nedjelja, 21.09.2008.

Life is good =)

Eto ljudi da se i ja malo javim... bio bi red.

Naime neki od vas možda znaju (pravite se da ste znali) da je mom blogu za 2 dana 2. rođendan... E sad, ja sam prelijena pa cu ovaj post tome posvetiti... Sretan rođendan mom blogu!

Ove dve godine izdešavalo se svašta, i dosta toga sam podijelila s vama, iako malo prečesto u takvim šiframa da su ljudi bježali glavom bez obzira. Puno ljudi sam upoznala upravo zbog ovog bloga, i iako je bilo puno loših trenutaka bilo bi mi puno gore da ga nisam počela pisat.

Statistike neću pisati, jer su sve gore i gore, a moji komentari i čitanost skoro je došla na isto kao kad sam počela pisati. Svaka čast onima koji još imaju snage čitati me, full mi je drago da još ima takvih... =)

Da sam ovaj post pisala prije 2-3 dana kad sam namjeravala, puno bi drugačije zvučao nego sad, sve zato jer neki ljudi imaju pravi tajming (ili krivi) da kažu pravu stvar (ili krivu). Ali iz prijašnjih iskustava pouka je naučena, i takvim se stvarima nesmije olako vjerovati.

Osim toga u petak mi je bilo super u kinu. Gledala sam Putovanje u središte Zemlje, i svi kažu da je prosječan, dječji film ali meni je bio sasvim ok, dapače crkavala sam od smijeha (tko zna šta su mi stavili u ono narančasto što je imalo okus po fanti (unatoč tome što sam ja rekla coca cola)). I ekipa je bila super, mislim koliko može bit, grlo me naravno bolilo poslije toga... A neke žene u busu su nas gledale ko da smo najgori huligani, ja klara i butko. Ah, šta ćete... Ta današnja mladež, nije to što je nekad bilo... xD

Skužila sam kako imam neke full dobre prijatelje kojih prije nisam bila svjesna i sad mi je jako drago. Shvatila sam da imam super ekipu na Frami i na streljaštvu, i da bi se s njima trebala više družit. I ove godine ću počet, definitivno.

I neki ljudi polako se vraćaju, barem se tako čini, od neki dan, iz nekog nepoznatog razloga. I iako čisto sumnjam da ce se to stvarno desit i da nije samo privremeno kao prošli put, dum spiro, spero.

Inače, još sam jedan film gledala prošlu subotu, Mamma mia. Predobar film. I super su mi pjesme, meni se još od prije sviđa abba. I inače volim se i sama izražavat kroz stihove, a tu je to bilo tako savršeno napravljeno, meni je film bio predobar. I opet bi ga išla gledat. Možda i hoću.

Idem sad jer sam se lagano raspisala. Laku noć!

Yours always,
Kate the Happy =)

ponedjeljak, 01.09.2008.

Vraćamo se, punom brzinom, u svakodnevicu školskog života...

Dakle evo mene opet, skoro 2 mjeseca nakon prošlog posta.

Moram reći da sam ljeto provela odlično, bila sam na Pagu, pa u Slatinama na Čiovu kod najbolje frendice, i onda s njom u Rijeku. Ljeto je išlo uobičajeno sve dok nisam otišla u Slatine i onda 12 dana nisam imala mira... xD

Nakon što je Amy otišla jedan dan nije mi se dalo uopce dizat sa stolice, bila sam umorna i spavalo mi se. Prije toga mi je bilo odlično doduše, iako smo se i ja i ona iscrpile do maksimuma. Mimi je bila sa nama u Slatinama, a tu smo se vidjeli sa svima, bilo slucajno ili namjerno.

Što smo sve radili u Slatinama vrlo je riječito opisano na Anamarijinom blogu... =D=D

U Rijeci smo svaki dan išli van sa starom ekipom i moram reći da nam je super bilo, šteta što se dešava samo kad nam netko poput Amy dođe u posjet. xD

Još sam do jednog pametnog zaključka došla: Amy je poput Huna, a tko shvati razumjet će.

Trenutno mi se neda previše pisati. Prvi dan škole protekao je onoliko dobro koliko školski dan uopće može proteći. U smjeni sam sa ekonomskom i full mi je drago, a za ostale škole baš da me je briga, pa i nije. Sa GAM nikako nemogu biti u smjeni. Jedino mi je žao što nisam sa elektrotehničkom i s Matkom u smjeni, ali smatram da je to ipak u neku ruku donjelo više boljeg nego lošijeg. Pa tko shvati razumjet će.

Neznam koliko ljudi uopće još čita ovaj blog ali nadam se da ih ima. A i ja ću nastojat ovih dana, dok se još situacija ne zahukta, vama malo iskomentirat postove. Ne držite me za riječ, doduše, neznam koliko ću lijena biti u trenutku kada za to dođe vrijeme. Tko prizna, pola mu se prašta, ne?

U svakom slučaju mislim da ću vas sad pozdraviti.

Yours still,
Kate the Fool

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.