|
I sve je tako kako treba biti, a ono sto bude bit ce... tetovirana jesen, i sanjiva do zore.. kao mrtav delfin sto sanja usnulo more..
buka. šarenilo. košmar. kaos. nered. masa. metal. staklo. dan. sunce. boli.
smiraj. jesen. sumrak. tišina. cimet. harmonija.
klaun. maska. vila. knjiga. bajka. boja. sreća. suze. kaleidoskop. žutilo.
nemir. sputanost. tratinčica. plesne haljine na maslačcima. gramatika. prozor.
okvir. slika. whiskey. uvenula. staklo.
krhotine. čaša. boljitak. zvijezda. prozac. gubitak. sam. mir.
dadaizam. politika. hitler. zlo. patnja. tišina. molitva. sol. miris.
cimet. kosa. vjetar. lagano. krišom. kradom. neprimjetno. ponavljanje. aliteracije. gubitak. spontano.
Ljubav. mržnja. Ljubav. mržnja. Ljubav.
točke. bubamare. krila. let. sloboda. boje. crtež. krede. priča. noć.
mjesec. osijek. stepenice. arhitektura. hipersenzibilno. komplicirano. brojevi. fizika.
nebo. galakcija. lizalice. slatko. šareno. djetinje. moje. tvoje. naše. nekada.
prosinac. pahulje. samoća. mir. vino. cimet. toplina. nedefinirano. gubitak.
proljeće. smrt. zeleno. jesen. tetovirana.
|
A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
ponedjeljak, 29.12.2008.
Strah je prijatelj, poslušaj njegovo upozorenje ali ne dopusti da te odviše gnjavi (Darko je autor, a Marko mi je rekao):), novogodišnje odluke
Kako možeš razumjeti
onog što nije u pravu
Kako možeš biti izgubljena
u svijetu laži?
Ne znaš što je važnije
misliti ili postojati
Shvatiti ili živjeti
ovdje gdje je sve moguće.
Čak je i nemoguće moguće
i obrnuto, a ako je sve moguće
od onog što je i nemoguće
smije biti samo moguće.
Sve se događa s razlogom
iako razlog nije ispravan
A ponekad ni ono što se desi
nema logičnog razloga.
Pokušaj shvatiti mogućnosti
izaberi najbolje za sebe
Prihvati razloge bez pitanja,
prepusti se Životu...
Mnogo se pitanja otvara svakog dana. Što se više jutra probudim, to više pitanja nema odgovor. Znaš.. ponekad je dobro zastati i upitati se zašto zvjezde sjaje, ili zašto je nebo ponekad naranđaste boje, ili zašto se židovi i palestinci ubijaju - i zašto im je Bush u tome svesrdno pomogao.
Shvaćamo život zdravo za gotovo, mislimo da nam je suđeno provesti ovdje još 20-30-50 ili koliko već godina. NE. Okreni se oko sebe.. pomiriši zrak, pogledaj u nebo. Prolazni smo, a život je tako prekrasan.
I onda sastavljaju novogodišnje liste sa odlukama, očekujući da će zbilja sve to ostvariti. A nisu ni malo realni. No zato ja jesam. Najgore su one liste "neću više pušiti, smršavit ću, prestat ću ići u shopping". Zato što najteže padaju na ljudsku psihu, mi smo ipak hedonisti.
U godini 2009. želim:
*Ići na barem jedan veliki koncert
*Napisati državnu maturu najmanje za trojku..
*Putovati!
*Smijati se i zabavljati.
*Biti sretna.
*Upoznati mnogo novih osoba.
*Pomoći nekome da mu bude lakše u nekim stvarima.
*Čitati.
*Naučiti nove stvari.
*Biti prihvaćena od što je moguće više ljudi.
*Staviti neku novu tetovažu ili pirs.
*Gledati Frana kako raste:)
*Vidjeti Jelenu i Daniela.
*Nabaviti majicu sa Spužva Bobom Skockanim.
*Otići u Split.
*Usavršiti već jednom taj Engleski i poboljšati Njemački.
*Plesati. Na Bašći!
*Poljubiti neke ljude. :)
*Pokazati nekim ljudima da su posebni.
*Zagrliti sve ljude.
*Nabaviti rozu second hand haljinicu i nositi je pa da priča neku svoju priču:)
*Želim da se svima sve želje ostvare, da prestane ova kriza i da su ljudi barem malo sretniji. Neka prestanu bezvezni ratovi. Mir i harmoniju:)
*I ne mogu se sjetiti više želja, zbilja..:)
Zbilja sam dijete, znam!
|
srijeda, 24.12.2008.
Closing time
Nedavno sam pročitala da nije dobro ako su ljudi potpuno zadovoljni ili potpuno nezadovoljni. Naime, prvo rezultira stagnacijom u mentalnom i duhovnom napretku, a drugo rezultira totalnim samouništenjem.
Uzmimo za primjer mene (samoanaliza). Kada sam bila na rubu depresije, pila sve one "čudesne" pils za smirenje, napredovala sam najviše. Spoznavala sam i učila. Naučila sam biti sretna i ispunjena. To je rezultiralo sadašnjim stanjem stagnacije u napretku. Brine me to. Što ako više nikada neću napredovati, ako sam dosegla plato u svojim mogućnostima?
Pokušavam proniknuti tu složenu tajnu. Možda sam samo previše flegmatski raspoložena, pa me ne brinu stvari koje su me prije brinule. Iako i dalje radim na svom mentalnom razvitku. Kao ateist, nemam blagdana i svetkovina koje bih veličala. Duhovno me usrećuje jedino vlastiti razvitak (umno-emocionalni) i ako mogu nekome nekako pomoći (vražji altruizam).
Trenutno čitam "Ljubičasti autobus", knjigu u kojoj se na jednostavan način govori o unutrašnjim svjetovima. Naime, sedmero ljudi se s posla svakog dana vraća istim mini busom. Svatko od njih ima svoj vlastiti paralelni život u samom sebi. Autorica knjige, Maeve Binchy, približava taj život svakome od nas. A ako bolje istražimo sami sebe, tada ćemo shvatiti da i mi imamo unutarnji život koji pažljivo skrivamo od svih ostalih.
Počela me zanimati metafizika. Pokušavam se vratiti u sjećanja od prije par godina. Došla sam do zanimljivih nizova:). Jedan od je:
Svijeće. Cimet. Čokolada. Nježno. Ruka. Puteljak. Zaborav.
(Sucker love is heaven sent, my body is broken yours is spent)
Ono doba godine u kojem se isprepletu svi mirisi i okusi svih sjećanja koja su zamisliva. Mirisi djetinjstva. Prva zima u kojoj sam osjećala zaljubljenost. Prvi poljubac. Klupica u parku. Prvo pijanstvo. Jelena. Denis. Osjećaji. Prelazak u drugi svijet.
Tišina. Mrzla, hladna tišina. Odbijanje. Nerazumijevanje. Vino. Stjepan. Razumijevanje. Ljepota. Ljubav. Ponos. Tina. Tomi. Nina.
Gubljenje.. Jesen, tetovirana i puna nemogućnosti zaborava. Maja.
Mnogo ljudi obilježe sjećanja, malobrojni ostanu u njima kao zvjezde.
Najvažnije od svega je da sam zaboravila najljepši tren u svome životu. Više ne znam opisati miris tog trena. To je zapravo jako pozitivno, jer taj tren je bio i najtužniji od svih. Ponosna sam na sebe. Trebala bih sada stavit slike od onih događaja koji su se zbili u vrijeme moga ne tipkanja, ali neda mi se uploadat.
Želim ugodne blagdane onima koji ih slave.
|
petak, 05.12.2008.
18. + klub
Sretan mi rođendan. 18.
Službeno odrasla, u srcu beba.
.
|
|
|