Ako TRČIŠ za ljubavlju – ZAKASNITI ĆEŠ, ako CILJAŠ ljubav - PROMAŠITI ĆEŠ, ako PLANIRAŠ ljubav- IZVISITI ĆEŠ, a ako ništa NE OČEKUJEŠ - ZALJUBITI ĆEŠ SE...
Za mene je sreća
nad ravnicom dragom šarena duga,
i ispružena čvrsta ruka, prijatelja, druga.
Za mene je sreća
mir hrastove šume, njene draži,
riječ lijepa, ljudska, ne laži.
Za mene je sreća
puna zlatnoga žita vreća,
zdravlje prijatelja i njegova sreća.
Za mene je sreća
tambure vesele mio glas,
prijateljski duh što spaja nas.
Za mene je sreća
kad znam da sam s vama, ne sam,
i toplim suncem obilan dan.
Za mene je sreća
miris dragog rodnoga juga,
što mi vi nudite - vaš sam zahvalni sluga!
I.Š.Baća, 7. veljače 2008.
20.10.2008., ponedjeljak
Izdali me svi, pa onda čak i ti!!!!
I nebo je ponekad tužno, kao i ja
A treba mu tek malo sunca, treba za dobar dan
Tako ja, nikoga, osim tebe, netrebam
Tebi od Boga, pripadam
Izdali me, izdali svi
Izdali me, al' nemoj ti
Izdali me, izdali svi
Samo nemoj, samo nemoj ti
Ljubavi
Znam mnogima je život igra, čaroban san
K'o tepih od šarenih laži sav izakan
Zato ja, nikoga, osim tebe, netrebam
Tebi od Boga, pripadam
Zato ja, nikoga, osim tebe, netrebam
Tebi od Boga, pripadam
Dragi prijatelji, drugovi i drugarice, čitači i nečitači, blogeri i blogerice te Bezveznjakoviću....
U dubokoj boli, teška i ranjena srca, javljam vam tužnu vijest, da me je pred sami rođendan moja draga i voljena Annika- IZDALA!
Jednostavno... Baicla ga je previsoko i prejako..... Nisam ga mogla uhvatiti... možda bi ga uhvatila Blanka Vlašić, ali moja Annika je zaboravila da sam ja obična mala slavonka... metar i žilet... nšta više...
A toliko sam se trudila i baš sam ga željela...Imala sam točno razvijenu i dugo proučavanu metodu i način hvatanja buketa! Buket nemožeš uhvatiti ako stojiš sa strane, pa čak ni kada se dogovoriš sa mladom ("hvala" mr.pharm. "hvala"!!! Vratit ću ti to jednoga dana... oću oću... više nemoš ni rođenoj sestri ni kolegici vjerovati.. ccccc...) buket možeš uhvatiti samo i kisključivo samo kada stojiš točno iza mlade!!! Prvi red, laktarenje bez imalo milosti, čupanje i sve ostalo je jako potrebno!!! Prati pokrete rukom i reagiraj na vrijeme! Aha... moš si misliti Moja Annika ga je zafrknula kao da će vreću cementa baciti!! Joj, da si bar ostala na onom prvom mjestu gdje si stala i da ti nije onaj što je vikao na mikrofon rekao da se pomakneš nazad!!! U tom slučaju bi na jačinu bacanja bilo šanse.. ovako... Pa da je barem ostao Forgy u ruci kada ga je uhvatila, ali joj ispadne... pa ga pokupi dijete... Pa Annikice, kako da djetetu kosu počupam i glavu razbijem... Forgy bi to mogla napraviti bez imalo problema i grižnje savijesti koje nemam, ali djevojčici.... Eeeeeeee... Bol ostaje i boooooooli i booooli....
Ma mogla sam se i misliti da će biti tako, sve je od ranoga jutra krenulo krivo!
Došla sam u Osijek bez ičega... Glavni poklon za Anniku i njezinog dragog mi je pobijegao svega nekoliko dana prije! Sramota! Ljudima sam obećala poklon i baš su se veselili maloj, slatkoj, razigranoj Pupsy, kada ona utekne pred samo vjenčanje... Nisam imala šta za obući u svatove i to sam morala kupiti na dan vjenčanja... Bile su dvije opcije- da ipem sa novim krpicama ili kao carevo novo ruho!
Dok smo se rastrčale po gradu i pokupovale sve što nam treba iscuri nam vrijeme i vidimo da smo na knap s vremenom za vlak.
Dolazimo do Forgynog stana, trpamo kao dva manijaka sve u kofer, trčimo van... Nakon trećine puta prema kolodvoru proleti mi kroz glavu čarobno mijesto gdje je Forgy "sakrila" čestitku da ju netko nebi maznuo dok nas nema! U trenutku pomislim da joj ni nekažem, da samo odemo i da joj sutra dofuramo poklon ali ne... Samo mi izleti iz usta - Forgy, čestitka!
Žena je samo lagano uzela kofer i rekla- trči nazad!
Ok, ja trčim po kovertu a ti piči prema kolodvoru!
Vratim se do stana, skoro razbijem prozor cimerici, uzimam kovertu i trčim, trčim, trčim... skoro pa su ljudi na ulici počeli vikati -run Kiki, run!!!!
Dotrčim do kružnog toka i zovem Forgy da provijerim točan put, iznenađuje me kako je mala brza i kako ju još nisam stigla...
Ja:Forgy jel na kružnom pravo?
F:Ma na kojem kružnom?
J: Pa na kružnom toku? Jel idem pravo?
F:Pa ti nisi normalna, šta me nisi pokupila?
J: PA gdje si ti?
F: pa ušla si u krivu ulicu!!!!!
I tako se agonija nastavlja, ja ostajem bez daha, vraćam se nazad po Forgy i stižemo na kolodvor 10 min prekasno!
Gledam ja taxi i pravimo plan da idemo sa taxijem...
Odemo vidjeti kada imamo bus i sve još zakomliciramo, jer bus neprolazi kroz Annikino mjesto već malo dalje pa je mali bratanac morao doći po nas!
Ok, stigle smo, noge mi štrepe i mokra sam sva od znoja, vani vjetar puše ali ok! Nedam se ja tako lako!
Također, tu je bila i činjenica da sam ja zahvaljujući jednoj jako "dobroj, brižnoj i osijećajnoj" osobi koja me jako "voli" pod antibioticima! Hm... očajnički pokušaj i kemijanje kako popiti terapiju ali i nazdraviti mladencima...
Sorry mr.pharm., ali popila sam dvije cuge tokom večeri... Ubila me tuga pa sam ja morala malo ubiti jetru!
Uglavnom, oblačimo se u nove krpice i idemo udati Annikicu!
Moja draga Forgy ispred crkve kaže mladoženji- skini te naočale, i čovjek ju posluša! Usred vjenčanja počne me štipati i vikati a- a gdje su mu naočale? Kako će pročitati zavjet? I onda ja kao pravi vjernik usred crkve njoj- daj stara zajebi, pa čovijek bi ih sam tražio da mu trebaju!!!
I jeste, tražio ih je ali ja to nisam vidjela!
Pokušavamo dozvati malog bracu jer su kod njega ili nekoga s njegovim imenom! Naočale nađene, zavijeti pročitani i Annika nam je udana!!!!
A šta ću.. ja sam uvijek srceprapajuće u takvim situacijama.....
Uh... bilo je to jedno jako lijepo i veselo vjenčanje... Kao veliki ljubitelj cipelica moram pohvaliti Annikicu na izboru prekrasnih cipelica za nakon ponoći!
Naravno, da sada ovo nebi ispalo jako ružno, sve je bilo prekrasno! I vjenčanica i haljina i mladoženja i mlada i sala i ja.... ali, žalosno je to što nisam uhvatila buket, jer u tom slučaju bilo bi SAVRŠENO! Ali, eto, moram biti realna i priznati si- savršenstvo nepostoji!!!!
Hvala na zamjenskom buketu, on mi ostaje kao utješna nagrada i uspomena na taj svečani događaj.... a bol u duši... ma proći će..... valjda..... nadam se....
Još jedna rana je otvorena.... i čekam Forgyne svatove.... možda će zacijeliti.... ali prije svatova ću je morati naučiti kako se baca!!!
A ovo je za tebe Annikica, ovako se baca!!!
A ovo ti je za kaznu.... I ima da odslušaš do kraja!!! JASNO????
Ma pusa ljubavi moja! Stvarno ti od srca tebi i tvom dragmo mužiću želim puuuuuno, puno, puno sreće, zdravlja, ljubavi, vesele i zdrave diječice i diplome!!!!
Volite se i budite mi sretni i veseli do kraja života!!!
Voli vas vaša Mima!!!
Pusa
S obzirom na to da smo imale malih ludih želja što se izbora tiče i što smo zagnjavile ljude sa nekim stvarima... Sada ti poklanjam izbor by Forgy, Kuma G. te mi!!!!
