petak, 02.02.2007. u 17:55

Sranja oko nasljedstva...







Dali se uopće isplati pisati o ovoj prezamršenoj temi?
Pojasnit ću Vam tri situacije s kojima sam indirektno povezana, ali su dovoljno jake da me žderu.

Bakin brat umro je prije nekih godinu dana. Živio je u kući koja jednostavno nije bila ničija, zapravo svačija.
U toj su kući prije živjeli bakini roditelji, a kada su oni umrli kuća se dijeli na petoro djece od kojih je troje umrlo pa i taj njihov dio ide na njihovu djecu. Dakle ta kuća se dijeli na ukupno 11 ljudi.
Došlo je vrijeme da se to sve sredi odnosno kuća proda, a sada svatko vuče na svoju stranu.
Najžalosnije je što su se oni s najmanje udjela našli najviše buniti i istjerivati neku pravdu te tražiti 100 000 E "svog" udjela, tragično u svemu tome je što kuća (ruševina) vrijedi najviše 25 000 E.
Moja baka je najstarija od većinskih vlasnika kuće i sada se sve lomi preko nje.
Sad je ona njih sve zajebala, otela im kuću, novce, sve....A kuća i dalje stoji napuštena, s gruntovnim izvatkom na kojem pišu imena tih 11 ljudi.
Stvarno ih ne kužim!

U sljedećem primjeru radi se o budućoj mi svekrvi. Od Dragog baka umrla je prije 3 tjedna i nakon toga slijedi ostavinska rasprava. Svekrva ima još i brata i sestru s kojima nije u najboljim odnosima jer su zadnjih 5 godina molili Boga da baka umre, nisu je posjetili, nisu joj na grob cvijet odnjeli nego su kurvinski dan nakon sprovoda nazvali svekrvu i rekli da dolaze sa policijom zapečatit kuću da ništa iz nje ne može iznjeti.
Svekrva se sama sve ove godine brinula o baki i baka je napisala oporuku da sve ostavlja njoj, ali nisu ništa dali ovjeriti niti na sudu niti kod bilježnika.
Ovaj vikend će se to predati odvjetniku i nadamo se najboljem rješenju jer nam je dosta sranja.

Treći primjer, možda i najžalosniji je da si za nekoga udana 10 godina, da jedina radiš i donosiš plaću u kuću, otplačuješ tuđi kredit, a na kraju kad se rastaneš nemaš ni m2 u vlastitom stanu. Jer ono što je darovano tvom mužu nije stečeno u braku.

Ljudi moji, učite se na tuđim greškama, razgovarajte s roditeljima i rješite sve na vrijeme,a ne da pola života izgubite na ovakvim sekiracijama.

Pozdrav!




Komentiraj Printaj Permalink


<< Arhiva >>