Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

četvrtak, 03.04.2008.

Memento mori (petak 30.3.07)

Napokon mogu reći da sam totalno sjeban. Otvoreno priznati. I to potkrijepiti dokazom. Mislim, nije to dokaz koji bi prošao na sudu, ali smatram ga dovoljnim. Ipak, kao i obično, to su samo moje tlapnje… pa vi prosudite sami…

Dosadno mi je u klasičnoj vezi. Dosadno mi je gledati isti kostim sobarice i biti gore. Uvijek iste igrice, spike, čak i isti problemi – ma sigurno znate! Okej, ali to je ipak neka sigurnost, dobra rutina, negdje u tome leži budućnost – ali moj problem je u tome što se ne mogu oteti dojmu da je to sve za, jel, neku stvar. U jednom sam trenutku odlučio malo skliznuti iz tračnica i krenuti nekonvencionalnim putem. Ma klasika; svima je to bar jednom palo na pamet. Da sad ne ulazim u detalje, jer mi nije plan ovo pretvoriti u perverznu ispovijest – prošao sam kroz dosta toga – probao i domaće i (na)strano. I što sam otkrio? Ne, ne… ajmo ovako: što nisam otkrio!? E, pa nisam otkrio toplu vodu, očito! Big deal! Samo sam shvatio da sam do sad bio štreber. I da mi ove "nove" stvari ne sjedaju na savjest. Niti na moral. I da nisu nimalo nove… i da je opet sve to zapravo za, jel, onu istu stvar! Nakon nekog vremena čovjeku jednostavno dosadi od tolike dosade! A onda se nešto dogodi što te nanovo zagolica i na trenutak baci u novu avanturu.

(filmski flashback na par mjeseci ranije…)

Tipkam Memento. Google. Tražim podatke o filmu. Nabasam na site Anima. Cool. Prošlo me već za film. Listam stripiće. Nabacim koji komentar. Skužim jedan na hrvatskom… u ženskom rodu… i to s nickom Memento mori... HA! Par provokacija kasnije, razmijenimo mi i mail. Kako to već biva: mogu li prijeći s vi na tebe? I tako smo se pucali dok ne pukne veza i trošili kolko smo htjeli jer pametni znaju čemu služi flate rate! (Ok, morao sam negdje ubaciti ove glupe kompjuterske fore - hihi). Al moram priznati s njom sam skinuo e-junf. (Ne, pritom ne mislim na download junf.exe filea, ti bolesni friku, nego na seks preko kompjutera - i prestani me zamišljati s usb kablom, luzeru i nađi si komada, a ne miša!). No dobro… super je bila ta brza veza i koliko god mi je to bila novost, dobio sam bolove u leđima - zbog krivog sjedenja; i u desnoj ruci – zbog drkanja – po mišu!

Ali i e-veza brzo dopizdi! E? A, e! Noćna čatanja pretvoriše se u noćna hvatanja!

Strašno puno je pušila. I to dobro! Hehe… ma ne – mislim, i to da, ali – trusila je po duhanskim proizvodima! Jedino gdje sam popustio (i popušio), a uživao, bila je nargila! Raj na zemlji! Ali njoj to definitivno stoji. Uz sve te krpice i živine što ima oko vrata i po sebi. Ali i to ima draži – mekano je…. vrrrlooo… Otkud je sve to – tko će ga znati! Ali sve što je lijepo kratko traje. Tako sam se ja počeo hladiti i više uzimati nargilu u ruke nego nju… na kraju su mi jedino fizički godili trenuci zajedničkog ispijanja toplih crnih napitaka jer takav šut uvijek dobro primim. Ona pak, ona je više voljela bijeli šut. Odlučio sam to za sada ignorirati da, kao, opet ja ne sjebem stvar!

Na kraju krajeva, nije mi bilo toliko loše na početku pa sam doskočio problemu sljedećim rješenjem: očito me pale ona e-sranja pa ću se ja prijaviti s drugim nickom i postati joj ljubavnik! A kako sam ja i ja i imam informacije iz prve ruke, znat ću koju spiku joj mogu prodavati i ja ću se naći u ljubavnom trokutu s njom i sa mnom! HA! Zločesti Francuzi i "pospremanje" u troje!

Sve je to teklo po planu. Dobro smo se sprijateljili. Priznala mi je da ima nekoga, ali da ju to neće ograničiti. Meni sve više pasalo biti ljubavnik nego ja. Tako sam osjetio neku dodatnu strast prema njoj i cijeloj ludoj situaciji. Inzistirala je da se nađemo, ali to naravno nisam mogao dopustiti. Dogovorio bih sastanak, a ja kao ja bih ju namjerno zavukao da kasni tako da smo se par puta mimoišli. Činilo mi se da nam, svima troje, dobro ide. Eh… sad… kako prijeći na stvar…

Lutajući bespućima chata uspio sam otkriti i još dva njena, nazovimo ih, alternicka. A uz njih još par zakačenih luzera poput mene i jednog koji je odskakao od svih. I od mene i od mene-ljubavnika. A u to sam se uspio ubaciti jer sam joj kopao po kompu dok je ona, "radila" ili "skoknula kod frendice" ili "na dulju cugu"… okej, možda jesam mali smrad, ali ona je prokleta nimfomanka! Iščitavao sam tako njene chatove s tim likom (s ostalima je ljigavo gugutala) i skužio da s njim igra posebnu igru. Očito su se dugo i dobro poznavali. No, malo me štrecnulo kad sam skužio da o meni raspravljaju. Da kao imam love. ?! Da sam naivan i da neću shvatiti (jer mi ionako nabija rogove s ostalima). KK!? Majku joj… da će mi smjestit kod murje da sam joj ja dilao… ?! Molim!?! Tu sam već lagano ludio! Ne da nemam nikakve veze s tim nego… Da će me srediti i namjestit u mom stanu par dokaza i da ću lako past, a oni će skupit stvari i lovu… Zamračilo mi se pred očima i pokupio sam se doma. Kod nje sam sve pogasio da ne skuži i ostavio poruku da se večeras čujemo preko chata jer sam morao nešto hitno doma…

Jebemu, kako sam u ovo dospio?! Dobro to, al kako ću se sad izvući!? Okrenuo sam stan naopačke – ništa ne-moje nisam našao! Cupkao. Lupao glavom o zid… ništa! "Popne" prozor! Eto nje… hej ljubavi, kucam. Što ima? Maaa, Karla mi je dala super ideju večeras. (Da, Karla, moš mislit!) Koju ljubavi? Pa ti mi daš pristup svom računu i onda zajedno okrenemo lovu i uložimo u novi cigarshop/nešto fensi - ko partneri, ha? Dobro zvuči, al ajde sutra se dogovorimo; krepan sam!, tipkam, al sve više ispravljam tipfelere! Znala sam da će ti se svidjeti. Ja zapalim još jednu i pusa-noć. Sanjat ću te! Ma hoćeš ku*!!

Popizdio sam i kresnuo šakom tako da je tipkovnica pala, doslovno sam pljunuo u monitor. Ovo će joj biti zadnja cigareta! A ni bunda joj neće trebati tamo gdje će ona završiti! Treba mi kava! Pokupio sam se što dalje od tog džumbusa, odlučio napokon sâm uživati u kofeinskom šutu i ta vrata za sobom dobro zatvoriti! Hm… Dobro i bez dokaza!

Dolazim po tebe mala – memento mori!!

Bleki

- 12:32 - Kokokokokodaaaak (25) - Snesi na papir - #

subota, 29.03.2008.

Najsretnija e-mail adresa na svijetu

Kao što svi znate kokošje sljepilo ima svoju e-mail adresu (ja ne znam zašto bi to svi vi trebali znati, ne znam ni da li su te činjenice svjesni i svi članovi kokošjeg sljepila, ali recimo da se to tako kaže i idemo dalje...) dakle, nakon par dugih mjeseci odo ja provjerit taj mail...


Sandra Coleman, Diana Parker, Gerald Zongo i dr. su nas samo htjeli pozdraviti, vrlo ljubazno od njih, pogotovo zato što ih uopće ne poznajemo.

Ado eddie, Malik Ali, Ali Ibrahim, Adams adams, Mustapha Ali i slični mole za pomoć i hitni odgovor. Malo mi to sumnjivo zvuči, ali zašto im ne bi poslali neku gotovinu...

Javili su nam se Ured Potpredsjednika (valjda američkog), princeza Aidata, Sir George Harris i Princ Sule (koji vas sve srdačno pozdravlja btw.) i drugi državnici jer smo mi važne i bitne osobe... daaaaaaaaaahaaaaaa...

Nadalje sam saznala da je naša e-mail adresa jedna od najsretnijih ako ne i najsretnija e-mail adresa na svijetu te da su članovi kokošjeg sljepila od sad multi-milija/bilija/trilija/kvadrilij.. -arderi... a vi se fućkajte... ( i raspravljajte unedogled da li je uopće pravilno koristiti riječ bilijarderi...)

Naime kokošje sljepilo je lucky winner sljedećih nagrada i lutrija.... taaaaaaaaadaaaaaaaaaaaaaaaaa (fanafare molim):

NATIONAL LOTTERY
LOTTORY NATIONAL
International Lottery
NATIONAL LOTTERY NEW YEAR BONANZA 2008
THE GLOBAL (2008) NEW YEAR LOTTERY
Global 2008 Award
LOTTERY BOARD AWARD

UK ONLINE LOTTERY
UK LOTTERY BOARD
Uk National Lottery
British Ntional Lottery
British National Lottery
(pronađi razliku..hihihi...)
BRITISH NATIONAL ONLINE LOTTERY PROMO 2008
BRITISH CHARITIES LOTTERY PROMOTIONS

(i sad vi meni recite da britanci nisu darežljivi narod...uostalom oduvijek sam tvrdila da je princ William slab na mene...)

IRISH LOTTERY BOARD

Australian Lotto Inc

MICROSOFT LOTTERY
MICROSOFT EMAIL LOTTERY

Yahoo Lottery
Yahoo/Msn Lottery Games

2008 NOKIA AWARD PROMOTION
NOKIA N'SERIES PROMOTION
Toshiba Elrctronics Seasonal Award


Neke od ovih nagrada smo osvojili i po dva puta, pa nisam baš sigurna kako to po propisima ide, ali valjda će smisliti nešto za nas...
I da mi ne bi tu počeli sumnjičavi komentari, stavljam i sliku nekih od naših dobitaka (tj. obavijesti o istima) kao dokaz:

mail obavijesti

Javimo vam se sa Bahama... :)

...Aruba, Jamaica ooo I wanna take ya, Bermuda, Bahama come on pretty mama, Key Largo, Montego ...


Maja

- 18:49 - Kokokokokodaaaak (11) - Snesi na papir - #

petak, 29.02.2008.

Svake prijestupne!

"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"

DA, znam… tako smo počeli pisati…u skladu s naslovom - ali nije do nas nego do…nego do… zvjezdane konstalacije!! Maji je prošao rođendan. Tko se od vas sjetio!? Nitko… Meeeni je prošao rođendan. Tko se od vas sjetio!? Niiitko! (Pa dobro – ni od njih – hihii – ma, šaaliim se !) Michelle je imala rođendan! Tko se o… dobro dosta! Shvatili ste! Hehe! Jooj, ma nije uopće stvar rođendana (iako, istina, čovjek već počinje zapadati u depresije s povećanjem tih brojčica)! U – u – u ! Kad smo već kod toga:

Maja, Bleki i Michelle imaju godina kao tri uzasupna cijela broja. Sljedećeg 29. veljače će zajedno imati točno 90! Koliko svaka kokoš ima godina?! hihihi

Sram me što sam dao ovaaakooo pljuga zadatak. Ali ajde, može se reći da sam u bunilu! Da, tako je… buncek! Mislim, buncam! Kurim! Ko počena kokoš! Preko 39! I molim istu zvjezdanu konstalaciju za oprost "Čeeemuuu sam oovoo zalužiooo!?"
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"


Stvarno u najgorem trenutku sam onesposobljen i nikako da izbacim iz glave onaj voodoo od prošle godine – mora da je to to… no ne dam se ja! Sutra je tulum za naše rođendane pa makar kokošju juhicu od mene napravili! Bit će zgodno, tematski: Gripa patry! Dotad samo treba preživjeti ptičju gripu! (A vani piči suuncee, a mene svrbi i naradije bih opizdio vani i trčao livadom za frizbijem! - !? – zanemarite zadnju nemisao!)

Ali totalno sam nakon Nove i one preedivne niske zemlje bio marljiv i vredan i dao ispite razne i, i ,i – niš – sad i dalje ne znam jesu li mi produžili prava – pih! A ja sve ostavio – ženu, decu, hrčka i učio! Ta žašta sam se mučijo! Joj mene joj!
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"
I nakon takvog poduhvata na faksu, totalno sam se raspištoljio i vratio svoj društveni život na noge, kupio nove prijatelje i nastavio planirati svoju svijetlu budućnost!

Nije prošlo ni d od dugo eto mene opet na putu – hehe – Češka je opet pala! Totalni dernek! Ta, ljudi moji, jel to moguće!? Tamo ću uskoro doma biti – živjele Česke Budejovice! hehe! I opet na putu stali u Česki Krumlov (pod zaštitom UNESCO-a) – ma ljudi ljudski koja je to divota! Al najveća fora je da sam totalno pare spičko na cugu (naravno!) i na - pogodite! Kurve? ma nee… Suvenire? Jok, ma radije ću onda na kurve… - NA SHOPPING! hehe – nema već smijurije nega kad vam objavim da se oblačim po zadnjoj češkoj modi i to u Češkim Buđovicama! HAAHAHA :)))))
Totalno sam in! (hihihi) Jooj, ta Češka divan… a tek onaj disko… jooj, priča za sebe!
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"

Nego, cugali mi tako u hotelu i ludovali, i napokon se oslobodio komp da malo pogledam novosti – kadli, javlja se Maja – ihihi – da što smo propustili (drvlje, šiblje i kamenje)- pa bile su polufinalne večeri DORE! Šok i nevjerica – zar!? i šalje ona link i snimku s youtube-a.
Zvučnici na maksimum, a ostalo je ušlo u legendu:
Martina: "Idiii, leđaa mii okreeeniiii… nevjeeraaaan buuudi nekoooj drugoj žeeeniii…"

I naravno da to više nikad neće izaći iz moje glave – ostalo je duboko urezano! Ali ništa zato – imamo hit za sutrašnji tulum! hehe… dakle, bit će totalno dernek. (Kokoši se zabavljaju i žderu, a ja u šlafroku smrdim u kutu i curim na sve strane i povremeno mi se netko obrati s: Daj prekini kašljat prema nama! Ko je njega zvao?!) …hehe…

I da, naravno da to nije sve – u sljedeću nedjelju idem malo u London! Dugo nigdje nisam bio… buhahaaa!

"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"

Bleki


- 12:31 - Kokokokokodaaaak (18) - Snesi na papir - #

utorak, 05.02.2008.

This one goes to the ones I love...

Upravo sam provela još jednu krajnje poučnu večer u mom životu. Kao rezultat toga željela bih zahvaliti mojim roditeljima na uspješnom odgoju koji se očitovao na ova dva načina:

1. Moji roditelji NIKADA nisu lječili vlastite komplekse na bratu i meni;

2. U našoj obitelji svatko može biti upravo ono što jest, ma koliko to druge
ponekad živciralo.

Rezultat ovih dviju smjernica je taj da smo brat i ja izrasli u
SVOJE i SRETNE OSOBE!

Vjerujem da je to najviše što roditelji mogu učiniti za vas, ostalo ipak uvelike ovisi i o vlastitom trudu (snimite kako se Bleki uguzio da stalno negdje putuje).

Pišem ovo potaknuta s nekoliko glupavih rečenica koje je izgovorila jedna poznanica.
Radi se o mladoj, lijepoj, uspješnoj ženi, u sretnoj vezi, iz bogate obitelji koja joj je omogućila putovanja i školovanje u inozemstvu, a zatim i kupila veliki stan u centru Zagreba. Ona je one cure koje vam je mama uvijek nabijala na nos kad niste bile dovoljno dobre.
Jer nju su roditelji SAVRŠENO odgojili: dali su joj ama baš SVE, osim one dvije sitnice koje su meni dali moji. Pa sada njezini roditelji imaju savršenu kćer, a mi, ostatak svijeta, imamo još jednu osobu koja nema svoje ja, koja sebe određuje prema tuđim standardima i koja ne uspjeva uspostaviti nikakve dublje i značajnije odnose. Ne može. Previše je zauzeta traženjem tatičine potvrde. Jer tatica je Bog i batina. Jer tatici nitko nije dovoljno dobar, pa čak ni njegova savršena kćerkica...

I zato još jednom zahvaljujem mojem tati koji nipošto nije najpametniji, kojem njegova obitelj nije predebela, koji svojoj ženi ne poklanja pretplatu na fitness za rođendan ("jer bi se ona ipak trebala baviti sportom" i "jer on voli žene s pločicama na trbuhu" i "jer je on jednostavno takav") i pred kojim moj dečko ne mora skrivati svoj izgovor ("jer bi ga kaj mogao uvrijediti") i jer UOPĆE NIJE SAVRŠEN i s time nas nimalo ne opterećuje!!!

I čestitam svim onim roditeljima koji su se othrvali potrebi da izrade svoje male, blijede kopije, nego su podigli SVOJE, POSEBNE, DIVNE LJUDE!
Hvala vam na takvim ljudima!

Sara




- 01:46 - Kokokokokodaaaak (7) - Snesi na papir - #

ponedjeljak, 28.01.2008.

PRAG

Jedan od najljepših europskih glavnih gradova s austrougarskim građevinama, njemačkom preciznošću, slavenskim duhom te „klobasičkama“ s kiselim kupusom na svakom uglu.
Prag ne zadivljuje samo svojim povoljnim cijenama, obilnom gastronomskom ponudom prije svega domaćeg već i humanim rasporedom, čovjeku prilagođenom izgradnjom. Javni prijevoz začuđujuće podsjeća na osječki gradski vozni park, ali uz šire tramvajske tračnice, veću maksimalnu brzinu u krivinama i zavojima, voznu kartu već od tri kune, što je najvažnije točnim rasporedom vožnje daleko je napredniji od nama uobičajenih ZET-ovaca.
Na prvi pogled Prag je grad po mjeri europskog građanina, po mjeri svjetskog turista, no ostavlja i prostora za napredak. Nedostatak pekarnica, većih i uređenih prodavaonica prehrambenih proizvoda, neprofitnih turističkih informacijskih točaka, državne kontrole mjenjačnica novca, većih, državno subvencioniranih muzeja postaje zamjetan već prvi dan turističkog pohoda.
Nećete pogriješiti izaberete li Prag za mjesto vašeg dočeka neke Nove Godine, ali zasigurno već griješite ukoliko za taj put imate namjeru angažirati neku od hrvatskih putničkih agencija.
Savjet: budite otvoreni za nove doživljaje, nove okuse, nova iskustva, prepustite se osjećaju
gladi, budite hrabri, isprobavajte.
U Prag ne idite zbog šopinga, ne idite zbog kulturnog dosega. Tamo otiđite ukoliko tražite ugodnu, prijateljsku atmosferu, dobru, jeftinu hranu te ukoliko se ne možete riješiti strasti fotografiranja svake imalo zanimljive zgrade.

Hans

- 11:28 - Kokokokokodaaaak (11) - Snesi na papir - #

utorak, 15.01.2008.

3 500 km za dušu

Riječ autora:
2007. je okončana na putovanju što i priliči za jednu iznimno putnu godinu… Ali i radnu. Nije mi cilj pisati samo o tome, ali o tome trenutno jedino mogu, ostalo je ne-blog materijal, a zauzetost i manjak prisutnosti na blogu utječu na moju pauzu… Po povratku me opet dočekala realnost Zagreba pa sam prionuo na obaveze… a takva će biti cijela 2008. Ipak, nadam se da će kokoši nastaviti pisati…

Kako ne bih pisao 10 postova, ili nečitljivi gigantski (iako mi se čini da će i ovaj ipak biti poduži), šturo ću se očešati o neke stvari s ovog divnog puta… pa po podnaslovima odaberite područje interesa!

Uvod:
Pet prijatelja: davno spomenuti Master Maler Dwarf, Patuljčica, Vlasnica Crne Kuje, Crna Kuja i ja donijeli odluku i opičili za Nizozemsku. Deset dana ćemo utopiti u zemlji tulipana i vjetrenjača, svrbe nas novčanici i guzice – pa zašto ne bismo!? Patuljci otišli vlakom, a VCK i ja autom, zbog njenog psa. Prekrcali auto i put kroz Europu!

Kostur putovanja izgleda ovako:
putem stanemo u Heidelbergu, za razgled i ručak, navečer dolazimo u Haag i sljedeće jutro dočekujemo Patuljke koji dolaze vlakom. Smješteni smo u stanu u Haagu do povratka vlasnika 2.01., onda selimo u Amsterdam, tri dana, dvije noći. U međuvremenu autom svi pičimo po Nizozemskoj. Onda ispratimo Patuljke na vlak, a mi povratak preko Luxemburga, razgled, pa nastavak za ZG. Dobro zvuči, jel da? hehe ... znam!

Činjenice:
- cca 1500 km do Haaga autom je prava sitnica; krenete u 1 ujutro, stajete za kavicu, papicu i malo rastezanja, usput obavite i 4-satno razgledavanje cool gradića – i tamo ste za 21 sat! Ma, komad torte! ;)
- autocestama u Njemačkoj nikad kraja, jebao te Ausfahrt! Iste u Nizozemskoj su svemirske i posvuda, a autoceste u Belgiji su koma! Luxemburg? Pa baš ih grade… hihi
- benzin je skuplji u Nizozemskoj
- psi smiju gotovo svugdje!
- sigurno ćete se najmanje 3 puta izgubiti na autocesti oko Rotterdama
- treba vam dosta love za smucanje
- razdanjuje se tek oko 9:00 ujutro tako da ranije ustajanje nema smisla – hvala bogu!
- za Novu se puca gore nego u Iraku
- biciklisti su ludi, psi seru posvuda

The place to be:
Heidelberg – srednjovjekovni gradić koji ostavlja bez daha. Poznato sveučilište, mnoštvo pubova, kafića. Stari dvorac (za past na dupe) na vrhu i šetnica "Filozofski put" na brdu preko rijeke. Plodno tlo za uživanje, razmišljanje i opet uživanje! Ne propustiti!

Den Haag – upravno središte Nizozemske, centar slikarske škole velikih nizozemskih majstora, Međunarodni sud pravde, Palača mira i vječni plamen, Kraljevska palača i još hrpa ljepota tog grada obilježilo je naš boravak tamo. U centru mnoštvo restorana, kafića, pubova – i da, super smo se u njima provodili!

Delft – sveučilišni grad, nadomak Haaga, prožet kanalima, mali Amsterdam (ma svi tako izgledaju, ali dobro), prvi izlet pa stoga jedan od ljepših. Poznat po svojim suvenirima: bijelo plavi porculan. Tamo smo obavili masovni šoping suvenira, dočekali noć, šetali do besvijesti, uživali i upadali u hrpu suvenirnica i antikvarijata. Grad bombon! Sjeli jesti u restoran s natpisom The place to be! U potpunosti se slažem!

Hoek van Holland, Schiedam, Rotterdam – Vrata Nizozemske (ulaz u luku Rotterdam na Sjevernom moru), gradić u predgrađu Rotterdama i taj ogroman moderan grad/luka bili su jednodnevni izlet. Imali smo sreće i sunce cijeli dan, a baš smo vidjeli i izlazak ogromnog teretnjaka kroz Vrata. Schiedam ima predivnu staru jezgru i pet starih vjetrenjača uz polukružni kanal oko centra. Rotterdam je nakon 2.svj. rata nanovo izgrađen i samo smo autom prozujali kroz njega do našeg cilja: Kubic houses! ! Kijk-Kubus (arhitekt Piet Blom,1984.):stanovi u kockama izgrađeni kod Stare luke. To je ludo, stvarno. A mogao bih tamo i živjeti!

Leiden – također sveučilišni grad, ogromno sveučilište, naprosto stvoren za uživanje, ne znam zašto, ali najviše mi se svidio. Rembrandtovo rodno mjesto. Predivne kuće, kanali posvuda, predivna katedrala, po svuda na zidovima ispisane pjesme raznih svjetskih pjesnika, pun života, mogu zamisliti ljetni subotnji šušur i kavu na kanalima. Najfiniji ručak!

Gouda – moram li uopće pisati po čemu je poznat taj gradić? Tržnica sira je nažalost zatvorena od listopada, a kako je bila i nedjelja sira nije bilo nigdje za kupiti – šmrc! Ali grad je jako lijep s predivnom vijećnicom, crkvom i dosta starih kuća iz 16. stoljeća. Također prožet kanalima i ostavlja (opet) ugodan dojam. Pri odlasku nabasali na super pub tako da nije moglo biti bolje u Goudi!

Amsterdam – uf, ovo će tek morati biti kratko, jer kad bih se raspisao ne bih mogao stati! Iako smo prije toga vidli sve ove gradove gore i nauživali se stila gradnje i kanala, opet je poseban! Red light je doživljaj za sebe! Muzej Van Gogh je obavezan! Tržnica cvijeća, stani pa biraj. Prešetali smo cijeli grad i ne umara jer samo upijaš ljepotu i atmosferu! Vrhunac, svakako!

Luxemburg – nažalost, jedini kišni dan nam je pokvario ugodnu šetnju gradom, na brzinu smo prozujali, ali ima se što za reći. Divno sjedište Velike Kneževine u koji definitivno treba doći na proljeće, kad dolina oko grada zazeleni – pogled s mostova je jedinstven. Sjedište Europske zajednice za ugljen i čelik – početak EU!

Gastronomija:
Mmmm, Al se nekad dobro jelo – baš! Zbog skitnji svaki dan smo jeli po restoranima. Od klasičnih talijanskih jela do mesina preko kineskih restorana i tradicionalnih nizozemskih jela – jeli smo ko svinje i nismo se štedili! Ah, kad se samo sjetim! Izdvajam:

Nizozemska juha od luka – u zdjelici prekrivana kruhom sa zapečenim sirom – mmmm
Nizozemske palačinke – 40 cm promjera – da ti pamet stane – sa svim i svačim: meso, sir, povrće, voće – pa ti biraj – i pojedi ako uopće možeš
Poffertjes – male nizozemske palačinkice – standardno s maslacem i šećerom – dodaci: šlag, vruće višnje, jagode, ananas, borovnice – što god! – prava poslastica!
Hertog Jan: Grande prestige – PIVO – tamno, nizozemsko, triple – 10 % alc. WOW! Donio doma bačvu!
Old Amsterdam – SIR! WOW! Stari sir, fini sir, sir za ubit se, The Sir! Sir koji sam također donio – hehe!

Momenti:
Schengen - ? – buhahhaa –između murje i carine rastavljen beogradski auto; žena voditeljica beogradskog busa dolazi na kućicu carinika i kuca – ništa … ništa… frajer spava! Trgne se i samo mahne rukom! Ajte vi, ajte! Toliko o Schengenu!

Scheveningen – tradicionalno kupanje u Sjevernom moru 1.1. točno u podne! wow – 10 000 kupača i šetača, predivan je doživljaj!
- kaznionica/zatvor iza čijih rešetaka su kartali šnaps Ante i Mladen

Luxemburg – stali po noći na pumpi još odspavat prije samog razgleda – budimo se kraj ogromnog shopping centra! hehe! Prije doručka – H&M – razdvajamo se i dogovor je za 15 min pred ulazom – vraćamo se oboje – s novim gaćama! hihi

The Point – lokalni haški coffeshop – hehe!

Red light district – zaustavlja nas mrcina i kaže da nas je cura iz izloga vidjela da ju slikamo – ne pušta nas dok nije pogledao SVE, svih 615 slika s fotića! Hehe – a mi imali dva!

Nova godina – Amsterdam, Rembrandtplein, talijanski restorančić i konobari Arapi koji glume da su Talijani – naša nova obitelj! Preludo!

Suma sumarum:
JEBENO!

Post scriptum:
Možda nisu svi entuzijasti kao ja i možda vam je sve ovo predugo, ali meni je i dalje bilo neponovljivo!

Nadam se da ćemo se mi kokoši uskoro oporaviti i nastaviti kokodakati… no obaveze stišću oko naših tankih kokošjih vratića…


Bleki

- 11:05 - Kokokokokodaaaak (25) - Snesi na papir - #

utorak, 18.12.2007.

KRAKOW

Poljska je zemlja daleka… ali obećana… Pa je došlo vrijeme da tamo i pođemo kako je i obećano! A što se o putu ima pametno napisati – krenuli, vozili se 14 sati, stigli. I to je to! (A to što su nas na granici zadržali preko sat vremena ko razbojnike – to ne zaslužuje poseban osvrt!)

WOW! To sam zapravo htio objaviti. Samo to. Jer ako počnem sve pisati mogli biste dobiti upalu moždane ovojnice… a ja vam ipak želim sve naj… Pripremite sok i kokice, jer neće biti u nastavcima, a ja ću lagano početi…

Prvo smo stali i posjetili Wadowice (50 km od Krakowa) – rodno mjesto pape Ivana Pavla II. iliti Karola Wojtyle. To je bilo kratko zaustavljanje i prvo nepumpno poljsko odredište (ali ipak - što je prvo poljsko što smo posjetili? – poljski vece!!) hihihihi! Sunce pičilo – zima se činila dalekom – sve dok nismo izašli iz busa - sunce, al ipak zubato! Mr Zlo!

Crkva u Wadowicama rodna kuća Ivan Pavao II.

U Krakow smo došli taman na ručak – što je za mene značilo prežderavanje s tri tanjura juhe (mmm, juhica liječi) i dvije porcije hrane, naravno! Svi govore da je hrana u Poljskoj slabija i (porcijama) siromašnija nego što smo mi navikli… i bili su u pravu – en general, tako je i bilo. Al ipak taj ručak je bio bajan! Slobodno vrijeme do večere smo iskoristili za Krakow Tutorial. Bris vani; lagana šetnja do centra. Što je ipak bilo dovoljno da se smrznemo ko …čke i odlučimo se za duple čarape i duge gaće za sljedeći izlazak! Bam, odmah neka crkva! klik,klik,klik! Snimljeno, fotkano, okinuto! Naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad, nastavljam dalje… hihihi…kad sam uvijek ko mali Japanac… Spomenik! Klik! I onda – wooow – dvorac iz legića – Barbakan! Srednjovjekovna kula koja je služila za obranu Starog grada i vrata grada, a danas stoji kao izložbeni, koncertni prostor i turistička atrakcija… Ulazimo kroz Brama Florianska (Florijanska vrata) – i kroz istoimenu ulicu dolazimo ravno na glavni trg Rynek Glowny. Putem upijamo noćni zimski predbožićni ugođaj i uživamo ko prasad!

Jureći tramvaj pred Barbakanom Barbakan i  Vrata Sv. Florijana snijegom prekriven

Stižemo na Trg i odmah nabasamo na predivnu crkvu Sv. Marije koja je specifična zbog dva potpuno različita tornja. Građena u gotičkom stilu; prema legendi od dva brata koja su se naravno posvađala i zbog toga izgradili svaki po svom guštu tornjeve koji će postati prepoznatljiv simbol Krakowa! (Kasnije smo provirili i u unutrašnjost – a to je – stani pa zini i osjećaj se pokorno. Tamo se nalazi jedan od najvećih oltara, izrezbaren iz drva, iz 15. stoljeća.) Onda smo prozujali preko božićnih štandova – odmah obavili prvi šoping! I prošli kroz Sukiennice – najstariju tržnicu gdje se prije 900 godina počela prodavati tkanina – sukno – Sukiennice! Jednostavno! Nadograđivana kroz stoljeća u gotičkom i renesansnom stilu. Tamo smo nastavili šopingirati po štandovima raznijem (danas suveniri, koža, rezbarije), natovarili se i pretrujeni sjeli – na kuhano vino! Birc/pub je milina… super atmosfera, super vino! A onda smo se lagano vratili na večeru punih vrećica! Nije loše za prvu šetnju!

Sv. Marija tornjevi noću Sukiennice

Sukiennice iznutra pale su sve maske špicer!

Pojeli, ono što su oni smatrali večerom, i otišli u grad – na večeru! Sada pametniji, obučeni u 10 slojeva, vratili smo na mjesto zločina i prozujali po restoranima, produžili noge, našetali se, naslikavali i odlučili da ipak ne sjednemo u pizza/talijanski restoran nego eto baš tu u neku pivnicu/restoran pa da vidimo ima li nešto normalno za jest… Čudno, neki slika s ciganima na ulazu (al okej…). Neki mirisi čudni… okej… Sve nešto sumnjivo to izgleda, al dobro, što sad. Ajmo mi naručiti! Gledamo mi menu i čudimo se svi kaj ovi briju tako na taj gruzijski sir – sva jela – zapečeno na gruzijskom siru. Rade bubrezi – upali se lampica, proučimo te slike i - kliker! Pa mi smo u gruzijskom restoranu!! Woohoo!! Majkl, konobar, nam sve objasni, mi ga do krajnjih granica izbunjujemo pitanjima što je što i napokon naručimo jela, a za cugat, naravno – kuhano vino! Jao kad je to sve nešto fino stiglo – sretni i debeli smo izašli s te druge večere!! A gruzijski sir, ljudi moji – mmmm! Di ćemo sad nego potražiti neki birc i cugati! Prošvrljamo mi tako malo i banemo u neki Pub – u podrumu! Kuhano vino svima, molim! I tako s guštom završili prvu večer…

naknadno uočen naziv restorana za grickanje i umakanje prije jela njami...

Otvaram oči. Poruka – iz sobe do?! "Pao je sni…" snijeg?! Gledam vani, a sve zabijelilo preko noći!! Predivna atmosfera za službeni razgled grada. Level 1. Smiješna vodičkinja, s još smješnijim hrvatskim, provela nas je preko već poznatog Trga, kraljevskim putem, Grodzkom ulicom, do Wawela – brežuljka s kraljevskim dvorcem i Katedralom. Upravo u toj Katedrali zaređen je Karol Wojtyla, u kojoj kasnije služi kao biskup (nadbiskup pa kardinal). Razgled predivne i prebogate Katedrale – penjanje na toranj s najvećim zvonom u Poljskoj: kapitalac "Sigismund" od 8 000 kg – i slikavanje, bien sur. Govorancija, povijest, povijest umjetnosti, bifore, trifore, renesansa, kripte, kraljevi, pokopani velikani Poljske, umjetnine da ti pamet stane… divota sve skupa!

brežuljak Wawel dvorište dvorca Katedrala

'Sigismund' u Katedrali još malo unutrašnjosti

Popodne smo svratili na kavu u neku vinoteku/restoran – i tamo je naravno bilo predobro… onda smo se morali spremati za službene obaveze zbog kojih smo uopće došli… Tako je već došla večera koja je bila toliko dobra da smo opet izašli van na večeru!? I prvo šećemo, tražimo di bismo mogli ovaj put… pa nećemo valjda na pizzu – kadli – provirimo mi u neki pub/restoran u podrum i nađemo super prostor za sjesti, odvojeno od svih – taman za našu bandu! A kad smo tamo počeli naručivati! Ljudi moji – gulaš u zdjeli od kruha, za predjelo šljive zapečene u slanini i camembert s orasima i tostom, pohane brokule – a za jelo još na to palačinke s piletinom, salatom, zapečene sa sirom …. mmmm…. i naravno, kuhano vino! To je bilo brutalno! Morao sam čak i komad ostavit jer ništa više nije stalo! Ah… život je lijep! Kad su nas već istjerali od tamo jer su zatvarali preselili smo se u drugi pub na – a kuhano vino, što drugo… to je bila dobra večer…

zamotane šljive camembert palačinke

Subota ujutro je ostala rezervirana za izlet – Level 2 - domaćini su nam organizirali razgled Rudnika soli Wieliczka (15 km od Krakowa) pod zaštitom UNESCO-a… a to je nešto što si čovjek ne može pričama predočiti – spuštamo se 380 stepenica u zemlju (bome ti se i zavrti pri spuštanju) na stotinjak metara dubine i krenemo u turu po -1 katu… hodnici, dvorane i kapelice sve isklesane iz soli… Dođemo do Kopernikovog slanog spomenika i prvo što vodičkinja kaže je: Molim nemojte lizati kipove! Molim!? Jer očito se među milijunima turista godišnje nađu biseri koji ližu zidove i spomenike da provjere jesu li od soli! Tako se hoda i spušta sve niže i dublje kroz labirint hodnika i prostorija. Svi rudari kroz povijest su bili na plaći, nitko nije bio rob, i oni su radeći tamo dan i noć sebi klesali prostorije za život pod zemljom… doveli su konje i isklesali im staje… sebi kapelice i "katedralu"! Ima preko 2000 prostorija i dvorana, a turistički se razgleda oko 1% prostorija rudnika… Jako fensi-šmensi, a najviše zadivi ta ogromna crkva pod zemljom s isklesanim jaslicama, motivima iz Biblije, Posljednjom večerom i oltarima… Kasnije se prolazi kroz dvoranu za koncerte, gdje se i dan danas održavaju svečane večere, doček Nove godine itd… Na izlazu sam kupio doživotnu zalihu soli i grumenja … ihihihi – ali to je totalno ludo! Rudnik je kategorija must see!

slano jezero unutar rudnika presoljena Posljednja večera 'kapelica Sv. Kinge i Sv. Barbare' - 'katedrala'

Sad je već i meni lagano dosta. Toliko sam detalja i priča izostavio… Krakow je ludilo! Svima koji misle tamo za Novu: bit će vam fenomenalno! Obavezno prošnjofajte kroz neke od 300 pubova u podrumima… tko zna što se još krije u onih 293 koje mi nismo stigli obići…


Bleki


- 16:36 - Kokokokokodaaaak (25) - Snesi na papir - #

srijeda, 05.12.2007.

Ulomak iz Predbožićne svaštare

Uvodni stihovi
Maju opičila predbožićna depresija! Počinje konzumerska groznica. Sve se više bliži Nova godina u kojoj dodajemo +1 na svoje godine… Apsolutno mi se o tomu ne da više napisati ni redak!

Ali još ću ipak koji… Makar sam gore napisao na neću. A eto hoću. I glupo se osjećam jer sad to sve pišem. A mogao sam bez toga proći. Ali onda ne bih imao već pet radova teksta. Ni o čemu. A to je zgodno. I to je to. (tko ide u kazalište zna otkud su pokradene zadnje dvije rečenice) Sram vas bilo, zar ne idete više u kazališta!? Zašto? Zašto? Zašto?

Sad da vas još tu pilim i o kazalištu, ne bi bio najpametniji potez petom. (Ovo sam namjerno ostavio jer mi se dogodio tipfeler! Petom!? Pobogu. Mislio sam napisati perom!) A nekada ni potezi petom nisu baš najpametniji… (ova izjava ide bez pripadajućih primjera i dokaza).

"Radujte se narodi kad čujete glas…"
Iza ovog stiha ne krije se samo vjerska poruka za ovo vrime godišta, nego i nešto meni puno bliže, vrlo profano, o čemu vam neću reći ništa. I točka. Oni koji to shvate, shvatit će i ironiju cijele stvari! Ja hoću lovu! Zato me slušajte! (opet neke privatne poruke Urbi et Orbi) hihi - ko da već ne znate da imate posla s luđakom.

"Veselje ti navješćujem puče…"
To je recimo mogao biti slogan, u ovo predbožićno vrijeme, popularnih nam Seljaka koji navješćuju svoju vlast… Al politika je dama noći, stoga, manimo se ćorava posla!
Nove četiri godine kokošjeg sljepila – jer se u mraku ne vidi dobro!

"Zdrav kralj mladi…"
Je, je, zdrav bio. Ponajprije. Jer zamisli da je morao svako malo u ljekarnu po aspirin C, andole, plivadone, pa nešto za grlo, kalcij, pa magnezija, k tome još i max flu za nedajbože teže slučajeve, o pravim antibioticima da ne govorimo, ponekad i antipsihoticima… Ne bi stigo raju naranit, hodajuć po vodi bi se prehladio… Dosta ako boga znate… Otvaram privatnu ljekarnu, u kućnoj radinosti, jer će me ovo sve dovest do bankrota! Sramota bankrota! "Ne volem hipohondre što se plaše da dobiju rak od - razmišljanja!" E, Đole je pravu, al jbga kad sam ja baš malo pomalo samo ici-bici malčice onako mići - hipohondričan!

"Svim na zemlji mir…"
Kineskinja najžena svijeta! Želim iskazati svoje iskreno žaljenje što više ne pratimo te Izbore. Toliko divnih figura. A ni pameti ne nedostaje. Svako izabrao svoga predstavnika pa se izabiru najbolji na Izborima. Glasuje narod za najkandidata. A svima na pameti kako doći na vrh i biti u novinama. Biti Izabrani! Moja poruka je: e pa želim da vam bar ostane ova vanjska "ljepota" jer ste unutra truli! (hm nešto mi fali!?) AHA! And world peace!

"Veseli se majko božja puna milosti…"
Veseli se majko moja puna milosti što izdržavaš na kraj s mojim faksom i mojom malenkosti štono si porodila. Možda ću i ja tek s 33 okončati fizički, ali tad ćeš biti isto ponosna na moj kraj i na moju diplomu. Čudni su putovi kojima kročimo, a moji su najčudniji… Ali eto, kolokvirao sam i stvari se kreću nabolje, doći će i taj dan kada će moja motivacija uskrsnuti i vratiti me fizičkim problemima!

Završni stihovi
Suma sumarum: zapravo sam i ja u depresiji. Zapravo nisam. Pa serem da jesam. Jer mi je super. Al je bolje da izgleda da mi je sve bad jer je to in. I onda te svi tetoše. A to paše. Kako god. Jer ionako to nikog ne dira. Danas je sve prošlo super! A to je bitno. Glavno da je Gradonačelnik zadovoljan! Hehe…

Uskoro ću morati po toplomjer jer me čeka šoping groznica… Al to vjerojatno iza puta… do tad se još pripremam i odmaram od ostalih briga… Krakow se bliži! A dupe mi dugo ne vidje puta! Baš!

Svima želim dobre dane, dobar provod, rodilo vam ulje, žito…

Ne zaboravite očistiti čizmicu…


Bleki

- 20:42 - Kokokokokodaaaak (24) - Snesi na papir - #

ponedjeljak, 26.11.2007.

Recept za ponedjeljak

- buđenje (komada jedan) u zadnji čas iliti kako bi narod rekao 5 do 12…
- tata u kupaoni (komada jedan)
- neoprana kosa (komada jedan) jer je kupaona zauzeta
- omanji pljusak (komada jedan)
- kolege (5 i pol) koji smatraju da je jako smiješno u 8 ujutro ponavljat «Idemo dalje» svakih par minuta (ono pol znači da smo jednog ušutkali…zauvijek)
- žgaravica (komada jedan) od kave iz automata
- padanje (komada po procjeni/potebi) svih stvari iz ruku
- otpao gumb (komada jedan) sa traperica (da stvar bude još bolja praktički sam ga sama iščupala)
- priklještenje vratima tramvaja (komada jedan) pri ulazu u prije spomenuti
- pad (komada jedan) na stepenice ispred faksa (posljedice:bolni dlanovi i zmazana koljena)
- par popikavanja
- prijatelji (komada dva) koji umiru od smijeha cijeli dan tvojim nezgodama
- nula pretjerivanja (časna kokošja riječ)

monday-garfield

- 20:18 - Kokokokokodaaaak (24) - Snesi na papir - #

četvrtak, 22.11.2007.

RE: Fwd:Fwd:Fwd:Fw:Fwd:

OK, sad mi je dosta! Ajmo ovo riješiti jednom zauvijek!
Blagdansko doba ne služi za hrpu glupih, glupih, glupih mailova!!!!!
Za sve one koji mi šalju šugave mailove i misle da pomažu ljudima, a meni nabijaju osjećaj krivnje i misle da sam govno jer ih ne forvardiram…
poručujem: ja sam chain-breaker!!!
(i sad si svi misle: Ha? Šta je ona?)
Pa prevela bih ja to, al mi prekidač lanaca ne zvuči bas poetski…možda rušitelj? zaustavljač?
Ha! Imam vlastito natjecanje za novi hrvatski izraz, pobjednik dobiva godišnju pretplatu na Metro express novine …ajmo ljudi…

Dajte ljudi (sad ozbiljno), pa služite se googlom, jer kad se upišu ključne riječi iz tih mailova sazna se ovo:

NITKO…ama baš NITKO s današnjom tehnologijom..sutrašnjom možda i da… (osim možda CIA i sličnih službi..oni to možda imaju i danas…ako mailate teroristički priručnik recimo, al normalno da to neće priznat) NE MOŽE pratit koliko ste vi mailova poslali i kome na način na koji to tvrde u tim mailovima, to ne može niti AOL, niti ZDNET niti YAHOO, a još manje Caritas ili takva nekva institucija.
I nikakvo dijete neće dobiti nikakve novce proporcionalne broju proslijeđenih e-mail poruka jer (ajmo sad svi) nitko ne može pratiti put tog e-maila!!!!
Da, super je mislit kako ti radiš divno djelo, božićna čuda i slično bez praktički ikakvog truda iz svog stolca pred kompjutorom, ali zapravo samo radiš pizdarije.
Jedini mailovi koji mogu koristiti su oni u kojim je napisan broj žiro računa na koji možeš uplatit pomoć (ali vjerovatno bi i to prije toga trebalo googlat i provjeriti da ne bi ispalo na primjer da sponzoriraš nepotrebnu botox operaciju čimpanzi Shelly….jer, svi znamo da Shelly stvarno dobro izgled i bez toga...) ili nekakva web stranica koja može pratiti broj posjeta, ali nisam jos čula da su za to davali pare…eventualno ako klikneš na sponzora…ali nebitno…shvatili ste poantu…valjda…

Vlada Južnoafričke Republike ne planira zatvoriti Organizaciju za zaštitu djece, pa nije potreban peticija. A i da je potrebna, postoje brojne organizacije i mediji koji su za to zaduženi i oni sigurno ne traže da se potpišem na dno maila te skup s ostalih parsto tisuća ljudi bombardiram UN kojem će se zbog toga nakon par dana srušit sustav, pa će popizdit i više štete nego koristi (osim ako naravno pišete peticiju za srušit sustav UN-u…onda je peticija pravi uspjeh...)
Ozbiljne peticije imaju web adrese gdje postoje linkovi na kojima se potpisuješ i rok do kojeg skupljaju potpise ili željeni broj potpisa koji žele dostići. A uostalom ja mislim da peticije ionak u vecini slučaja ne pale…pitajte Bandića…

Bill Gates ti za poslane e-mailove neće pokloniti 1000 dolara jer bi bankrotirao, a i vjerovatno ti neće pokloniti instalacijski CD s Windowsima 98 jer su prastari!
AOL i ne znam tam tko se nisu spojili u jednu firmu i ne testiraju novi program za pratiti mailove, između ostalog bi se već digla velika buka oko privatnosti korisnika i slično da je to istina.
Ericsson vam neće pokloniti laptop Ericsson T18 ili Ericsson R320, između ostalog zato što su to MOBITELI!!!!! I da, pogađate – više se ne proizvode jer su prastari!
Anna Swelund ne radi za Ericsson, a i ako je radila jadna žena je vjerovatno dobila otkaz, što vjerovatno ionako nije bilo bitno jer vjerovatno nije više mogla radit jer se vjerovatno već srušio njezin server od slinih e-mailova, pa je ionako morala promjenit ime, pa ju je ostavio muž, pa sad postoji novi mail koji skuplja novce za njezinu rehabilitaciju…

Normalno da ti komp više ne funkcionira jer si sam-samcat obrisao sistemsku datoteku (iz straha od virusa koji ce ti srušit komp da bi stvar bila ironicnija…)
Novi, najrazorniji virus se ne pojavljuje svakih par tjedana, a i da se pojavi sigurno bi čuli za njega prije glupe e-mail poruke. I tko ide brisat datoteke u vlastitom računalu jer mu to naredi netko iz e-maila?!? Šta je najbolje virusu se najčešće i šire e-mailovima koji "upozoravaju" na viruse, tako da ja samo updejtam antivirusni program i nadam se da oni znaju za virus prije nekog tamo i njegovog prijatelja koji forvardira mail od njegovog prijatelja koji ga je dobio od mesara…

Nećeš saznat kraj vica o staroj bakici, niti svoju pravu ljubav ako pritisnes ALT 8 nakon što si poslao mail 10 osoba zato što (ajmo svi zajedno još jednom) u e-mailu ne postoji sistem za praćenje koliko si ga puta proslijedio! Dapače na nekim mjestima na internetu piše da bi mogao pobrati virus zbog toga ALT8 pa si ti misli jer taj vic stvarno vrijedan toga…
(btw. kraj vica je: «Mogu li sad dobiti toaletni papir?» za one koji ne znaju početak, znači da nemaju ni prijatelje koji im šalju ovakve mailove pa ne znam zašto ovo uopće čitaju…)

I najbolja kategorija ikad! Prijatelji koji ti šalju mail koji ako ne pošalješ bi mogao završiti kao neki tamo tip kojem je poginula zaručnica jer ga nije poslao dalje.
Prijatelji? To su ti prijatelji? Oni očito vjeruju u to, inače zašto to šalju dalje, znači drugim riječima: «Želim ti lijep dan i nadam se da te ne smeta što sam ti poslao smrtnu kletvu mailom…»
A tek oni koji upleću religiju u to, oni zaslužuju svoj krug u paklu ili Hadu, ili nekom drugom ekvivalentu pakla u bilo kojoj vjeri! Daaaa, vidiš kako tebe Bog voli jer ti imaš hranu i vodu za razliku od djece u Africi. Pa da, imate pravo, djecu u Africi Bog ne voli, vjerovatno zato što nemaju pristup internetu i nisu proslijedili taj mail… to bi bilo sasvim logično…

I ako vam već sve ovo nije uopće bitno, molim vas, ustvari preklinjem vas, sljedeći put kad šaljete neku forvardušu, izbrišite barem one silne FW iz naslova i onih 15 tisuća imena iz maila , to su doslovno dva klika mišem… barem to…ako vec nećete googlat navodno istinite tvrdnje iz maila…mali koraci…mali koraci…

(napomena: ja ne dobivam postotak od reklamiranja googla, iako s obzirom koliko ga spominjem u postovima smatram da bi trebala…pa bi bilo lijepo da napišete -dajmo joj postotak od googla- peticiju i forvardirate je svima koje znate…hvala)

Maja

- 00:43 - Kokokokokodaaaak (9) - Snesi na papir - #

petak, 16.11.2007.

Kako do miša u kući u tri koraka

Evo malog zadatka za tebe dragi čitatelju. Dvije su ti riječi na raspolaganju: Miš Mouse. Kuća House. Upotrijebi ih u rečenici.

Jedan mali miš uspio je ući, ne mogu mu niš, šeće mi po kući!

Bravo, još ti i rima štima!

One little mouse hiding from the winter breeze got in to my house looking for some cheese.

Oho… Dobro si se snašao još si i rimu našao! Umjetnička duša neka. Nije sve u rimi – da vidim kako ćeš se snaći ako ti zadam kraći sastavak na tu temu od 200 riječi. Naslov je zadan:

Kako do miša u kući u tri koraka

Zazimilo u posljednje vrijeme. Ne otvaramo prozore više toliko često iz jednostavnog razloga – smrzne nam se dupe! I tako jednog dana tata kaže da je vidio malog miša kako šeće uz prozor oko grickalica za psa na vanjskom ormariću. (1. korak) A, mišek! Počinje mu zima i sad traži hranu i toplinu… Srećom vrata od vrta više nisu širom otvorena. Navečer ih otvaramo i dalje da uđe zrak, ali roleta je do kraja spuštena. Pa nije on komarac da se kroz rupice progura! I tako jednog dana tata kaže da je vidio malog miša kako šeće po stanu. (2. korak) Molim!? Pa učinilo mu se da je vidio neku sjenku kako je protrčala kroz hodnik u kuhinju. Hop na noge mama i ja i u kuhinju na pod. Gledamo ispod elemenata – niš – pa di je taj miš!? Ma mora da mu se učinilo! Kak je mogao miš ući kad je sve zatvoreno! I tako jednog dana gledam ja u fotelji TV kadli mišek mali protrči iz kuhinje uza zid do pesje kućice. (3. korak) 1:30 ujutro. Starci hrču. Pas hrče. Kućica ispred mene i ja u akciji! Nisam ga našao! Mišek i dalje luta bespućima moga stana! Što ćemo dalje?

Odlično! Točno 200 riječi! Jednostavno. Otvoreni kraj… Sve zajedno je zbog kratke forme ipak nekako šturo, bez šuga. Sljedeći korak je začiniti to malo. Sad mi lijepo iz toga napravi post za blog – u punoj slobodnoj formi! A ja za to vrijeme idem nešto prigrist!

Kako do miša u kući u tri koraka

Zazimilo u posljednje vrijeme. Bome. Ne otvaramo prozore više toliko često iz jednostavnog razloga – smrzne nam se dupe! Dobro, stara zapravo koristi svaku priliku da se prolufta jer joj toplo, ne, vruče, ne, hladno, ne, toplo, ne… aaaaaaaa!!! Onda bi ona i stari zvan Tajo pljugali pa se odu vani smrzavati jer sam u kući zabranio pušenje! I tako jednog dana tata zvan Tajo kaže da je vidio malog miša kako šeće uz prozor oko grickalica koje stoje za Kujupsa na vanjskom ormariću koji je aman taman u visini prozora. (1. korak) Sad, jel se to sve dogodilo dok je on bio na kompu pa zamišljeno gledao vani i vidio miša (ne zanemarujem činjenicu da je to i bijeli miš mogao biti – ipak je bilo Martinje) il su pljugali i promatrali malog stvora kako njuška i piči po našem vrtu… A, mišek! Počinje mu zima i sad traži hranu i toplinu… Uglavnom, ta me anegdotica dočekala neki dan kad sam doma došao. Srećom da vrata od vrta više nisu širom otvorena. Pothlađenost je out! Navečer ih otvaramo i dalje da uđe zrak, ali roleta je do kraja spuštena. Pa nije on komarac da se kroz rupice progura! E, sad, nije rijetkost da se dogodi i sljedeća priča: Tajo ostaje zadnji. Tko je zadnji, zna se, spušta rolete i otvara vrata i prozore. Dakle: Tajo spušta roletu i otvara vrata. Činjenica: Tajo je zmotan! Posljedica: Tajo ne spušta roletu do kraja i ostavlja prolaz za "zrak". I tako jednog dana tata zvan Tajo kaže da je vidio malog miša kako šeće po stanu. (2. korak) Molim!? Pa učinilo mu se da je vidio neku sjenku kako je protrčala kroz hodnik u kuhinju. Pa kako je ušao!? Hop na noge mama i ja i u kuhinju na pod. Gledamo ispod elemenata – niš – pa di je taj miš!? Ma mora da mu se učinilo! Ali vidim staroj u očima kako vrti film miša pred prozorom. Kak je mogao miš ući kad je sve zatvoreno!? (hm…element Tajo postaje sve sumnjiviji)

I tako jednog dana gledam ja u fotelji TV kadli mišek mali protrči iz kuhinje uza zid do kućice Kujepsa. (3. korak) 1:30 ujutro. Starci hrču. Kujapas hrče (između njih na krevetu, umjesto u svojoj kućici, naravno!) Na katu zvučna kulisa: trojno sinkrono hrkanje! Dolje, oči u oči - kućica i ja! Gledam ja nju, gleda ona mene! Trznem ja – ona ništa! Pogled ne skidam, tražim neku anti-miš napravu… Pri ruci je krpa za brisanje Kujepsa. Oružje sam našao. Pravovremeno ću to baciti na njega i uhvatiti ga u svoju mrežu! Hrabrost je davno pobjegla i ostao sam sâm suočen s Miškom. Kućica ispred mene i ja u akciji! Pozatvarao sam sva okolna vrata da smanjim šansu za bijeg. Može il na mene il po skalama na kat! Trenutak se bližio. Mišjim koracima sam se približavao kućici. BU! Ništa. Šutnem ju nogom. Ništa. Zašutam kućicu preko nekoliko puta, podvrgnem nemilosrdnoj rotaciji i vrijeđanju. Ništa. Podignem ju i napokon vidim – da ga tu uopće nema!! Nisam ga našao! Miš Hudini!! Krasno, baš mi je takav trebao. Prekopam kućicu i spužvu i lažno dno u kojem Kujepsa drži drogu – ništa! Izgleda da Hudini i dalje luta bespućima moga stana! Što ćemo dalje?

Jebote, pala mi je na pamet misao: pa moj ljubimac si je nabavio ljubimca! Kujapas si je dovela miša s kojim će se igrat i kojeg će natjeravat! Ona voli te skviki krznate igračkice! Prošvercala ga je s nasipa u loptici koju je tamo našla, koju nije puštala iz usta. Pa to je divno, draga moja, al Hudinija!? Bog te zgromio ak si nabavila Hudinicu! Recimo, koja se sprema izbaciti na tržište hrpu malih Hudinića! Proč od mene prokleta misao!! Držmo se radije priče… Otišao Hudini iza kućice i od tad nije viđen… Na pamet mi je pala i ona vijest o supermiševima! Zatim je neizbježna bila pomisao na malog Njuška Grizovića, iako ga je Propheta poslao u Vječna Grizišta (odnosno bijelom mišu) – ali ipak: što ako su mu koeficijenti bili baš takvi da se tu vrati – kod mene – ko Hudini!?

Ne prolazi ni minuta da ne gledam kroz hodnik, uz rubove, da se ne pitam jel se mogao popeti na kat… da me nešto ne zaškaklja usred noći po tabanima ili dok tvrdo spavam ne pređe preko face, recimo… Imali smo mi posla na moru s Hudinijevim rođacima. Ista stvar – u tri koraka. Prvo mama veli da joj se učini miš. Ispreskakali je mi da je popizdila… Onda baba veli jok jedan, ja vidla dva… Jes, babo tri su, a ti si ta treća slijepa ko miš! Smijemo se mi tako, ali činjenica ostaje da smo u elementima našli piljevine… Dok tako jednog dana gledam ja nešto po kuhinji kadli protrči mišek iza frižidera! Eto i ispade kad ja nešto potvrdim da ipak mater možda nije luda! Tri dan i tri noći smo čekali – kupili lijepilo i sve to (to je kao najhumanije – da se ne bi oglasile one udrugovine za zaštitnjaču živina glodavih i to). Stavio ja mišu dve vrste slanine i tri vrste sira pa nek bira mališa. Nije beg cicija! Uvatili mi na kraju – ne jednog, ne dva – već tri miša! Miša mu pira, baba bila u pravu!

Evo čim stignemo idemo i tu naći ljepilo za miše. Pa da vidim Hudinija na djelu! Ovaj put nudim četiri vrste sira, jednu miješanu i bome kapričozu! Pa tko voli nek izvoli!

Hudinija čeka velika odluka: sir – slanina? sir - slanina?


Bleki

- 03:09 - Kokokokokodaaaak (52) - Snesi na papir - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

TOOO!

garfield

Pogađate...
Volim Božić...
i zimu...
i snijeg...
i Garfielda...
i razne zimske radosti...
i zimsku obleku...
i zimske ukrase...
i poklone...
i snijeg...
i snijeg...
i snijeg...
i snijeg...
I to ćete morat trpit još mjesec i pol...
Samo da vas obavijestim... cerek

Maja

- 21:03 - Kokokokokodaaaak (21) - Snesi na papir - #

utorak, 06.11.2007.

Maljam po kućama!

Dajem oglas u novine! Prestajem studirati i otvaram biznis. MaleRaj d.o.o. (tko mi ukrade ideju – tužim gada!)

(sveopće blogoteljstvo upućujem na taktove svoje nove himne: A je to! ) Pjevušeći himnu i držeći se za teleskopski štap "onog za maljanje" svečano prisežem:

da ću istinski i iskreno provoditi ideje i znanja struke, bez iole muke
da ću maljati, farbati, piturati i u poslu stoički izdurati
da ću poštovati sve izbore boja, iako ne paše koja
da ću mudro kistom rukovati, kad ne uspije neću psovati
da ću biti točan u sekundu, da se neću odati šundu
da ću marljivo maljati, a ne se po zidu valjati
da ću posao ozbiljno shvatiti da se kasnije ne moram vratiti
da ću dok maljam plafone na podu držati najlone i kartone
da ću na namještaj paziti i da neću u boju zagaziti

da se ovo nikad neće ostvariti – jer ničiji stan ne želim pokvariti!


E. Samo što sam ranije morao doći do tog zaključka! A ne jadnu frendicu (uvedimo je pod nazivom: Vlasnica Crne Kuje) ostaviti u uvjerenju da je pametno što je pozvala ekipu da joj ofarbaju sobu! Draga moja VCK, jadna li ti majka! * (što se na kraju pokazalo i točnim jer joj je u tom trenutku pri polijetanju aviona iz Grčke otpalo krilo aviona pa se vraćala s nekim ljudima koji su im ponudili pomoć - citiram: "oni nas negdje vode, ne znam di smo", nakon čega je završila u Milanu pa tek sutra ujutro sa zakašnjenjem došla u Zagreb kako bi otkrila da joj je kći VCK kupila sebi novi auto i digla kredit i kako je rasturila cijeli stan i krenula u uređenje istog dok se vani radi nova fasada za koju će isto dići kredit kako bi ju financijski pokrila i pritom se riješila desetaka tisuća kuna duga koji su se usputno nakupili poradi povećanog trošenja na nove ormare, robice, putovanja, slatkiše i na Crnu Kuju, ručkove i općenito pizdarije, čega VCK još nije ni svjesna jer o tome još nije razgovara sa svojom psihologicom, a kako su taman došli na temu dotične majke, mislim da će i mama uskoro potražiti psihologa!) Molim čitatelja da u duhu naslova i teme zanemari ovu digresiju. Hvala.

U ovom trenutku (vi to ne može skužiti, osim ako niste neki superheroj, al nećemo opet o Majinim serijama) me prekinuo poziv. Zove VCK da dođemo dovršiti posao. Nisam joj priznao što radim, a sad mi ionako voda kipi za kavu pa moram prekinuti s pisanjem. Vidimo se kasnije…

(totalno vi to ne kužite, ali prošlo je opako puno sati, a ja se moram praviti da sam svjež i odmoran za nastavak pisanja…)
A sad uputa za nastavak čitanja:
1. refresh (osvježi, kužiš!?) stranicu
2. kreni ispočetka čitati post
3. kad stigneš do zvjezdice - stani!
4. pogledom potraži istu takvu zvjezdicu u tekstu ispod i od nje nastavi čitati post
5. nemoj misliti na torticu!

* Time samo hoću reći da je možda morala i razmisliti o svojim odlukama, ali drago mi je ipak što VCK ima viziju prijateljstva (kad već nema viziju na što bi to moglo sličiti).

Tako je posao započeo u subotu navečer kada sam došao u inspekciju pripremnih radova i uvjeta za rad. Brisala se stoljetna prašina, rastavljale police, a napeta se atmosfera mogla rezati i nožem – jer smo na kraju mi buljili u Showtime i pratili ispadanje, a poslije i Ples sa zvijezdama (znam, nemojte ništa reći – natjerali su me!) dok je VCK radila. Tako mi propala večer i nisam stigao napraviti ratni plan za nedjelju!

Oblačim ujutro "radno odijelo" i dolazim pun ideja i elana u radni prostor. Pijem kavu! Pa kaj!? To je jako važno za dobar početak! Priznajem, ta bljutava voda mi nije puno pomogla! Pa tko još ne zna kuhat tursku kavu!? (dobro, ajde ko da ja znam maljat pa sam ipak došao) Dolazi Master Maler Dwarf koji predvodi radove i kreće zasukavanje rukava i Ceremonija svečanog otvaranja boje! Jbga, tu sam ja već morao ići jer sam zakazao instrukcije pa šetat Kujupsa. hihi… i tako se vraćam popodne i svjedočim sljedećem stanju stvari:
1. prva bijela boja je bačena jer se čudno ponašala pri dodiru s plafonom i zamijenjena nekom drugom koja je svjetlost dana čekala u šupi
2. plafon je odlučio negodovati zbog uzurpiranja poludjelom bojom bacajući se po podu
3. Master Maler Dworf je doveo brata svoga rođenoga i njih dvojica su špahtlama pikali po stropu izvikujući parole neprijateljske sadržine tjerajući ga da se smiri i prihvati uljepšavanje
4. Crna Kuja je snifala boju

Odmah sam se prihvatio teleskopskog štapa "onog za maljanje" i suvereno krenuo nagovarati plafon da prihvati boju, da je promjena dobra, da će samo profitirati od toga, a on je sve više padao na moje fore i sve je vodilo k jednom očitom rješenju:

PAUZA ZA RUČAK!

"Dva puta janjetina pod pekom, jedan dobro pečeni biftek u umaku od zelenog papra i punjeni lungić, naravno! I dva deci crnog!"

Sat i pol kasnije… nismo bili ništa pametniji…samo tromiji…
Druga ruka nije dobro sjela na tvrdoglavost šugavog plafona koji se stalo trusio i opadao i na kraju sam ga premaljao samo da završimo s tom farsom! Reći ćemo da smo htjeli da ima mjesečev štih! Nek se sad suši tužan i sam – mi smo krenuli na zidove! Crvena! Narančasta? Molim? Ahaaa – meksička crvena! Dobro, možda je VCK mislila na stil "meksički kartel" – al dobila je štih "latinski bordel" – nije ni to loše! Bočni zidovi su s veseljem prihvaćali odabrano osvježenje dok su ih oni farbali – jer sam ja naravno opet morao ići šetati Kuje i doma namještati svoj stan s poludjelom majkom koja je u menopauzi i premješta police i slike!

Sati su prolazili ko minute, a mi smo se opet našli – ponedjeljak popodne! Stan je izgledao ko da su ga manijakalni opsesivno-kompulzivni shizofreničari s Turetovim sindromom farbali pod prisilom svoje druge ličnosti! Iliti – nije bilo ni loše! Malerski tim je bio spreman za nove radne (p)objede! U tom trenutku je uz Master Maler Dworfa umarširala i njegova družica Palčica i iščupala "CSI survivor kit"! "Ovo je strašno! Tu ste započeli, tu je pregusto, pa ste amo tamo radili pa vam je ovdje već ponestalo boje, a niste dovoljno jako upirali, dok je tu previše, pa ste nastavili ovdje laganijim pokreti, niste dobro zamiješali boju, kakvi su ovo rubovi, ovo je krivo, ovo je ružno, a tek plafon…" Postrojila nas tamo po visini, postavila svakog na svoju poziciju, podijelila naputke za rad i stisnula štopericu! Asti miša, kako smo maljali! Ko profi! Začas smo dali drugu ruku na oba zida + još pofarbali dio oko dimnjaka + popravili rubove, a i boja se od straha brzo sušila! Toliko me boljela desna ruka da sam se zabrinuo za svoj ljubavni život večeras!

Taman kad je trebala krenuti Ceremonija svečanog otvaranja žute boje, opet bijah prozvan za zanemarivanje Kujepsa i morao sam se oprostiti od drugara malera i vratiti se svom uobičajenom dosadnom životu.

Epilog:
"Bleki se upravo vozio doma, kada je bacio pogled na desno i u zjenicu oka primio crvenkasto-žutu svjetlost što je dopirala iz određenog stana u prizemlju. Bio je to novotvoreni bordel 'Chez La Chienne Noire'. Crvenkasti i žuti zidovi odavali su toplinu prostora… Malo je usporio i primijetio zadovoljnu Madame kako je zapalila cigaretu… posao je dobro prošao!"


Bleki

- 02:02 - Kokokokokodaaaak (32) - Snesi na papir - #

ponedjeljak, 29.10.2007.

Dnevnik jedne gripe

Ponedjeljak
Markiram predavanje s kolegicom Fionom u našem faksovskom bircu, malo me grlo bocka, al dobro, nije niš strašno, popit ću čaj…
Navečer se družim s curama, još uvijek me grlo malo bocka, al pijemo martini, pa možda je zato, al dobro, nije niš strašno, popit ću čaj… sutra.

Utorak
Zovem kolegice da neću doć na tradicionalnu kavu prije predavanja utorkom kojeg više uopće nema u utorak (al kave ima) jer me boli grlo. Idem si napravit čaj, upravo spoznah da su moji doma manijaci koji kupuju "prave" čajeve (one listići i trave). Pa ja to ne znam skuhat?! Šta fali onima u vrećici?!?
Zovem roditelje da mi nabave one nekakve max fluove, coldrekse ili šta već…
Legnem se na kauč i piljim u televizor. Hm, sigurno ima neka serija…
U polusnu čujem mamu koja mi gura toplomjer u ruke i psuje nekakve Ratkajeve…
Probudila sam se oko 11, brat pita hoću s njim gledat neku novu seriju koju je skinuo … ajde dobro… što ću drugo.

Srijeda
Pas mater. Digla sam se u 7 ujutro, nakon sto sam spavala po 20-ak min svakih 20 minuta
…mogla bih oprat kosu… starci me istjeraju iz kupaone… bolesni ljudi izgleda ne smiju prat kosu, niti se zaključavat u kupaonu (da se ne onesvijeste u kadi, valjda) niti se muvat oko obitelji dok se sprema za posao…
Odteturam do kauča.
Hmmm..vidiš, Heroese nisam nikad pogledala do kraja …
Save the cheerleader, save the world…

Četvrtak
Sranje. Opet nisam spavala. Dignem se u 7 (opet).
Save the nonsleapers!
Leđa me ubijaju, ne znam jel to od ležanja na kauču ili prehlade il zato što nisam oprala kosu…
Doktorica radi tek popodne.
Mogla bih pogledat ovih par epizoda nove sezone Heroesa. Ne znam šta ću nakon toga…možda Supernatural, a onda Gossip girl…a imam još i Reapera...
Imamo novu doktoricu, neka mlada, nije bas najbistrija rekla bih. Pitala me jel mi glas inače takav. Da, ja i inače jedva šapćem kad govorim!?
Jadan Peter!
Šugava nova sestra me traži 30 kn, molim? Za pregled i recepte?
Doteturam do ljekarne, i oni bi nek pare…ma marš… pa nemam ja sad vremena za bankomate! Petera će uhvatit, a ja ću to propustit!

Petak
Sam je otet i umrijet će ako ga Dean ne spasi, a Dean ako dotakne zečju nogicu će isto umrijet…napokon Dan poljubi Serenu, al se pojavi neka krava od Vanesse koja mu izjavi ljubav! Pa koja si ti? Pa daj se makni!
Claire ne zna da je Peter Petreli živ, kad smo već kod toga, ni Peter praktički ne zna da je živ jer je izgubio pamćenje, i sve te njegove super moći uzalud…strašno! Sam je napokon dobio svoj ugovor od vraga, al ja mislim da mu tata nešto skriva, a Mick je sisao krv od Beth (on je vampir pa je to razumljivo), ali samo da se spasi, i sad ga to muči, a ona glupača ne kuži u čemu je problem!

Subota
Michael je smislio plan da zbriše iz Sone, ne znam jel Sara živa, a kog briga, on će se ionako oženit za mene…
Zove me neki Bleki… ko je sad taj? Hoće da se mrdnem iz kuće. Pokušavam odglumit napadaj kašlja…uostalom još uvijek ne znam hoće li Chuck osvojit Sarah koja se pravi da mu je cura jer su na tajnom zadatku, zapravo je samo ona na zadatku, a on ima kompjutor u glavi, mislim ne pravi kompjutor...ma nije bitno…niš vi ne kužite…

Nedjelja
Nemam više kaj za gledat… brat neće sa mnom razgovarati o nelogičnosti spontanog regeneriranja super junaka ako eksplodira kao nuklearna bomba…budala…niš on ne kuži…
Možda da odem pogledat jel ima kakav foršpan na Youtube-u za neku novu epizodu?
Hmmm, kompjutor…kak se to ono pali?
Možda onaj Bleki zna koji me zvao - hm ne javlja mi se –
Pa gdje su svi nestali?
Znam! Zvat ću informacije!
"Halo?! Molim vas broj Majkla Skoufilda u zatvoru Sona..."

maja

- 23:29 - Kokokokokodaaaak (21) - Snesi na papir - #

srijeda, 24.10.2007.

Lana (2,5 g.) says: + dodatak!! (neue!!)



"Deda, ja ću veliku macu, ti malu macu. (jedva ju nosi) Ne, ja ću malu macu, a ti veliku macu. A ja ću i zeku. I hypoa. (mala maca pada) Pala ti je maca pa ti uzmi i malu macu."



Lana reci gusjenica
"Gusica."
Lana reci deda ajde u gusjenicu
"Deda ajde u gusicu."


(mama i deda završili telefonski razgovor)
"A ja? JA se nisam s dedom razgovarala. Ponovo."
(ponovno zove)
Evo ti deda.
"Sad neću."


(ima gumenu ribicu koja pišti i glumi joj telefon – zove dedu)
"Baš je bez oblazan jer se ne javlja. Zvat ću poliliciju."


"Bela odi u kucicu. kud si sad otišala. Bela dođi. u kucicu. Beelaa. ajde. u kucicu. da vidim. kud sad ideš. ode! mami. kud sad tu ideš. pa kuda!? tu sedi. tu. da te vidimo. dodji. dodji Beelaa. kud si mi tu, kod mame."


(udari mamu nogom)
"Ja sam te malo ponjuškala s nogom"


"Ili mlijeko ili Pepeljuga." (crtić)


(igra se keksima i govori im)
"Vi tu pričekajte, idem samo obući šlapice."


(šetnja po King Krossu)
(sa čuđenjem) "Zar nećemo sjest na sok?!"
A, hoćeš mirno sjediti?
"DA, neću sići sa stolice!"
(nakon minute – popila uredno sok) - siđe sa stolice – i krene…


(na terasi prabaka i tata…dođe Lana nakon kakanja – nije par dana)
"Još jedno govno. I JOŠ jedno govno!"


"Ta je to?"
To je meso za dobre curice.
"To je jedno dobro meso za curice!"


pjeva: "visi mala baba zvoniti je stala…"


(bacila je balon preko balkona i kaže maci koja tamo stoji)
"Maca, nemoj jeti balon, to nije za jedenje. Nikad."


"Mama, pokrij me da nisam tužna"


+ dodatak:

mamu zazove imenom
"Ej, I., ta ladis?
Kuham juhu za Lanu
"Doblo!"


Tata je stavio veliki komad kruha u usta
"Ne moze on to tako puno! Ubusit će se!"


Lana hoćeš mlijeka?
"Ja bi kakav (kakao) ne mogu ja stalno mijeko!"


Gleda knjigu o psima i nađe vrstu Kujepsa, čučne kraj nje:
"Gedaj, Bela, to si ti kad si bila mala. Vidi. To si ti. Iglas se. Vidi Bela, vidiš. Ne papati to. Daj se skoncentlilaj! Gedaj." Daj Beli pusu. "Bela pika, ima bkove, tu i tu i tu."


i šećer za kraj!

"Ajde tata ustani i obuci trenirku. Bit ćeš lijep kao ja. A kada narasteš nosit ćeš suknju!"


ujo Bleki

- 15:16 - Kokokokokodaaaak (36) - Snesi na papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se