|
I sve je tako kako treba biti, a ono sto bude bit ce... tetovirana jesen, i sanjiva do zore.. kao mrtav delfin sto sanja usnulo more..
buka. šarenilo. košmar. kaos. nered. masa. metal. staklo. dan. sunce. boli.
smiraj. jesen. sumrak. tišina. cimet. harmonija.
klaun. maska. vila. knjiga. bajka. boja. sreća. suze. kaleidoskop. žutilo.
nemir. sputanost. tratinčica. plesne haljine na maslačcima. gramatika. prozor.
okvir. slika. whiskey. uvenula. staklo.
krhotine. čaša. boljitak. zvijezda. prozac. gubitak. sam. mir.
dadaizam. politika. hitler. zlo. patnja. tišina. molitva. sol. miris.
cimet. kosa. vjetar. lagano. krišom. kradom. neprimjetno. ponavljanje. aliteracije. gubitak. spontano.
Ljubav. mržnja. Ljubav. mržnja. Ljubav.
točke. bubamare. krila. let. sloboda. boje. crtež. krede. priča. noć.
mjesec. osijek. stepenice. arhitektura. hipersenzibilno. komplicirano. brojevi. fizika.
nebo. galakcija. lizalice. slatko. šareno. djetinje. moje. tvoje. naše. nekada.
prosinac. pahulje. samoća. mir. vino. cimet. toplina. nedefinirano. gubitak.
proljeće. smrt. zeleno. jesen. tetovirana.
|
A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
subota, 07.06.2008.
Vjerujem da si negdje, i da ti je tesko kao sto je i meni tesko. Vjerujem da jos postojis, iako su izgledi za to nikakvi. Tehnicki jos postojis, ali ne znaci da si ziv. I dala bih ti sve sto trebas, samo da strahove stavim iza tvojih ociju..
Tesko je kada ti kazes zbogom, jako je tesko prihvatiti tu cinjenicu. Jos je teze znati da nisam prva i jedina kojoj se to dogodilo, i da boli i druge. A svakako je najteze shvatiti da smo toliko prolazni, i da nasa sjecanja nisu nista. Proci ce, vrijeme ce to izbrisati, nestat ce boli. Na mjestu gdje si bio ti ostat ce samo praznina. I nece biti prvi puta u svemiru, i necu biti jedina kojoj se to dogodilo. Necu raditi nikakve gluposti zato sto odlazis. Necu plakati ni moliti. Necu se cak ni napiti. Necu ni otvoriti bocu koja stoji na polici s knjigama. Cuvat cu ju za ono sto je kupljena. A kupljena je za dan kada si trebao doci. Znas to. Nije ni bitno.
Sutra ce me jos boljeti. Raspadat cu se od bola. Sjedit cu ovog tupog pogleda, i bezvoljno okretati salatu po tanjuru. Mama ce me gledati onim svojim najljepsim pogledom i suosjecat sa mnom. Zatim ce doci ponedjeljak. Doci cu slomljena medu ljude. Morat cu skrivat da me muci. Jedino ce Tina vidjeti bol u ocima. Mozda ce neki profesor vidjeti da sam mu odsutna na satu, ali samo to. I na pitanje kako si Nikol, odgovorit cu sa svojim najljepsim smijeskom. Doci ce test iz informatike, pa iz povijesti.. Potrudit cu se da mi ne budes jedina misao.
Otici cu na dogovor koji imam nakon skole. Smijat cu se sa tom osobom. Biti voljena. Na trenutke sretna. A zatim ce me pitati zasto se ne smijem kao prosli puta. Reci cu istinu.. Pustit ce mi pjesmu i zagrlit me oko struka.. I necu plakati, nikada ne placem.
Vratit cu se doma slomljena. Kuhat cu rucak. Ne, u ponedjeljak ce jos mama. Nocna smjena je. U utorak cu ja. Vjerojatno ce me docekat neka nova knjiga. Kao i uvijek ponedjeljkom. Hvala tata sto se toliko brines..
Smijat cu se s njima, prevrtat salatu po tanjuru i na kraju se izvuci izgovorom ucenja, te se zatvorit u sobu. Stabit cu slusalice, sve svoje pjesme na mp3u poslusat par puta, a zatim necu vise moci izdrzat u cetiri zida. Izaci cu van, obut role i provozat se po cijelom gradu.
Vratit cu se kuci, biti toliko umorna da necu moci stajat na nogama, a ipak cu se tusirati sat vremena, i jos pola noci razmisljat o tebi. Mozda cu pokusat citat novu knjigu, no vjerojatno mi nece polazit za rukom.
I tako ce prolazit dani u tjednu. Dok ne dode vikend. Zvat ce me van. Da plesemo. Smijemo se. Pijemo. Mozda da se grlim s nekim. Necu znati reci ne, ali ipak cu odbiti. Izvuci cu se nekom gluposcu, kao i svaki vikend. Provest cu vikend u svojoj sobi, citajuci.
Mama ce se sjetiti kako je zavrsilo zadnji puta, doci mi u sobu, natjerat me da skinem majicu i pokazem joj ruke. Pokazat cu joj ruke, i.. Shvatiti ce da mi mora pogledat noge prije nego sto bude sigurna da nemam nikakvih uboda, rezotina i slicno.
Zatim ce me pitat jesam sto uzela. Tablete. Zna da ih imam. Reci cu joj da nisam. Sto ce biti istina. Nemam razloga nauditi si. I nemam razloga pokusavat svoju bol utopiti u antidepresivima. Vjerojatno ce me nagovarat da odemo negdje, ali nece joj uspjet. Pa ce leci na moj krevet i pricat. I pricat. I pricat. Ali ne o Temi o kojoj bismo trebale da je ona normalna majka a ja normalna kcer, vec o necem sasvim drugom. Mozda o tome kako cu cijelo ljeto biti negdje. Drugdje. Ne kod kuce.
Onda ce me pitat jesam li vidjela nesto novo sto mi se svida u gradu. Ja cu reci ne. Ali svejedno ce me u ponedjeljak docekat neka sitnica. Kojoj cu se kao svako dobro dijete razveseliti, no nista mi nece znaciti. I ona ce znati to, ali svejedno se ima potrebu pretvarati kao da ce mi biti bolje.
To je zadnji tjedan nastave. Naravno. Alkohol, mnogo alkohola. Ispravljanje ocjena. Amaro koji voli Ivan, rum koji volim ja, vino koje pije Tina.. Nekada znamo biti i slozni.. Nasmijavat ce me, bit ce veseli, netko ce se napit pa ce nas muciti tipicne pubertetske (alkoholizirano stanje) brige. Znam da cu cijelo vrijeme grickati rub case, ne pijuci. Jer ako pocnem, necu moci stati..
I tada neces biti u mislima vec 2-3 sata.
Ali doci ce praznici. Pod uvjetom da ne idem na popravni (pisemo jos 6 testova) ostajat ce mi 24h na dan samo za sebe.. Moji roditelji misle da su praznici vrijeme koje trebam iskoristiti za sebe. I nije im jasno zasto imam potrebu stalno ici negdje, uciti kvantnu fiziku, citat knjige iz farmacije.. A sve je to nacin da izbjegnem tvoje pojavljivanje u mojim mislima..
Ici cu na more. Na praksu. Svugdje cu ici.. Smijat cu se, upoznavati sa svima tim novim ljudima, biti cu lijepa, puna energije i svi ce se tome kao i uvijek cuditi.. I sve ce biti dobro do trena kada ne ostanem sama, jer tada necu biti sama, ti ces biti tu.
A ako ostanem sama sa tobom, bojim se da bi me suze mogle izdati.. Jedino sto ce me podsjecati na tebe bit ce nekoliko stotina ispisanih stranica u biljeznicama koje svakodnevno citam. Sve ostalo ce se promjeniti. Necu slusat glazbu koju smo slusali zajedno. Necu gledat linkove koje si mi slao. Necu nosit haljinu za koju si mi rekao da mi prelijepo stoji. Necu vise piti vino. Necu gledati filmove.. mogli bi me sjetiti na to da si i ti te iste vjerojatno odgledao..
Pokusat cu izbjegavat mjesta na koje sam te mislila voditi. Izbjegavat cu sve ljude koji me dobro poznaju, da ne bi vidjeli tugu.. Jer necu biti tuzna, znas da ne znam osjecati. Opet necu spavati. Opet cu smrsaviti. Opet cu imat ljubicaste podocnjake. Opet cu nesvjesno odabirat crnu odjecu. Nositi suncane naocale. Skrivat se.
Opet ce me znati svi rocnici u knjiznici,vjerojatno cu u cd shopu provesti dosta vremena. Covjek u cd shopu voli pricat o knjigama. Shvatili smo da nam je to zajednicko. Opet cu se rolat svaki dan nekoliko sati..
I doci ce jesen.. U skoli ce se svi promijeniti, doci preplanuli, odmoreni. A ja cu biti izmorena kao nikad. Skola ce me odmoriti.
Doci ce jesen.. moje godisnje doba. Vjerojatno te se necu skoro uopce vise sjetiti. Dobra sam u zaboravljanju onog sto zelim zaboraviti. I tada cu mozda opet zivjeti. Za sebe, istinski zivjeti. A ne prezivljavati.
(ovo je moj dnevnik, smijem pisat koliko mi volja)
|
|
|