Marketing
Vratih se... preporođena...
Zaista je ovo putovanje bilo ludo. U svakom smislu te riječi! I prije nego krenem dalje - želim vam svima lijepu, veselu i sretnu Novu....
Točno u ponoć 31.12. slavili smo ne samo ulazak u Novu godinu, nego i njihov ulazak u EU. Jedini pokazatelj da ta zemlja ulazi u EU bio je, na zgradi u centru grada, smješten pano s digitalnim pokazateljem broja dana koji je svakog dana odbrojavao koliko im još preostaje do tog "svečanog" trenutka. I samo to! Ni po čemu drugom ne može se skužiti da oni ulaze u EU. I sami bugari ne mogu tome vjerovati, a za Lijepu našu misle da smo mi već odavno u Europskoj Uniji. Toliko o njihovom poznavanju svjetskih zbivanja!
Glavno gradsko prijevozno sredstvo je taksi. Trolejbusi, tramvaji i autobusi su toliko rijetki da ih se ne isplati niti čekati, a taksi je toliko jeftin da je svima dostupan. U prometu, bugari su prilično mirni... rijetko se začuje da vozači živčano trube, ili da uopće trube... meni je to prvo zapalo u oko, jer ja sam njihov alter ego što se vožnje tiče. Nema gužve po cestama, niti nekog blesiranja i jurnjave... pohvalno što se prometa tiče...
Prosječna plaća im je 200, 250 eur-a, a mirovina oko 50 eur-a. Nama je tamo sve bilo jeftino. Za 50, 60 kuna u restoranima dobiješ bogatu i obilnu porciju hrane, od predjela, preko glavnog jela do deserta. Imaju bogatu ponudu vina i rakije, a s obzirom na cijene, nismo se štedili u ispijanju i jednog i drugog. Nepristojno je odbiti kad ti već nude, zar ne? Nisam ljubitelj rakije, ali ova bugarska mi je baš fino klizila...:))))
Kako smo na ovo putovanje otišli u agencijskom aranžmanu, imali smo par organiziranih izleta, a među ostalim imali smo i organiziranu tradicionalnu bugarsku večeru, s bugarskim specijalitetima, od kojih je glavna šopska salata (na komadiće narezano razno povće posuto naribanim sirom - mmmmm nešto fantastično). Osim te salate koja im se uvijek služi kao predjelo, glavna jela su im gotovo uvijek ili svinjetina (češće) ili piletina. Rijetko što drugo dolazi u obzir. No, hranu spremaju jako, jako, jaaaaaako ukusno... za prste polizat'... Večer je bila popračena i živom glazbom (iliti po naši - cajkama) i njihovim tradicionalnim bugarskim folklorom – što je bilo jako dojmljivo.
Prvi dojam o toj zemlji koji čovjek stekne prilikom samog prelaska granice je – katastrofalan: prljavština, smeće, jad i bijeda... No, kako smo se polako primicali glavnom gradu tako su i naši dojmovi bili sve pozitivniji. Cijela zemlja, osim glavnog grada (koji je stvarno prekrasan), zaista je jadna. Porušena, neizgrađena, nenaseljena... Kao da je prije deset godina tamo bio rat i da otada ništa nisu obnovili. Ono što mi je još zapalo za oko je manjak ulične rasvjete, čak i u samom centru grada. Malo je zastrašujuće noću hodati onim mračnim ulicama, pogotovo znajući da je tamo džeparenje gotovo glavno zanimanje!
Povratak doma će nam svima posebno ostati u pamćenju. Taman kad smo se spakirali i pokrcali torbe u bus, jednom su tipu ukrali torbicu s putovnicom i ostalim dokumentima. Polazak nam se zbog toga odužio, jer smo morali čekati 4, 5 sati kako bi policija napravila svoj posao. Da ne duljim previše, kad je istraga provedena i kad smo se napokon poveselili da krećemo doma, nismo još niti izašli iz grada, stao nam je bus. I ni naprijed ni nazad. Ni lijevo ni desno. Popravak smo čekali nekoliko sati vani na hladnoći, da bi onda, napokon, ali u zaostatku od sveukupno 9 sati, prozebli i izvan sebe krenuli put prema doma s "pokrpanim" busom, za kojeg, nakon takvog na-vrat-na-nos popravljanja, nije bilo uopće garancije da će uopće uspjeti doći do Zagreba.
Da ne zaboravim reći i to, da je agencija preko koje smo krenuli na ovo putovanje, kako bi nam se odužila za sva sra*a koja su se izdogađala pri povratku, darovala cijelom busu bespalatan put u Veneciju u veljači... :))))
Previše je toga o čemu bih mogla sada pisati, o toj zemlji, glavnom gradu, o njihovim običajima, preko njihove kulture, povijesti, pa sve do detalja da bugari za "da" klimaju glavom onako kako mi to radimo za "ne" i obrnuto, pa si sad zamislite raznih situacija i nerazumjevanja između nas i njih, naročito u restoranima i trgovinama... :)))) No, premalo je mjesta za sve to opisati... a uostalom, pravi se doživljaj neke zemlje može steći jedino posjetom toj zemlji.
Za Bugarsku mogu reći da nije skupo, a neprocjenjivo je!
Evo i par slikica, tek toliko da začinim tekst...
… i njihova glavna zaštitnica
Post je objavljen 04.01.2007. u 12:37 sati.