I sve je tako kako treba biti, a ono sto bude bit ce... tetovirana jesen, i sanjiva do zore.. kao mrtav delfin sto sanja usnulo more..

buka. šarenilo. košmar. kaos. nered. masa. metal. staklo. dan. sunce. boli.
smiraj. jesen. sumrak. tišina. cimet. harmonija.
klaun. maska. vila. knjiga. bajka. boja. sreća. suze. kaleidoskop. žutilo.
nemir. sputanost. tratinčica. plesne haljine na maslačcima. gramatika. prozor.
okvir. slika. whiskey. uvenula. staklo.
krhotine. čaša. boljitak. zvijezda. prozac. gubitak. sam. mir.
dadaizam. politika. hitler. zlo. patnja. tišina. molitva. sol. miris.
cimet. kosa. vjetar. lagano. krišom. kradom. neprimjetno. ponavljanje. aliteracije. gubitak. spontano.
Ljubav. mržnja. Ljubav. mržnja. Ljubav.
točke. bubamare. krila. let. sloboda. boje. crtež. krede. priča. noć.
mjesec. osijek. stepenice. arhitektura. hipersenzibilno. komplicirano. brojevi. fizika.
nebo. galakcija. lizalice. slatko. šareno. djetinje. moje. tvoje. naše. nekada.
prosinac. pahulje. samoća. mir. vino. cimet. toplina. nedefinirano. gubitak.
proljeće. smrt. zeleno. jesen. tetovirana.

A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..

ponedjeljak, 30.06.2008.

Tad Williams- Rat Cvjetova
Ima jedan covjek od tridesetak godinica, imenom Theo. Ima on djevojku Cat. On je poprilican klosar. Pjeva u bendu i nema dobar posao. Njegova djevojka Cat je trudna ali izgubi dijete. Sto znaci imala spontani pobacaj. Zatim ga ona ostavi. On se preseli svojoj majci. Otkrije da majka ima rak. Majka umire. Theo nade knjigu sto je napisao njegov ujak Eamonn. Knjiga jer o vilinskoj zemlji. Theo proda majcinu kucu i odseli seu kolibicu u sumi. Tamo ga posjeti malena vila- Jabucnica. Ona mu prica o vilinskoj zemlji kad u kolibu provali neko cudoviste. Otvori se izlaz za vilinsku zemlju i oni predu preko.
Zatim Theo sudjeluje u mnogim pustolovinama i saznaje mnogo toga o vilinskoj zemlji. Sazna i da on nije smrtnik nego je vilenjak zapravo.
Postaje junak koji spasava vilinski svijet od propasti i sprijecava zle vilenjake da uniste nas ljudski svijet. Pojavljuju se bas nemoguci stvorovi, a na kraju je knjiga mozda kao neki sf ljubic. Theo se zaljubi u Polly i ona u njega, te on ostane u vilinskom svijetu. Sretni zauvijek. O da, vrlo suzdrzan opis za knjigu od 650 strana, ali ne bi tu sve bas stalo.

Louise Welsh- Tamna komora
Rilke je zaposlenik u agenciji za aukcije starim stvarima. Uz to je homic, voli puno piti i tako to. Nakon smrti jednog bogatog starca, biva mu povjeren posao rasprodaje stvari iz njegove kuce. No na tavanu pronade zbirku kontroverznih, skupih i rijetkih pornografskih knjiga, kao i omotnicu prepunu uznemirujucih erotskih fotografija. O da, opisi fotografija su vrlo zorni i meni se svidaju. Ali ja sam sadomazohisticko bice, pa..
Dalje, on upoznaje ljude koji mu pomazu otkriti jesu li te fotke napravljene sa stvarnim modelom (radi se o zeni prerezanog vrata koja je u odnosu s jednim muskarcem..) ili ne. Jedan od strucnjaka za takve stvari upucuje ga djevojki koja striptizom zaraduje za zivot. Ona mu otkriva da je i nju taj stari gospodin slikao. Ispostavi se da je taj starac ziv te da zeli napraviti takve slicne fotke s tom mladom djevojkom. Napada ju, ali policija je brza. Kraj knjige u parizu.

Eto, to ja radim ovih dana. Citam 10 sati na dan najmanje.


- 19:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 27.06.2008.

hay, thats no way to say goodbye..

I tako je proslo neko vrijeme. Vrijeme koje ne postoji.. Umjesto da kazem nesto pametno, onda ja pitam je li to zbogom.. je li to kraj.. ne, nije.. kaze on..
I osjecam se stvarno dobro. Kako kaze Zazen, to ce proci. Lijepo. Glavno da je sada prividno oke.
Nego, skuzila sam da musko zenska prijateljstva stvarno postoje. Sto god netko drugi rekao. Meni je super. Iako svi pomisle, gle pa oni su zajedno. Ali, zasto ljudi ne bi bili samo prijatelji?
Pucaju mi vrhovi kose i to me zivcira. Sad sam skoro pa plava. Ono, osoba koja nije taknula boju za kosu dvije godine, u zimi ima smedu boju kose, a sada plavu. Preuzasno. Osjecam se plavusasto.
Danas smo isli po svjedodzbe. Razrednica je dobila svoje cvijece. I bas sam sretna zbog toga. Mi smo dobili svjedodzbe. Nije da se hvalim, ali:). Imam samo 19 opravdanih, ni jedan neopravdani, i prosla sam s 5.
Prvi tjedan praznika nije bas tako lose prosao.. Recimo. Dobro je onda kad nije dosadno i kad si ne zeznem bioritam. Prosle godine sam isla spavat oko 6 u jutro i budila se oko 3 popodne.. i tako stalno. To je ostavilo na meni posljedice u vidu 10 kg viska.. Tjesim se da jos samo malo do pocetka nove skolske godine, hih=)
Citam Rat cvijetova. Jako dobro za pocetak. Tj, pocetak je dobar..
Nekako sam neproduktivna. Zivcira to:)
ukratko..

- 16:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 21.06.2008.

Its over.

Kaze se tako? Gotova je jos jedna skolska godina. Osjecam se svakako nedefinirano. U jutro sam klasicno spremala knjige u sobu gdje mi stoje stare skolske knjige i knjige koje ne citam. Tj, koje ne volim u svojoj blizini. Osjecala sam strahopostovanje prema brdu biljeznica, knjiga, papira, seminara, skripti, mentalnih mapa i svega ostaloga. Ako mi je samo pola toga u glavi, onda sam nesto naucila ove godine.
Od sada pa do 15.7. je vrijeme trazenja duhovnog mira za mene. Treba mi vremena da dodem k sebi. Ne, pardon. Treba mi jedno 20ak knjiga o duhovnosti da se mogu dalje razvijati na tome putu. Tesko mi je biti usredotocena na ono na sto zelim biti usredotocena kada traje nastava. Zapravo nisam usredotocena na duhovnost za vrijeme nastave. Treba mi samoce. Ove praznike cu nauciti kuhati sve ono sto jos ne znam kuhati. Dakle, moji ce se nakusati delicija, ruckova i slicnih jestivih stvarcica. Bit ce jestive, ali ne i fine.
Kad smo kod kuhanja, moj necak ima krstitke 5.7. Namjera je da jednu tortu slozi kuma, jednu kupuje sogor, a jednu pravim ja. Sogorova majka je izjavila nesto tipa: "A bude to bilo dobro, kak budemo stavili pred goste nekakvu bzvz tortu." E sad, to je meni fino dignulo tlak. Ako nesto znam, onda znam praviti kolace. Radim to od svoje 12te godine. Stavim vam na blog sliku torte kad bude napravljena. A i pisat cu o tome jos. No potrudit cu se, o da.
Krstitke. Nije mi jasno zasto se moraju bebe krstiti. Sasvim glupo. Trebaju se krstiti odrasle i odgovorne osobe koje to zele uciniti. Nije vazno, moja se beba krstiti nece. Nece ici u crkve i slusati sve one isprazne napamet naucene molitve. Nema smisla. "Ruke koje rade svetije su od usana koje mole."-drzimo se toga, i bit ce nam bolje:).
Onako, dobro je moliti, ali ne na naucen nacin.
Jucer smo slavili zadnji dan nastave. Hm.. preskocit cu sto se dogadalo, mislim da je tako bolje. Crvenkapica, hihihihhi.
(To ja sama sebi). Zapravo sam prazna, jako. To mi se ne svida. Bit ce bolje, da..

Image and video hosting by TinyPic
Necak i ja pajkimo:)


- 17:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.06.2008.

Mislila sam da sam prosla preko toga, ali cini mi se da nisam. Sretan je. Mislim da je to prvi puta nakon 8.9. da to cujem. I to me cini nemjerljivo sretnom. Mijesaju se osjecaji. Sretna sam jer je on sretan, a prazna jer u toj njegovoj sreci nema mene. A ja sam se probudila i postala zena. Htio je to. Htio je da mogu biti odrasla i njegova. Nista od toga. Nije jesen.. On je moj samo u jesen.. Mozda ce skoro doci i jesen. Citam jesen. Jesen koja je bila nasa. Samo nasa, i jedina istinski prozivljena u mome zivotu. Trebam bol da bih se osjecala zivom. Ne osjecam nikakvu istinsku radost. Mozda samo kada primim malog u narucje. Inace ne. Ne mogu si nanjet vise fizicku bol. Ne osjecam. Sve tetoviranje, busenje, pikanje, trcanje, izmorivanje.. Nema smisla, ne osjecam svoje tijelo. Tromo je i umorno. Bedasta sam.
Nema smisla vise skoro nista. Uvidam da su vecina stvari sto su ljudi spremni potvrditi kao sto postotnu istinu velike lazi i izmisljotine. Zemlja vjerojatno nije uopce okrugla. Mozda je to laz. Samo fatamorgana, iluzija. Mozda nema nikakve sile, mozda nas samo pikaju neki nad ljudi. Kao labaratorij, predmet smo njihova istrazivanja. Ne osjecam Ljubav i to me plasi. Osjecam osjecaj svejednosti. Mozda mi je jedino jos vazno da ne razocaram svoje doma.
Rado bih popila bocu ruma da se osjetim usamljeno i da placem. Ili bih se grizla s nekim. To bi ucinilo moje tijelo osjetljivim. Fizicki sam mrtva. Ne trebam hrane, vode, nicega. Sve radim automatski. Opet gubim nit. Nista od ovoga..

- 22:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 13.06.2008.

Naisla sam na jedan blog sa prekrasnim slikama (fotkama). Mislim da nesto slicno nisam nikada vidjela. Hm.. ne znam bih li trebala reklamirati, nema veze.
Voljela bih nauciti raditi te prerade slika (zove se to tako, jel). Ispricavam se, laik sam, ne znam to:).
Jos sljedeci tjedan, a zatim malo dulja pauza. O tome cemo vise sljedeci tjedan.
I voljela bih da mi netko kaze kako da na blog stavim slike u normalnoj velicini (citaj malo vece nego da su minijaturne, a da ipak nisu bas skroz velike).
Nesto sam dobre volje, jako. Napokon smo se uspjeli dogovoriti, i sutra idemo van. Zajedno. Velika vecina razreda. Voljala bih kada bi to napokon ispalo onako kako treba. Znate, moja su se ocekivanja prema ljudima iz razreda srozala cim sam prvi puta krocila medu njih. Strasno su nezainteresirani. Gledjau samo na sebe, a nikako na nas kao zajednicu. Uh, to me strasno smeta. Nisam bas naviknuta na tako nesto.
Drzite palceve:).
Jucer sam cuvala bebu, prvi puta samostalno. Svakim danom se sve vise mijenja. To je skroz fascinantno. Sad se vec smije, radi grimase i slicno. Boncek maji:). U ponedjeljak ce mu biti mjesec dana.
Eto, samo da se zna da sam ziva.

- 18:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.06.2008.

Glazba

Otvorim danas jubitubi s namjerom da slusam nesto. Inace svu glazbu slusam tamo. Znam, luda sam. I kosta. Ali mi se vise svida.
Odlucila sam svaki mjesec sastavit listu pjesama koje u tom mjesecu (tjednu kada to sastavljam) najvise slusam ili mi najvise odgovaraju.
Cisto da kada ovo vidim (nadam se) za deset godina, da znam sto sam slusala. I da, odlucila sam da ovaj blog necu nikada izbrisat:).
Dakle, top 10, obrnutim redosljedom:

10. Iced earth-Melancholy
9. Hawthorne Heights-Decembers
8.Aiden- Die romantic
7.Toploader- Dancing on the moonlight
6.Scorpions & Vanessa Mae-Still loving you (ali samo verzija s Vanessom)
5.Neil Young - Like a hurricane
4.Amy Macdonald- This is the life
3.Reamon- Supergirl
2.Phantom of the opera (slusam sve moguce verzije, savrseno je)
1.Pilot speed- Alright

To su bile strane. Domace bas i ne preferiram. Iako mi se ovaj mjesec vrte Apokalipso (Rundek), Uzmi me kad hoces ti ( Crvena jabuka), Nema povratka (Hard time) i moja himna, Dijete do daske (Crno perje).

Ja sam dobro. Super sam. Ovaj tjedan jos imam 4 ispita. Pa, ako to sve prezivim, onda cu biti super. Danas sam dva vec prezivjela (kao sto pise u nekom postu, povijest i informatika).
Jos me uvijek boli grlo. To traje tamo od 4. mjeseca pa mi je vec i normalno. Samo 9 dana pa dva neiskoristena mjeseca. Pregovara se o odlascima iz moje prelijepe (ironija) Kc. Treba uskladiti sve planirane odlaske:). Kaze Tinina mama: Pa ta Nikol svaki vikend negdje putuje.
Tina, ako se sjetis procitat ovo, a znam da jednom hoces (iako si u zaostatku cesto:)), onda znaj da si uvijek pozvana sa mnom.
To je to. Idem uciti. Ljubim..
(bas sam nemastovita:))

- 22:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.06.2008.

Pomirili smo se.
Hm. Ne mogu bez svog brace. Kaze da mi je jucer pijan dosao na blog. Volimo se opet. Da se ne brinete. Kojim slucajem:)

- 23:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 07.06.2008.

Vjerujem da si negdje, i da ti je tesko kao sto je i meni tesko. Vjerujem da jos postojis, iako su izgledi za to nikakvi. Tehnicki jos postojis, ali ne znaci da si ziv. I dala bih ti sve sto trebas, samo da strahove stavim iza tvojih ociju..
Tesko je kada ti kazes zbogom, jako je tesko prihvatiti tu cinjenicu. Jos je teze znati da nisam prva i jedina kojoj se to dogodilo, i da boli i druge. A svakako je najteze shvatiti da smo toliko prolazni, i da nasa sjecanja nisu nista. Proci ce, vrijeme ce to izbrisati, nestat ce boli. Na mjestu gdje si bio ti ostat ce samo praznina. I nece biti prvi puta u svemiru, i necu biti jedina kojoj se to dogodilo. Necu raditi nikakve gluposti zato sto odlazis. Necu plakati ni moliti. Necu se cak ni napiti. Necu ni otvoriti bocu koja stoji na polici s knjigama. Cuvat cu ju za ono sto je kupljena. A kupljena je za dan kada si trebao doci. Znas to. Nije ni bitno.
Sutra ce me jos boljeti. Raspadat cu se od bola. Sjedit cu ovog tupog pogleda, i bezvoljno okretati salatu po tanjuru. Mama ce me gledati onim svojim najljepsim pogledom i suosjecat sa mnom. Zatim ce doci ponedjeljak. Doci cu slomljena medu ljude. Morat cu skrivat da me muci. Jedino ce Tina vidjeti bol u ocima. Mozda ce neki profesor vidjeti da sam mu odsutna na satu, ali samo to. I na pitanje kako si Nikol, odgovorit cu sa svojim najljepsim smijeskom. Doci ce test iz informatike, pa iz povijesti.. Potrudit cu se da mi ne budes jedina misao.
Otici cu na dogovor koji imam nakon skole. Smijat cu se sa tom osobom. Biti voljena. Na trenutke sretna. A zatim ce me pitati zasto se ne smijem kao prosli puta. Reci cu istinu.. Pustit ce mi pjesmu i zagrlit me oko struka.. I necu plakati, nikada ne placem.
Vratit cu se doma slomljena. Kuhat cu rucak. Ne, u ponedjeljak ce jos mama. Nocna smjena je. U utorak cu ja. Vjerojatno ce me docekat neka nova knjiga. Kao i uvijek ponedjeljkom. Hvala tata sto se toliko brines..
Smijat cu se s njima, prevrtat salatu po tanjuru i na kraju se izvuci izgovorom ucenja, te se zatvorit u sobu. Stabit cu slusalice, sve svoje pjesme na mp3u poslusat par puta, a zatim necu vise moci izdrzat u cetiri zida. Izaci cu van, obut role i provozat se po cijelom gradu.
Vratit cu se kuci, biti toliko umorna da necu moci stajat na nogama, a ipak cu se tusirati sat vremena, i jos pola noci razmisljat o tebi. Mozda cu pokusat citat novu knjigu, no vjerojatno mi nece polazit za rukom.
I tako ce prolazit dani u tjednu. Dok ne dode vikend. Zvat ce me van. Da plesemo. Smijemo se. Pijemo. Mozda da se grlim s nekim. Necu znati reci ne, ali ipak cu odbiti. Izvuci cu se nekom gluposcu, kao i svaki vikend. Provest cu vikend u svojoj sobi, citajuci.
Mama ce se sjetiti kako je zavrsilo zadnji puta, doci mi u sobu, natjerat me da skinem majicu i pokazem joj ruke. Pokazat cu joj ruke, i.. Shvatiti ce da mi mora pogledat noge prije nego sto bude sigurna da nemam nikakvih uboda, rezotina i slicno.
Zatim ce me pitat jesam sto uzela. Tablete. Zna da ih imam. Reci cu joj da nisam. Sto ce biti istina. Nemam razloga nauditi si. I nemam razloga pokusavat svoju bol utopiti u antidepresivima. Vjerojatno ce me nagovarat da odemo negdje, ali nece joj uspjet. Pa ce leci na moj krevet i pricat. I pricat. I pricat. Ali ne o Temi o kojoj bismo trebale da je ona normalna majka a ja normalna kcer, vec o necem sasvim drugom. Mozda o tome kako cu cijelo ljeto biti negdje. Drugdje. Ne kod kuce.
Onda ce me pitat jesam li vidjela nesto novo sto mi se svida u gradu. Ja cu reci ne. Ali svejedno ce me u ponedjeljak docekat neka sitnica. Kojoj cu se kao svako dobro dijete razveseliti, no nista mi nece znaciti. I ona ce znati to, ali svejedno se ima potrebu pretvarati kao da ce mi biti bolje.
To je zadnji tjedan nastave. Naravno. Alkohol, mnogo alkohola. Ispravljanje ocjena. Amaro koji voli Ivan, rum koji volim ja, vino koje pije Tina.. Nekada znamo biti i slozni.. Nasmijavat ce me, bit ce veseli, netko ce se napit pa ce nas muciti tipicne pubertetske (alkoholizirano stanje) brige. Znam da cu cijelo vrijeme grickati rub case, ne pijuci. Jer ako pocnem, necu moci stati..
I tada neces biti u mislima vec 2-3 sata.
Ali doci ce praznici. Pod uvjetom da ne idem na popravni (pisemo jos 6 testova) ostajat ce mi 24h na dan samo za sebe.. Moji roditelji misle da su praznici vrijeme koje trebam iskoristiti za sebe. I nije im jasno zasto imam potrebu stalno ici negdje, uciti kvantnu fiziku, citat knjige iz farmacije.. A sve je to nacin da izbjegnem tvoje pojavljivanje u mojim mislima..
Ici cu na more. Na praksu. Svugdje cu ici.. Smijat cu se, upoznavati sa svima tim novim ljudima, biti cu lijepa, puna energije i svi ce se tome kao i uvijek cuditi.. I sve ce biti dobro do trena kada ne ostanem sama, jer tada necu biti sama, ti ces biti tu.
A ako ostanem sama sa tobom, bojim se da bi me suze mogle izdati.. Jedino sto ce me podsjecati na tebe bit ce nekoliko stotina ispisanih stranica u biljeznicama koje svakodnevno citam. Sve ostalo ce se promjeniti. Necu slusat glazbu koju smo slusali zajedno. Necu gledat linkove koje si mi slao. Necu nosit haljinu za koju si mi rekao da mi prelijepo stoji. Necu vise piti vino. Necu gledati filmove.. mogli bi me sjetiti na to da si i ti te iste vjerojatno odgledao..
Pokusat cu izbjegavat mjesta na koje sam te mislila voditi. Izbjegavat cu sve ljude koji me dobro poznaju, da ne bi vidjeli tugu.. Jer necu biti tuzna, znas da ne znam osjecati. Opet necu spavati. Opet cu smrsaviti. Opet cu imat ljubicaste podocnjake. Opet cu nesvjesno odabirat crnu odjecu. Nositi suncane naocale. Skrivat se.
Opet ce me znati svi rocnici u knjiznici,vjerojatno cu u cd shopu provesti dosta vremena. Covjek u cd shopu voli pricat o knjigama. Shvatili smo da nam je to zajednicko. Opet cu se rolat svaki dan nekoliko sati..
I doci ce jesen.. U skoli ce se svi promijeniti, doci preplanuli, odmoreni. A ja cu biti izmorena kao nikad. Skola ce me odmoriti.
Doci ce jesen.. moje godisnje doba. Vjerojatno te se necu skoro uopce vise sjetiti. Dobra sam u zaboravljanju onog sto zelim zaboraviti. I tada cu mozda opet zivjeti. Za sebe, istinski zivjeti. A ne prezivljavati.

(ovo je moj dnevnik, smijem pisat koliko mi volja)

- 19:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Pa, rekao mi je zbogom.
Zbogom.
A bio si mi najbolji prijatelj.
Sam si htio.

- 14:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

I’m not alright.. pjesma slomljenim snovima

Ljudi ne cine samobojstvo kada su tuzni.
Ljudi se ne ubijaju kada su depresivni.
Ljudi se ne rezu da bi se rezali.
Ljudi ne piju normabel i prozac da bi se nadrogirali.
Ljudi ne putuju da bi putovali
Ljudi ne piju da bi se napili.
Ljudi se ne grle da bi osjetili drugu osobu.
Trcim, trcim, trcim..
**And I failed to give you everything you need**
rekla sam:
ne, ne, ne i ne. ne. zivot ne postoji. ne ne ne i ne. postoji samo svemir i beskonacno mnogo neke energije koju treba iskoristiti i jedna velika crta svakome od nas koju treba popuniti.
Pokusavam uciniti da mi bude svejedno. Ostalo je jos malo stvari za koje zapravo marim.. Postoji malo osoba koje me mogu natjerati da osjecam. Ne, ne i ne, ne ti, ti ne mozes.
Izgubila sam se u pokusavanju prilagodavanja.
(podsjetnik H.R. Giger)
Ljudi cine samoubojstvo kada im je svejedno.
Ljudi se ubijaju jer je to jedino ostalo.
Ljudi se rezu jer su prazni.
Ljudi piju normabel i prozac da bi se smirili. I ne osjecali.
Ljudi putuju da bi pobjegli.
Ljudi piju da bi bili sretni.. trenutak.
Ljudi se grle da bi osjetili da su zivi..
A ja sam njega zagrlila zato sto je prekrasno mirisao.. zato sto je bio blizu.. zato sto mi se svidao.. zato sto mi je rekao da imam male i njezne ruke.. a to mi se svidjelo.. zato sto mi je predocio pjesmu.. zato sto je pljustala kisa.. zato sto je bilo hladno..
Kako da umrem? Ne zelim da boli. Samo umrijeti..


- 14:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.06.2008.

Posluzit cu se njegovom omiljenom recenicom, ne znam kako bih formulirala svoju..
Oprostite, ali stvarno moram umrijeti na neko vrijeme.
Vratim se kasnije..

- 16:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (7)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (11)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (16)
Veljača 2008 (11)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (12)

Zaigrana i nadasve djetinja, još uvijek
ju vrlo lako možete potkupiti slatkišima,
balonima i mašnama..
Voli cijeli svijet, Život i sebe, a ostalo je
ponekad vrlo nevažno..

Misliš li da se još uvijek mogu uvjeriti da sam sve ovo samo sanjala?

© Nikol Bali

Svi tekstovi na ovom blogu podliježu Zakonu o autorskim i inim pravima.

nikolbalikc@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se