subota, 28.04.2007.

I wish I was a little kid again...

Eto i mene s novim postom... ovaj put valjda nešto dužim...

Kod mene nis posebno novo, ovaj tjedan sam provela više vremena za knjigom nego cijeli svoj život do sada... Sama sebe sam začudila...

Malo razmišljah... (za promjenu) o tome kako nas često razočaraju neki ljudi, i onda mi o tom pišemo, ili smo ljuti, tužni, povučeni... Zaljubljujemo se i onda smo u oblacima... Ili što je često slučaj ponašamo se kao da je to nešto loše i onda zbog toga radimo svašta, stalno smo potišteni etc. U svakom slučaju puno više filozofiramo... Od nekih najjednostavnijih stvari koje su tu samo zato da budu tu, a ne da mi razmišljamo zašto i kako, jednostavno se dese, i kad se dese znamo i kako i zašto... Ili to nam nije tolko no važno... Evo i ja opet počela filozofirati...

A kad smo bili djeca kad bi nas netko i povrijedio, kad bi se na nekog naljutili, nismo od toga pravili neku veliku dramu, nešto filozofirali, nego bi jednostavno bili ljuti... Kad nam se netko sviđao to je bilo više smiješno za vidjeti nego išta drugo... Nije tu bilo nekog posebnog razmišljanja, neke filozofije... Jednostavno nam je na pameti bila igra, i ništa puno više... Nema briga, nikakvih, ni pravih ni onih koje si sada sami stvaramo... Nadam se da kužite što pokušavam reći...

Još ku temu sam imala da vam filozofiram ali sam ju izgubila... Ah, nea veze... Drugi put...

Idem sad... Pusa velika svima i oću puuuunooooooo komentara!!!!

Vaša Kate(y)!

srijeda, 18.04.2007.

Evo mene opet...

Surprise, surprise! Kate piše post dva dana za redom... :) U manje od 24 sata... Čuda se dešavaju...

Eto nekak me puklo da pišem...

Danas mi je rekla Tena da je definitivno da idemo u Gardaland... A meni je svejedno, gdjegod išla, bit će zabavno...

Ljudi po uzoru na mnoge druge ja napravih svoju čajanku... Pa izvolite da ju ispunite KLIKNITE OVDJE i puno srece..

Ova pjesma mi je sad tak nekako super... pogotovo ovi dijelovi koje sam citirala... Meni su u pjesmi jako bitan dio riječi... Da ih mogu usporedit sa svojim životom, ili nečijim, ili su jednostavno lijepe... Pa vi dokučite što od toga su ove riječi...

Eto ljudi ja vas sad idem komentirati i ponosna sam na sebe zbog dva posta dva dana za redom... Zato slijedeci sigurno nece bit tako skoro... I zapamtite ocu puno puuuuuuunooooooo komentara!

Pusa velika svima!!!!!!!!! Drž'te mi se!

Vaša Kate(y)!

utorak, 17.04.2007.

Always confusing the thoughts in my head... so I can't trust myself anymore...

Helou helou...

Kak ste mi ljudi? Evo i ja se sjetila napisat novi post... Sam vam falila? :) LoL A kome bi dosadna Kate falila...

Sto ima novo u njenom životu? Pa eto niš zanimljivo... Bila je na natjecanju u Osijeku koje za nas kadetkinje nije prošlo najbolje... Al na svu sreću juniorkama je bilo puno bolje... :) Naše juniorke prvakinje države, a prvo i drugo mjesto je isto naše pojedinačno... LoL

Išli u petak, vratili se u ponedjeljak, tj u noći sa nedjelje na ponedjeljak, al budući da smo došli kasno bili smo oslobođeni škole, i ja spavala do pola 1 kad me probudila sestra vrativši se iz škole... lol

U nedjelju je bilo najbolje, zabavno... Smočili smo se do kože, a kako o tom drugom prilikom, ako mi se pude dalo...

Ne znam jesam li zaljubljena... I tu je kvaka... Ah, well... Valjda budem uskoro saznala...

Škola onak... Ide... Razred se prolazi, to je bitno... A i upisat cu se valjda u neku malo pristojniju školu...

Inace u zivotu ide, krenulo... Polako, al ima vremena... :)

Neam vam baš insipiracije za neš dubokoumno tu napisati... Cak ni da filozofiram gluposti... Neki drugi put... :)

Ajde želim puno puuuuuuuuunoooooooooo komentara... Ulijenili ste se malo... Malo puno... Buđenje!

Pusach svima vama koji me vjerno čitate i nadam se da ćete i dalje! A čitam i ja vas i budem i dalje bez brige... samo počesto ne komentiram jer neam vremena al budem com ihvatim vremena... LoL...

Vaša (najdraža ) Kate(y)!

nedjelja, 08.04.2007.

SRETAN USKRS!

Evo ljudi na brzinu svima vama sretan Uskrs! To je za sad sve od mene a uskoro cu editirat post da bude malo duži...

Napokon i taj edit...

Neam bas inspiracije lately... :S Ne znam o čemu da vam pišem...

Eto kod mene baš nema puno novog, u petak idem u Osijek do nedjelje, na državno iz streljaštva! Can't wait! Al zato imam još jedno natjecanje u srijedu, tj. sutra...

Inače niš novo, praznike koristim najbolje što mogu, vani najviše što mogu, i baš sam happy! Ima dosta razloga, sve neke sitnice koje onda mene na kraju čine vrlo sretnom!

Nes lately slusam Avril cesto... Nemam pojma zasto... LoL

Ljudi ja neam pojma o čemu pisat, sve omiljene teme, iliti Ljubav, zaljubljenost, prijateljstvo, sve sam i ispucala...

Iako sam u zadnje vrijeme opet malo razmišljala o prijateljima i otkrila puno toga, poput recimo toga kako vecina mojih prijatelja nisu mi pravi prijatelji... I da su jako rijetki oni koji jesu... I puno znače... Ali takvi već imaju nekog, neko društvo u koje spadaju, a ja u tom društvu nisam... Dunno where I belong... Ima cura s kojima provodim glavninu svojeg vremena... Ali unatoč tome one isto imaju neko svoje društvo a ja nikad nisam niti ću biti njima poput tog društva...

Ljudi su dvolični... Skoro svi... Iz dana u dan iznova nailazim na neugodna iznenađenja... Neki ljudi me vrlo neugodno iznenađuju, neki iznova iz dana u dan, pa se i počinjem pitati je li stvarno to meni tako dobra prijateljica... I znam ja te osobe mogu biti i jako ugodne za pričati, ali samo ako se poklope svi čimbenici, a to je sve rijeđe u zadnje vrijeme...

Jedina osoba s kojom mi se u ovom trenutku da biti vani otisla je u Split... Jedina s kojom se ne bojim da cu ispast budala, da cu sutit ko zalivena, jednostavno u drustvu vecine osoba se ne osjećam ugodno a ni sama ne znam zasto... U velikoj grupi ljudi mi je ok, jer tamo mogu sutiti i nitko nece skuziti, a mogu se i zabavit i opustiti, ali pricat s nekim jedan na jedan meni je dosta komplicirano jer ja vise ne znam sto da kazem... Nastane neugodna tisina a ja mrzim tisine u takvim trenucima...

Vise ne znam ni sta pisem totalno sam nekako... Ni sama ne znam... Cudno... Jednostavno pisem prvo sto mi padne na pamet a kad kasnije to idem citat ponekad pomislim "Kako sam to lijepo srocila..." a ponekad pomislim "WTF?! Sto sam time mislila?"... Drugi je slucaj cesci... No vi me nadam se unatoc tome citate i meni je drago... :)

Pusa velika svima redom i nikog nisam zaboravila bez brige! Držite mi se!!!!!!

Vaša Kate(y)!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.