petak, 29.06.2007.

Kako misliš mene nema? - kritika jednog kazalištnog komada

Priča s EXITovih dasaka o dvojici nes(p)retnih i poštenih mladića sa zagrebačkog asfalta, gdje baš oni nemaju tu sreću biti tatini sinovi i ići na more. Ta predstava je i puno više. Ona je diplomski rad Filipa Juričića i Amara Bukvića pri Akademiji dramske umjetnosti, ona je i velika količina smijeha, stalnih ovacija i aplauza, veliki broja uloga. Kroz što sve „dečki iz kvarta“ moraju proći kako bi otišli na more ili shvatili da ih ustvari nema… Tarik Filipović i Rene Bitorajac više nisu usamljeni, konkurencija je zalupala na vrata.

Ne vjerujete? Pogledajte. Najbolja predstava ikad.

Hans

utorak, 26.06.2007.

Kokošje sljepilo na Picokijadi 2007

Pozor! U pripremi je povijesno uprizorenje koje će se uskoro postaviti umjesto Legende o Picoku! Do tada, kokoši su ujedinile snage i pretvorile ga u zajednički izvještaj, s originalnim transkriptima razgovora! (samo za 99,99 - ako komentirate odmah!)


Kokošje sljepilo Production proudly presents:
Picokijada iliti Mutavi u Čakovcu

Svakog ljeta krajem lipnja u Đurđevcu se održava najveća kulturno, turistička manifestacija Picokijada kao spomen na legendarnu obranu Đurđevčana od napada Turaka. Ne bi kokoši bile prave kokoši da ne sudjeluju u najvažnijem događaju koji veliča kokoš iliti Picoka! I tako se dio naših čoravih piceka dogovorio da krene upriličiti ovogodišnju Picokijadu sa svojim prisustvom! I naravno sve podrobno opisati svojim vjernim čitateljima, a pošto je Maja manijak kad ima fotić u rukama, tu je i vrlo vjerna fotodokumentacija svakog našeg koraka.


22.06.2007. Dan prvi.
10 h. Glavni kolodvor Zagreb. Drugi peron, treći kolosijek.

Maja, Lulu i Bleki stoje na prepunom peronu, Sara i Pesica idu autom (HŽ ne puštaju pse veće/višlje od 30cm u vlak…whatever). Vlak pun…ne, vlak PREpun - SVE puno, kupei, hodnik, prolaz između vagona, s prozora vise studenti koji se vraćaju kući… naša vesela družina stoji između izlaza, vrata za drugi vagon i WC-a. Maja stoji naslonjena u WC i stalno propada unutra "O, oprostite, opet vam upadam…" (Stvarno HŽ ima pravo, ovi uvjeti nisu ni za psa!)

Maja i Lulu se zabavljaju s dubokoumnim štivom kupljenim posebno za ovu prigodu - JOY i OK (tek toliko da se napomene - u OK-u je sluuuučajno veliki poster Wentworth Millera).
/Maja: "Napiši da mi je Lulu kupila, ne želim ispasti totalni luzer."
Lulu: "Napiši da ja ne podržavam kult štovanja W. M. Ja ne želim to poticati!"; op.a./



Bleki u naletu omanje dosade pokušava porazgovoriti s jednom deklom do sebe – otkrio je da putujemo sa studenticom psihologije s FF… i to je to, cura odbija daljnju komunikaciju. Taktika obrnute psihologije! Naglo nam pada interes za psihologiju - počeli smo igrati slovo na slovo – V! VLAK! Majku ti Sara…

Stigosmo nakon sat i pol u Đurđevac… Kolodvor, drvo, znak, koferi – Bleki je apgrejdan u osobnog nosača kofera: "Čekaj Lukrecije! Ne, kak ono, a Livije! Livije Lukrecije!" - slikanje ko turisti… hodanje ko turisti (čitaj: vrtimo se u krug!?)… spazimo bakicu na biciklu…
Svi troje: OPROSTITE!!!
(žena se skoro zabije u banderu, zavrluda, zaustavi se jedva nakon 5 m.)
Lulu: "Gospođo, molim vas, di je Trg Stjepana Radića?"
Baka: "Molim?"
Lulu: "TRG Stjepana Radića?"
Baka: "Koji?"
Lulu: "TRG STJEPANA RADIĆA!!"
Baka: "A, trg. Pa to vam je u centru!" – i ode… ?!?



I, bez babe, uputimo se mi odokativno po zvizdanu u centar (ko u nekom filmu – tri turista, u žarkim bojama, fotić oko vrata; na cesti ni pasa; naravno koje budale bi hodale u podne po žezi; klupko suhe trave nošeno vjetrom… ko u "Točno u podne".)
Livije Lukrecije malo nosi, malo više malaksa, Maja kuka za kavom, Lulu priča o kuglastom javoru (?!?)
Maja: " Jel već podne?
Ostali: ?!?
Maja: Ma, gledala sam ja jednom jedan pornić u kojem se isto tako neki turisti nađu u podne na cesti i kad počnu zvoniti zvona – svi ih mogu jebat!"
(naravno u taj čas su zazvonila zvona Đurđevca grada – e, sad smo najebali!) Kuglamo se mi od smijeha, al opet ti nije svejedno…Bleki/Livije/Lukrecije se ne želi više sagnut po torbe… tu smo ostali bez riječi… Dobro da to Maja nije pjevušila! (vidi prošli post, op.a.) Odluka je pala, idemo u prvu birtiju nešto popit i pojest!

Našli se mi napokon sa Sarom i Pesicom, ostavili stvari kod njene bake (spavat ćemo u kleti) i otišli u mali razgled grada. Maja vadi skripticu iz torbe, ko pravi turist, još i sva željna da i nas nešto nauči:
«Grad Đurđevac smješten je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ima 157,19 km 2 površine i prošli put kad su brojali imao je 8 862 stanovnika. Đurđevac (pravilno bi bilo Đurđevec) se spominje od 1267. godine…»
Obišli smo sve znamenitosti, naravno sa zanimljivim činjenicama u pozadini…
Stari grad »… jedini registrirani spomenik kulturne baštine, potječe iz 15 st…i kud ste otišli..?!?» Crkvu Sv. Jurja «leži na temelju već nekoliko prethodnih crkava, hi,hi, po nekom čudnom pravilu gotovo svakih 100 god. ruše staru i grade novu crkvu, ova je građena 1928, znači još… da ja to i izračunam… 20-ak godina!»



Znamenitosti naravno umaraju; sjeli mi i na drugu kavu.

Sara: "I sada u kleti možemo brati voće. Pogotovo se pravite da to obavljate s veseljem kad je baka u blizini…"
Bleki: "DA, vidiš nas krepane, ležimo u travi, dolazi baka, a mi skačemo, beremo i 'lalalaaala' ko u mjuziklu."
Maja: "Da, da… svi pjevaju, nasmiješeni i beru u košare."
Lulu: "Ali nemamo košare!"
Maja: "A napravit ćemo ih! Dolazi baka, a ti radiš košaru i pjevaš – 'Ja sam mala košarica…lalalaaa!' "
Bleki: "Isuse, Maja ak se tebi ispunjava ono što pjevaš - pretvorit ćeš se u košaru!!"
Lulu: "Il će netko nešto u nju spremit!"
(hm… noć će biti zanimljiva…hihi)
- naravno, upravo tad uđe žena i nosi pletene košare – Maja je prokleta vještica! (E, Junac! Ak ju uspijem nagovorit da onu pjesmicu otpjeva – na konju si!!)

Ne moram posebno naglašavati da nas je baka dočekala s ručkom i gro stvari za jesti i da se već tad mogli naslutiti da ćemo iz Đurđevca izaći s par kila više… Klet gdje smo bili smješteni zapravo je kućica iz raja – okolo ogromno zemljište s kruškama, jabukama, šljivama, višnjama, ribizlom, malinama i borovnicama (istina, borovnicama koje nitko nije vidio, al Sara se kune da su tamo negdje…) Branje voćaka ipak nije prošlo kao u mjuziklima, pogotovo zato što je Bleki bio odlučan u svojoj namjeri da što god ubere strpa u usta.

Sara: "Pravi pekmez od šumskih jagoda je inače fakat skup, ona mala tegla košta 60 kuna!"
Maja: "200 kuna!?"
Sara: "60!!"
Maja: "260!?!"
Sara: "ŠEZDESET!"
Bleki: "O čemu vi to?"
Maja: "O šumskim jagodama."
Bleki: "Što? Kolko koštaju?"
Maja: "Pekmez!"
Bleki: "Što pekmez. A, šezdeset?"
Maja: "Dvjestooo!"
Bleki: "260!?!?"
Sara: " ŠEEEZDESEEET!!!! "



I tako sve teče glatko i po planu; proučili smo program Picokijade, odlučili koja događanja ćemo popratiti, radio Đurđevac (87,6 MHz) trešti iz zvučnika, obavještava nas o svim zbivanjima, kokoši se vani izležavaju, spremaju kuću, suđe…

Maja pere plastične čaše
Bleki: Ali Majo… pa to je za jednokratnu upotrebu
Maja: Ma, znam, nema veze – sutra će biti opet za jednokratnu uporabu!

Za večernji izlaz spremni. (zaboravili uključit bojler, Bleki se tuširao u hladnoj vodi…nek se dečko malo ohladi!) Ludi provod počinje – na svakom koraku neki happening, štandovi, bircevi puni, rulja samo hrli! "Radodajko mila majko?", čuje Lulu iz obližnjeg birca: "Dok smo živi nek nas peče!" No nije ni njoj lako u životu… ipak, dobro da Maja to nije čula i stala pjevušiti! Krenuli prema Tvrđavi i u akciju. Čuli smo da svira Žiga i bandisti! J* te tko je to!? Otišli malo poslušati – i pobjegli – a mogli bismo i nešto pojesti…

Lulu: "Mi bi pivu!"
Konobar: "Koju?!"
Lulu: "Koje imate?"
Konobar: "Pa, imamo samo Pan!"
Lulu: "Onda može Pan."
Konobar: "Veliko ili malo?"
Lulu: "Veliko!"
Konobar: "Koliko?" (misli na broj piva)
Lulu: "Pol litre!"

U rekordnom vremenu (15min - bez pretjerivanja) natrpali se miješanim mesom, kotletima, pomfritom i sve to dobro zalili, Halo Bing, kako brat? Cijena – prava sitnica - 150kn! Aman-taman se zaželismo slatkog – i ravno na štand s gumenim bombonima i inim sranjima – i spičkamo 90 (slovima: devedeset!!) kuna na slatkiše… - ma nema boljih gostiju od nas!! Sretni i debeli stigli smo u klet i zaspali ko veliki, nije nas smetalo ni nevrijeme, ni grmljavina, ni munje, ni protugradne rakete…




23.06.2007. Dan drugi!
7:20 klet Sarine bake

Maja: Jebote tek je 7:20, a ja nemrem više spavat…
Lulu: Spavaj
Maja: "Oćete se probudit ako vam upalim radio Đurđevac?"
(nepoznati hihot)
Lulu: "Pol osam?! Spavaj dalje! Imamo još sat i pol!! Svi spavaju!!!"
Sara: hihihihi (identificirani hihot)
Bleki: "Pa kad smo već svi budni…!?"

I dalje ne znam kako nam je (i zašto pobogu u to vrijeme?) to ustajanje uspjelo. Prerano se ustali, a Glad već mori. Doručak u pekari; jutarnja kava – Bleki dobio zagorenu kavu. Lulu voda-kavu. Maja jedina dobru kavu. Sara – je svoju srknula u sebe tak da ne znamo kakvu splačinu je ona podnijela!

Lulu: "Užasno smo gladni… moramo kupit nešto za jest…"
Sara: "Al idemo samo u pekaru po kruh, baka radi doručak…"
Maja: "U-u-u! Pekara! A nema veze, ići ćemo na kavu i doručak pa na drugi doručak!"
Bleki: "Haha, totalno iz Gospodara Prstenova: What about the second breakfast?"
Maja: "Fakat smo hobiti!"
Lulu: "Al u 11h je izložba kolača!"
Maja&Bleki: "Treći doručak!!"

Drugi doručak pa druga kava… a tek je 10 ujutro! Teško nam je počeo ovaj dan! Uputili smo se na izložbu domaćih starinskih kolača u hotel Picok; klima ne može podnijeti količinu ljudi, a bome ni konobari u kafiću ispred… Ugostiteljstvo u Đurđevcu je općenito izgleda bilo vrlo iznenađeno odazivom na Picokijadu, konobari se (ako je u tijeku neko događanje) čekaju po pola sata, ako imate sreće da vam se uopće pojavi, a i onda ćete coca-colu morat srknut iz bočice jer su eto zaboravili čašu, dok za led izgleda nisu nikad ni čuli...

Dolazi ljut čovjek, nosi sebi kavu sa šanka i govori:
"Jebeš ove konobare, sve drmulja neka – treba ih sve dobro pojebat!"
Bleki: "A kaj je već podne!?"gleda na sat – bome i bilo je. Taj Majin pornić nikako ne izlazi iz glave! Hehe…



Bleki:
11:53 – Meni je zlo, ja danas ne mogu ručati!
11:55 – uuu, gle, kolači!!
12:15 – (vraća se s veceja s osmjehom olakšanja): E, sad bih već mogao i nešto pojesti!

Sad već opasno punog želuca (a i sunce počelo pržit) pokušavamo na sve načine smisliti bijeg od asfalta i vrućine… Bleki predlaže odlazak na Đurđevačke peske - ostataka jedine hrvatske pustinje, Sara predlaže kupanje u obližnjem jezeru. Prvi put! Drugi put! Prodano! Svi prijedlozi usvojeni!

Sara: "Mogli bi se kupati na 'ČINGLI LINGI' – to je jezero tu blizu"
Bleki: "Jezero se zove Čingli-Lingi!?"
Maja: "O… idemo jest Čunga lungu na Čingi Lingi!! hihihihih, ajd sad to reci triput brzo!! "
/moram napomenuti kako je ovaj transkript lažiran – naime zapravo sam ja, Bleki, izrekao ovu duhovitu primjedbu koju je Maja prepisala sebi – neka – odužit ću se ja…op.a./



Sara (čita wellness prospekt): "PANONSKA MASAŽA!! Ja bih Panonsku masažu!! … A kaj je to panonska masaža?! Jel to neki Mađari masiraju?"

Bleki: " … Nisam ja to sad čuo, ja sam spavao…"
Lulu: "Pa ti si rekao da jedini nisi spavao…"
Bleki: "Pa DA, nisam ja uopće spavao sad! " ?!



Maja pita Saru: "E, jesi ti bila danas u autu kad si ti vozila pa nam je golubica izletila pred auto… (pogled) – buhahahaha (umire od smijeha) A htjela sam reć jel se sjećaš… ahahahah, kak sam ja glupa!"

Postali smo totalno mutavi u Čakovcu, valjda nas je sve sunce opičilo… (hm, what's wrong with this picture?) - što je trebalo kompenzirati unosom hrpe hrane i cuge! (pljesak čitateljstva s glasnim odobravanjem!) tako da se ručak opet pretvorio u krkačinu, a pošto te večeri slijedi đurđevačka Legenda otišli smo malo "doma" (u klet) otpočinuti i srediti se za grande finale!

Legednu naravno svi znate: prastara priča, o dugoj opsadi silne turske vojske Ulama-bega i njegovoj nakani da Đurđevčane, zatočene u Starom gradu, glađu prisili na predaju. Legenda govori da su ga đurđevački branitelji nadmudrili, jer su po savjetu jedne starice ispalili topom u turski tabor posljednji ostatak hrane, jednog pjetlića - picoka. Prividu izobilja, u kojem se razbacuje hranom, Ulama-beg je nasjeo, napustio Đurđevac, a Đurđevčanima ostavio do danas (kao svoju kletvu) naziv Picoka. Oni ga s ponosom nose (i mi skup s njima!), a Legendu o Picokima, već više od 25 godina scenski i spektakularno oživljavaju.



Legenda je bila - legendarna! Na mjestu gdje se prije gotovo petsto godina i odvijala opsada đurđevačke tvrđe, s 250 statista, od kojih su svi naturščici. Predivno uprizorenje! Predivan vatromet! Od ove godine je i službeno postala nematerijalno dobro RH! Čestitamo! Odlučili smo to proslaviti novom večerom i cuganjem u obližnjem šatoru!

četvrtak, 21.06.2007.

Soundtrack za život...

« Znaš, kladim se da možeš doznati strašno puno o osobi iz pjesama koje pjeva… Nešto u mozgu, možda, što dopušta glazbi da klizne pokraj svih stvari koje misliš da znaš i u koje želiš vjerovati do onoga što zaista jesi… I onda ih počneš pjevati i to je kao da ti vlastiti glas govori nešto što još ne znaš, a morao bi znati. Kao da si zaglavio na određenoj pjesmi i zbog nekog razloga je ne možeš izbaciti iz glave…»
Lisa Tucker "Čitačica pjesama"



Ja općenito pridodajem preveliku pozornost glazbi, u smislu nemam pojma kakve je netko imao cipele na sebi, i jel ih uopće imao kad smo već kod toga, ali ću primjetit koju melodiju ima na mobitelu (i pojest se živa ako je neću prepoznat) ili kad sjednem kod nekog dečka u auto bitnije mi je koje radio postaje ima izmemorirane nego koji je auto, i da, jedna sam od onih iritantnih ljudi koji će vam prekopati sve CD-ove koje vide (i vjerovatno tražiti da joj posudite koji).
Ali ni to nije sve… ako nazovete odmah u stanju sam izludit vas sa svojim teorijama kako neki glupi tekstovi uopće ne drže vodu (u doba mega-popularnog hita hrvatske glazbe «Ima li nade za nas» meni ništa nije bilo jasno, ona pati za njim, on pati za njom... pa ko je tu lud? U čemu je problem?
A tek jedna od onih što pijani srednjoškolci uvijek pjevaju : "Vino ne zna da smo nekad bili sretan par"…i onda za dva stiha "Žao mi je što smo bili samo dobri drugovi" Opet, ko je tu lud?!?) no ni to nije sve,uz to ćete dobit i ovu besplatnu anketu:
Gibonni u pjesmi "Ako me nosiš na duši" u stihu "Ako me nosiš na duši, vjeruj mila briga me za to..." misli na
a) baš me briga kaj ti nosiš na duši...
b) stalo mi je dal me nosiš, želio bi to znat...
(btw.na temelju dosadašnjeg ispitivanja muškarci u principu odgovaraju-a, žene-b, zanimljivo, nije li?)

Ja (pametna i pronicljiva kakva jesam) sam još davno zaključila da kad se nekome iznimno sviđa neka pjesma (mislim na tekst naravno, ne ritam) se sam zapravo prepoznaje u istom i da se jako puno može zaključiti o nečijem trenutnom (i općenitom) emocionalnom stanju na temelju toga što pjevuši(pogotovo ako neke stihove pjeva izmjenjeno) i kako reagira na određene pjesme (i onda dođe neka Lisa Tucker, otme moje revolucionarno otkriće koje bi pokrenulo sasvim novu granu psihologije i napiše nekakav romančić... pih!)
Aha da, za sve one koji bi ko ja sad digli ruku i rekli: "A šta ako te bijele tratinčice nemaju uopće veze sa kvarenjem nevinosti svijeta i pzdmtrnma nego pjesnika to asocira na njegovo djetinjstvo i livadu pored njegove kuće na kojoj je sad izgrađen supermarket?" postoji tzv. opcija "samo-pjesnik-zna-što-je-htio-reč-vi-svi-ostali-odite-vrit" iliti primjer: vi mrzite pjesmu npr. Banana boat od Harry Belafonte-a zato jer to vas asocira na npr. dinosaura iz kinder-jaja koji bi trebao mjenjat boju al ne radi (šugavi kinder!) i znači kao takvo to nema apsolutno nikakve veze sa pjesmom, vašim ljubavnim životom ili ovim postom uopće ali bi netko to možda, iako ne znam kako, mogao zaključiti kad vas vidi kako manijakalno gasite radio i pišete kinderu mailove mržnje o Harry Belafonteu.
E zato bi se mojom granom psihologije mogli baviti samo obučeni stručnjaci koji bi uvidjeli da nije sve tako crno-bijelo (mislili ste da ću napisat "sivo" i počet pjevat...jel'da? E neću...) i koji bi posebnim tretmanima uspjeli iščupati traumu na vidjelo i spasiti jadnog Harry-a vaše neutemeljene mržnje.
(nije sve..nije sve tako sivo kad imaš s nekim otić na pivo...damn it!)

No, da, natrag na temu… ja kad dođe do pjevušenja uopće nemam kriterija, pjevušim sve… i kad kažem sve, mislim SVE, od reklama do Mozarta, kad kažem pjevušim, ne mislim pjevušim, mislim na mumljanje, mrmljanje, pjevušenje, pjevanje, fućkanje (iskreno i ne baš..osim Mosta na rijeci Kwai, al to se ionak mora fućkat) zavijanje, recitiranje… i to izgleda kao da to nema nikakvog smisla, a kamoli značenja, ali…moja pjevušenja su počela poprimati proročanski karakter…
-sad pauza za smijeh publike-
Dobro, mislim, nije da baš klepam Nostradamus stihove (ne znam kako bi točno pjevušila o antikristu u Aziji?), a i nisam počela još pjevušit nizove brojeva (šteta, šteta...) ali zapnem za određenih par stihova ili rečenicu koji se u datom trenutku ne mogu nikako, ali baš nikako odnositi na mene i kadli ono, za par dana, tjedan-dva situacija se rapidno izmjeni i stihovi imaju savršenog smisla, situacija i ne baš, ali stihovi da. I šta sad?
Možda je to samoispunjavajuće proročanstvo (a znate na šta mislim, ono: ja kažem Peri da će ga koknut neko tamo derište i onda on provede cijeli život tragajuči za tim derištem i naravno da kad ga nađe da će derište koknut njega jer je mlađe i nije umorno od lutanja, a da ja to nisam nikad rekla Peri-on ne bi nikud ni otišao, ne bi nikad vidio to derište i umro bi jer bi recimo bandera pala na njega…sad znate na šta mislim) ili šta ako do sad nije bilo samoispunjavajuće proročanstvo možda sad postane jer ću si zabrijat da će mi se sve ispunit… pa stvarno i bude (ko i Meliti) i osim što ću zeznut jadnog Peru nekakvi idiotski pjesmuljci će mi počet kontrolirat život...
A da jednostavno prestanem pjevušit? Da počnem zapisivati što pjevušim? Ili da si počnem naređivati što da pjevušim? (/pjevuši/ Mamma I'm a millioner…) Da se javim na globalno sijelo? Da napišem knjigu? Ili bolje da nikome ne pričam o tome? ;)

Maja

ponedjeljak, 18.06.2007.

Kujapas i uputstva za upotrebu

"Bela, donesi lopticu! Traži lopticu! Braavoo… Ma neee krticu! Lopticu! Bravo, dones… Maa neeee pticu! LO – PTICU!!! Bela, lo-pti-cu!!

Jebem ti sve…"



"Tko je dobar pas!"
(ne to nije pitanje i zato nema upitnik, već to predstavlja jednu važnu izjavu, potvrdu tipa: Eto, pogledaj tko je dobar pas! Bravo!) To se izvikuje na svakom koraku pritom ukazujući psu na zadovoljstvo njenom dobrotom i uzornim ponašanjem.

Nerijetko se isto upotrebljava u preventivne svrhe pred možebitne ekscesne situacije i istovrsne zle namjere dotične Kujepsa u smislu: Ne do ti bog kujo da nešto napraviš, bolje ti je da si dobar pas! Pritom se strogo podiže desna obrva, glas mijenja boju i spušta na preventivne frekvencije, produbljuje, postrožuje, no ipak uz zapjevavanje na kraju rečenice i podizanje intonacije – sve postignuto trojnim djelovanjem: uskličnik, upitnik, uskličnik: "Tko je dobar paas!?!"
Reagiranje Kujepsa pritom čini jednu kontinuiranu raspodjelu namjera i emocija, nedvojbeno zavisnu o složenim čimbenicima poput: vanjske temperature, stanja tjeranja, visine klasja na nasipu, broju četveronožnih kolega u vidokrugu, broju krtičnjaka, vjerojatnosti skorašnjeg nedjela i nezaobilaznog psećeg faktora znanog pod Ma-ko-te-je*! Dok se Kujapas bestidno ne okrene s PIH!-izrazom, na konju sam! Tada se obično približava polu-slizanih ušiju, malo spuštene glave – do 15 stupnjeva, u modu propelernog mahanja repa tipa 1, što znači: "Je, kaj sad, neš ti, malo šnjofam, no frks, gazda – pazim ja – sam mi je ona Tija, ma znaš ona, ostavila sms! Ne bih ja, ma znaš mene…" Što je zapravo sljedeći prikaz misli ako smo na moru i izlazi iz borovine/makije: "Asti, bogati, brale, aj ne pizdi kad nisi iz Splita, aj…pišan brale, ka di gori, jebateled , – pazin ja – ma baš mi je ona prija od suside, ma znaš onu smišnu, ma onu ka da su jon njušku tavon opizdili, eee, mops, je, je… ostavila sms! Ma di bi ja ,matere mi, ma znaš mene…"
Znam, znam, zato i vičem… pardon, malo glasnije objašnjavam…

"Fuj to!"
Uzrečica (odnosno, to bi zapravo bila uzvičica, jer se češće izvikuje) izričite naredbe koja se upotrebljava s jednim, dva ili tri uskličnika, ovisno o stupnju alarmantne situacije.

Fuj to! služi za tzv. amabaš-sve trenutke nepotrebnog zabadanja nosa tamo di mu nije mjesto, ukoliko takvo djelovanje, prema procijeni gazde, sumnjivo dugo traje i može dovesti do nedopuštenih radnji. Često se kombinira s Tko je dobar pas! kojoj prethodi. Zbog česte upotrebe dozvoljena je i slobodna intonacija prema osobnom nahođenju uz alternativne, modificirane verzije: uz gađenje- Ma, fuuuj too!; skraćeni oblik uz repetitivne mogućnosti- Fuj! , Fuj, fuj!; sinonimi kompatibilni uz stupanj obrazovanja Kujepsa- Bljak, Bljeee, Bbbb, No chance!, Jok to!, ili jednostavni i oštri- Ma!

Fuj to!! koristi se za teže oblike prijestupa pritom dajući do znanja prijestupnici Kujipsu da ju čekaju i reperkusije za dotično nedjelo. Bilo to fizičko obračunavanje (uz mirisanje dlake i gubice), ili samo verbalno uz jezikovu juhu i nabijanje osjećaja srama i grižnje savjesti. Uzvikivanje slijedi nakon što se Kujapas dohvati trpati gnjilom travom, prehrambenim sadržajima ljudske proizvodnje, krepalinama i ostalom nejestivom bagrom… Uz Fuj to!! najčešće se veže i Ne!! koji mu može i prethoditi ili tvoriti sendvič frazu: Ne!! Fuj to!! NE!!, pri čemu je drugi ne naglašeniji s maksimalnim intenzitetom deranja u izvedbi naredbe.
Upravo u sendvič frazi (zbog jake naznake nedozvoljene radnje) koristi se ako Kujapas započinje (ili već vrši) opetovanu radnju nanošenja gadnih mirisa u svrhu da smrdi ko kuga, mahnitim bacanjem na leđa i ritmičnim pokretima u žohar pozi – što bi značilo: gadura se uvaljala! Ukoliko joj je akcija uspjela, kazna je neizbježna. Slijedi kupanje i ekskomunikacija. Zbog manjih smradova, kazna se izriče izgnanstvom iz kreveta.

Fuj to!!! je ultimativni i višeznačni povik. Što bi podrazumijevalo: "Jebem te glupu, bacaj to iz usta jer ću ti glavu iščupat, smjesta tu dolazi glumit tratinčicu, pseto jedno nezahvalno, tako mi se odužuješ, a nema što nisam napravio za tebe!" (fiziološka upozorenja: oprez- ispadanje očiju iz duplja, kidanje glasnica, pucanje žile glupače na čelu, kapilarno prsnuće, pomračenje uma). Najrjeđe se koristi, jer se ipak očekuje da su puste škole urodile plodom, a ne drekom u ustima! Koristi se pri sprječavanju halapljivog konzumiranja već spomenutog dreka, oliti izmeta – ponajprije ljudskog, a ni konjsko nije strano (al to je bar pretežno slama). Da! Dobro ste pročitali – ljudskog! Ima vas i takvih! Bome da… nasred nasipa, čak i na livadi u parku! Al sad imam vaš DNA… Strepite!

"Stani!"
Jednostavna, jednoznačna i vrlo važna naredba nakon koje se očekuje samo jedno – da kuja ne zbriše! Znači: Stani, Stani smjesta, Zaustavi to dupe, Zabrana pokretanja, Ni makac, Trt - mrt, život ili smrt …
Koristi se za bilo koje zaustavljanje do 3 minute iz bilo kojeg razloga koji puhne gazdi. Najčešće pred vezanje na lajnu ili prelaženje ceste (tada se dodaje i naziv same opasnosti: Stani, cesta! Pazi auto!) Ima visok postotak učinkovitosti i zavidan odziv od strane Kujepsa.


Nakon Stani ću i ja zastati i izbaciti Kujupsa iz kreveta jerbo mi se opako spava. S uputama za korištenje sam tek na početku tako da će nastavak vrlo vjerojatno izaći. Jednom. Možda. Ma neće… No, to će ipak ovisiti o količini inspiracije i vremena jer se počelo naveliko učiti (da tata, ovo pišem samo zato što znam da i ti ovo čitaš. Sretan?)

Odoh se maziti s rasnom plavušom!


Bleki

utorak, 12.06.2007.

Principi & co.

Ovaj post je posvećen svim onim glupanima koje susrećemo svaki dan i koji kompliciraju svoje i tuđe živote...

"...Puritanac je pak agresivan čovjek. Njegovoj agresivnosti nemalu snagu daje to što on misli kako je pronašao jedini pravi način življenja. Netko može biti puritancem i ako je materijalist i ako je idealist, budist ili talmudist, jer puritanizam nije pogled na svijet nego temperament. Tome treba dodati još dvije stvari: slijepu vjeru u stanovite utvrđene principe te mračnu organičenost i suludu i podmuklu borbenu spremnost u ime tih istih principa. Istinsku snagu puritancu daje što je on očajni ateist. Svaku bi ženu koja je ljepša od prosjeka poslao na lomaču; isto bi tako svaki masni zalogaj bacio svinjama; onoga tko se smije osudio bi na doživotnu robiju; ništa ne mrzi više od vina (metafora Boga), to jest, ustvari, ničega se toliko ne boji kao vina.
Puritanac je apstraktni čovjek. Bezdušan. Kod ateista je uvijek veći problem sa srcem nego sa pameću. Puritanac je istinski duševni bolesnik. Najkrvavije bitke i najstrašnije revolucije svjetska povijest može zahvaliti jedino puritancima. I sve zbog toga što je on, jadnik, umjesto Boga otkrio princip. I on to zna. Zna i da je očajan. Vidi kako to dalje ne ide, ali ipak to i dalje čini. ..." (Bela Hamvas, Filozofija vina)

Knjigu toplo preporučam svima koji ne misle da su oni prepametni da bi čitali takvu literaturu...

Sara

subota, 09.06.2007.

I'm home!

Kakav mi se ljubak trenutak desio maloprije dok sam se vratila iz šetnje s Pesom!

Dakle, gurnem ključ u ključanicu i taman kad ga hoću okrenuti s vrha vrata se nevjerojatnom brzinom, na tankoj niti spusti jedan smiješan pauk (oni s točkicama koje uvijek zamišljam da pod povećalom izgledaju kao da nose leopard uzorak). Pomislila sam kako će mi uletiti u svežanj s ključevima no on se nastavio spuštati do dna vrata. Ja okrenem ključ, on odstupi korak unazad od vrata i čim sam ih otvorila - uleti unutra! Izgledao je kao da je zaboravio ključeve, a jako mu je sila na WC...

He - he! Da je Đurek bio tu sigurno bi pao u nesvijest od užasa!Ovako možemo zadržati novog cimera sve do njegovog povratka.

utorak, 05.06.2007.

Kad bih bio…

komad leda
topio bih se na tvojim grudima

komad šećera
topio bih se na tvojim usnama

komad zemlje
gubio bih se pod tvojim nogama

komad neba
gubio bih se u tvojim očima



komad i pol
imao bih i bolje od tebe!


/Bleki/

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.