Šta se to događa?
Ovo je post o svemu i svačemu-nemam pametnije teme jer mi se svašta događa i dobrog i lošeg.
Kao prvo hvala vam svima na brizi i podrški mojoj maloj curici.
Prije tjedan dana izašla je iz bolnice iako je od druge djece dobila neki Rota virus, ali se već toliko povukla u sebe da su i doktori mislili da je najbolje da izađe.
Prekjučer sam bila kod nje i uopće me nije htjela pogledati. Prvo je počela plakati, a onda samo okrenila glavu.
Nakon pola sata pričanja i umiljavanja ipak je pružila ruke prema meni da ju nosim da se mazimo-legla mi je na rame i tu je moje srce postalo opet sretno.
Poslijedice bolesti se jako vide, jako je smršavila, ima još uvijek crne podočnjake, neće se igrati s drugom djecom nego samo sjedi na stolici, nikako ne želi izaći van iz stana u šetnju i svoju mamu stalno zove teta.
Sutra ide na kontrolu u bolnicu i nadam se da će to proći u redu, tj. da neće imati traume.
Kao drugo, u noći sa subote na nedjelju netko je provalio u bakinu kuću (odmah pokraj naše) i ukrao nam sve suhomesnate proizvode koje vrijedno skupljamo za svatove. Razvaljena su 2 prozora, neke vazice polomljene, ograda od vrta razvaljena...
Bila je policija, uzela otiske prstiju, ključeve koje je provalnik zaboravio i komad jakne (valjda ju je pokidao na ogradi)...
Sumnjam da će ga naći ili nešto javiti jer su procjenili štetu na 500kn, a po priči čujem da ispod 1000kn ni ne traže.
Onda krenimo dalje s lošim stvarima. Dragi me upravo zove da je izgubio prsten. Pretražio je sve kod svoje kuće, kod buduće nam kuće i nigdje ga nema... Daj Bože da ga nađe da još i za to ne moram pljunuti 800kn!!!
Svjetla točka je ovaj put fakultet. Mogu se pohvaliti da sam upisala zadnji semestar. Sa ispitima i dalje stojim,ali i to će valjda krenuti.
Iako nisam bila ni na jednom predavanju prošli semestar ni sa jednim profesorom nisam imala problema. I na tome ti hvala Bože!
Do svatova ima još 3,5 mj. , skoro pa sve je gotovo. Jedva sam namolila u katedrali da mi daju termin vjenčanja pa uz puno truda dobila sam termin u 18.30.
U motelu gdje su mi svatovi došlo je do velikih promjena, koje su naravno oduvijek bile moje životne želje.
Svadbena večera će se održati u novoj sali koja se otvara za Uskrs i ta će sala imati okrugle stolove!
Pozivnice će biti gotove za dan-dva. Naručila sam ih u Đakovu,a isti tako i cvjećarku.
Savjet svima koji se žene/udaju-definitivno idite u Đakovo ili manje gradove i raspitajte se o cijenama cvjećara, fotografa...Izaći će vas sve barem 3 puta jeftinije!
Moji izljevi histerije nisu novosti, pa sam tako prejučer imala jedan takav i to u Rupi (veliki parking u Osijeku).
Popizdila sam i zamračila na Dragog jer sam rekla da ne želim da se svira himna u svatovima, a on naravno želi jer je to običaj. Toliko sam popizdila da sam ga počela šutati nogama i šamarati...Smirila sam se nakon 10ak minuta i kad sam malo razmislila začudila sam se sama sebi.
Da ne mislite da sam samo histerična ja sam i humanitarna osoba.
U subotu sam dala krv za Zakladu Ana Rukavina i iako se panično bojim igle, uopće nije boljelo.
Žao mi je što tom prilikom nisam upoznala Tedicu, a pošto je obećala da će se idući put javiti pa ćemo na kavu-sve joj opraštam!
E ima još jedna novost.
Smršavila sam 4kg i trenutno više ne želim (nevjerovatno ali sad su mi sve hlače velike). Nisam više u Karakter klubu,ali ostajem kao članica potpore.
Hvala svima koji su mi to omogućili!
Pozdrav do sljedećeg javljanja!
Poklekla sam ...
Već i ptice na grani znaju da sam dobila posao prije godinu dana, a s novim poslom dolaze i nove kolegice.
Sa svima (pa i šefovima) sam se jako dobro sprijateljila i nema toga što ne bih napravila za njih.
Zašto to kažem?
Da ne uvrijedim jednu kolegicu morala sam ići na njenu prvu prezentaciju.
Kada je stigla pozivnica sitnim slovima je pisalo da prezentacija nije prodajnog karaktera i riječ su održali,ali...
Dogovoreni termin bio je u subotu u 18h.
Dragi, ja i još 2-3 para stigli smo kod druge kolegice u kuću gdje se ta prezentacija održavala.
U prvi mah nisam ni znala o čemu se radi jer je bilo nekakvo predavanje o zdravoj prehrani, ali kad su se počeli lonci izvlačiti iz finih vrećica sve mi je postalo jasno.
Dragog sam isti tren upozorila da ni pod kojim uvjetom ne pristaje na nikakve skupove kod mene ili kod njega i da nipošto ne obećava da će nešto kupiti.
Bilo je zanimljivo jer je ekipa bila otkačena, a na kraju prezentacije smo skoro pa svi išli isprobati to novo posuđe.
Mogu vam reći da sam začudila samu sebe. Nisam vjerovala da se povrće može skuhati bez kapi vode i soli, da 6 kotleta mogu ispeći bez kapi ulja, da kad kuham luk i krušku zajedno ni jedno ne preuzme miris onog drugog...
Nevjerovatno,ali istinito...
Jel vjerujete da se sarma skuha za 15min.? Moja baka ju kuha barem 3 sata.
Grah je gotov za 8-10min. pomoću nekog poklopca i termometra...
Ma nešto stvarno nevjerovatno!
Kad smo sve skuhali isprobavali smo povrće iz obične posude kuhano u vodi i sa soli, te ovo kuhano bez vode (skuhano za 5min)...
Ostala sam oduševljena sa mrkvom i karfiolom. Nikad u životu nisam probala bolju i slađu mrku nego tu koja se kuhala u svom soku i bez mrve soli...
Znam, zvučim kao te što prezentiraju,ali ja sam stvarno oduševljena.
Danas mi ta kolegica dolazi kući da popunim neku anketu i vjerovatno da me "obradi".
Mami ne smijem reći jer će dobiti rogove, a kada ovo pročita vjerovatno će biti prekasno!
Mislim da ću si to uzeti,ali tek nakon svatova kad si budem vidjela stanje na tekućem računu.
Ovako nema šanse da pristanem...
Pozdrav!
Moja mala LJubičica!
Loše je počela ova godina.
I dalje se loše stvari događaju jedna za drugom.
Prije 2. godine rodila nam se u obitelji jedna djevojčica.
Od kada se rodila obožavam ju kao da je moje vlastito, a ni ne znam više koliko puta sam rekla da ju vodim sa sobom kad se udam.
Svaki dan sam se s njom igrala i čuvala ju, odgajala ju kako sam najbolje znala.
Nevjerovatno je napredno i lijepo dijete. Uvijek nasmijana i spremna za igru.
To malo sunce je prije tjedan dana iznenada završilo u bolnici.
U subotu navečer je djetetu jednostavno pozlilo nakon čega je zaspala, a kada se probudila jedva da je gledala i stalno povračala.
Odveli smo ju na Hitnu nakon čega je morala primiti infuziju i ostati u bolnici na zaraznom.
Sestra ju je odvojila od majke i odonda ju nitko ne može vidjeti jer su zabranjene posjete u bolnici zbog gripe (ni roditelji).
Rekli su nam da dijete ima bakteriju u krvi i da je jako loše.
Plakala sam kao kišna godina jer si ne mogu ni zamisliti da je sama u bolnici,a još k tome i tako jako bolesna.
Danas su nam doktori rekli nešto što nas je sve strašno potreslo, Malena je bila na umoru kada je stigla u bolnicu i svi su doktori izbjegavali pitanja njene majke prva dva dana jer nisu znali kako će Malena reagirati na terapiju i dali će uopće preživjeti.
Hvala dragom Bogu, stanje joj se malo popravilo i nadamo se da će brzo ozdraviti.
Doktori su nam objasnili da je Malenoj kroz nos ušla neka bakterija koja je preko dišnih organa prešla u krv.
Tada su podivljali leukociti kojih je imala preko 1000 i još neka vrijednost koja treba biti od 2-20,a ona je imala 290. Da je stigla u bolnicu 2 sata kasnije dobila bi sepsu i ne želim si ni zamišljati kako bi završilo.
Čim pomislim na nju počnem plakati jer će mi srce puknuti za tim mojim malim stvorenjem.
Jedva čekam da ju zagrlim i poljubim iako doktori kažu da ne očekujemo da će brzo izaći iz bolnice.
Danas su njenu majku pustili da ju vidi i Malena je samo okrenila glavu.
Tko zna što ona misli u toj svojoj malenoj glavici, da smo ju svi napustili, da se više nitko ne želi s njom igrati...
Ne mogu više pisati ovaj post..........
UPDATE:
Upravo sam nazvala tetu, pustili su je u bolnicu i držala je Malenu.
Malena mi je nešto rekla na mobitel i rastužila se, a ja sam počela ridati...
Ma koma je to!
Daj pare šta me zajeb... sa papirima???
Sjećam se, bila je nedjelja. Doručak su mi bila 2 kivija.
Mama bahama je za ručak pripremala šnicle,cigansko pečenje, krumpiriće s gljivama, ali ja i ona nismo to smjele jesti pa smo gledali kako ostali ukućani i gosti tamane sve što je pred njima.
Sjećam se samo punog tanjura tjestenine sa umakom od rajčice-i to je bilo fino.
Grijeh mi je ostao isti-kava s mlijekom ama baš svaki dan i to po 2-3 puta.
Drugi krug-četvrti dan-vitaminski
Taj dan ćak i nisam bila toliko gladna. Ujutro sam pojela 2 banane, malo kasnije jabuku i navečer opet bananu.
Zgriješila sam s kavom kao i obično.
Navečer taj dan sam stala na vagu i skoro umrla od sreće-4kg su se otopila, međutim....
Stalno maštam o tom danu,a kada na njega dođe red nemam pojma što bih jela.
Za doručak je pao jedan kivi, a željeni ručak nisam stigla napraviti pa sam si nabrzaka skuhala 8 malih hrenovki i smazala u trenu.
Juhu sam jedva stigla popiti i to dok sam oblačila cipele.
Navečer na poslu sam si skuhala 4 male hrenovkice i pojela ih-baš sam bila nesretna jer prvi put da sam baš ostala gladna.
Moja nesreća je pretjerano djelovala na mene pa sam zgriješila da ne mogu više-navečer u 21h pojela sam jednu sarmu (inače jelo za koje ubijam) i još k tome jednu veliku hrenovku.
Kažu da nema veze, ja hrabro koračam dalje.
Ujutro 2 jabuke, a za ručak tanjur i pol graha koji mi već izlazi na uši,ali jedino se od njega nekako najedem i šnita integralnog kruha.
Navečer pola tanjura graha bez kruha sa kiselim kupusom.
Pošto sam imala grižnju savijesti zbog dana ranije stala ja opet na vagu a ono 80dkg više-jebena sarma.
Ujutro 2 banane, a na poslu sam si naručila vegetarijansku pizzu bez sira.
Na pizzi je bila rajčica,kukuruz,paprika,krastavci i pasirana rajčica. Prefino i dovoljno.
Na večer su slijedila 4 čokoladna srčeka-jaoooo,čokolada.
Sutra je opet prokleti voćni dan.Mrzim ga.
Jutros smo Dragi i ja krenuli put Belog manastira pokušavajući riješiti papire za povrat poreza.
Ljudi moji, to je hrpa bezpotrebnih papira-koma.
Vratili smo se kući naravno neobavljenog posla jer nisam znala apsolutno ništa osim svojih podataka popuniti.
Inače u svim državnim službama ljudi zrače ljubaznošću, tako da na pitanje da nam se pomogne jer to radimo prvi put, dobili smo odgovor da idemo u neki knjigovodstveni servis da nam uzmu 50-100kn pa će nam oni popuniti.
Mislim si, hvala vam lijepo, da imam 50-100kn svaki dan u džepu nebi ni radila taj povrat poreza.
Još su nam s vrata viknuli da misle da u nekoj zgradi neka stranka radi to za džabe.
I uputili se mi prema toj zgradi, a tamo ni žive duše, ni stranke,ni čovjeka.
Pokisli se vraćamo u Osijek i nosim mami papire da mi pomogne.
Stvarno se potrudila i moje je uspjela napraviti,ali pošto Dragi ima 100 sranja tipa PVC stolarija, životno osiguranje, kredit za kuću-jednostavno se izgubila u papirima.
Ima li tkogod ovdje da se time bavi da nam pomogne???
Bila bih mu zahvalna!
Na kući ovih dana, a bome i slijedećih radimo punom parom. Vodu i kanalizaciju su nam postavili, u ponedjeljak će biti postavljene i cijevi za grijanje. Prije nekih tjedan dana su nam bili "nadzornici" iz Zagreba i čudili šta mi tako sporo radimo...
E ljudi moji, da vidite kako majstori vole zajeb... nebi se vi ništa čudili.
Najsvježiji primjer je majstor koji je trebao početi žbukati u ponedjeljak, pa kad ga je Dragi nazvao u subotu da prenesu stvari je rekao da si je našao šljaku sa boljom dnevnicom i da ne može raditi kod nas (a naravno da nam nije javio).
Hvala Bogu nismo dugo tražili zamjenu,ali opet moramo čekati tjedan dana.
Ponekad bude baš kao što moja mama kaže: Nekada najjeftinije i nije baš najjeftinije.
Majstoru koji žbuka ručno moraš dati dnevnicu 250-300kn, moraš mu dati doručak,ručak i večeru, moraš stalno nešto kupovati za cugu i naradit se kao pas kraj njega,a majstor koji strojno žbuka završi svoj posao za 2-3 dana i dalje adio, kao uspomenu na njega imaš čitave živce, ne izmorenost, manjak para u novčaniku i savršeno ravne zidove.
Uglavnom, ta inspekcija iz Zagreba dolazi 19.03 i prizemlje mora biti gotovo za useliti-moramo dobiti uporabnu dozvolu pa će nas onda pustiti na miru.
Da vam počnem pisati o mojim dugovanjima i izdacima nebi mi vjerovali kako uopće preživljavam...
Ah...
Ubiše me dijeta i ubiše me dugovi...
Ja sam propali slučaj!
Udaje se hercegovka, najljepša je svega mi...
Ujutro 2 kvija, malo kasnije jabuku.
Pošto me taj dan dobrano sašila neka viroza pila sam hektolitre čaja sa medom i limunom.
Ne znam koliki je grijeh med,ali nisam si mogla pomoći jer sam imala i temperaturu.
Pošto mi je bilo zlo od voća uzela sam pečenu papriku-vitamini su vitaminu, zar ne???
Što sam više mogla sam iscijedila ulje i dala si oduška. Do spavanja sam pojela barem 4 komada-a šta ću!
Volim ovaj dan samo zbog nečega, smijem staviti malo više mlijeka u kavu (inače samo žličicu jer drugačije ne ide).
Toliko sam maštala o ovome danu da na kraju više nisam znala što jesti.
Ujutro su slijedile neizbježne voćke-banane.
Htjela sam pojesti nešto mesa,ali mi se toliko jeo sirac i vrhnje (domaće) da nisam izdržala a da prvo to ne uzmem, a onda na kraju više nisam bila sigurna jer smijem tu utrpati i mesa.
kad sam otkrila da smijem bilo je već kasno.
Juhicu bez rezanaca sam ugrijala i popila na eks. Ostatak sira i vrhnja sam si stavila u posudicu i ponjela na posao.
Putem sam kupila i 2 integralne kifle i pojela sa "večerom".
Trudim se ne jesti poslije 18h pa mi zadnji obrok uvijek bude oko 17.30.
I dalje pijem hektolitre čaja s medom i limunom što je vjerovatno grijeh.
Proklete 2 voćke-banane!
Gladovanje do 14h, a onda krumpirići i gljive ispečene u teflonu na žličici ulja.
Umiranje od očaja u svatovima. Nije lako gledati kako se ljudi prežderavaju sa kulenom, pršutom i kobasicom i to još dobrano zalijevaju sa finim vinom.
Počela sam s mineralnom,ali sam ubrzo prešla na sok od naranče pa onda i kajsije Juicy.
Dobro sam proučila kutije soka. Na objema piše da je bez šećera-ako su me zeznuli tužit ću proizvođače.
U svatovima me bilo sramota ostaviti prazan tanjur pa sam si izgrabila samo povrće iz ragu juhe i malo po malo zobala-grašak po grašak,mrkvicu po mrkvicu.
Kad sam vidjela veliki pladanj sa salatom kao da me sunce obasjalao,ali jebo svatove kad živiš na salati.
Ispred mene pladanj sa zagrebačkim odrescima, šniclama u umaku og gljiva, janjetina, prasetina....
S tog pladnja sam uzela samo kuglu rizi bizija. Kasnije sam skontala da ima još i kuglica sa restanim krumpirom pa sam sa više iz očaja nego zadovoljstva uzela i to.
To je moja večera.
Teško je bilo, ali ponosna sam na sebe.
Maloprije sam stala na vagu-vaga pokazuje 1,5kg manje...hehehehehehe
Krenilo je nadam se!
Sinoć se udala jedna jako dobra prijateljica.
Igrom slučaja je ostala trudna i pretekla me, početkom 7mj. treba roditi pa odguli još moje svatove i spremna je.
Bili su to pravi hercegovački svatovi, veseli da veseliji ne mogu biti.
Mlada je bila prelijepa, dala si je ugratiti ekstenzije pa ih je malo nakovrčala i pustila, tu i tamo je imala koji kristalić u kosi, a vjenčanica joj je stajala kao iz snova.
Obečala mi je pomoći i oko organizacije mojih svatova pa će nadam se i moji svatovi proći ok.
Opet sam cmizdrila na vjenčanju, jednostavno si ne mogu pomoći.
Najtužnije mi je ono kad kažu: "Tako mi pomogao Bog, blažena djevica Marija i svi sveci Božji!"-to me slomi do kraja.
Morat ću nešto popiti za smirenje prije mog vjenčanja jer imam osjećaj da ću i onda početi plakati.
Dragi i ja smo se naplesali do mile volje, pa sada možemo nastaviti bolovati. Nadam se da mu neće opet porasti temperatura.
Ovaj put sam bila jako,jako pametna pa sam do ponoći bila u suknjici i visokim cipelama, a poslije ponoći sam obukla hlače i razgažene čizme i udri na plesnom podiju.
Idem danas na sajam vjenčanja na Pampas. Jedva čekam.
Nosim fotić pa ću vam sve pokazati-budite dobri, lijepi, zdravi i pametni!!!
Pomalo o svemu...
Grijesi: zaboravljene 2 voćke, kava sa vrlo malo mlijeka, kava sa šećerom na poslu (kolegicu nisam upozorila),sirup za kašalj
Hrana: -ručak:grah juha sa rezancima (njih sam pojela umjesto kruha, isto je zar ne??)
-zeleni čaj sa natrenom
-večera:pola tanjura grah juhe, 2 žlice grah salate i malo crvene kupus salate
Grijesi: kava sa malo mlijeka
Hrana: -ujutro prije kave, 2 kivija
-oko podneva 2 male pizze sa rajčicom i šampinjonima
-oko 17.30 jedna i pol šampita (kolač)
Na početku ovog posta želim reći da sam jako ponosna na svoju mamu koja je odlučila otići malo dalje od foruma i započela pisati svoj blog.
Ovih dana opet je došlo do velikih preokreta u mom životu.
Koliko god mi je ružan bio prvi mjesec, toliko je dobro počeo ovaj drugi (samo da se ne ureknem-puj,puj,puj)
Prvoga u mjesecu potpisala sam na poslu ugovor koji kaže da imam ugovor na određeno i to do povratka djelatnice sa bolovanja.
Ta djelatnica na moju sreću još nije ni rodila tako da sigurno godinu dana, a još veća sreća u tome je da nakon godinu dana rada na određeno(meni je trenutno 10mj.) ugovor na određeno prelazi u ugovor na neodređeno.
Neću se prerano veseliti,ali daj Bože da bude tako.
Do prije tjedan dana definitivno sam odlučila da za ovu godinu odustajem od redovnog studiranja jer me strah bilo opet prolaziti sve ono što se događalo u 10mj.
Jedna me prijateljica s faksa nagovorila da ipak idem pitati za potpise i kune mi se da neću ni s jednim profesorom imati problema.
Do sada je sve teklo glatko, od mogućih 6 potpisa ja sam u 2 dana skupila ćak 4, a da nitko od profesora nije ni pitao u čemu je bio problem.
Još nešto zbog čega sam definitivno htjela odustati je 28 dana stručne prakse koju moram odraditi ovaj semestar i hvala teti iz referadi koja me uvjerila da ne odustajem i da je ta stručna praksa najmanji problem.
Nakon svega ovoga dobila sam i volju za učenjem te danas prijavila 2 ispita.
Danas su je na kući bila neka inspekcija iz Zagreba i pizdila kako mi to sporo sve radimo (kao da imam saborsku plaću!)
Dali su nam rok do 19.03 da sredimo prizemlje i jedno kupatilo inače nemam pojma šta će biti.
U ponedjeljak nam počinje čovjek zbukati, valjda ćemo sve stići napraviti.
Jedino što me veseli od svega toga je da mi ipak i uselimo do svatova (aaaaa, do njih ima jo 4mj. i 10 dana).
Eto tako, sutra sam na voćkama, boli me stomak pri pomisli na to,ali ŽELIM!HOĆU!MOGU!
UPDATE:
Dali je netko imao kakav seminar na temu INTELIGENCIJA???
ponedjeljak, 05.02.2007. u 22:58
Ja krećem, a Vi me podržavajte
Prošle godine u Hrvatskoj je postala popularna UN dijeta (možda nekima poznata i kao ASTRONAUTSKA dijeta).
Cilj ove dijete nije samo skidanje viška kilograma već i promjena metabolizma, čime se isključuje mogućnost brzog vraćanja kilograma.
Upravo iz tog razloga je izvorni naziv ove dijete UN DIET, što bi u prijevodu značilo ne-dijeta, s obzirom da ova "dijeta" treba asocirati na pravilan način prehrane, a ne izgladnjivanje, na što se odmah pomisli.
Dijeta traje 90 dana, a sastoji se od četiri dana – proteinskog, škrobnog, ugljikohidratnog i voćnog dana, a čijeg redoslijeda se mora strogo pridržavati.
Prije 3 godine prestala sam plesati (plesala sam 12 godina) i nakon toga uz količinski isti unos hrane "uspjela" sam se udebljati 10kg.
Sav taj višak kilograma otišao je u moje šlaufe na stomaku i bedra, tako da sada izgledam...bljak!
Mame ko mame, bake ko bake, njima sam uvijek lijepa i svaki put kad ih pitam baš sam sada taman.
Da,da...Ljudi moji, imam i ja oči na glavi.
Mom debljanju uvelike su potpomogle i kontracepcijske pilule, ali sam i njih prije točno mjesec dana prestala piti.
U biti, htjela sam reći da sam od danas na toj famoznoj Un dijeti, slijedim trend Hrvata.
Danas mi je bio prvi dan-proteinski.
Ujutro sam popila kavu sa natrenom i vrlo malo mlijeka te pojela obavezne 2 voćke (jabuke).
Nisam bila pametna što bih jela da me zasiti pa sam si kupila tunjevinu u konzervi i perecu. Mogu vam reći da sam se fino najela.
Navečer kad sam došla kući, morala sam popiti 2dcl juhe bez rezanaca i uhvatila sam se crvenog kupusa sa limunom i masl.uljem.
Mislim da ću moći ovo izdržati jer meni nije bitno šta jedem (jer volim sve), nego mi je bitna količina.
Sutra su na repertoaru ujutro 2 voćke, za ručak grah i šnita integralnog kruha,a za večeru isto što i za ručak ali u pola manjoj količini.
Poželite mi sreću jer u svatovima želim izgledati tip-top odnosno 10kg lakša...
Pozdrav!
Sranja oko nasljedstva...
Dali se uopće isplati pisati o ovoj prezamršenoj temi?
Pojasnit ću Vam tri situacije s kojima sam indirektno povezana, ali su dovoljno jake da me žderu.
Bakin brat umro je prije nekih godinu dana. Živio je u kući koja jednostavno nije bila ničija, zapravo svačija.
U toj su kući prije živjeli bakini roditelji, a kada su oni umrli kuća se dijeli na petoro djece od kojih je troje umrlo pa i taj njihov dio ide na njihovu djecu. Dakle ta kuća se dijeli na ukupno 11 ljudi.
Došlo je vrijeme da se to sve sredi odnosno kuća proda, a sada svatko vuče na svoju stranu.
Najžalosnije je što su se oni s najmanje udjela našli najviše buniti i istjerivati neku pravdu te tražiti 100 000 E "svog" udjela, tragično u svemu tome je što kuća (ruševina) vrijedi najviše 25 000 E.
Moja baka je najstarija od većinskih vlasnika kuće i sada se sve lomi preko nje.
Sad je ona njih sve zajebala, otela im kuću, novce, sve....A kuća i dalje stoji napuštena, s gruntovnim izvatkom na kojem pišu imena tih 11 ljudi.
Stvarno ih ne kužim!
U sljedećem primjeru radi se o budućoj mi svekrvi. Od Dragog baka umrla je prije 3 tjedna i nakon toga slijedi ostavinska rasprava. Svekrva ima još i brata i sestru s kojima nije u najboljim odnosima jer su zadnjih 5 godina molili Boga da baka umre, nisu je posjetili, nisu joj na grob cvijet odnjeli nego su kurvinski dan nakon sprovoda nazvali svekrvu i rekli da dolaze sa policijom zapečatit kuću da ništa iz nje ne može iznjeti.
Svekrva se sama sve ove godine brinula o baki i baka je napisala oporuku da sve ostavlja njoj, ali nisu ništa dali ovjeriti niti na sudu niti kod bilježnika.
Ovaj vikend će se to predati odvjetniku i nadamo se najboljem rješenju jer nam je dosta sranja.
Treći primjer, možda i najžalosniji je da si za nekoga udana 10 godina, da jedina radiš i donosiš plaću u kuću, otplačuješ tuđi kredit, a na kraju kad se rastaneš nemaš ni m2 u vlastitom stanu. Jer ono što je darovano tvom mužu nije stečeno u braku.
Ljudi moji, učite se na tuđim greškama, razgovarajte s roditeljima i rješite sve na vrijeme,a ne da pola života izgubite na ovakvim sekiracijama.
Pozdrav!