ponedjeljak, 22.10.2012.

Povedi me

Mislila sam da će biti lako jednom kada odem iz osnovne. Da je svijet.. drugačiji.
Moram priznati da sam bila površna i tvrdoglava. Nikome nisam vjerovala. Ali sada znam, a i svjesna sam toga da ću sve naučiti preko vlastite boli, jer neću samu sebe uvjeriti dok to sama ne osjetim na svojoj koži.
Razočarali su me ljudi. Ne znam zašto sam mislila da će biti bolji ljudi u srednjoj... imam osjećaj kao da me nitko ne razumije... ne mogu pronaći svoj kalup, niti jedan mi ne pristaje.
Strah me.
Imam jedan život, i osjećam se kao da ga tratim... osjećam se kao višak, zauzimam prostor, živim, ali ne pružam ništa.
Naravno, nitko to ni ne primjećuje. Svo me vide kao nasmijanu, spemnu za šalu. I ja se tako osjećam kada sam među njima... ali to je laž. Ne znaju oni što se događa u mojoj glavi.
Koliko ja sve upijam... koliko ja o svemu razmišljam... koliko sam postala očajna.
Moj izgled, moje ponašanje su moja utvrda. Probijena je samo na jednom mjestu... samo jedna osoba zna kako proći kroz nju... samo jednu osobu puštam u svoje tamne odaje očaja.
Glava me boli od previše misli. Preslaba sam još za svijet, a svejedno me guraju u njegove grube ruke. Više nema povratka. Ili ojačaš... ili te više nema.
- 19:06 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

ponedjeljak, 15.10.2012.

I kad ljubav gubi bitke... ne priznajemo kraj.

Nismo potpuni, nismo cijeli dok stojimo kao jedna osoba. Jedinstveni smo, ali ne možemo postići savršenstvo dok stojimo neispunjeni.
Rupe među prstima su tamo kako bi ih netko popunio svojima. Bol u prsima, onaj osjećaj kad ne možeš disati, ne možeš sam izlječiti. Ne možeš biti potpuno sretan ako si uvijek sam. Sreća se nalazi u toj osobi, u davanju i primanju, u njegovom osmijehu. Sreća je tada kada znaš da više nisi bitan, bitni ste vi. Bitno je što on osjeća, kada je sretan, kada je tužan, u trenutku ti promjeni raspoloženje.
Znaš da nije gotovo, jer te netko drži, čuva na dlanu kao zadnju kap vode u pustinji. Znaš da nikad nećeš biti sam.
Nitko drugi nije bitan, jer znaš da kad te svijet odbaci, kad te bude grizao, tukao, znaš da ćeš naći sklonište u njegovom zagrljaju. Znaš da će te zaštititi od svih oluja svijeta, znaš da će otjerati sve strahove, i da neće otići. Obrisat će suze, pomoći ti da ustaneš, uhvatiti te za ruku, i hodati s tobom.
Zajedno, postajemo savršeni, potpuni. Ljudi nisu stvoreni da budu sami. Ljudi su stvoreni kao polovica magneta koji očajno traga za svojim drugim krajem kako bi ga upotpunio. A onda kada ga nađe, zaljepi se za njega, i ne pušta.
Bez obzira na to koliko ste raštimani, popravit će vas.


- 10:30 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

Designed by: Nlo, hosted by Blog