Marketing
I kad ljubav gubi bitke... ne priznajemo kraj.
Nismo potpuni, nismo cijeli dok stojimo kao jedna osoba. Jedinstveni smo, ali ne možemo postići savršenstvo dok stojimo neispunjeni.
Rupe među prstima su tamo kako bi ih netko popunio svojima. Bol u prsima, onaj osjećaj kad ne možeš disati, ne možeš sam izlječiti. Ne možeš biti potpuno sretan ako si uvijek sam. Sreća se nalazi u toj osobi, u davanju i primanju, u njegovom osmijehu. Sreća je tada kada znaš da više nisi bitan, bitni ste vi. Bitno je što on osjeća, kada je sretan, kada je tužan, u trenutku ti promjeni raspoloženje.
Znaš da nije gotovo, jer te netko drži, čuva na dlanu kao zadnju kap vode u pustinji. Znaš da nikad nećeš biti sam.
Nitko drugi nije bitan, jer znaš da kad te svijet odbaci, kad te bude grizao, tukao, znaš da ćeš naći sklonište u njegovom zagrljaju. Znaš da će te zaštititi od svih oluja svijeta, znaš da će otjerati sve strahove, i da neće otići. Obrisat će suze, pomoći ti da ustaneš, uhvatiti te za ruku, i hodati s tobom.
Zajedno, postajemo savršeni, potpuni. Ljudi nisu stvoreni da budu sami. Ljudi su stvoreni kao polovica magneta koji očajno traga za svojim drugim krajem kako bi ga upotpunio. A onda kada ga nađe, zaljepi se za njega, i ne pušta.
Bez obzira na to koliko ste raštimani, popravit će vas.
Post je objavljen 15.10.2012. u 10:30 sati.