Komentari

laloba.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • La Loba 37

    Vaš svakidašnji život
    je vaša škola, vaš hram i vaša vjera.
    Halil Džubran

    avatar

    04.11.2017. (13:53)    -   -   -   -  

  • AnaBoni

    Jesi li gledala pred 3 dana na HRT1 programu američki dokumentarac o kulturi umiranja snimljen inicijativom jednog kirurga ?
    Oni imaju savršeno razradjenu shemu terminalnih bolesnika i specijaliste za palijativnu skrb............Nešto sjajno i bolno u isto vrijeme.
    Mi u HR kaskamo debelo, stoljeće jedno valjda u tom području

    avatar

    04.11.2017. (14:31)    -   -   -   -  

  • Magicmax

    Super članak. :) Lieje. :)

    avatar

    04.11.2017. (14:46)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    @anaboni - nisam gledala. Ne znam što je kirurg rekao, ali činjenica je da kaskamo. No, kakva je situacija bila prije, vidi se pomak (koliki-toliki). Ovdje sam htjela ukazati i.na mijenjanje svijesti nas samih, jer stavili smo sebe, čovjeka negdje pozadi. Promjene su moguće. Bitno je djelovati.

    avatar

    04.11.2017. (14:52)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Baviš se teškom i važnom temom. Izdvajam dvije misli:
    "Dostojanstvo nekog društva se mjeri time kako ono postupa
    sa svojim najranjivijim članovima, a takvi su umirući."
    "Čovjeka se ne smije žrtvovati da bi se postigli društveni ciljevi.
    Cilj ne opravdava sredstvo. "

    avatar

    04.11.2017. (15:42)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    Kada sam uzimala temu za diplomski, profesor me je upitao jesam li na čisto s temom. Oduvijek sam mišljenja da je svaki život bitan i ima svoju svrhu. Naravno, ljudi čine krive izbore, ali to nije znak da i dalje ne mislim da netko nije vrijedan življenja i ponovnih pokušaja za kvalitetnijm, boljimj i dostojanstvenijim životom.

    avatar

    04.11.2017. (15:58)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Slažem se s ovim Tvojim duhovnim postom, doista si u pravu - svaki pojedinac, svaki jedna život je bitan!!! Ja nekako računam da bi svatko mogao nešto napraviti u svom dijelu: npr. skrbiti o starim i bolesnim roditeljima...Svijet bi i život odmah bili ljepši! Svaka čast za obradu i izbor teme - sa svime se slažem! Pusa, L+B+G

    avatar

    04.11.2017. (22:13)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    @luki 2 - da, upravo to. Svatko od nas može učiniti nešto za potrebite. Na taj način činimo nešto i za sebe. Primjer smo sebi i drugima kako unaprijediti društvo u kojem su bitne sve životne dobi i svako ljudsko biće. Hvala ti na povratnoj informaciji :)!

    avatar

    04.11.2017. (22:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Elisabeth Kubler-Ross: "Razgovori s umirućima"... odlična knjiga kao i tvoj tekst... na osnovu njenih studija su u Švicarskoj otvarana konačišta za umiruće... dok sam radila i živjela u Švicarskoj ponekad sam volontirala u njima... nezaboravna su to iskustva... :)

    avatar

    05.11.2017. (09:12)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Kompleksna tema, a tako može biti jednostavna... Kada bi shvatili da je ljudski život jedan jedini pa je samim time vrijedan, brižnije bi se skrbili o njemu, kako o svojem, tako i o tuđem. Šteta što o zdravlju mislimo samo kada nam je ugroženo. Svakako se slažem da je svačiji život bitan, a ne samo od onih koje biramo po nekim isključivim kriterijima... Svi zaslužuju kvalitetan život bez dodatnih otežavanja. :)

    avatar

    05.11.2017. (09:30)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    @pozitivka - da, zdrav čovjek ima milijun želja, a bolestan samo jednu. Dok smo zdravi, ne obraćamo toliko pažnju na one koji su najranjiviji. No, svijest se mijenja. Vjerujem u napredak hospicijskog pokreta.

    avatar

    05.11.2017. (13:51)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    @dinaja - da, Elisabeth je odlična. Tu knjigu.i njezin rad bi trebao svatko poznavati. Bila je osoba puna sućuti, empatije. Bravo za tvoje volontiranje. Super. Svaka čast :)!

    avatar

    05.11.2017. (14:37)    -   -   -   -  

  • Giving is receiving

    Odlicna tema, odlican tekst. Nakon citanja, proguglala sam malo hospicije i povijesni razvoj istih te se s temom malo bolje upoznala. Moram priznati da sama nisam na cisto s temom. Svaki zivot je vrijedan! Tu se apsolutno slazem i to nije upitno.. Ovo uvjerenje nevjerojatno je vazno usaditi! Osim toga, prirodno je skoncati kada za to dode vrijeme. Gledajuci stvari kroz prizmu duhovnosti, sve se dogada s razlogom i u pravo vrijeme. Isto je i s napustanjem duse iz tijela. Ipak, kada razmisljam iz svoje perspektive, nisam sigurna da bih htjela odrzavanje na aparatima, u slucaju smrti mozga. Prkosi li i to prirodi po kojoj se smrt treba dogoditi? S druge strane, padaju mi na pamet ljudi koji pruzaju ovakav oblik skrbi, svakodnevni izazovi na koje nailaze i nevjerojatna snaga i briga za drugog, koju posjeduju. O svemu ovome se tooliko toga moze reci.. Hvala za ovaj post! Nagnala si me na promisljanje :)

    avatar

    14.11.2017. (00:12)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    Kada se dogodi moždana smrt, onda je to to. Tada smo uistinu mrtvi. Tako da je to jedina sigurna stvar. Inace, da, ovo jest tema za dugo promisljanje. I vrlo dragocjena :). Hvala,ti, Ana :)!

    avatar

    14.11.2017. (10:55)    -   -   -   -  

  • Giving is receiving

    O.K., sad si mi razjasnila. Malo sam, cini se, pobrkala loncice. :)) Nadam se da ces jos koji tvoj tekst obradivati upravo ovu temu :))

    avatar

    16.11.2017. (00:06)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    Hoce, hoce. Zapravo, dala si mi ideju da napisem kada mozemo sa sigurnoscu proglasiti smrt umiruce osobe. Hvala za poticaj :)!

    avatar

    16.11.2017. (06:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...