Kul Zagreb

< veljača, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (3)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Studeni 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (6)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (13)
Svibanj 2013 (21)
Travanj 2013 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Kultura metropole kroz oči laika

26.02.2018., ponedjeljak

Otvoren je Zagrebdox

I tako je otvoren još jedan Zagrebdox. A mi smo sinoč zahvaljujući susretljivim organizatorima, imali prilike prisustvovati otvorenju istog.

Tamo smo osim službenog otvorenja, rješenog uobičajnih ceremonija i prilično sažetih i jasnih pozdravnih govora, pogledali i film pod nazivom "Preko svih granica (Over the limits)". To je priča o ruskoj ritmičkoj gimnastičarki Margariti Mamun koja se priprema za olimpijske igre u Riu (gdje je na kraju pokupila zlato). Film bez naracije zorno prikazuje život i odricanje sportaša, A to nisu samo naporni treninzi, nego i pritisak od strane trenera. Tako se glavnoj trenerici u prilikom obračanja spomenutoj atletičarki, vokabular sastoji uglavnom od vrijeđanja i psovki (stvarno, možete naučiti cijeli repertoar ruskih psovki). Sve je snimljeno toliko brutalno realistično da se na trenutak zapitate dali je to dramatizirana gluma u pitanju. Inače je prilično mladoj autorici rad na ovom filmu uzelo 5 godina ili 1/6 života, stoga je to još jedan razlog da se pogleda film. Za to ćete imati priliku u četvrtak u 11.



Osim filma prikazanog na otvorenju, stigli smo za početak pogledati još njih dva. Film "Stranac (The stranger)" zapravo i nije "čisti" dokumentarac u pravom smislu riječi, više je igrano-dokumentarni film, budući da zapravo rekonstruira priču koja se već dogodila, a također je jedan od glavnih likova glumac. Radi se o ženi koja putem facebooka upozna lika za koji se u poečtku predstavlja kao bogati nasljednik, no s vremenom istina počinje izlaziti na vidjelo, da bi se na kraju ispostavilo da je običan prevarant koji iživi u podrumu i iza sebe ima hrpu referenci za slična djela. U redu, ovo je bio spojler, ali film obiluje tolikim detaljima, toliko je dinamičan i postavlja toliko pitanja da ga se definitivno mora pogledati. Ako niste stigli danas, stignete još u petak u 22 i u subotu u 16 h.



"Pobunjeni kirurg (The rebele surgeon)" priča je, naravno, o jednom kirurgu, kojemu dosadi švedska birokracija i ispunjavanje 100 formulara za svaki zahvat (nešto oko čega se i naši doktori bune) te odluči otić raditi u Etiopiju. A i gdje će drugdje imati slučaj vađenja koplja iz trbuha dečka koji je došao iz lova na majmune? Ili koristiti vodoinstelaterske šelne i žbice od bicikala za namještanje kostiju, a bušilice iz lokalnog Bauhausa za bušenje istih? Tamo naime shvati da je kirurški posao puno zanimljiviji nego u njegovoj domovini, tj. oni koji stvarno vole biti kirurzi trebaju otići raditi u Etiopiju kako kaže u jednom trenutku. Shvati i da su ljudi puno zadovoljniji i zahvalniji na onome što imaju. Neki trenutci ovog dokumentarca možda nisu za gledati ako ste se upravo najeli (prikazi amputacija, crvića u rani i raznih vrsta rezova) no jako je zanimljiv i pokazuje razlike između "razvijenog" i "nerazvijenog" društva. Ovaj film imate priliku pogledati još samo u srijedu u 15 sati.



Sve u svemu, prema dosadašnjem uzorku od ova tri filma što sam do sada pogledao, mogu reći da ne sumnjam da će i ostali filmovi biti jednako zanimljivi i da ovo izdanje festivala prilično obećava.

Pozdrav,

Miroslav
- 15:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.02.2018., subota

Vlaho Bukovac 1/3 – pariško razdoblje

Da vam netko tvrdi da je čovjek po imenu Biagio Faggioni jedan od najvećih hrvatskih slikara, sigurno bi ste ga blijedo gledali. Iza ovog imena, krije se zapravo Vlaho Bukovac, rođen pod tim imenom kojeg je kasnije kroatizirao (eto, sad ste naučili da faggio na talijanskom znači bukva). Ovih dana u Klovićevim dvorima imate jedinstvenu priliku pogledati jedan velik dio opusa ovog umjetnika. Ova izložba, kako i sam naslov kaže, pokriva prvu trećinu bukovčeva stvaralaštva i njegovog umjetničkog razvoja.



Izložba je prilično velika (zauzima cijeli kat) i treba prilično vremena da se obiđe. Koncipirana je kronološki, od njegovih najranijih američkih akvarela (koji izgledaju kao malo napredniji srednjoškolski radovi) do završetka pariške faze. Iako je ovo razdoblje obilježio Pariz, Bukovčeva putanja u mladosti je bila mnogo kompleksnija. Rođen u Cavtatu, sa 10 godina odlazi u Ameriku gdje igrom slučaja neko vrijeme provodi u popravnom domu, zatim, radeći kao mornar, u Istanbulu se divi lokalkama u hidžabima, u Peruu oslikava vagone a nakon toga u San Franciscu oslikava zidove, no osim toga povremeno oslikava i prave slike.





Nakon povrtaka u Cavtat, njegov talent je (na svu sreću) prepoznat, te uz pomoć lokalnog mecene dolazi u Pariz gdje studira i nakon studija ostaje tamo slikati. Ono što upada u oči je izuzetno vješt način slikanja od njegovog dolaska u Pariz, pogotovo ako se pogledaju njegove studije koje izgledaju poput fotografije. U međuvremnu slika i u Crnoj Gori, Engleskoj i Dalmaciji, a svako malo svraća i u Cavtat. Ovo razdoblje završava njegovim dolaskom u Zagreb, no to će biti tema za slijedeću izložbu o ovom slikaru.





Motivi su različiti, od portreta, autoportreta i pejzaža, preko slika Crnogoraca u narodnim nošnjama (ali sa pozadinom iz pariških parkova) i aktova sve do sakralnih i orijentalnih tema. Ali zajednička im je realističnost prikaza, osobe na portretima izgledaju kao da će svakog trenutka izaći iz okvira, dok kod pogleda na pejzaže poželite ući u sliku i koračati po Fontainbleau ili cavtatskoj ulici... I sve je puno boja...















Sve u svemu, da rezimirano, izložba nas je oduševila, a vjerujem da će i većinu koji posjete Klovićeve dvore, za što imate vremena do 11.03.

Pozdrav,

Miroslav
- 22:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.02.2018., ponedjeljak

Trešnjevka - prostor i ljudi

Iako sam dečko iz centra, Trešnjevka mi je ipak jedan od najdražih zagrebačkih kvartova. Zato mi je bilo drago što se u Muzeju grada Zagreba otvorila izložba o ovom kvartu.





Izložba nas vodi od prapočetaka Trešnjevke kada su se na tom prostoru nalazile samo livade i par zaselaka, preko prvih dimnjaka i radničkih naselja pa sve do kutije šibica i posttranzicijskih arhitektonskih čuda. Dio izložbe je pak posvećen raznim vidovima kulturnog života poput kazališta, sporta ili kina (navodno se u tamošnjim kinima mogla najpovoljnije kupiti cigla). Trešnjevka je imala čak i svoje lokalne novine, te neke od članaka možete pročitati i saznati koji su komunalni problemi tada tištili lokalne žitelje.







Izložba nas također vodi kroz sve kutke Trešnjevke poput Ciglenice, Pongračevog, Knežije i ostalih kvartića, o kojima osim stručno napisanog teksta sa faktografskim podacima pričaju i njihovi domoroci budući da oni ipak mogu predočiti atmosferu ulica u kojima žive bolje od bilo koje enciklopedije. Naravno da je tu i neizostavna trešnjevačka balada, čiji će vam stihovi na najbolji način predočiti nostalgični duh starog zagrebačkog predgrađa.



Sve u svemu, izložba je jako informativna (možda čak i malo prenatrpana), stoga ukoliko želite nešto novo naučiti o ovom dijelu grada, ili uz gomilu starih fotografija vidjeti kako su nekada izgledale ulice kojima svakodnevno prolazite, požurite, jer je izložba otvorena samo do 25.02. !



Jer život se ipak ne živi iz publike,
On živi u srcima te čudne republike...

Pozdrav,

Miroslav
- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.02.2018., utorak

Nostalgija: Scenografije Željka Senečića

Nakon kratkog vremena, evo nas opet u filmu. Razlog je ciklus filmova pod naslovom "Nostalgija: Scenografije Željka Senečića" a koji se prikazuje od 09. do 12. veljače u kinu Tuškanac. Nedavno preminuli Željko Senečić je naime autor scenografija za neka od najboljih ostvarenja hrvatske kinematografije, te će njemu u čast biti prikazano osam filmova.



Tako ćete moći pogledati neke antologijske filmove kao što su "Breza", "Gospoda Glembajevi", "Kiklop" i "Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj". Mi stariji ih se uglavnom sječamo kao naslove školskih lektira, dok mlađima može dobro doći ukoliko im se isti nedaju čitati...



Također se prikazuju i meni osobno jako drag film "Imam 2 mame i 2 tate" (trivija je da u njemu jedno od glavnih uloga igra Davor Radolfi) te klasik domaćeg filma "Rondo". Tu su i manje poznati ali također zanimljivi filmovi koje inače nemamo često priliku pogledati, "Kuća" i "Događaj", a kojima je Senečić koscenarist.



Iako smo neke od spomenutih filmova možda i više puta vidjeli na televiziji, potpuno je drugi doživljaj gledati ih u atmosferi kina, vjerujte mi. A i cijena je prilično pristupačnih 10 kuna :) Za one koji žele saznati nešto višeo ovom programu: http://kinotuskanac.hr/cycle/nostalgija-scenografije-zeljka-senecica

Pozdrav,

Miroslav



- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #