Mobing na poslu...
Možda sam malo grubo napisala u naslovu, ali ne znam kako opisati situaciju kad nakon prvog dana u novoj poslovnici dođeš kući plačući.
Znate da sam počela raditi prije 10mj. u jednoj velikoj firmi i bilo mi je savršeno odlično.
Kao jedna od najmlađih djelatnica pomirila sam se s time da ću morati stalno uskakati kao zamjena u druge poslovnice.
Ni to mi nije bilo ni teško ni loše sve do sada.
Jučer sam sretna i nasmijana otišla raditi. Neugodno sam se iznenadila kad sam vidjela gdje je moj radni stol smješten.
Radni stol mi je iza svih šaltera u kuhinjici 2 sa 2, sjedim ispred vrata od wc-a, svakih 10ak minuta dolazi njih barem 2-3 pušiti u tu malu kuhinjici (ja sam nepušač), ali nije ni to bed. Šta je tu je i to sam pregrmila.
Inače na tom radnom mjestu se radi samo popodne tako da daljnih tjedan dana radim od 13-20.30h jer ja inače mlada i živahna, bez djece i kuće to mogu podnijeti.
Pakao je počeo dolaskom šefa popodnevne smjene. U bivšoj poslovnici su me upozoravali na njega kao na jako veliku picajzlu i bezobraznika.
Obradom već prvog popisa prilično drskim i bezobraznim tonom je došao do mene i rekao:
"Kolegice šta je ovo, tko vam je ovo rekao, gdje ste to pročitali da se to tako radi?"
U prvi mah nisam shvatila šta mi namjerava s time reći i samo sam se nasmiješila, nastavak je glasio ovako:
"Kolegice nije ovo smiješno, kako se možete potpisivati parafom, to nije dopustivo ni u jednom zakonu, a gdje ste to žig stavili, pa tko vam je to tako rekao???"
Gledala sam u njega i nisam vjerovala šta čujem. I dalje u glavi imam da se on zajebava sa mnom,ali se ovaj put nisam nasmijala.
Nakon 10ak minuta dolazi sa Pravilnikom o poslovanju i kaže:
"Kolegice pročitajte ovo naglas da zapamtite, pogotovo ovo što sam vam podvukao."
Ja jadna uzela taj Pravilnik i čitam.
Kad sam pročitala kaže on meni: "Kolegice dali ovdje gdje piše riječ paraf???"
Odmahujem glavom i dalje ne vjerujem. Mislim si u sebi ko ti j... m.... , mene su učili parafom, ali ako je tako bed pisat ću svoje prezime (hvala Bogu pa imam dva).
Nastavila sam raditi popise i odonda se potpisivala prezimenom.
Eto njega opet za 10ak minuta.
"Kolegice, pa šta je vama, žig mora biti jasno vidljiv i kako se to potpisujuete preko žiga? Jel vi znate gdje se morate potpisati? Desno od žiga, dolje desno. Pa tko vas je to naučio?Odakle vama to da se tako potpisujete?"
Ja već isprepadana od njegovog vikanja "kolegice" kažem da mi do sada nitko za to nije ništa rekao i da ću to ispraviti ako nije u redu.
Dolazi on nakon nekih sat vremena opet, ja već na rubu plača i tankih živaca.
"Kolegice, reći ću vam nešto, da je drugačije ja vam to sigurno nebi rekao, ali ovako hoću..."
Pogledam u njega sa suzama u očima i brzo spustim glavu da ga ne gledam.
"...od 5-6 kolega kontrolora čuo sam da te najbolji u grupi koja je primljena, da ste izuzetno kvalitetan radnik i brzo učite. Eto ovih malih par grešaka nadam se da ćete ispraviti jer to tako ne može ići i da ćete i kod mene opravdati pohvale koje sam čuo o vama!"
Jedva sam izustila: "Hvala i nadam se da hoću!"
Okrene se i ode.
Mislim si hvala Bogu, nadam se da će me sada ostaviti na miru.
Dolazi on ispušiti 15. cigaretu u mom sobičku 2 sa 2 i nastavlja:
"Kolegice, dali vam je mama (radi u Upravi) rekla što će biti sa ugovorima 31.01?"
"Ništa se još ne zna"- odgovaram ja njemu
"Znate kolegice, mama vam je jedna od rijetkih u Upravi koja zna šta radi. Najelegantnija i najljepša žena koja tamo radi"
"Hvala!"- odgovaram ja njemu
"Kolegice, a jeste sigurni da vam mama nije ništa rekla za ugovore?"
"Rekla mi je da se ništa još ne zna"- ponavljam ja njemu.
Sjedio je iza mene nekih 20ak minuta i pušio, ja sam šutila i radila sa grašcima znoja.
Nije ugodno kad vam netko takav visi za vratom stalno.
"Kolegice jer vam ništa ne zna za ugovore?"-pita on 3. put mene
Ja sada već popizdila.
"Pa da nešto zna valjda bi mi javila jer se radi o mom radnom mjestu, zar ne???"-odgovaram iznervirano
"U pravu ste kolegice!"-poprilično drsko će i on.
Imala sam osjećaj da misli da sam tu neki lažov koji mu neće reći. Pa jebote, da znam da ću ostati na tom poslu, naravno da bi se svima pohvalila,a ne šutila i lagala.
Kasnije je još bilo bisera tipa složi vreće stare 15godina uredno na stolicu, pišite skraćeno te brojeve da bude urednije,vodite statistiku da ne moram ja na kraju dana, sve sam to sa smješkom na licu napravila i nisam se dala iako da me netko loše pogledao mislim da bi pukla kao kokica.
Došla sam kući i čim sam ušla počela sam plakati kao kišna godina.
Kad sam sve mami ispričala rekla mi je neke stvari zbog čega je on takav prema meni (isfrustriran jer mu je kćerka problematična i glupa ko k....) i da se ne sekiram nego da radim kako kaže.
Tješi me što ću nadam se samo ovaj tjedan biti tamo i što danas nisam s njim u smjeni.
Budite vrijedni i ne dajte se zajebavati ovako!
Star si,a ne možeš si pomoći...
Prošlu subotu umrla je od Dragog baka.
Imala je 83 godine i starost ju je dotukla.
Do Nove godine baka je bila normalna starica.
Svaki dan smo joj nosili ručak i večeru, pila je s nama kavu, išla u grad, smijala se, šalila i pričala nam događaje iz njenog djetinjstva.
Na moj rođendan, išli smo do bake i imali smo šta vidjeti kad smo ušli.
Dnevna soba doslovno razrušena, televizor bačen na pod, fotelje prevrnute, stolić za TV naguran na vrata, krvava spavaćica na podu...
Grozno nešto!
Po bakinoj priči bili su od Dragog brat i njegova mala kćerka i to joj sve napravili. Naravno da to nije istina, baka je valjda počela halucinirati.
Odvezli smo je na hitnu, na psihijatriji je nisu htjeli primiti jer baka zna kako se zove i preziva i to je njima dovoljno da baku pošalju kući, uz napomenu da to što je razbila glavu je samo ogrebotina.
Naravno da smo se na to "ogrebotina" oglušili i baku odvezli na traumu. Od te "ogrebotine" baka je imala 5 šavova na glavi.
Svi su nam preporučili da baku ne ostavljamo samu nego da se raspitamo za domove gdje primaju psihički nestabilne osobe.
Dva dana sam zvala sve domove koje postoje u Slavoniji i kod većine je odgovor bio da je lista čekanja 2-3 godine ili da imaju mjesta,ali mjesečno plaćanje je 3800kn. Baš me zanima koliko umirovljenika ima toliku mirovinu???
Slijedeća dva dana baka je preležala jer ju je jako bolila glava.
Treći dan smo baku stavili spavati i otišli kući u 21h navečer.
Taj sam dan spavala kod Dragog.
U 4 ujutro nešto je jako lupilo u vrata. Njegovi roditelji su odmah pomislili na baku,a imali su šta i vidjeti kad su vrata otvorili.
Baka je sva krvava i promrzla, u spavaćici i čarapama stajala ispred vrata vičući kako joj nitko neće otvoriti.
Te je noći iskočila kroz prozor (a prozor je dosta visoko) i 3 sata šetala u spavačici i čarapama po Dravi i nekom voćnjaku.
Zvonila je svima i nitko joj nije htio otvoriti ili su je otjerali. Na kraju je našla kuću od Dragog i tamo pala.
Kad smo došlu u njenu kuću nismo mogli ući jer je sve stolice nagurala na vrata,a jednu stolicu do prozora da može iskočiti. Sve je opet bilo porazbijano. Po njenoj priči htjeli su je napasti "oni"!
Naravno da smo odmah pozvali hitnu i nakon pregleda ista ta specijalistica na psihijatriji je ustanovila da baki nije ništa i da može kući.
Svekrva se žestoko posvađala s njom i pitala je dali možda treba par stotina eura donjeti u koverti da bi baku primili u bolnicu, na što je ta doktorica živčano pokidala papire i ipak baku primila u bolnicu.
Na kraju su ustanovili da je baka imala lakši moždani udar i dobila je upalu pluća.
Nakon 5 dana u bolnici je nažalost umrla. Ovaj put se nije izvukla.
Baku smo svi jako volili, bila je kao ona Yetta iz serije Dadilja, potpuno ista.
Baku smo ispratili kao kraljicu.
Žao mi je što nije doživjela naše svatove.
Godina je loše počela, ali nakon oblaka dolazi sunce-nadam se!
Potražnja...
Ja ću nabrajati, a Vi ćete me se sjetiti kad budete bili negdje u shoppingu i javiti mi najpovoljnije cijene, može?
Sljedeći korak će biti da Vam ja pošaljem lovu (igra na povjerenje), a Vi meni pošaljete lijepe pozdrave i traženu robu.
Molila bih posebno blogere/ice koje žive izvan Hrvatske ili u gradovima većem od Osijeka, te onima kome je blizu Ikea ili Kika (čula sam da tamo ima takvih odličnih stvari) da mi pomognu u potražnji.
Krenimo:
1.Satenske ružine latice za dekoraciju
2.Prsteni za salvete
3. Male vazice, treba mi jedno 60 komada. Takve vazice mi trebaju jer želim točno ovakve aranžmane na stolovima.
4. Čašice za svijeće, isto 60ak komada, mi naravno trebaju za gore navedeni aranžman.
Danas me pomalo uhvatila panika, još 5mj i 4 dana do najljepšeg dana u životu!
Lijep pozdrav od udavače!
ŠTAFETA
Prisilili su me na novi post sa nekom štafetom, nisam imala namjeru ni ideje napisati nešto pametno!
* Najodvratniji dio tijela na čovjeku je pupak, gnušam se i tjera me na povraćanje kad vidim nekoga da kopa/prčka po pupku-zbog toga i izbjegavam kupališta gdje ima jako puno ljudi. Imam istu reakciju na ljude koji ispire nos,a zatim pogledaju što su to ispirili. Ljudi odvratni ste!
*Obožavam se voziti navečer u autu. Ne znam zašto, samo se ušuškam, gledam van i ne mislim o ničemu. Očito da me noć i svjetla grada smiruju.
*Nikad nisam imala vezu dužu od mjesec dana, a moji svi dečki se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Jednostavno nisam bila cura baš zaljubljive prirode, odnosno moram prvo u nekoga steći povjerenje da bi se mogla zaljubiti. Zajebana sam-priznajem!
*Roditelji su mi se rastali kad sam imala valjda negdje 3 godine. Otac nam se godinama nije javljao. Navodno je sada u Bizovcu na lječenju jer je imao tešku prometnu. Neću ga zvati u svatove.
*Upisala sam fakultet čisto iz razloga da nešto upišem. Sada sam na 4. godini i sramota me kad me netko pita što ću biti kad fakultet završim.
Nemam pojma...Što mislite koje bi mi moglo biti radno mjesto kad budem dipl.ing agroekonomije????
Štafetu šaljem dalje, imam osjećaj da ćemo se već malo ponavljati, ali ja želim da ovih 5 budu moji izabranici: Škorpionka , Gugo , Luuluu , Tedica , Laura
Lijep pozdrav svima!
ponedjeljak, 08.01.2007. u 21:53
Jedna slika govori više od tisuću riječi....
Jbg-a živci i nedostatak love za nadogradnju 
Ali naravno, nebi ja bila ja da nešto ne napišem...
Dogodilo se to na moj rođendan, nitko nije znao osim naših kumova i nas (naravno)!
Kako to obično biva, najbolji prijatelji (budući kumovi) odmah poslije Nove godine potegnuli su temu mog rođendana kojeg inače mrzim slaviti.
Da skratim priču, odlučili smo ih odvesti u neki lijepi restoran da proslavimo taj moj rođendan, ali kad već to slavimo mogli bi ih i svečano pozvati da nam budu kumovi, a kad se još nismo zaručili mogli bih odmah i to obaviti.
Dakle sve o jednom trošku!
Zaruke-rođendan-pozivanje kumova je prošlo fantastično, točno onako kako smo i planirali.
Ipak ja brojim još samo 5mj. i 8 dana do najvažnijeg dana u životu.
Drugi dan smo o tome obavjestili roditelje i rodbinu, neki su bili razočarani jer nisu bili pozvani, a neki su to sa prevelikim oduševljenjem prihvatili.
Mama je naravno odmah nama u čast posvetila nedjeljni ručak.
Meni je najvažnije da je sve prošlo onako kako sam oduvijek željela.
Pozdrav od zaručnice!
Sretan mi 22. rođendan!
Prije točno 22. godine u 07.05h ujutro čuo se krik iz KBO.
Da, to sam bila ja, moja malenkost.
Pitate se zašto sam kriknula?
Pitam se i ja, mislim da sam odmah postala svijesna što me sve u životu čeka pa sam vikala "Vratite me u pm odakle sam i došla"
I još nešto, nemojte meni čestitati što sam se rodila, čestitajte mojoj mami koja je sve to pretrpjela i koja me izrodila.
Dakle,
DRAGA MAMA, SRETAN TI MOJ ROĐENDAN!
Opet sve najbolje...
Neću se baš osvrtati na ono što je bilo na Staru godinu, nego ću više vremena posvetiti Novoj.
Inače broj 7 je moj sretan i omiljeni broj pa se nadam da će biti takva i cijela godina.
Dakle ukratko, cijela ekipa je odlučila slaviti Novu godinu sa svojim boljim polovicama, a ja (inače praktična cura), smislila sam da kad već nitko neće nigdje, oni koji će "gledati filmove" sa svojim polovicma dođu kod mene pa da to zajedno radimo (dakle gledamo filmove).
Od tih svih odazvala se jedino moja buduća kuma i njena polovica,a ostali su obećali doći čestitati poslije ponoći.
Sve je bilo super, filmove naravno nismo gledali nego smo nas četvoro napravili pravi mali party.
Nije me bolila glava jer sam pila isključivo kupinovo vino i kvalitetan šampanjac, nisam smrdila kao tvor jer nitko od nas ne puši-bilo mi je ukratko savršeno. Ni pola sata poslije ponoći, počeli su stizati čestitari. Svi smo se ljubili, grlili i na kraju otišli do grada vidjeti kakvo je tamo stanje. Što se tiče proslave na glavnom osječkom trgu, bilo je odvratno, zamislite samo atmosfere prije ponoći uz Vannu. Volim Vannu kao pjevačicu, ali nitko me ne može uvjeriti da ona može podići atmosferu sa pjesmama kao što su Kao rijeka ili Kao da me nema tu. A poslije ponoći Giuliano je "dizao" atmosferu sa Jugom...Tako da ono, baš su ove godine potrefili izvođače.
A zašto bi mi ova godina mogla biti dobra?
-sutra, na moj rođendan, trebali bi ići svečano zamoliti kumove da nam budu kumovi-to se tako radi
-s nestrpljenjem iščekujem 31.01 da saznam dali ću dobiti posao za stalno ili mi opet ne gine produženje ugovora
-10.02 mi se dvije legice udaju pa da se malo ufuram prije mojih svatova
-Dragi mi treba dobiti bolji posao
-poslije Uskrsa kreće dijeljenje pozivnica i najozbiljnije pripreme za svatove
-trebali bi useliti u kuću prije svatova
-16.06 NAJVAŽNIJI DAN U MOM ŽIVOTU
-poslije ovog datuma ni ne razmišljam što bi moglo biti,a ni ne zanima me....
Trenutno smo i Dragi i ja na godišnjem do 16.01 pa smo 24h zajedno i maštamo i stalno negdje letimo i uživamo.
Kad se vratim u kolotečinu bit ću češća i s postovima i sa komentarima...
Pozdrav!