka on bude naš prototip na kojemu ćemo s većim razumijevanjem secirati, proučiti i pokopati - divljaštvo.

Mamić je dakle klasičan divljak koji se hrani pažnjom (medija, okoline, društva). Njegovi divljački ispadi su redovita i svima poznata pojava, jer su nažalost uvijek medijski praćeni, komentirani, zabilježeni. U njegovom divljaštvu sudjeluju dakle i sami mediji i društvo koji se jednako hrane njime, kao i on njima. Radi se o jednoj malignoj simbiozi, kojoj može pomoći samo kirurški, odnosno obdukcijski - nož.

U ispadima svakog divljaka, onog poznatog i onog nepoznatog, može se s lakoćom prepoznati razmaženo derište koje se bacaka po podu i vrišti jer nije dobilo ono što je htjelo i naviklo dobivati. Kada se derište ljuti i pravi probleme - ljuti se jer mu je oduzeta njegova omiljena igračka.

Pitanje je, hoćemo li zbog našeg trenutnog komfora i nespremnosti na akciju dopustiti da nam se derište, svojim ispadima, popne na glavu?

U jednim dnevnim novinama pročitala sam komentar koji je glasio otprilike ovako: "Mamić je sad stvarno pretjerao! Konačno je došlo vrijeme da ga počnemo ignorirati!"
Sad je stvarno pretjerao?! Konačno je došlo vrijeme?! Ma s koje ste vi kruške pali? Divljak je on od početka, a vrijeme mu uopće nije trebalo biti dodijeljeno. Odnosno, vi mu ga u prvom redu uopće niste trebali dodijeliti!

No polako, doći ćemo i do toga, idemo obducirati pojavu korak po korak.

Uzbuđenje

Ponašanje svakog divljaka je tipično i karakterizira ga silno – uzbuđenje. To je uzbuđenje doslovce:

1. i psihičko
2. i fizičko


Riječ je o čistoj kemijskoj neravnoteži, višak adrenalina i nemogućnost/neželja kontroliranja istog. Svjedočili smo tome nebrojeno puta: vrišteći tonovi, zajapurenost, nabrekle vene, iskolačene oči, pjena na ustima, povišena temperatura, znojenje… Simptomi koji doslovce dovode do toga da neka osoba u svome uzbuđenju, u vrućici, u ognjici uzbuđenosti, sa sebe kida dijelove odjeće, skida se na golo, nesvjesno se pokušava ohladiti, pribjegava nekontroliranom animalističkom vulgaritetu, takoreći - iskače iz vlastite kože.

Školski primjer ovakvog ponašanja poznata je Mamićeva epizoda kidanja vlastite majice na aerodromu, pa poznata Mamićeva epizoda napada na novinare, pa poznata Mamićeva epizoda vulgariziranja, etc. U istu kategoriju spadaju recimo i dilanje fotografija golišavih nauljenih mladića po virtuali, fantomiranje po forumima, vulgarne pjesmice, trolanje, napadi na blogere, etc.

Divljak to čini jer je doslovce psihički i fizički uzbuđen - narajcan. A pažnja koju izaziva, kojom se hrani, još više pojačava njegovo (među ostalima i seksualno) uzbuđenje, narajcanost. Pažnja pojačava ugodu koju divljak u toj narajcanosti osjeća a koju sebi ne može objasniti, ali je ovisnički želi/mora nanovo i nanovo iskusiti - baš kao narkoman. Tu je doslovno riječ o ovisnosti. Kemijska ravnoteža u tijelu je poremećena, tijelo zahtijeva redovitu dozu droge, a kod divljaka drogu proizvodi njihov vlastiti organizam.

Mamić, baš kao i naš dežurni blog-divljak m()rče, iskazuje sve simptome bipolarnosti, dvo-ličnosti, čak i povremene shizofrenije. Nagle promjene raspoloženja, trenutan prelazak iz krajnosti u krajnost, paralelna sposobnost za nevjerojatnu suptilnost u poetskom izričaju kao i nevjerojatna analna vulgarnost u diskursu - nepogrešivo odaju mentalno nestabilnu i labilnu osobu koja pati od hormonalne neravnoteže. Mogli bi govoriti o klasičnim simptomima menopauze-andropauze muškaraca već u poodmaklim godinama (valunzi, nagle promjene raspoloženja, rast grudi, plačljivost) da nije riječ o nečemu ipak ozbiljnijem.

Riječ je ne samo o fizičkoj bolesti, već o psihičkoj bolesti i bolesniku. Riječ je o pacijentima koji su bolesni od primitivizma i mržnje, ukratko, nedostatka razuma. Zatrovani su i zadojeni divljaštvom (mržnjom) do posljednjeg atoma. Bez povratka, bez mogućnosti izlječenja. Riječ je o osobama koje u njoj izgaraju/gore. Otud i vrućica.

Mamić/i su takvi kakvi jesu, oni si ne mogu pomoći. Potpuno je pogrešno vjerovati da se takvi divljaci mogu promijeniti. Oni to ne mogu, jer je divljaštvo u njima jače od njih. Za takve je divljake karakteristično nekontroliranje nagona koje proizlazi iz - nerazumijevanja vlastitih nagona. A nagoni koji njima vladaju i koje oni uopće ne kontroliraju su:

Žderati-Lokati-Množiti se.

Drugih potreba divljaci ne poznaju i zato je suvišno od njih očekivati da će ikad spoznati ono što im je nepoznato. Apelirati stoga na njihov razum, kulturu, civiliziranost - bacanje je riječi u vjetar. Divljaku se nema što reći jer nema tog jezika kojeg bi divljak razumio i na kojem bi razumio.

Jedina terapija za divljaka je, naravno, potpuno uskraćivanje pažnje tj. potpuno mu uskraćivanje - prostora djelovanja.

Jer divljaku je baš svaka reakcija, pa i ona koju je on sebi umislio – povod / hrana.
Na primjer: zamislite da najobičnija točka, interpunkcijski znak, divljaku može biti povod za novo divljanje? A desilo se i to!

Točka kao povod…

Pod odličnim tekstom jednog kolege, kojemu se po meni nije imalo što dodati - ostavila sam kao komentar samo jednu točku, doslovce točku (.), kurtoazni znak da sam svratila i pročitala tekst, jer su mi se riječi učinile suvišnima.
Ta je mala i gotovo nevidljiva točka bila povod ovom našem dežurnom divljaku m()rčetu da izvrši još jedan divljački ispad u nizu, jer je lumen sam sebi umislio da je točka (!) bila maliciozna i upućena njemu. Hm, maliciozna točka? Poslije toga sam duhovito u sebi promišljala, a što bi bilo da sam stavila trotočku?

Zato uskraćivanjem pažnje, oduzimanjem kruha kojim se divljak hrani - stavljate divljaka u poziciju nemoći. Na početku “tretmana”, očekivano, biti će i divljačkijih i gorih ispada, biti će i još bjesnijih bacakanja vrištećeg derišta po podu, intenzitet divljačkih ispada će se pojačati kao i njihov kvantitet (tomu ste ovih dana svi bili svjedoci, ali pričekajte samo, uslijedit` će i novi val pa ćete se osvjedočiti ponovo i ponovo i ponovo), ali odlučno i kontinuirano uskraćivanje kruha/hrane oduzet će mu snagu. Jer tu je riječ o bjesnilu apstinencijske krize / ovisničke detoksikacije. Baš kao kod svih narkomana.

No kako se i može li se rugati bolesniku? Kako se i može li se rugati hendikepiranoj osobi? Može se, jer sve se na ovoj kugli zemaljskoj može (osim izbjeći smrt), no to ponekad koketira sa neukusom i osjećajem za mjeru. Mnogi se doista odabiru zabaviti bolesnikom, našaliti na njegov račun, ponekad uspješno a ponekad neuspješno, mnogi uzvraćaju izrugivanjem, koje doista može biti zabavno, ali po meni - nije trajno rješenje.

Budući da se kod divljaka doista radi o hendikepu, možda ne fizičkom u klasičnom smislu ali da u mentalnom, rugati se bolesniku ponekad naprosto nije smisleno, nije časno, a ponekad degradira i samog rugača na nešto nisko… nisko kao primitivizam divljaštva. Dakle rugati se doista može a ako je sa duhom čak i vrlo uspješno, ali je pitanje konteksta, procjene okolnosti, učinkovitosti, ljudskosti i osobne (samo)spoznaje, osobne mentalne higijene - hoće li se i treba li se baš uvijek rugati.

Neizvježbanoj, nezreloj i još neizgrađenoj osobi (osobi u procesu izgradnje) - nije se lako othrvati porivu za podjednako divljačkim uzvratom na prvotnu divljačku provokaciju. Ono praiskonsko u nama instinktivno na napad reagira - obranom. No za efikasnu i zrelu, naučenu, osviještenu, razumnu, civiliziranu reakciju, potrebno je izuzetno puno strpljenja, empatije, znanja i razumijevanja te debelih… debelih živaca, suočavanja sa vlastitom taštinom i, na koncu, razvijanja sposobnosti kontroliranja iste. Tek tada sva potreba za divljačkim uzvratom na prvotnu divljačku reakciju – postaje suvišna, ona nestaje. Reagirati uvijek treba hladne glave, razumno, analitično, koncizno - obdukcijski.

Krivo usmjerena krivnja

"Sve se vraća sve se plaća." Ovu staru izreku često čujemo u nekim situacijama, no opet koliko god ona odjekivala istinom ne izgovaram je s lakoćom, štoviše, nastojim je što manje izgovarati, jer kao da u sebi pretpostavlja nešto što je iznad našeg dosega, nešto na što mi kao pojedinci nemamo pravo.

U Srednjem vijeku jedna je zarazna bolest poharala dvije trećine tadašnje Europe, tadašnje čovječanstvo doslovce bacila na koljena, a naše poimanje tog razdoblja svela na onaj slikoviti izraz “mračni Srednji vijek” (iako taj mračni Srednji vijek u mnogo toga zapravo uopće nije bio mračan). Ta se zlokobna bolest zvala – kuga. Kugu su, budući da je tadašnji stanovnici nisu znali drugačije sebi objasniti, doživljavali i nazivali – “Božjom kaznom”. Po meni, to je bilo samozavaravajuće i pogrešno (pre)usmjeravanje osjećaja krivnje sa sebe na Boga.

Naime, ti isti srednjovjekovni Europljani, najjednostavnije rečeno, nisu prali ruke, nisu prali sebe – nisu se prali. U španjolskoj rekonkvisti, ponovom preotimanju španjolskog poluotoka od Maura (Arapa), sa europskog su kontinenta nestali/zbrisani i zadnji ostaci ostataka antičkih higijenskih navika. Srednjovjekovni Europljani rugali su se španjolskim Maurima zbog “pretjeranog” pranja, zbog muslimanskog inzistiranja na čistoći tijela i zbog gradnje mnogih javnih kupališta (rugalačka navada muslimanskoj kulturi koju baštinimo do dana današnjeg, zaboravljajući pri tom na naše kulturne praoce Rimljane i njihove antičke/rimske terme).

No činjenica je da su tim brisanjem zadnjih ostataka higijenskih navika sa europskog kontinenta – vrata za kugu bila širom otvorena.

Stoga, uzrok kuge nije kazna božja, već posljedica neznanja i bahatosti, najčešće udruženima u - bahatost neznanja/neznalica. Stoga na nekoj metaforičkoj razini doista jest riječ o kazni po ljudski rod, no zbog – neznanja, neznanja tog istog ljudskog roda. Uzrok je dakle “kazna Ljudska”.

Nikakve veze zlo nema sa nebom, ali ima sa zemljom i nama na njoj.

Kilo mozga dvije kune

Protjerivanje obrazovanih, mislećih pojedinaca iz nekog društva, za rezultat ima srozano društvo u kojemu (pre)ostanak neobrazovane i nemisleće mase dovodi do degradacije intelektualizma u primitivizam - na užas preostalih mislećih individualaca koji su odlučili ostati boriti se i koji se naprosto, brojčano nadjačani, utapaju u glasnijoj nemislećoj masi.

Divljaštvo je po svojoj prirodi glasnije, nametljivije, agresivnije - stoga i uočljivije. Sa prevagom divljaka, a manjkom onih koji bi im trebali činiti kontratežu – dolazi do vidljivog procvata primitivizma, do vidljivog zagađenja atmosfere, okoliša, ozračja. Vaga ravnoteže je poremećena, pa bez jednih da im čine “piz” - drugi, agresivniji, nekontrolirano bujaju.

Nisu vam bili dovoljno dobri oni pametni (zbog obrazovanja, intelekta, ambicija, naravi, načina izražavanja, načina oblačenja, karaktera, drugačijeg mišljenja, ovog ili onog), protjerali ste ih, ponekad kukama-vilama-motikama, ponekad pod prijetnjom lomače, ponekad nedovoljnim cijenjenjem, ponekad omalovažavanjem, ponekad riječima i porugom - a sad zbog toga plaćate/plaćamo cijenu ostanka sa primitivcima.

Krivo usmjereno zgražanje

Ustanovili smo dakle zašto divljak čini to što čini: on to čini jer je, doslovce, psihički i fizički - uzbuđen, narajcan. Divljaka vodi nagon koji je uzurpirao mjesto pameti (a ne obrnuto, pamet nije ustupila mjesto nagonu, jer bi preduvjet za taj proces prvo bio - posjedovanje pameti). Nagon koji ih vodi, umjesto pameti koja ih - ne vodi. Nagon koji za njih "misli", umjesto pameti koja uopće ne misli.
Taj nagon, to divljačko drkanje, onaniranje, ejakuliranje, štrckanje, može kod divljaka biti izraženo riječju, slikom, djelom ili tijelom. Štrc vamo - štrc tamo. Bilo kojim sredstvima - njemu je svejedno, bitno mu je samo zadovoljiti potrebu za ugodom, odnosno, poslušati nagon.
Divljak osjeća uzbuđenje zbog potrebe pokazivanja izvora te pameti koja ga vodi, to jest, organa koji je nadomjestio mozak te ga nagonski umjesto mozga vodi. Već smo rekli da je to njegova hrana / droga / ovisnost, njegov izvor ugode.

Otud pervertitsko širenje balonera na špici, otud lascivno sočne psovke, otud dilanje golišavih slija, otud doslovno i metaforičko “štrcanje”: iz nagonske potrebe za pokazivanjem izvora svoga uzbuđenja, organa koji ih navodi, organa kojim "misle" (to jest, koji za njih misli) – organa svoje zamjenske pameti.

Ukratko: kad divljak naokolo mlatara svojim ćevapčićem, on to ne pokazuje svoga miška, već svoju ogoljelu pamet.

No to divljaci ne čine na vlastitu sramotu, jer divljaci sramotu ne osjećaju niti je znaju osjećati (oni samo bez pameti čine ono što im animalni nagon nalaže, pa su u tom pogledu iskonska “divlja djeca prirode”), već to čine na sramotu društva koje ih nije propisno medicinski zbrinulo i koje samo osjeća neugodu zbog te njihove a u biti vlastite “sramote”. Koje sramote? Pa sramote nemoći i pravodobnog nečinjenja, odnosno, sramote - propusta.

Utoliko je zgražanje i ljutnja zajednice na nametnute slike golišavih mladića - potpuno krivo usmjereno.

Negdje sam pod jednom takvom golišavom fotkom, a koje naš blogo-divljak redovito dila, uočila baš zgodan onomatopejski izraz – bljakeci. Bljakeci? Ta zašto bljakeci?

Evo je. Fotka, na njoj zdrav i prav, zgodan, obdaren te obnažen mladić, izvaljen, ispiljen, k`o od majke rođen. Apsolutno ništa sporno. Golotinja, pa šta? Ako je zgražanje zbog same golotinje – zgražanje je licemjerno i nepotrebno. Jer što je na fotkama prikazano što već nije viđeno i što je ponuđeno što nije od prirode dano? Ako je fotka za ženski rod – svaka ga žena u krevetu već ima. Ako je za muški rod – svaki ga muškarac već po prirodi ima u gaćama (kao što vidite - izraziti sam optimist, slutim da mi nećete zamjeriti).



Stoga čemu bljakeci? Takvo sanitarno odbacivanje je zapravo više plod zdravog praiskonskog instinkta, instinkta da od sebe preventivno maknemo šporkariju da se ne bi zatrovali, nego što je plod svjesne racionalnosti.

No ako se već zgražamo “šporkarijom”, usmjerimo zgražanje na pravu šporkariju to jest na - pravu adresu. NE na sliku zgodnog i obdarenog mladića (blog mu dao zdravlja) i/ili eventualno zgodne i jedre djevojke, pa čak ni na adresu divljaka koji ih nameće i nekontrolirano dila (jer divljak je kao što rekoh - samo bolesnik koji pod balonerom reklamira svoju zamjensku pamet) - već na mentalni sklop koji je doveo do inflacije primitivizma, do degradacije intelektualizma, do toleriranja i prihvaćanja divljaštva (kao ravnopravnog sudionika u dijalogu). Ovdje stavimo bljakec! Ovdje on spada. Na mentalni sklop koji je dopustio razmahivanje i rasplamsavanje divljaštva.

Drugim riječima, potreban je jedan dobar pogled u - ogledalo.

Da. Pogled u sebe.

Divljaštvo, dragi moji, ne samo da nije ravnopravan sudionik u dijalogu – ono uopće ne smije biti sudionik.

Od samog starta.

Ako je jučer vaš izbor bio da vam sugovornik ne bude intelektualac kojeg ste prognali zbog njegove recimo “loše frizure”, već da vam to bude divljak (divlje nekontrolirano dijete prirode) bez obzira na frizuru koja vam je tada išla niz dlaku - ne zgražajte se što se danas budite popišani od tog istog divljeg djeteta.

Loš osoban izbor uvijek se negativno reflektira na cijelu zajednicu kojoj pripadate, a čineći ga, u svojoj sebičnosti, niste razmišljali o osobnoj odgovornosti u toj zajednici, jer cijela zajednica vam tada nije bila na pameti. Taj mentalni sklop je ono jedino što u cijeloj priči izaziva opravdano gađenje. Tada vam na pameti nije bila niti solidarnost niti empatija jer ste bili sebični (i eto uzroka današnjeg st/r/anja, eto uzroka opljačkanih poduzeća), a danas bi vam itekako dobro došle obje.

Popišani smo/poštrcani smo zato - svi. A popišali ste nas vi svojim lošim izborom. Vaš nedostatak solidarnosti i empatije u prošlosti, danas se poput bumeranga vraća u poplavi divljačkih individua koje teroriziraju većinu. To čine jer mogu, jer ste im to dopustili, jer im nema tko stati na kraj, jer im nitko ništa ne može. Drugim riječima, aludirajući na onu poučnu priču iz II.svj.rata - neizbježno su došli na koncu i po vas, a nitko nije preostao da vas obrani.

Zašto je dakle važna obdukcija…

Sa divljakom razgovora - nema. Ne može ga niti smije biti. Ne može jer je divljak bezumnik, ne smije jer se njegovom divljaštvu daje prostora i privid ravnopravnosti sa razumom. Kamo sreće da taj divljak tu svoju silnu energiju mržnje preusmjeri u nešto korisno, u nešto što će iza njega ostati (na miljevačkom platou, s kojeg naš blog-pacijent gastarbajter myrko-malenyca-myrče potječe, u razmaku od samo 200 metara nikle su pršutane, sirane i seosko domaćinstvo, i da on želi biti produktivan doprinio bi svome rodnom kraju istom mjerom) - no on to neće učiniti, jer u tome za njega i njegove animalne potrebe nema kruha. Ono što je divljaku jedino potrebno su dva kršna momka u bijelom da mu obuku bijelo košuljče i/ili dva kršna momka u modrom da mu navuku lisičine. Ono što je divljacima potrebno je - stručna medicinska skrb u specijaliziranoj ustanovi najčešće obojanoj u žuto ili najobičnija zatvorska skrb (čak više tipujem na iznimno visoku novčanu kaznu = udri divljaka tamo gdje ga boli, po džepu), a najčešće je potrebno oboje.

Ono što nama potrebno jest - divljaka se ne bojati. Ta čemu strah od, da prostite, drkadžija?

Na novi divljački ispad Mamića u sudnici, sutkinja je reagirala upravo tako – izbacivanjem iz sudnice. Po kratkom postupku. Hrabro, netrepnuvši.

I to je jedini odgovor na pitanje kako se riješiti divljaštva i divljaka (naravno, ako ih se uopće želite riješiti, sto ljudi sto ćudi):

1. secirati, obducirati, na proste faktore raščlaniti takvu pojavu,
2. odlučno joj uskratiti egzistenciju u našem svemiru,
3. postaviti divljaštvu STOP u vlastitoj kući.

Tijelo divljaštva treba obducirati, a nakon obdukcije to isto tijelo divljaštva - pokopati. Kako se doliči, na vijeke vjekova, amen.

Jer je to potrebno radi zaštite zdravlja građana, odnosno kada to zahtijevaju epidemiološki, sanitarni i drugi stručni medicinski razlozi.

To je naprosto pitanje higijene, kako mentalne tako i društvene. No tu posao ne staje, također treba pozitivno:

4. poticati misao, širiti znanje,
5. njegovati vlastito razumijevanje i toleranciju (a onda ćemo lako znati gdje tolerancije ne smije biti, to je recimo dobrodošla nuspojava).

Kužite?

I time je današnji sat anatomije završen.

Za eventualna pitanja slobodno se obratite našem Zavodu.

- 19:35 - Reci da se čuje (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se