četvrtak, 19.07.2007.
Od tu pa do tamo i nazad
Kad zasvrbi znači da je vrijeme za još jedan pohod u nepoznato. Da vas previše ne zamaram razlozima puta, velikim uspjehom istog i trijumfalnim povratkom u domaju, prenosim šturo kud se moje dupe skitalo ovoga puta…
Put putujem, po noći krećem. Tako zoru dočekasmo negdje u Austriji (jbte, svaki izlaz s autoputa im je u neki grad Ausgang). Moramo stići do Kölna gdje ćemo nabaciti razgled, ali sve mi se čini da se vrtimo u krug po toj Njemačkoj jer svako malo putokazi na autobahnu vode u isto mjesto – Ausfahrt! A jesu ludi ti Germani…
Napokon prva destinacija: Köln! Veseli Köln! Gay Köln, štoviše – jer naravno da smo upali u žižu Pridea! Eksplicitne snimke ne moram objavljivati jer su mi se urezale u glavu! Ko veliki maskenbal! Frend brzo kameru u ruke i snima paradu – ja brzo fotić u ruke i snimam katedralu! Hm…. what's wrong with me!?
Nakon organiziranog posjeta Prideu (pitam se jel to organizacija puta znala i zašto su i oni slučajno imali kišobran duginih boja?!) veselo smo se uputili u Aachen gdje su nam obećali noćenje! Nisam očekivao ništa, a sad svima preporučujem da posjete taj grad! Stari grad je famozan + krknuli smo piceka i pol i gulaš i litre piva za večeru! Hehe… Al se nekad dobro jelo – baš!
Dobro jutro, dobro jutro – vožnjom kroz Belgiju i Francusku stigosmo u Calais gdje smo maaasno platili trajekt za Otok! Al to vam je tak kad si ne rezervirate kartu unaprijed! Tko nema u glavi ima u novčaniku!
Vožnja od sat i dvadeset je bila taman da skoro potopimo trajekt i uneredimo veceje i igraonice - hehe! A onda napokon: KOPNO NA VIDIKU!
Obećana zemlja! Bijele Doverske litice osigurale su fantastičan doček! "Paaaziii! Budalo! Kojom ti stranom voziš!?" Al oni stvarno nisu normalni – pa tko još na lijevo ulazi u rotor – ovo će biti zanimljivo…
Prvi put sam tu: pratim engleski krajolik, polja, luđake koji voze krivom stranom i čudim se kako auti voze, a nema nikog na vozačkom mjestu! Magična zemlja! London here we come!
"Je, pisalo je London na ulazu u grad – i to prije skoro 2 sata!" Jel – malo smo dulje ulazili u taj gradić, ali ako ništa drugo, nagledah se brate predgrađa, ko u priči. Prošli mi i kroz Peckham, mahnuli Trotterima i tako… zabavno… al šta jes,jes, kućice su im mrak…
Izbačeni na Hyde Park Corneru i prepušteni sebi tumarali smo u predvečerje Londonom! Sve sam upijao; predivno; za prvi put nahodao se, nagledao, namočio (naravno da je padala kiša) i natrošio (majku vam skupu!) Mahnuo Kraljici (neću ja ništa reći, al na jednom prozoru Palače gorila je crvena lampa – khm, khm…)!
Cijelu noć vozili i stigli na cilj! Llangollen, Wales. Ugostili nas – čaj s mlijekom i bacon and toast za doručak! How British! Njami! Gradić je predivan – Čisti Gospodari prstenova – Shire!! A i jezik im je takav! Pričaju ko vilenjaci iz Rivendalea. Na velškom svoju zemlju zovu Cymru.
Totalni su oni brijači… Nacionalni kostim im sadrži vještičji šešir – i svi briju na vještice, sove … Vrlo H. Potterovski!
Tamo smo obavili vrhunski posao. Žetva je bila više nego dobra! A stigli smo se i zajebavati do bola, razgledati mjesto i voziti lokalnim vlakićem! Ko djeca smo bili! Ma predivno!
Smještaj je bio po kućama "prek granice" u Engleskoj! A to selo je pak mrak! Rasturili smo jedini lokalni Pub (s tim da sam ja bio u kući minutu od Puba-a – hehe!) Idila!
Nadoručkovao sam se tosta ko nikad u životu i nalijevao čajem (ja inače volim crni čaj s mlijekom…), ali ima istine u onome što pričaju o engleskoj hrani… Shepard's pie je fenomenalna, ali jednom sam dio neku mesnu pitu – (prve dvije slike) i odlučio ipak ručati ovo s treće – hm… Al se nekad dobro jelo – baš!
Tako je sve bilo dobro, ljudi prekrasni, da je bilo teško otići, makar i nakon samo par dana… No daljnje obaveze zovu… Jadni mi – povratak je preko Parisa!
Noćenje (koje je bilo sve osim "noćenja") neki nisu iskoristili – i tako smo zbrisali na Montmartre na šetnjicu i klopu! Sljedeći dan razgled Parisa i onda onaj stvarni povratak za Zagreb! Neopisivi je gušt prepoznavati ulice i snalaziti se po Parisu! Jel da!?
Rekao šturo, al ipak nije ispalo kratko… jbga! (to zbog prokletih slika koje sam cijeli dan uploadao!) Večeras se nastavlja za Češku… i malo Praga… Tu nas je dočekao toplotni udar! Koma! Nadam se da ću se nakon Češke uspjeti malo rashladiti na moru… Ljudi, meni ljeto tek počinje… ne bumo se baš čitali…. stojte mi dobro! Pero u ruke i biti dobri!
/Bleki/
petak, 06.07.2007.
Uputstva za upotrebu – dio drugi i posljednji jerbo nemere sve da bidne trilogija
" Blog pišem tinta mi se proli, daleko je Kuja koju volim…"
"Kakaj!"
Ne mogu naglasiti bitnost ove naredbe/upute/molbe/izričite potrebe! Bit svega. Bit svih izlazaka. Bit njenog postojanja – da kaka!! "Kakaj, dušo moja, jer ako sam te po ovom pljusku izveo vani da bi sad travu pasla – alaj ćeš završiti ko bunda!" Utvrdo i umeko, uritko i ugusto – a nije Nadalina – usitno i hrpe govanaca - "Samo izbaci to već jednom iz sebe jer sam do gaća mokar, krzno jedno hodajuće!" Preporuča se izgovaranje svakih pet sekunda kako bi se stvorio optimalni psihološki pritisak, ali uz mijenjanje intonacija kako psu ne bi dosadilo i kako bi izričito važnu informaciju procesirala kroz što više kanala, a posebno na onaj izlazni! Dopušteno je mijenjanje i nadopunjavanje izraza u svrhe izvršavanja zadatka! "Ajde kakaj!", "Tu kakaj!", "Kakaj; još kakaj!" i nezaobilazna upitna forma "Jesi kakala?" koja i najčešće urodi ponovnim traženjem idealne pozicije! Kada se Kujapas napokon namjesti – najčešće na udaljenim dijelovima, u šikari, žbunu, visokoj travi – kako ne bi bila izložena raznim pogledima, pritom slizanih ušiju gledajući lijevo-desno promatra li tko – tada se može odahnuti jer je primarna obaveza šetača ispunjena – prazan pas! A pune ruke posla: jer dužnost svakog vlasnika je počistiti kad se napravi neko sranje!! Ukoliko baš u tom trenutku niste primijetili da vam se kuja olakšala i nogama porazbacala travurinu na novonastalu hrpicu koja se puši, korisno je ponoviti "Jesi kakala?" jer nakon toga slijedi i njezin odgovor – ponovno trzanje stražnjim nogicama. Kujapas, naučena da ja inzistiram da se kaka bar triput dnevno, pri svakom ponavljanju pitanja, izvodi svoj ples dobronakakanog pesa gledajući me ravno u oči u stilu: "Jesam, jesam; kolko puta to još moram prekrit da bi ti shvatio da ne serem i da sam stvarno obavila!"
Slijedi "Bravo, braaavoo!", "Tko je dobar pas!" i ostale bravurozne hvale. Ples sretnog vlasnika i hitno sklanjanje s kiše.
"Tko to ide?!"
Eto jednog izraza za izričito uveseljavanje psa i publike. Neobaveznog i huškačkog karaktera. Koristi se u svakoj prilici za stvaranje pomutnje ili općeg veselja, stanja opće zbunjenosti, dezorijentacije, a ujedno i velikog iščekivanja. Očekivana reakcija je podizanje glave (što je dobra taktika za izvlačenje iste iz krtičnjaka, rupe, kokošinjca, iz nečije guzice…), uz sumanuto gledanje u svim smjerovima, rad repa propelernog tipa 1 i povećanje koncentracije. Ako se ugleda meta/žrtva (koja ne mora ni biti poznata osoba niti pes-frendić) slijedi stanje totalnog kaosa, rad repa u propelernom modu 3, aktivacija vertikalnih trzaja guzicom s povećanjem amplitude i zalet ravno na zadani cilj! "Ne skakati!!" i "Oprostite, ja se stvarno ispričavam!" mogu biti korisne ukoliko Kujapas baš zabrije i izabere neko nejače ili bapca i odluči ih izlizati do smrti! Instinktivno bježanje s mjesta zločina se ne isplati, ponavljam: NE isplati, jer ne zaboravite da ste poznata faca u kvartu i da svi znaju gdje stanujete!
"Di je mačka!?"
Opcionalno i ograničeno korištenje! Negativni huškački karakter može dovesti do neugodnih problema sa susjedstvom i gospođom iz ulaza do, koja svoju mačku voli puštati "na zrak"! Ne preporuča se na to učiti pse koji su rastom manji od dotičnih mačaka. Razlog je očit! Posebno se ne preporuča za pse vodiče slijepih!
"Donesi u ruku!"
Naredba slijedi dobro poznate "Donesi!" i "Tu donesi." s poboljšanjima u prostornoj rezoluciji! Očekuje se da se pas vrati s lopticom u ustima i stavi istu u vašu ruku. Što nerijetko završava da Kujapas zvučno negoduje te kretanjem unazad i zabacivanjem glave lijevo-desno iskazuje svoj stav spram naredbi i mojoj želji, u nadi da se za njom juri i pokuša joj se istu oteti iz usta. Ako ste vani, slijedi jurnjava po livadi, a ako ju je uhvatila žuta minuta u stanu onda ne gine trčanje u krug po stanu i zavlačenje pod stol, skrivanje iza fotelje i hihotanje iz bunkera lijevo od ulaznih vrata! Ideja se rodila u ljetnom periodu pri fjakastom ništarenju u ležaljki za vrijeme kojeg je Kujapas inzistirala na igranju i bacanju loptice. Svakako je bilo lakše naučiti ju novim trikovima nego se ustati po tu vražju balavu lopticu! Iznimno korisna naredba ukoliko se pas istrenira za donošenje krucijalnih stvari za život poput cigareta, novina, telefona, daljinskog i piva!
"Ma bravo mišiću…donesi u ruku! Ma ne ruku! Pusti curicu! Bela! BELAAA!"
"Glas", "Tiho!"
Eto jedna-bez-druge-ne-može naredbe. "Želim da laješ! Želim da na moj znak iz tvoje gubice prostorom odjekne gromki VAU! Želim da ti se drugi dive kako za da laješ jednom, a za ne dvaput!" – ukoliko ste jedni od onih koji su takvu misao bar jednom razvlačili po glavi - žao mi je! A sada i sami znate u kakvu noćnu moru su se pretvorile vaše želje:
"Vaš pas ne prestaje lajati? Laje dan i noć jer zna da će nakon toga dobiti keksić za nagradu? Raspada vam se brak? Susjedi vam stalno zovu policiju na vrata? E pa tko vam kriv! ALI! Ako koristite jedna-bez-druge-ne-može naredbe Glas-Tiho, vaša će ukočenost u vratu i leđima, minus na bankovnom računu zbog dodatne izolacije, nejebica zbog ženinih učestalih glavobolja u potpunosti nestati! Nazovite odmah! I to nije sve! Najjadniji primjerci koji dokažu svoje beznađe dobit će na poklon posebno i prošireno izdanje Uputa (s ilustracijama u boji!) i doživotnu zalihu keksića za ušutkavanje vašeg najmilijeg kućnog ljubimca! (Za ženu nemamo rješenja – žao nam je!)"
"Sjedi.", "Daj šapu.", "Lezi.", "Okret.", "Hop!"… - "Daj se saberi!!"
Ovaj kolektiv predstavlja vrhunac uputa za pse cirkuskog profila. I za one gadove koji se samo žele hvaliti kako njihov pas može ovooo i onooo i "little to the left" i šit lajk det! I u tu grupaciju vlasnika i pasa spadamo Kujapas i ja! Nemoš se ti zaustavit kad vidiš koliko je Kujapas pametna i sve kuži i baš želi i voli učiti! Na gazdu! I još ti da mot, ono ispod obrva: "Ma daj, još jednom onaj okret, to mi je mrak, al daj mi malo veći keks ovaj put, škrto govno!" Posebno je dobro obratiti pozornost u kojem stadiju demencije od gladi se nalazi pas jer se tada pojavljuju neki hibridi i superpozicije te skupine naredbi! 2 u 1! Ne! 3 u 1! Ma neee! All in one!! Pruža šapu, drugu, zajedno, u skoku se polukružno okreće u zraku, baca na leđa, prevrće, okreće, laje za to vrijeme, prolazi poligon, preskače prepone, stepa, S faktor...
Uputstva su dovršena.
Ovim činom zatvaram sezonu i otvaram ljeto! Ispiti su se položili – izvrsno! Sve se riješilo prije ljetnog ludila – brum, brum! Pokupila se sva tehnika s popravaka. Pokupili se svi materijali za jesenski rok. Slijedi put pod noge i osvajanje Walesa, Češke, malo našeg mora, ljetne pripreme "reprezentacije" pa jesenski ispiti pa Pečuh, Grčka, Poljska, Izrael, Indija, Paris, Graz, Australija… tko čeka taj i dočeka – ali to već velikim dijelom spada u sljedeću sezonu…
Do bloganja!
Bleki
utorak, 03.07.2007.
Pegla
Opekla sam se sa peglom.
Po nozi.
Da, po nozi...
"Taaaaaata daj mi neku kremu...opekla sam se po nozi..."
"Na šta si se opekla?!?"
"Sa peglom..."
"Ti znaš peglat?"
"TATA! Opekla sam NOGU sa peglom! Koliko dobro misliš da znam peglat?"
"Nisam znao da peglaš..."
"Al nije poanta u peglanju...šest banana...ma...odustajem..."
maja
