Ožujak 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Siječanj 2011 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Rujan 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (3) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (3) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (2) Travanj 2007 (4) Ožujak 2007 (4) Veljača 2007 (3) Siječanj 2007 (4) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (3) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (5) Kolovoz 2006 (5) Srpanj 2006 (5) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (8) Travanj 2006 (8) Ožujak 2006 (8) Veljača 2006 (7) Siječanj 2006 (10) Dnevnik.hr |
04.01.2007.
Vratih se... preporođena...
Zaista je ovo putovanje bilo ludo. U svakom smislu te riječi! I prije nego krenem dalje - želim vam svima lijepu, veselu i sretnu Novu....
Točno u ponoć 31.12. slavili smo ne samo ulazak u Novu godinu, nego i njihov ulazak u EU. Jedini pokazatelj da ta zemlja ulazi u EU bio je, na zgradi u centru grada, smješten pano s digitalnim pokazateljem broja dana koji je svakog dana odbrojavao koliko im još preostaje do tog "svečanog" trenutka. I samo to! Ni po čemu drugom ne može se skužiti da oni ulaze u EU. I sami bugari ne mogu tome vjerovati, a za Lijepu našu misle da smo mi već odavno u Europskoj Uniji. Toliko o njihovom poznavanju svjetskih zbivanja! Glavno gradsko prijevozno sredstvo je taksi. Trolejbusi, tramvaji i autobusi su toliko rijetki da ih se ne isplati niti čekati, a taksi je toliko jeftin da je svima dostupan. U prometu, bugari su prilično mirni... rijetko se začuje da vozači živčano trube, ili da uopće trube... meni je to prvo zapalo u oko, jer ja sam njihov alter ego što se vožnje tiče. Nema gužve po cestama, niti nekog blesiranja i jurnjave... pohvalno što se prometa tiče... Prosječna plaća im je 200, 250 eur-a, a mirovina oko 50 eur-a. Nama je tamo sve bilo jeftino. Za 50, 60 kuna u restoranima dobiješ bogatu i obilnu porciju hrane, od predjela, preko glavnog jela do deserta. Imaju bogatu ponudu vina i rakije, a s obzirom na cijene, nismo se štedili u ispijanju i jednog i drugog. Nepristojno je odbiti kad ti već nude, zar ne? Nisam ljubitelj rakije, ali ova bugarska mi je baš fino klizila...:)))) Kako smo na ovo putovanje otišli u agencijskom aranžmanu, imali smo par organiziranih izleta, a među ostalim imali smo i organiziranu tradicionalnu bugarsku večeru, s bugarskim specijalitetima, od kojih je glavna šopska salata (na komadiće narezano razno povće posuto naribanim sirom - mmmmm nešto fantastično). Osim te salate koja im se uvijek služi kao predjelo, glavna jela su im gotovo uvijek ili svinjetina (češće) ili piletina. Rijetko što drugo dolazi u obzir. No, hranu spremaju jako, jako, jaaaaaako ukusno... za prste polizat'... Večer je bila popračena i živom glazbom (iliti po naši - cajkama) i njihovim tradicionalnim bugarskim folklorom – što je bilo jako dojmljivo. Prvi dojam o toj zemlji koji čovjek stekne prilikom samog prelaska granice je – katastrofalan: prljavština, smeće, jad i bijeda... No, kako smo se polako primicali glavnom gradu tako su i naši dojmovi bili sve pozitivniji. Cijela zemlja, osim glavnog grada (koji je stvarno prekrasan), zaista je jadna. Porušena, neizgrađena, nenaseljena... Kao da je prije deset godina tamo bio rat i da otada ništa nisu obnovili. Ono što mi je još zapalo za oko je manjak ulične rasvjete, čak i u samom centru grada. Malo je zastrašujuće noću hodati onim mračnim ulicama, pogotovo znajući da je tamo džeparenje gotovo glavno zanimanje! Povratak doma će nam svima posebno ostati u pamćenju. Taman kad smo se spakirali i pokrcali torbe u bus, jednom su tipu ukrali torbicu s putovnicom i ostalim dokumentima. Polazak nam se zbog toga odužio, jer smo morali čekati 4, 5 sati kako bi policija napravila svoj posao. Da ne duljim previše, kad je istraga provedena i kad smo se napokon poveselili da krećemo doma, nismo još niti izašli iz grada, stao nam je bus. I ni naprijed ni nazad. Ni lijevo ni desno. Popravak smo čekali nekoliko sati vani na hladnoći, da bi onda, napokon, ali u zaostatku od sveukupno 9 sati, prozebli i izvan sebe krenuli put prema doma s "pokrpanim" busom, za kojeg, nakon takvog na-vrat-na-nos popravljanja, nije bilo uopće garancije da će uopće uspjeti doći do Zagreba. Da ne zaboravim reći i to, da je agencija preko koje smo krenuli na ovo putovanje, kako bi nam se odužila za sva sra*a koja su se izdogađala pri povratku, darovala cijelom busu bespalatan put u Veneciju u veljači... :)))) Previše je toga o čemu bih mogla sada pisati, o toj zemlji, glavnom gradu, o njihovim običajima, preko njihove kulture, povijesti, pa sve do detalja da bugari za "da" klimaju glavom onako kako mi to radimo za "ne" i obrnuto, pa si sad zamislite raznih situacija i nerazumjevanja između nas i njih, naročito u restoranima i trgovinama... :)))) No, premalo je mjesta za sve to opisati... a uostalom, pravi se doživljaj neke zemlje može steći jedino posjetom toj zemlji. Za Bugarsku mogu reći da nije skupo, a neprocjenjivo je! Evo i par slikica, tek toliko da začinim tekst... … i njihova glavna zaštitnica - 12:37 - Komentari (26) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off
|