Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • shadow-of-soul

    između redaka tvojih pjesama - vidim dušu koja piše božanski

    avatar

    09.02.2018. (19:00)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Htjela bih biti Lady Chatterly.........pobjeći iz života da upoznam život......
    Ma dobro, sve ostavljam poetskoj imaginaciji : makar je bolje, nego li umrijeti na klupi u Astapovu

    avatar

    09.02.2018. (19:25)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    (odgovor: ne, nisu mi pjesme prevedene na strane jezike, ali cijela knjiga "Sjena duše" je prevedena na engleski jezik)

    avatar

    10.02.2018. (10:29)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Znaš, neki cijelog svog života ostanu između, ni tamo ni amo.

    avatar

    11.02.2018. (16:26)    -   -   -   -  

  • Anea

    Za malo pa bi se trebalo pretvoriti u Šerloka Holmsa da se prostudiraju ovi tvoji stihovi. :-)
    Mislim da si ovaj put nepotrebno pretegnuo na mračnu stranu, bez obzira što stvarnost baš i nije tako blistava i svijetla. Ipak, teško bih mogla "provariti" ideju o tome da je sreća utvara, ne bih se složila da on ne zna razliku, a pogotovo mi je teško pojmiti da ova fantastična niska ženskih likova, njihovih karaktera i sudbina može defilovati u jednoj osobi...
    Rekla bih da se između Sonje i Nataše ispriječila stvarnost, Nataša je bila u piščevoj glavi - zamislu, a Sonja u srcu i naručju ... ledi Četerli i Anđela praktične i vješte žene ... ne predstavlja li taj defile potragu za srećom? a tvoj ispremetani redoslijed likova i pisaca ne daje povezan slijed - već ide redoslijedom u kojem su tebi bili značajni ...

    avatar

    11.02.2018. (22:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    između njih i njih moć različitosti uramljenja u trajanje... ukorićena u nezaborav... i zgusnuta u tvoju pjesmu... :)

    avatar

    12.02.2018. (09:05)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Do međe smo. A mogli bismo iza sedam, iza osam ... Intuicija kazuje: iza ima ..., no čvrsto se držimo temelja svojih zdanja, jer istočnim grijehom obilježeni ne želimo napustiti svoj Eden. Preduvjetovanost nam stvara međe. Dok progledamo već smo srasli s njima. Armirani. Poput jezika. Uvijek se vraćamo jeziku matere i s njim mislimo, dišemo, osjećamo. Ne može se drugačije. Kako otpočeti drugačije? Odreći se svojih riječi i negdje između pokušati uspostaviti razgovor, kako?
    Drže li nas moralni obziri na okupu? Ili je vlastita svetost zajamčena? Čemu tada posvećenost nečemu ako tek nije dužnost prema nekome? Neovisno - bivšem ili budućem.

    avatar

    12.02.2018. (16:21)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Tužan je zid bez slika...

    avatar

    13.02.2018. (15:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...