blago meni

Nakon godine dana provedene u društvu sa sv. Pavlom i njegovim poslanicama (blog Molitvenog vijenca mvko. blog.hr) vraćam se svom blogu.

Moram priznati da sam bila u napasti da jednostavno nestanem iz blogosfere, međutim, budući da ovo pisanje smatram nekom vrstom apostolata, ništa od bijega ili kako su nas nekad učili: nema odmora dok traje obnova!

Pisat ću kao i do sada o svemu što nosim u srcu, što želim, što volim, o čemu sanjam i za čim čeznem, što sam doživjela, vidjela .....
Neću se ustručavati pisati i o onome što mi se ne sviđa u svijetu, u društvu ali i u Crkvi. U Crkvi postoje dva elementa: onaj božanski, koji je neupitan i nepokvarljiv, i onaj drugi ljudski element, koji je sklon grijehu i pokvarljivosti. O tom drugom dijelu naše Crkve, koji nije i ne smije biti nedodirljiv, želim reći svoj stav, želje i potrebe s ciljem, da se loše eliminira, a da dobro napreduje i raste. Bit će dobronamjerne kritike. To je pravo ali i dužnost nas laika.
Naš veliki koncilski teolog Tomislav Šagi-Bunić rekao je jednom, da laici, na temelju konstitucije »Svjetlo naroda«, imaju dužnost da, u istinitosti, hrabrosti i razboritosti svojim pastirima, koji na poseban način predstavljaju Krista, reknu ponekad nešto što bi trebalo izvesti ili poduzeti ili čak izmijeniti na korist cijele Crkve. Jer laici nisu samo suradnici klera nego su suodgovorni za život i djelovanje Crkve.

Ove ruže s violinom i notama poklanjam svom najmlađem sinu glazbeniku,koji upravo danas, kad započinjem s pisanjem, slavi svoj rođendan. Preporučam ga u vaše molitve!





SRETAN ROĐENDAN !