subota, 25.11.2006.

Komentar

Ljudi, danas sam naišla neki blog, thgey.blog.hr. Uglavnom, neki anti-TH blog. Primjetili ste i sami da uopće ne spominjem TH, jer me ne zarezuju, ne slušam ih i ne volim, pa šta da onda pišem o njima, anti njih ili za njih. Pa eto tako mi ide na živce i kad neko piše protiv njih, navodim iste razloge kao što sam rekla i za blog protiv Tene, iako ja nisam te razloge to navela, nego na dotičnom blogu. Tvorcu sam onog prvog spomenutog bloga ostavila komentar, poduži, i sad ću ga tu prenjet u cjelosti bez ikakvih izmjena.

petak, 24.11.2006.

Napokon!

Evo, ljudi moji, kao što možete primjetiti, ponovo sam vratila svoj blog u kakvo-takvo normalno stanje... bar više ne pokazuje bijelu stranicu kad otvorim blog... Sve osim dizajna je ono što sam imala prije, davno, i trebat će mi dosta vremena da to stavim u prvotno stanje, ali tako je kako je, i što se mora nije teško... Doduše, postovi i komentari napisani prije 19.11. (ja mislim) mogu se vidjeti na justateenager.arhiva.blog.hr, a oni napisani poslije mogu se vidjeti ovdje, točnije na justateenager.blog.hr. Drago mi je da sam i ovo uspjela srediti jer stvarno nisam željela prestati pisati ovaj blog... A već sam pomalo bila i odustala... ali eto, sve se riješilo! Sad mi samo dajte vremena da sve riješim i da bude kako treba, a valjda ću za 3-4 dana i to riješiti... Pa niš onda, čujemo se...

Još da napomenem samo brzo... sutra pucam prvo kolo školske lige... Valjda će bit dobro... Wish me luck!

Ljubim vas i pozdravi do slijedećeg puta!!!! Drž'te se!!

Kate(y)

srijeda, 22.11.2006.

Škola

Danas smo pisali neki mali ispitić iz biologije. Ja sam jučer Ani rekla da je ispit slijedeći tjedan i sivma sam ostalima tako rekla (koji su me pitali), jer sam tako i mislila. Kad je ispalo da je ispit danas, Ana me optužila da sam joj namjerno rekla da je slijedeći tjedan jer oću da dobije jedan. Ja sam se na nju izderala jer ne znam šta ću drugo, kako da ta cura shvati da se svijet ne vrti oko nje i da NITKO NIŠTA NE SPLETKARI jer STVARNO IMAMO PAMETNIJEG POSLA! I voljela bih da to već jedanput shvati jer mi pomalo počinje ići na živce to što se tako ponaša... Ja to ne mogu podnjet! Ali joj je danas rođendan... Najgore je to što se ja toga neću ni sjećat sutra i sve će bit super jer ja nažalost nisam i nemrem bit zlopamtilo... a u ovakvim slučajevima je to stvarno nažalost, koliko god se činila dobra osobina... Eto, ispucala sam se.

Ljubim vas i pozdravi do slijedećeg puta!!!! Drž'te se!

Kate

petak, 17.11.2006.

Quotes...

srijeda, 15.11.2006.

Vidjet ćemo i abeceda

Možda naslov malo glupo zvuči... i čudno... Ali eto, to su dva posta u jednom da ih ne razdvajam...

E, i odma na početku, kao što ste vjerojatno primjetili, imam novi dizajn, napravila mi ga je Amy! Puno joj hvala, jako mi se sviđa!

Dakle prvo, što je bilo danas u školi... Kad smo došli u školu Marija je držala neki snop papirića (sve ih je podijelila prije početka prvog sata). Na svakom papiriću je bila stranica mog bloga... i to je okolo dijelila. Dijelila je uglavnom curama iz našeg razreda, nasreću. Ali dva je papirića podijelila i cekavcima, točnije Teni i Matiji... Dobro, lako za Tenu, ona neće nikom reć, ali Matija bi mogao cijelom razredu reć. (ali je još vjerojatnije da će zaboravit, kao obično) A vidjet ćemo koliko će ljudi doć na blog, i onda vidit da li mijenjam stranicu bloga ili ne. Nadam se da neću morat jer ovu stranicu već zna dosta ljudi, ali ako do toga dođe, pobrinut ću se ja da samo određeni ljudi saznaju novu adresu. Ne smeta meni da drugi ljudi saznaju za moj blog, dapače, ali ovisi ko su ti drugi ljudi...

Ah, well...

Dakle, abeceda...

Većinom su imena, a gdje nema imena, tamo su pojmovi.

A - Ana i Amy - jednostavno nerazdvojne, dosta utječu jedna na drugu, meni bivše najbolje prijateljice.

B - Božić - Stiže nam uskoro! I naravno, moji bekavci/bekavice!!

C - hmmm... cekavci - kompliciran razred...

Č - čalogija - ne pitajte što je to...

Ć - En i Hr

D - we'll leave this one empty...

Đ - đurđica - cvijet

DŽ - džepovi - uvijek puni sveg i svačeg, smeća i korisnog...

E - hmmm... Eugen - jedan sedmaš, moglo bi se reći sladak, al ono, niš posebno... i još sedmaš... a stavljam ga jer sam nedavno doznala ko je taj, a dosta sam čula o njemu unazad godinu dana otprilike.

F - a neki od vas već znaju šta ću stavit... Ferlin - Robert Ferlin, radijski i televizijski voditelj... samo što mi ovdje mislimo na njegovog sina, sedmaša u našoj školi.

G - Green Day - THE BEST!

H - Here Without You - najdraža mi pjesma, od 3 Doors Down.

I - Ivan - znam ih puno, a jedan od njih ide u moj razred i dobar mi je frend.

J - Jenn

K - Kate i Kravata - ne pitaj tko ni zašto...

L - Luna;) - sve piše sa strane.

Lj - ljubav - naravno, tko neće to stavit?

M - Matea i Marina - osobe kojima vjerujem najviše na svijetu
- Mihaela - moja seka!

N - Nika - dosta dobra prijateljica, iako se (nažalost) ne družimo previše.

Nj - Hr i En

O - oooooo... Olivia

P - roditelji, Pavao i Paula.

R - Romano i... (staviti ili ne staviti...?) ah, well, Rebecco :p

S - subota - najdraži dan u tjednu

Š - škola - dosadna i zanimljiva...

T - Tea - nešto sam više s njom u zadnje vrijeme nego prije...

U - unique... posebno...

V - Vanja i Veronika - osoba koju volim ko mlađeg brata i moja sestra!

Z - nemam pojma...

Ž - Hr i En

E, pa to bi bilo to od mene. Ljubim vas i pozdravi do slijedećeg puta!!! Drž'te se!

Kate

ponedjeljak, 13.11.2006.

Friendship and love...

Evo moje malo čudno objašnjenje pravog prijateljstva... ili nekih pravih prijatelja...

Mogu ti reći sve
A od tebe dobiti razumjevanje
Toliko ti vjerujem,
Evo i pjesmu posvećujem,
A sve jer mi tvoje prijateljstvo toliko znači...

HVALA!

Mislila sam o tebi svašta (i lošeg), priznajem,
A nisam te poznavala.
Reći ti moram, sad kad te znam
Imam u tebe puno povjerenja,
Nema toga što ti ne bih rekla.
Ako ti se ikako mogu odužiti, reci...

E sad dosta o prijateljstvu...

Iako si pomalo glup i umišljen...

Malo i dosadan koji put...
Iako me ne šljiviš ni pol posto...
Samo ti vjerojatno ne znaš...
Stvarno si presladak...

You make me smile...
Oddly enough, you often make my day...
Unique, cute and real blonde...

...(in hair, brain, heart and soul, as we would say...)

Ljubim vas i pozdravi do slijedećeg puta!!! Drž'te se!

Kate

subota, 11.11.2006.

Kryptonite

Nedavno sam ponovo riješavala neki lanac sreće, koji sam prvi put riješavala još... davno... I dakle, neko pitanje bilo sad da stavim jedno ime, i ja stavila Tetkicu, malo kasnije da stavim neku pjesmu, i ja stavila Kryptonite (dobro, to je dost skraćena verzija). Kasnije vidjela da bi Kryptonite trebo opisivat moj odnos s Tetkicom. A ja kažem, istina. Pogotovo ovi stihovi: "You stumbled in and bumped your head,
If not for me then you'd be dead
I'll get you up and put you back on solid ground".
Kad smo mi Tetkicu prvi put upoznali, on nije imao ni samopouzdanja previše. Bio je sav zbunjen. I dobar. I kad smo dan kasnije prvi put izašli s njegovim prijateljima, ali bez njega, oni su počeli pričat kako je on tetkica, i razne druge slične stvari. A kad sam moju prijateljicu koja ide s njim u školu pitala o njemu, ona je rekla isto da je on prava tetkica. Kasnije smo se i mi u to uvjerili. Nakon nekog vremena druženja s nama, on je valjda povratio samopouzdanje, po mom mišljenju malo previše, više se uzoholio i umislio. Ja nakon dva tjedna više u njemu nisam mogla prepoznat onu osobu koju sam ja upoznala dva tjedna ranije, i moram priznat da mi se onaj prvi više sviđao, koliko god je bio zbunjen i smotan i... tetkica... Jer on je ostao tetkica, ali je uz to bio i umišljen. On se je jednoj curi iz našeg društva sviđao, i to je skužio, i vjerojatno je upravo to razlog što se on TOLIKO uzoholio. Obilo mu se u glavu. Vjerujte da je. Trebalo mu je samopouzdanja, dosta samopouzdanja, i bome je dobio samopouzdanja, previše. (opet se ponavljam) Dobio je što je tražio, i nas više nije čuo (vidio je). Spasili smo ga od totalne propasti, ali mislim da smo mu nakon toga više zla nego dobra uzrokovali, nažalost. Ja mislim najviše kad smo prekinuli svaki kontakt s njim. Kad smo mi s njim ponovo počeli kolko-tolko razgovarat (vratili se na razinu pozdravljanja na ulici), tek smo onda shvatili koliko se promjenio (bar ja). Tužno je sve to... A da njegovi "prijatelji" još nisu promjenili mišljenje o njemu pokazuje to što se ispod "Tetkica" napisanog pred tjedan dana u parku ispred njegove zgrade, u pijesku, dan kasnije pojavilo i "Da!". A žao mi ga je. A šta ćeš. (bome se ponavljam... Nadam se ne previše!)

Ljubim vas i pozdrazi do slijedećeg puta!!! Drž'te se!

Kate(y)

petak, 10.11.2006.

Prijateljstvo

Ah, prijateljstvo. Još jedna komplicirana stvar. (ja neš često pišem o kompliciranim stvarima lately) Nikad ne znaš ko su ti pravi prijatelji, a ko ne. Možeš samo vjerovati. Ja sam mislila da imam puno pravih prijatelja. Mislila sam da se u u bolnici to potvrdilo. Većina cura iz mog razreda me posjetila. A bilo ih je i koje nisu bile iz mog razreda. Ja sam bila full dirnuta, i bilo mi je užasno drago. Ali tamo negdje krajem rujna, početkom listopada, krug mojih najboljih prijateljica (a imala sam ih, ajmo reć, dosta) počeo raspadati. (e tada sam fakat izgnjavila jednu prijateljicu preko skypea, tih par dana...) Neko vrijeme sam non-stop izlazila s tri cure van, i nas 4 smo si bile full dobre, ali onda su dvije od nas otišle na jednu stranu, a druge dvije na drugu. Ove jedne dvije i ona treća, meni sad najbolja prijateljica, uopće više nisu u kontaktu, dok ja još pokušavam s njima biti u kakvom-takvom prijateljskom odnosu. Ali ja ne mogu imati dobru volju i nastaviti biti dobra s njima, ako s druge strane non-stop dobivam negativan odgovor. Malo pričamo i super smo si, a onda njih dve počnu nešto srat (nemrem se drukčije izrazit) kako ja non-stop nešto spletkarim s još dvije cure protiv njih (kao da su jedine na svijetu i svijet se vrti oko njih). A onda fakat izgubim volju za sve. Ima još prijatelica koje su me dosta razočarale, a od nekih sam se jednostavno udaljila, bez nekog posebnog razloga. S druge strane, sa nekima sam se zbližila i bolja sam s njima nego prije. Ali imam dvije prijateljice kojima bih stvarno sve, ali sve rekla. A sa jednom od njih se čak i ne družim onako full, jednostavno imam osjećaj da joj mogu vjerovat i taj me osjećaj još nikad do sad nije iznevjerio. Druga ne ide sa mnom u razred, ali smo često vani zajedno i nadam se da i ona meni dosta toga kaže. Vjerojatno će osobe na koje se ovo odnosi shvatit o kome se radi ako slučajno budu ovo čitale.

Sa nikim nisam u svađi i svi su mi prijatelji/prijateljice, samo neki malo manje dragi, a neki draži. Bilo zbog smisla za humor (može i sarkastičnost), ili pak jer mislim da su pravi prijatelji, ili zbog nečeg trećeg, ali nikog, nikog ne mrzim, i nema te osobe koju ja baš ne podnosim (iako je osoba pored koje sad sjedim najbliđe tome (post sam pisala djelom u školi)). A to je jaaaaaako teško, vjerujte mi, da ja nekog mrzim. Nadam se da se ne ponavljam previše...

Martina me molila da ju spomenem pa ju eto spominjem i puuuuno ju pozdravljam!!!

Vas sve ostale ljubim i puno pozdravljam do slijedećeg puta!!!!

Kate(y)

četvrtak, 09.11.2006.

Danas u školi

Danas sam bila dežurna. Prilično dosadno. Kao što je primjetio jedan dečko iz C razreda kad je prošao pored moje kabine. Ali najgore je što nije samo to primjetio. Ja sam nešto šaruckala na bilježnici, neki grafit bezveze, ali je na njemu pisalo nešto ne baš tolko bezveze. Bila sam se ustala da zatvorim vrata koja je neki klinac ostavio otvorena, pa je bilo hladno. On je baš prolazio, pogledao u papir, nasmijao se i pitao "Dosadno, ha?" Ali 100% je vidio šta je pisalo, slova su bila preko 5 redova. Ajde, nije baš ni to toliko strašno.

Već sam pomislila da stvarno nemam sreće. Da baš na dan kad sam dežurna 4.C neće ić van. Na sreću, samo su malo kasnije izašli. Mislim da me čak i Vanja pozdravio kad je ulazio u 8 u školu, a i da mi je odzdravio kad sam ga pozdravila kad je išao na veliki odmor. Vanja mi je jako drag, stvarno ne znam zašto, jer fakat nije zaslužio, ali je. Ko brat mi je, kako god se on prema meni ponašao (braća se počesto tako i ponašaju). Tip će me izludit, ali šta ja mogu kad mi je drag (ko braco).

Zadnja 2 sata (5. i 6.) smo trebali imat blok-sat matišu. 5. sat smo pisali ispit, pa sam ja morala nać zamjenu i ić pisat. 6. je sat svih pustio. Onda se većina cura sjatila u kabinu za dežurnog, profesori, domari i ostali kao da nisu primjećivali. Prije su samo otišli po neku macu (ja to nisam znala). Kad su se vratili, ja sam se raznježila. Maca je bila skroz mala i premedena! Držali smo ju u kabini i skrivali od profesora. Smrdila je po benzinu jer se zavukla negdje, valjda ispod haube, ali je bila tako cakana. Kad su prošle profesorice iz biologije i kemije, mi smo im pokazali macu. Bile su full blage i nisu niš rekle o tome kako ne smijemo životinje u školu, nego su čak podjelile par savjeta kako se o njoj treba brinut (naravno). Nakon toga nismo više skrivale mačića. Čak smo i časnu pokušale nagovorit da dozvoli da bude u vjeronaučnoj učionici tih 45 min, za vrijeme našeg vjeronauka, ali . Onda ju je Ale pričuvala dok smo mi bili na vjeronauku. Svi smo se izmjenjivali za ić "na WC", neki su bili i po 3-4 puta. Nekako nisu baš imali povjerenja u Aleksandru... Ja sam bila oprat ruke, i sa sapunom (čudo da ga je bilo), ali su i dalje smrdile na benzin. Nakon vjeronauka smo išli doma. Mačkica je trebala ić kod Matee. Oko 5 su me Matea, Nika i Ale zvale da jave da Matea ne može uzet macu. Čak su meni ponudile da ju uzmem na jedan dan, ali ja imam psa, a i teta, koja živi vrata do, ima još jednog. Prema tome...



E, pa ljudi, kako bi Ana rekla "Sorryte" na dugom postu. Ljubim vas i puno pozdrava!!!

Kate(y)

srijeda, 08.11.2006.

Psovke, cekavci, razočaranja, iznenađenja, etc.

Dakle, psovke. Jako je malo ljudi koje nikad nisam čula da prostače. A takve bi ljude cijenila. Ja ne prostačim jer ne mogu, jednostavno mi je to tako u krvi. I na to sam ponosna. Doduše, sestra(e) mi prostači(e), roditelji (jako rijetko), a i šira rodbina. I to je jednostavno ne volim. Ne volim čuti da ljudi prostače. Nije mi baš doduše ni predrago čuti da se ljudi u mojoj blizini ustručavaju psovat. Doduše, bolje igdje nego nigdje, ali to ne pravi baš neku razliku, jer će ta osoba opet prostačit, čula ju ja ili ne. To bi ukratko bilo moje mišljenje o psovkama i ljudima koji psuju (prostače).

Cekavci. Ah, cekavci. Kompliciran razred. Vrlo kompliciran. Ima jako dragih ljudi, za koje ja znam da su jako dragi. Ima ih za koje mislim da su umišljeni. Ima onih o kojima uopće nemam mišljenje. Ima ih koje baš i ne volim, a tek sam neki dan skužila da ih uopće ne poznam, nego su to samo moje predasude temeljene na izgledu. Ima slatkih, i to se mora priznat... Ima ih za koje sam mislila da su sa svima super, kako im je život skroz OK, a i tu sam se nažalost prevarila. Za neke od ovih spoznaja mogu "kriviti" blog.hr, još preciznije, što je ironično, tipa koji preko bloga vrijeđa jednu curu koju bi mogla nazvat prijateljicom. I stvarno mi nije drago.

Eh, pa ljudi moji, to je ukratko ono što sam ja htjela ispričat.

Ljubim vas i pozdrav do slijedećeg puta! Drž'te se!

Kate

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.