nedjelja, 29.06.2008.

jer je ljeto i tek je na početku.


tjedan dana prije završetka škole, ušla sam u dm i ostavila tamo sedamdeset kuna zbog pičkaste ružičaste kutijice u kojoj se nalazio maslac za tjelo koji je mirisao na ljeto i kokos.
na njemu je pisalo luxurious, a meni je, kao i svim očajnim ljudima, luksuz trebao.
nikada nisam nestrpljivije čekala ljeto nego ove godine, a kokos je bio idealan poticaj da izdržim još tjedan dana i ne skočim s vrha bonavie. ili neke druge zgrade, jer su s bonavie već skakali pa da ne budem još samo jedna od mnogih.
izašla sam iz robne kuće, nebo je bilo svijetlosivo i stavila sam sunčane naočale iako sunca nije bilo na vidiku.
na trenutak sam pomislisla da mi ta ružičasta kutijica stvarno nije potrebna, ali me onda glasić u mojoj glavi smirio jednostavnim zaključkom kojeg sam izvukla iz nepovezanih premisa.
hrvati su često očajni.
kada je hrvat očajan, ode potrošiti novce.
ja sam hrvatica.
neki kupe zewa papir s petsto osamdeset četiri sloja, neki audija a4, a ja sedamdesetkunsko trackalo za tijelo.
sve je u najboljem redu.

nonšalantno sam se uputila do mup-a da konačno napravim vozačku.
stala sam kraj vrata i pogledala pano na kojem su se nalazili bijeli listovi formata a4 (spomenem li još jednom a4 u postu, ušuljajte se u moju sobu i raskomadajte mi tipkovnicu na što više dijelova) s uputama za snalaženje napisanim VELIKIM TISKANIM SLOVIMA i imperativima za nas, običan idiotski puk.
dogegala sam se do šaltera broj deset i službenica oštro odrezane crne kose i velikog nosa pažljivo je odmjerila moju fotografiju i razdragano rekla: 'malo ti strši ovaj pramen na desnoj strani.'
sudzržala sam se od ceremonijalnog kolutanja očima i rekla samo: 'znam.'

za tjedan dana vratila sam se po taj ružičasti papir i pokušala ga smjestiti u novčanik pokraj moje nove zdravstvene iskaznice na kojoj su ružičaste kockice zamijenjene onim crvenim, koje se nalaze i na zdrastvenim iskaznicama bakica.
vozačka nije stala u novčanik pa sam je zašvikala u torbu.


djevojke izblajhane kose s crno ocrtanim očima u autobusu su na sav glas hvalile novu venus britvicu. prezirno sam frknula slušajući njihov razgovor i za dva dana se zatekla s tom istom britvicom na blagajni.
-.-
i, moram priznati, djevojke-pande su stvarno bile u pravu. dobra je.
tako da se ovo ljeto odričem svih svojih traka s voskom i jaukanje ostavljam za hladnije dane.


i tako. dočekala sam ljeto.
ocjene mi u životu nisu bile gore tako da je moja odlikaška karijera pala u vodu pa ću iduće godine morati polagati maturu.
čemu se, na neki perverzan način-veselim. pogotovo hrvatskom.

lola i ja smo optimistično otišle na more i otkrile plažicu nepoznatu ostatku svijeta.
prepržila sam se na suncu toliko da sam tri dana nakon toga provela samo mažući se nečim što je trebalo rashladiti moju crvenu kožu.

pronašla sam ljetnu muziku* i ljetnu knjigu za koju me sram što je nisam prije pročitala** i kupila sam nove japanke. dvoje.
dane provodim ležeći na krevetu u grudnjaku i boksericama, čitajući knjige, ispijajući cedevitu i podešavajući ventilator na najjače.
navečer se izmigoljim iz kuće i odem na koju kavu ili ledeni čaj.

život.


* muzika 1 :* :* :*

muzika 2 :* :* :*

** knjiga.

sve označeno zvjezdicom je za prste polizat. fino

* 20:10 * Komentari (46) * Isprintaj * Permalink

utorak, 03.06.2008.

and it's about time, you see.


jučer sam nalijepila naljepnicu sa bar kodom, koji bi trebao biti samo moj, na nacionalni ispit iz sociologije i odložila ga na rub jedne od onih odvratnostarih, bezličnih klupa u kojima skupe tamnoplave traperice mojih kolega izgledaju još skuplje pa sam shvatila da mi je to zadnji napisani nacionalni ispit u životu.
i nije mi bilo žao zbog činjenice da je zadnji jer ne volim gledati taj kod na ljepljivom papiriću i misliti da on predstavlja nešto moje.

izgleda tako nevažno pa me bude strah svega što će dalje biti.
jer je nemoguće ne osjećati se kao samo još jedan u nizu u trenutku kada gledaš u te bar kod crte. kao netko bez koga je lako, jer postoji barem tisuću drugih koji mogu brzo i vješto uskočiti na njegovo mjesto.
a to je loše za moj ego.

ja trebam svih, mene nitko. ah, srce mi se para. :P

... ... ...

Image Hosted by ImageShack.us


... ... ...

ali opet, kako smo DsK i ja zaključile, postaje neisplativo truditi se u državi u kojoj 70% stanovništva ne zna što je apozicija. XD

... ... ...

popodne sam slušala pjesme koje su odzvanjale mojom sobom čitavo prošlo ljeto, nakon čega sam zaboravila na njih.
i zapravo, ništa se posebno nije promijenilo. osjećaj kada ih slušam je isti.
pa sam zaključila da nema smisla spašavati ocjene u zadnji čas kada mi do njih i onako nije pretjerano stalo i onda sam pojačala zvučnike do kraja.
ali...
pomislila sam na to da cijelo ljeto neću imati priliku rješavati zadatke iz kemije pa sam ih se grčevito primila i ispisala petnaestak stranica. premda inače ne volim kemiju i mrzim zadatke.

došlo mi je do mozga da se ložim na emotivno smeće. čim shvatim da mogu ostati bez nečega, dragog ili mrskog, ščepam to svom snagom i ne puštam.
čak i ako nakon toga slijedi nešto najbolje na svijetu poput ljeta.

možda sam čudak.
ali čudak koji će dobiti najmanje četiri iz kemije i nakon toga se počastiti najvećim cappuccinom na svijetu.

... ... ...

od onog šampona mi kosa nije otpala. čak mislim da ću ga kupiti još jednom.

... ... ...

polako odustajem od potrage za savršenim kupaćim kostimom.
ne tražim ništa što bi prekrilo posljedice mog dvomjesečnog netrčanja i jedenja čokolade.
zadovoljit ću se bilo čim što nije zlatno, srebrno, sjajno ili šljokavo.
a to je vrlo, vrlo, teško pronaći.
teška su vremena, a sudeći po temperaturi u autobusu, dolaze nam još teža.

... ... ...

ulaznica za harteru je skupa, ali ja svejedno želim želim želim ići.
mislim da ću morati malo poraditi na odnosu s tatom ovih dana. :D

... ... ...

nacionalni ispiti ostavili su vidljive tragove na svim učenicima.
još smo se više uspavali, a dobar postotak nas je toliko izgorio na moru da jedva sjedi na stolici.
vale je, recimo, prepekla pazuhe.
*zviždi*
(ali samo zato što se sunča u najčudnijoj pozi ikad.)
zato je krajnje vrijeme da kupite kreme za sunčanje.
i ostavite ulja za bolja, više preplanula vremena.
nauljena, bijela koža i nije najljepši prizor.
a ja imam i teoriju da od ulja za sunčanje ribe pogibaju, ali o tome neki drugi put.


za kraj, ovaj-bend-je-otkriće-godine video iako na njemu nema ničeg.
ali svi znaju da se na radioblogclubu rijetko nađe dobrih stvari, pa eto. video.
ako kliknete na iksić u gornjem desnom kutu prije nego što preslušate...
niste fer. :(



*i da, ono na sličici sam ja. iz bucmaste faze. kopala sam po starim fotkama i shvatila da sam kao trogodišnjakinja imala frizuru nalik onoj amy winehouse i bila mršava kao kost. ali to nije za javnost. :D

* 13:16 * Komentari (54) * Isprintaj * Permalink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se