Back to black
Nismo dugo pisali. Razlog? I. je naprosto lijen i ne da mu se pisati 
a M. je otvorila profil na fejsu 
I koliko god govorila da je to jedna od onih gluposti pod čiji utjecaj nikako neću pasti, eto mene kako sam olako zviznula pod "loš" utjecaj.
Gledam ekipu s kojom sam odrastala, fotke nejake dječice (koja su sva od reda prekrasna. kako to da su svi moji poznati rodili tako prekrasnu djecu? baš niti jedno da ne možeš reći da nije prelijepo i preslatko, a ja sam, fala bogu, vidjela i ružnjikave djece. mi smo zbilja neka dobra generacija) i svaki dan trčkaram sa Davidom u pet society-ju. Dakle, i službeno sam pukla ko' kokica. Na poslu je još uvijek dosadnjikavo, s tom razlikom da sam sad i službeno klinički motritelj na jednoj studiji. Dobila sam neki mali certifikat za položeni ispit, a kad kažem mali, zbilja mislim mali jer je došao na nekom čudnom minijaturnom komadu papira i ja sam isprva mislila da se šale obzirom da je to ipak međunarodni certifikat, a onda sam vidjela još jedan, malo ružniji ali na dostojanstvenijoj veličini papira i zaključila da očigledno ne možeš imati sve. Uostalom kao i sve drugo u životu.
Danas ću se probati oduprijeti lošem raspoloženju koje me opsjeda od ranog jutra, a zbilja nemam pojma zašto mi je danas sve crnije nego inače. Čak slušam i glupavu Amy Winehouse. Možda me hvata pms, što zapravo i nije dobra vijest. I dok pokušavam prebaciti misli na večeru u tajlandskom restoranu na koju idem večeras i star trek u kino koji slijedi poslije, shvaćam da je moj pokušaj bijedan i odustajem. Završiti ću pisanje ovog posta da ne bi natrkeljala još kakve gluposti.
Do boljeg raspoloženja...bye
)