1. zagrebački brass festival

Iako bi bilo logičnije da I. piše ovaj post, mali je u gužvi pa ću ja obavijestiti svekoliko pučanstvo što je dlakavija polovica Života u dvoje organizirala, a manje dlakavija polovica zdušno pripomogla zubo Dakle, I. je kao predsjednik udruge Busina organizirao prvi brass festival u Hrvata yesyes Mali s viška energije i poslom da ti suza iz oka kane domislio se da pozove renomirane umjetnike koji pušu, što Hrvata što stranaca (strance nam predstavljaju Francuska i Japan) i da svi oni skupa i pojedinačno muziciraju, drže seminare, govore si međusobno kak se face... wink
Neću opisivati muke križove po pitanju organizacije i traženja sponzora. Što reći?! Nije to Dara Bubamara, Ceca ili Severina pa da se driješi kesa i bacaju pare šakimice. Ipak su to ljudi koji su školovani muzičari pa nek izvole odje..i iz naših krajeva. Na kraju je, uz puno entuzijazma i kojekakvog krpanja, stigao i taj dan!!
Večeras je svečano otvorenje u 19.30 u Muzeju za umjetnost i obrt. Nastupaju Sotaro Fukaishi na eufoniju i Mariko Ono na klaviru, a zatim Busina Brass kvintet kiss
U utorak puhački kvintet Simply Brass i XL kvartet tuba. Koncert počinje u 20 sati. U srijedu je svečano zatvaranje u 20 sati. Nastupaju Jacques Mauger na trombonu uz pratnju Mariko Ono na klaviru.
Moram priznati da su me stranci oduševili. Simpatični, profesionalni, zabavni, ne kompliciraju bez veze, jedu sve njamisretan Muzički baš nisam potkožena da mogu i taj aspekt suvereno prokomentirati. Što reći, meni zvuče odlično, a svi koji su znatiželjni mogu se došetati jedan od ova 3 dana, ili čak i sva 3 wink da poslušaju kako to zvuči kad se po prvi put puše na zagrebačkom brass festivalu wink wink

26.10.2009. u 14:48 | 6 Komentara | Print | # | ^

Marelice, susjedi i apstraktni pojmovi

Danas su me spopale suhe marelice. S police u dioni. I da, sada sam posve uvjerena da i nežive stvari imaju volju. Ovim mojim marelicama se, bit će, ćefnulo prošetati iz dućana. A možda im ni susjed nije odgovarao. Možda je prženi lješnjak u vrećici zapravo najobičnije đubre. Nešto tipa onog para iz Jutarnjeg koji se svake večeri ševi sve u šesnaest pa sada zgroženi i nenaspavani susjedi pravdu traže od boga, policije i novina. Osobno mislim da je nekoliko sati vrištanja malo pjesničke slobode od strane susjeda ili novinara koji je napisao članak, ali bože moj, mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima, a ja nisam izuzetak belj Na kraju se zapitam tko je tu u pravu i dolazim do žalosne spoznaje da bi moje mišljenje ovisilo o trenutnom raspoloženju. Recimo da sam danas sklona lagano se nasmiješiti i reći, ma hajde, pa ljudi uživaju, a susjedi sa svojim malim životima, malim strastima i malom djecom su samo jalna stvorenja koja povremeno jebu u ograničenom vremenu i ograničenom intervalu decibela jer eto, piše u ženskim časopisima da i u braku mora biti seksa i da je to zdravo, a bome i određena minutaža aktivnosti te vrste može ubiti koji gram sala. Onda se sjetim sebe jučer i mislim da bi bila prva koja glupim konjinama zove policiju, možebiti i kuca na vrata vidno iznervirana.
Istina je uvijek jedna i ista, samo je ćošak iz koje je gledam uvijek drugačiji yes S tom mudrom, M. off

14.10.2009. u 15:57 | 6 Komentara | Print | # | ^

75 days until Christmas :-)

Slušam božićne pjesme yesyes Preuranjeno definitivno, ali nekako mi je dan za to, a ionako sam uvijek bila ispred svog vremena wink Zapravo bi bilo lijepo da sam danas mogla ostati doma. Danas mi je jedan od onih dana kad se na jedvite jade dignem iz kreveta, samo se obučem i operem zube, šminkam u autu i trepćem u nadi da ću se razbuditi do posla, svjesna činjenice da će mi se, čim dođem na posao, opet početi spavati. Sada se već nesvjesno koristim mukotrpno stečenim znanjem da na takav dan treba izbjegavati maskaru ukoliko ne želim ostati bez oka rofl
Zima me lagano zela, milo gledam u radijatore na poslu zahvalna bogu i svemiru na toplini. Lagano se već ufuravam u ideju kako ću se baciti u krevet kad dođem doma, malo baciti oko na Milesa uz neku laganu mjuzu i....zaspati snom pravednika sretan: Bing Crosby se slaže sa mnom. And...the perfect mood is here yes

Idem još malo biti korisna. Kupiti kolegici s posla čokoladu za rođendan. Nazvati mamu da joj kažem nešto lijepo. Zbilja se osjećam božićno kiss

Merry merry everyone

12.10.2009. u 11:21 | 4 Komentara | Print | # | ^

Imam ratni plan

Vrijeme je zbilja brutalno. Da li je to zbog činjenice da sam navršila 30, nakakvo mikroskopsko propadanje koje se taložilo od 18-te i sada kumulativno došlo na naplatu, bedaste misli koje me vrebaju u mraku...nemam pojma. Ne osjećam se baš najbolje. Pomalo smrznuto u vremenu. Stvari se dešavaju ali reakcija izostaje. Možda je to neka posve nova vrsta stresa, možda samo tupilo i dosada, ali jedno znam. Moram se hitno iskopati iz toga. Najlakše mi se čini biti autodestruktivan, i vjerujem da ću u jednom trenutku probati i s tim jer ni na tom polju nisam poptuna neznalica a bome niti neloša belj, ali za sada me drži da napravim ratni plan. Oduvijek sam imala izvanredne planove, a gdje ćeš boljeg vremena nego da si na pola puta do mirovine napravim novi ratni plan. Kada gledam unazad, moji ratni planovi nisu bili ništa manje kompliciraniju od, primjerice, iskrcavanja u normandiji rofl Za početak razmišljam da se bacim na neki fizički posao. Nema glupih primisli kad radiš fizikalu. Obzirom da promjena posla do kraja ove godine nije u planu, odlučila sam renovirati stan yes yes Barem onoliko koliko mi financije i vlastita snaga dozvoljavaju. Recimo, nisam dugo krečila. Bilo bi idealno kad bi mi mali dao da razbijam i zidove. Čak sam i to probala, i izuzev gutanja veće količine prašine, razbijanje zaprava mami osmijeh na lice yes A zapravo bi i voljela vidjeti što se još može napraviti iz nečega za što podsvjesno smatraš da je nepromjenjivo. Zapravo, to bi se moglo odnositi i na neke druge stvari, ne samo na stan. Nakon što se dobro ubijem poslom, konačno odlučim o svojoj novoj karijeri. Strah me da to neće biti izbor između stomatologije i kliničkih ispitivanja. Pokušati realizirati neke svoje dječje želje koje postanu neprimjerene kad prestaneš biti dijete. Ukrasti još jedan put tablu iz tramvaja i pronaći svoju šesticu i staviti je na zid u dnevnu sobu belj yes
Odlučujem da ću se prestati bojati i pokušati opet! I da, zaželila sam se lignji nakon 4 fuckin godine!!! Njih ću napraviti u srijedu i subotu! Otići na Sljeme nakon dugo vremena. Pobacati pola stvari iz ormara...A danas ću reći dobroj prijateljici da mi ide na kurac više da uvijek moramo sjediti vani (prije u dijelu za pušače) da bi ona mogla pušiti. Hoću sjediti za promjenu u nepušakom dijelu solidnog birca sa dobrom kavom a još boljom muzikom!
Samo neka više prođe i tih pola sata da se mogu pokupiti iz ureda...stvari od ovog tjedna sjedaju na svoje mjesto. Ili ću im ja, tako mi sunca i mjeseca, istim onim maljem kojim budem razbijala zidove napraviti mjesto u svom tridesetogodišnjem životu!

21.09.2009. u 15:13 | 3 Komentara | Print | # | ^

Fuck you very much!

Nije da nikad ne kažem ništa prosto, ali ovo je naslov pjesme od Lily Allen. S naslovom se apsolutno slažem, mada kod mene nema veze s frajerom. Ali jednostavno sam ljuta i bijesna na cijeli svijet!!! I nesretna. I sva sreća da je 5 pa idem doma.

30.06.2009. u 16:07 | 8 Komentara | Print | # | ^

Na jugu je toplo, a mi u dugim rukavima i jaknama

Danas je dobar dan za napisati blog. Osjećam se donekle korisno jer sam napisala dva seminara i uz malo sreće ću idući tjedan rješiti 3 ispita. Sutra idem dogovoriti treći seminar i polako imam osjećaj da privodim kraju svoj magisterij. Više mi se zbilja ne da to zavlačiti, a i nekako bi voljela okončati to do kraja godine. Recimo da želim u novu godinu ući neopterećena nepotrebnim stvarima. mislim da ćemo i I. i ja imati pametniju, zabavniju i ljepšu zanimaciju od nove godine yesyes yesyes yes

Danas sam malo u nekom svom svijetu, daleko od posla. Odbrojavam do svog malog godišnjeg i smišljam kako da mi ne propadne godišnji u 7 mjesecu, ali što dalje, to mi se više čini da će propasti, ali danas me čak niti to ne frustrira jer sam sva nekako u laganini filmu, Sve će se valjda nekako rješiti. Veći mi je problem kako ću ovako metiljava dočekati 5 sati. Već sada mi se spava. Čak mislim da ću početi pisati još jedan seminar pa da do kraja mjeseca rješem još jedan ispit. A nekako mi se sminar o migrenama baš i uklapa u današnji glupavi dan bang

Malo ću prozujati po blogovima od ekipe, jer zbilja nismo dugo bili da vidim što se dešava u blogosferi zubo

Sanjivi pogled i uzdah uz bye umjesto kisi kisija wink

04.06.2009. u 12:45 | 4 Komentara | Print | # | ^

Back to black

Nismo dugo pisali. Razlog? I. je naprosto lijen i ne da mu se pisati wink a M. je otvorila profil na fejsu belj I koliko god govorila da je to jedna od onih gluposti pod čiji utjecaj nikako neću pasti, eto mene kako sam olako zviznula pod "loš" utjecaj.
Gledam ekipu s kojom sam odrastala, fotke nejake dječice (koja su sva od reda prekrasna. kako to da su svi moji poznati rodili tako prekrasnu djecu? baš niti jedno da ne možeš reći da nije prelijepo i preslatko, a ja sam, fala bogu, vidjela i ružnjikave djece. mi smo zbilja neka dobra generacija) i svaki dan trčkaram sa Davidom u pet society-ju. Dakle, i službeno sam pukla ko' kokica. Na poslu je još uvijek dosadnjikavo, s tom razlikom da sam sad i službeno klinički motritelj na jednoj studiji. Dobila sam neki mali certifikat za položeni ispit, a kad kažem mali, zbilja mislim mali jer je došao na nekom čudnom minijaturnom komadu papira i ja sam isprva mislila da se šale obzirom da je to ipak međunarodni certifikat, a onda sam vidjela još jedan, malo ružniji ali na dostojanstvenijoj veličini papira i zaključila da očigledno ne možeš imati sve. Uostalom kao i sve drugo u životu.
Danas ću se probati oduprijeti lošem raspoloženju koje me opsjeda od ranog jutra, a zbilja nemam pojma zašto mi je danas sve crnije nego inače. Čak slušam i glupavu Amy Winehouse. Možda me hvata pms, što zapravo i nije dobra vijest. I dok pokušavam prebaciti misli na večeru u tajlandskom restoranu na koju idem večeras i star trek u kino koji slijedi poslije, shvaćam da je moj pokušaj bijedan i odustajem. Završiti ću pisanje ovog posta da ne bi natrkeljala još kakve gluposti.

Do boljeg raspoloženja...bye

07.05.2009. u 12:18 | 4 Komentara | Print | # | ^

Postuskršnji post

Sretan Uskrs svima s malo zakašnjenja, ali obzirom da sam ja i danas reciklirala uskršnju menzu čini mi se kao ne tako veliki gaf čestitati blagdan 3 dana kasnije.
Moram priznati da je ove godine bilo vrlo veselo. Bili smo kod moje bake i djeda u Runovićima, i naravno da je cijelo selo vidjelo zeta yeszubo rofl Mali je farbao jaja, ložio vatru, rezao pršut i točio vino kao veliki wink Svi su zaključili da je muž i pol zubo Čak se jednu večer i malo zapio pa smo umirali od smijeha na krevetu što je, fala bogu, dokumentirano.
Kad dođem doma nabaciti ću i slike sa modrog i Crvenog jezera. Lijepo nas je vrijeme poslužilo za vikend tako da smo zbilja uživali u izletu.
Imotski je priča za sebe. Imala sam osjećaj da se za Uskrs slilo dolje svakojakog življa, što gastarbajterskog, što raseljenika iz Zagreba i Osijeka, uglavnom djeca "slavne" generacije koja je 60-70ih otišla trbuhom za kruhom ili potražiti bolji, akademski ili naprosto novi život. Proći autom kroz grad prijepodne bila je greška koju posve sigurno nećemo više ponoviti. I dok sam se ja onako plavokosa i plavooka odskakala, I. se uklopio savršeno. Čak je uspio proizvesti neku svoju specifičnu verziju zagrebačko-imotskog slenga. Naprosto neodoljivo, pogotovo kad krene pričati sa prodavačicama cool
I pojela sam jedan od najboljih sladoleda u životu. Odlučila sam da je novi favorit zelena jabuka njami

Ozirom da dugo nismo ništa pisali, bolje da se ne raspišem previše. Zna to naškoditi zubo zubo rofl rofl

15.04.2009. u 15:31 | 2 Komentara | Print | # | ^

Opet kiša, kriza, NATO

Dragi naši,

opet smo se ulijenili s pisanjem, pa je vrijeme da vam se i ja javim. Inače od M. zadnjeg posta nije se mnogo promijenilo: došlo nam je proljeće, iako ovaj cijeli tjedan ni p od proljeća pa su nam svi dani sivi, a kiša nesnosno pada. puknucu
U zadnje vrijeme se od silnog uvjeravanja da nema krize od strane Vlade, došlo do toga da se sada radi o pitanju života i smrti i radnih mjesta. Odlučih se okrenuti ovoj temi, jer me izravno pogađa kao djelatnika u javnim službama financiranima od strane države. Eto doživjeli smo i taj trenutak da je vlada smanjila dužnosnicima plaće, pa sada mora linearno i svima ostalima također - budimo svi solidarni, zar ne? Ipak nije isto nekome s 15-20000 kuna uzeti 10%, kao i nekome tko ima 5000. Da ne kažem koliko ima onih koji imaju silne povlastice, privilegije i ostala prava koja se već godinama ne diraju.
Danas su nas u kazalištu na skupu radnika (koliko god to socijalistički zvučalo) izvijestili o tome da je donesen zakon koji nam snižuje osnovicu za 6% i vraća je na razinu iz 2008. I sad će se navodno uštedjeti tih 1,4mlrd kuna koje će spasiti državu i radna mjesta. Pri tome zaboravljaju napomenuti da se iz naših plaća izdvajaju i silni doprinosi koji se vraćaju u proračun, pa od te svote ostaje samo negdje oko 800 mil. kuna.
Al ajde, nek im bude, ako će mojih 300 kuna spasiti ovu državu, eto im. Samo, imam nekako dojam da banka neće spustiti ratu kredita za 6%, energenti i hrana neće pojeftiniti za 6%...namcor
Nema veze, bitno da smo i mi ušli u NATO. Dapače, protiv toga nemam apsolutno ništa protiv - ipak mislim da to može samo biti korisno za našu sigurnost. Već 7. travnja je velika proslava u HNK - za takvu pizdariju ipak se ima novaca.party

No da cijeli post ne bude toliko pesimističan, ipak se treba veseliti najavljenom lijepom vremenu za vikend. Svakako preporučam da napravite nekakav izlet u prirodu i odmorite se od napornih vijesti kojima nas svakodnevno bombardiraju. Ja sam siguran da mi hoćemo.yes
Do novog posta svima lijepi pozdrav.
mah
I.

02.04.2009. u 17:28 | 5 Komentara | Print | # | ^

Kiša, dijeta, EU

Malo mi splašnjava raspoloženje. A baš sam jutros, usprkos kiši, odlučila prkositi svima i svemu.
Osjećam se živahno, namčarasto, haljinasto i štiklasto rolleyes
Ponedjeljak je klasični dan za kukanje što se mora na posao, ali meni je nakon prošlotjednog "prisilnog" odmora baš bio gušt probuditi se sa spoznajom da idem raditi. Na poslu me dočekalo brdo mailova, nešto hitnog i bitnog, ali sve u svemu, još uvijek sam u fazi laganini obzirom da sam rookie yes
Snašli su me planovi za ovaj tjedan, s njima i odluka da krenem na dijetu. Ali sam pametno odlučila da ću si sama kreirati jelovnik. Živo me zanima kako će to ispasti. Naravno, tko preživi pričati će smokin

Čitala malo danas na netu kako CIA predviđa da će se EU raspasti do 2020 godine. Iako baš i nemam neku želju da uđemo u EU, pogotovo ne pod svaku cijenu, svejedno mi se čini poprilično depresivna pretpostavka da će se raspasti. I nekako imam feeling da Ameri razjedine i razjebu, a onda fino nude protekciju (koliko sam skužila samo zapadnih i katoličkih zemalja, istok i pravoslavci su tu isključeni). A mi ćemo valjda biti u Novoj Europi.
U trenutnom duhu dobrosusjedskih odnosa sa Slovenijom, valjda i možda su realne opcije belj

Što reći na to?! Da li bi nam bilo bolje u EU, hoće li se isti taj savez nepovratno raspasti kada konačno 2020 Hrvatska bude primljena zubo, nešto treće?! Ili nešto sasvim deseto?!

Odlazim razviti fotke sa takvim zbrkanim mislima nut

09.03.2009. u 14:14 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (18)
Veljača 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Time & opis bloga



svakodnevni život, male misli, neke naše želje...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr

Dragi blogovi

Tata od formata
Don't let me go!
Bezazlena djevojka
Doc B'Stard
Violica
Caiman Verde
Pjesma
Monita
Uštekana Mama
Kalanburdi

Mail

johnyq@net.hr

Dežurni na ICQ
(čak i kad piše busyrofl)
320-353-199

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se