utorak, 18.12.2007.
KRAKOW
Poljska je zemlja daleka… ali obećana… Pa je došlo vrijeme da tamo i pođemo kako je i obećano! A što se o putu ima pametno napisati – krenuli, vozili se 14 sati, stigli. I to je to! (A to što su nas na granici zadržali preko sat vremena ko razbojnike – to ne zaslužuje poseban osvrt!)
WOW! To sam zapravo htio objaviti. Samo to. Jer ako počnem sve pisati mogli biste dobiti upalu moždane ovojnice… a ja vam ipak želim sve naj… Pripremite sok i kokice, jer neće biti u nastavcima, a ja ću lagano početi…
Prvo smo stali i posjetili Wadowice (50 km od Krakowa) – rodno mjesto pape Ivana Pavla II. iliti Karola Wojtyle. To je bilo kratko zaustavljanje i prvo nepumpno poljsko odredište (ali ipak - što je prvo poljsko što smo posjetili? – poljski vece!!) hihihihi! Sunce pičilo – zima se činila dalekom – sve dok nismo izašli iz busa - sunce, al ipak zubato! Mr Zlo!
U Krakow smo došli taman na ručak – što je za mene značilo prežderavanje s tri tanjura juhe (mmm, juhica liječi) i dvije porcije hrane, naravno! Svi govore da je hrana u Poljskoj slabija i (porcijama) siromašnija nego što smo mi navikli… i bili su u pravu – en general, tako je i bilo. Al ipak taj ručak je bio bajan! Slobodno vrijeme do večere smo iskoristili za Krakow Tutorial. Bris vani; lagana šetnja do centra. Što je ipak bilo dovoljno da se smrznemo ko …čke i odlučimo se za duple čarape i duge gaće za sljedeći izlazak! Bam, odmah neka crkva! klik,klik,klik! Snimljeno, fotkano, okinuto! Naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad, nastavljam dalje… hihihi…kad sam uvijek ko mali Japanac… Spomenik! Klik! I onda – wooow – dvorac iz legića – Barbakan! Srednjovjekovna kula koja je služila za obranu Starog grada i vrata grada, a danas stoji kao izložbeni, koncertni prostor i turistička atrakcija… Ulazimo kroz Brama Florianska (Florijanska vrata) – i kroz istoimenu ulicu dolazimo ravno na glavni trg Rynek Glowny. Putem upijamo noćni zimski predbožićni ugođaj i uživamo ko prasad!
Stižemo na Trg i odmah nabasamo na predivnu crkvu Sv. Marije koja je specifična zbog dva potpuno različita tornja. Građena u gotičkom stilu; prema legendi od dva brata koja su se naravno posvađala i zbog toga izgradili svaki po svom guštu tornjeve koji će postati prepoznatljiv simbol Krakowa! (Kasnije smo provirili i u unutrašnjost – a to je – stani pa zini i osjećaj se pokorno. Tamo se nalazi jedan od najvećih oltara, izrezbaren iz drva, iz 15. stoljeća.) Onda smo prozujali preko božićnih štandova – odmah obavili prvi šoping! I prošli kroz Sukiennice – najstariju tržnicu gdje se prije 900 godina počela prodavati tkanina – sukno – Sukiennice! Jednostavno! Nadograđivana kroz stoljeća u gotičkom i renesansnom stilu. Tamo smo nastavili šopingirati po štandovima raznijem (danas suveniri, koža, rezbarije), natovarili se i pretrujeni sjeli – na kuhano vino! Birc/pub je milina… super atmosfera, super vino! A onda smo se lagano vratili na večeru punih vrećica! Nije loše za prvu šetnju!
Pojeli, ono što su oni smatrali večerom, i otišli u grad – na večeru! Sada pametniji, obučeni u 10 slojeva, vratili smo na mjesto zločina i prozujali po restoranima, produžili noge, našetali se, naslikavali i odlučili da ipak ne sjednemo u pizza/talijanski restoran nego eto baš tu u neku pivnicu/restoran pa da vidimo ima li nešto normalno za jest… Čudno, neki slika s ciganima na ulazu (al okej…). Neki mirisi čudni… okej… Sve nešto sumnjivo to izgleda, al dobro, što sad. Ajmo mi naručiti! Gledamo mi menu i čudimo se svi kaj ovi briju tako na taj gruzijski sir – sva jela – zapečeno na gruzijskom siru. Rade bubrezi – upali se lampica, proučimo te slike i - kliker! Pa mi smo u gruzijskom restoranu!! Woohoo!! Majkl, konobar, nam sve objasni, mi ga do krajnjih granica izbunjujemo pitanjima što je što i napokon naručimo jela, a za cugat, naravno – kuhano vino! Jao kad je to sve nešto fino stiglo – sretni i debeli smo izašli s te druge večere!! A gruzijski sir, ljudi moji – mmmm! Di ćemo sad nego potražiti neki birc i cugati! Prošvrljamo mi tako malo i banemo u neki Pub – u podrumu! Kuhano vino svima, molim! I tako s guštom završili prvu večer…
Otvaram oči. Poruka – iz sobe do?! "Pao je sni…" snijeg?! Gledam vani, a sve zabijelilo preko noći!! Predivna atmosfera za službeni razgled grada. Level 1. Smiješna vodičkinja, s još smješnijim hrvatskim, provela nas je preko već poznatog Trga, kraljevskim putem, Grodzkom ulicom, do Wawela – brežuljka s kraljevskim dvorcem i Katedralom. Upravo u toj Katedrali zaređen je Karol Wojtyla, u kojoj kasnije služi kao biskup (nadbiskup pa kardinal). Razgled predivne i prebogate Katedrale – penjanje na toranj s najvećim zvonom u Poljskoj: kapitalac "Sigismund" od 8 000 kg – i slikavanje, bien sur. Govorancija, povijest, povijest umjetnosti, bifore, trifore, renesansa, kripte, kraljevi, pokopani velikani Poljske, umjetnine da ti pamet stane… divota sve skupa!
Popodne smo svratili na kavu u neku vinoteku/restoran – i tamo je naravno bilo predobro… onda smo se morali spremati za službene obaveze zbog kojih smo uopće došli… Tako je već došla večera koja je bila toliko dobra da smo opet izašli van na večeru!? I prvo šećemo, tražimo di bismo mogli ovaj put… pa nećemo valjda na pizzu – kadli – provirimo mi u neki pub/restoran u podrum i nađemo super prostor za sjesti, odvojeno od svih – taman za našu bandu! A kad smo tamo počeli naručivati! Ljudi moji – gulaš u zdjeli od kruha, za predjelo šljive zapečene u slanini i camembert s orasima i tostom, pohane brokule – a za jelo još na to palačinke s piletinom, salatom, zapečene sa sirom …. mmmm…. i naravno, kuhano vino! To je bilo brutalno! Morao sam čak i komad ostavit jer ništa više nije stalo! Ah… život je lijep! Kad su nas već istjerali od tamo jer su zatvarali preselili smo se u drugi pub na – a kuhano vino, što drugo… to je bila dobra večer…
Subota ujutro je ostala rezervirana za izlet – Level 2 - domaćini su nam organizirali razgled Rudnika soli Wieliczka (15 km od Krakowa) pod zaštitom UNESCO-a… a to je nešto što si čovjek ne može pričama predočiti – spuštamo se 380 stepenica u zemlju (bome ti se i zavrti pri spuštanju) na stotinjak metara dubine i krenemo u turu po -1 katu… hodnici, dvorane i kapelice sve isklesane iz soli… Dođemo do Kopernikovog slanog spomenika i prvo što vodičkinja kaže je: Molim nemojte lizati kipove! Molim!? Jer očito se među milijunima turista godišnje nađu biseri koji ližu zidove i spomenike da provjere jesu li od soli! Tako se hoda i spušta sve niže i dublje kroz labirint hodnika i prostorija. Svi rudari kroz povijest su bili na plaći, nitko nije bio rob, i oni su radeći tamo dan i noć sebi klesali prostorije za život pod zemljom… doveli su konje i isklesali im staje… sebi kapelice i "katedralu"! Ima preko 2000 prostorija i dvorana, a turistički se razgleda oko 1% prostorija rudnika… Jako fensi-šmensi, a najviše zadivi ta ogromna crkva pod zemljom s isklesanim jaslicama, motivima iz Biblije, Posljednjom večerom i oltarima… Kasnije se prolazi kroz dvoranu za koncerte, gdje se i dan danas održavaju svečane večere, doček Nove godine itd… Na izlazu sam kupio doživotnu zalihu soli i grumenja … ihihihi – ali to je totalno ludo! Rudnik je kategorija must see!
Sad je već i meni lagano dosta. Toliko sam detalja i priča izostavio… Krakow je ludilo! Svima koji misle tamo za Novu: bit će vam fenomenalno! Obavezno prošnjofajte kroz neke od 300 pubova u podrumima… tko zna što se još krije u onih 293 koje mi nismo stigli obići…
Bleki
