Hrvatska numizmatika

nedjelja, 15.04.2012.

Međunarodni sajam antikviteta i skup kolekcionara u Rijeci (travanj - lipanj 2012.)

Numismatic Fair in Rijeka
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.


Međunarodni sajam antikviteta i skup kolekcionara u organizaciji Hrvatske udruge kolekcionara.

21. travanj 2012. (subota) od 8:00 do 16:00 sati.
16. lipanj 2012. (subota) od 8:00 do 16:00 sati.

Zgrada "Transadrije", Riva Boduli 1, Rijeka


Lokacija:

View Larger Map

Ključne riječi: sajam numizmatike, Hrvatska, Rijeka, 2012.
Keywords: numismatic fair, Croatia, Rijeka, 2012


Procjena numizmatike
Procjena numizmatičke vrijednosti kovanica i novčanica - www.monetalis.hr
Kontakt telefon: +385 (0)95 858 6377; e-mail: info@monetalis.hr

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2012.

Uvod u antičku numizmatiku

Introduction to the Ancient Numismatics
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Još u veoma davna vremena ljudi su vršili razmjenu plodova svoga rada. Arheolozi su dokazali da je razmjene dobara bilo još u kameno doba. Postepeno, pri razmjeni, dolazi do usvajanja neke robe kao ekvivalenta za određivanje vrijednosti svih drugih roba. Tragove ovog "robnog" novca nalazimo u Ilijadi i Odiseji, spjevovima koji su sastavljeni između IX i VII vijeka prije naše ere. U Ilijadi Ahil daje kao nagradu pobjedniku u hrvanju jedan tronožac od bronze koji vrijedi 12 goveda, a pobijeđenom daje poslovima vještu robinju koja vrijedi 4 goveda. Ifidement je za svoju vjerenicu najprije dao 100 goveda, uz obavezu da će, iz svojih stada, dati još 1000 komada koza i ovaca. U Odiseji Laert daje za robinju Eurikliju 20 volova.

Tokom vremena dolazi do zamjene stoke, koja je vršila funkciju "novca" simbolom, goveđim kožama. Daljnjim razvitkom počinju se upotrebljavati razni metali, kao sredstva razmjene. Naravno, ovaj metal u prvo vrijeme upotrebljavan je u neobrađenom stanju i samim tim imao je različite oblike i težinu pa je stoga svaki put njegova težina, odnosno vrijednost, provjeravana mjerenjem. U svojoj daljnjjoj upotrebi metal počinje da se obrađuje u blokove, koji su vrlo često imali formu kože, naravno manjih dimenzija. Ovi komadi metala, pretežno bakra, nazvani "talent" nađeni su na Kritu, Kipru, u kontinentalnoj Grčkoj, Sardiniji. Bakreni talent nađen pri iskopavanju Knososkog dvorca na Kritu (XIV vijek prije n.e.) imao je težinu od 25 kg i vrijedio je koliko jedan bik.

Početkom VII i VI vijeka pnje naše ere nestaju iz upotrebe ovi grubo obrađeni blokovi bakra, ustupivši mjesto kovanom novcu. Da bi metalna pločica postala novac, nije bilo dovoljno samo usaglasiti njenu težinu s jedinicom određenog težinskog sistema, nego je ona postala novac tek onda kada je na svojoj površini dobila oznaku težine, kvalitete. Jedan od glavnih razloga koji je doveo do pojave novca je razvoj sitne trgovine i saobraćajnih veza. Naravno, prijelaz od odlivka metala k kovanom novcu izvršen je preko čitavog niza stupnjeva.

Prvi kovani novac koji bi odgovarao današnjim predstavama i pojmovima, bio je novac koji je kovan u Lidiji od strane kralja Gigesa (685 - 652 g.p.n.e.) iz dinastije Mermnada oko 650. godine p.n.e. Ovaj novac izrađen je od elektruma, prirodne legure srebra i zlata, koji se nalazio u pijesku rijeka Hermas i Paktol. Na ovom novcu otiskivana je predstava lava - heraldičkog simbola prijestolnice Lidije, grada Sarda. Kovanje ovog novca postalo je masovnije tek u vrijeme kralja Aliatesa (610 - 661 g.p.n.e.).

Legura od koje se počeo izrađivati prvi novac, elektrum, nazvana je tako uslijed svoje boje, slične ćilibaru (jantaru). Odnos srebra i zlata u ovoj prirodnoj leguri prema starijim izvorima (Plinije, Isidor Seviljski) bio je 4:1 ili 3:1. U stvari, sadržaj čistog zlata u elektrumu je veoma nepostojan i varira od 69% do 16% i do danas je ostalo nepoznato na koji se način novac s tako nepostojanim sastavom metala mogao koristiti s više ili manje čvrstim kursom.

Tokom kasnijeg kovanja javljaju se i druge predstave kao što su: lav, bik, foka, tuna ili cvijet koji predstavljaju, grb ili amblem pojedinih gradova u kojima je novac kovan. Ovaj prvi novac imao je nepravilan oblik, sličan zrnu boba s približnom težinom od 14 grama.

Jedno od najvažnijih obilježja ovog novca je u pravom smislu riječi bilo u tome što je na njega stavljen žig čime je on dobio u povjerenju, pa umjesto da se prilikom svake upotrebe mjeri, kao ranije, počeo je samo da se broji što je predstavljalo veliku olakšicu pri trgovini.

U drugoj četvrtini VI vijeka prije naše ere dolazi do daljeg razvoja antičkog novčarstva kada Krez (561 - 546 g.p.n.e.) počinje da kuje zlatne "krezide" čija je težina bila 8,17 grama. Tokom kasnijih vremena, naročito u istočnim dijelovima starog svijeta, zlatni novac se kuje više manje redovno.

Inače, što se tiče zlata pa i srebra, svako dodavanje drugih metala, manje vrijednih, nije se primjenjivalo. Sav novac, bio to zlatni ili srebrni, kovao se od veoma čistog metala, zlatni od 98% a srebrni ne manje od 95%. Uporedo sa zlatnim novcem u upotrebi je bio i srebrni koji se u pojedinim slučajevima, kao kada je u pitanju atenska „tetradrahma", može smatrati prvim "međunarodnim novcem" obzirom da je bio veoma rasprostranjen.

Jedan od jeftinijih metala koji je našao široku primjenu u antičkom novčarstvu je i bakar. Istina, u općoj upotrebi kao pomoćni novac, upotrebljavan na lokalnom tržištu. Novac izrađen od ovog metala pojavio se početkom IV vijeka p.n.e. U antičkoj metalurgiji razlikuje se veliki broj raznih legura bakra s drugim metalima od kojih je izrađivan novac pa tako razlikujemo eginski, korintski, deloski i drugi bakar.

Primjena nikla može se konstatirati samo u kovnici grčkih careva Baktrije. Poznat je novac izrađen od legure 78% bakra i 20% nikla careva Evtidema II i Agafokla. Ovaj novac je kovan početkom II vijeka prije n.e. i kako istovremeno postoje i čisto bakreni i srebrni primjerci novca istih careva, danas nije moguće odrediti njihov odnos međusobno.

Željezo u obliku kvadratnih štapića (obolos) upotrebljavalo se kao novac još u najstarije vrijeme i od naziva ovih štapića potiče i naziv kasnije novčane jedinice. U historijskoj epohi željezo se za izradu novca upotrebljava samo sporadično. Poznati su veoma rijetki primjerci novca od ovog metala kovani od strane gradova s Peloponeza-Tegeja, Argosa i Here. Svojim stilom izrade ovaj novac spada u IV vijek p.n.e.

Kalaj i olovo u antičkoj monetnoj tehnici nisu se primjenjivali. Ovi metali upotrebljavali su se samo za izradu tesera koje su služile kao markice za ulazak u pozorište, za dobijanje hrane i kao druga vrsta novčanih surogata.

U antičkoj Grčkoj novac su kovale mnoge male države, gradovi pa i hramovi. Naime, Grčka nije bila jedinstvena država, nego se sastojala od niza nezavisnih gradova-država (polisa). Kada danas govorimo o Grčkoj mi imamo u vidu ne samo kontinentalnu Grčku, nego i gradove koji su se nalazili na obaali Male Azije, mnogobrojnim ostrvima Sredozemnog mora, na Siciliji, Južnoj Italiji i Sjevernoj Africi. U periodu od VII do III vijeka p.n.e. samostalni novac je kovalo oko 1400 gradova i oko 500 vladara. Do ovoga je došlo uslijed toga što se vlastiti novac smatrao znakom samostalnosti. Kao posljedica ovoga u Grčkoj i njenim kolonijama, rasutim po cijelom Mediteranu, u opticaju je bilo dosta različitog novca, ali su samo pojedine vrste imale "međunarodni" karakter, kao npr. Atenski srebrni novac s predstavom Atenine glave na aversu i sovom na reversu. Ovaj tip novca uveden je 556. godine p.n.e. u vrijeme vladavine Perzistratesa.

Već od samih početaka kovanja pojedini gradovi uzimaju određene simbole kao svoje ambleme koji su vrlo često u tijesnoj vezi s njihovim imenom, pa tako srećemo:

• kornjača --- o. Egina
• sova --- g. Atena
• kraba --- g. Agragent
• bik --- g. Sibaris
• amfora --- otoci Eginskog mora

• ruža --- o. Rodos
• grifon --- o. Hios, Teos, g. Abdera
• pčela --- g. Efes
• tuna --- g. Kizik
• foka --- Fokida
• divlji celer --- g. Selinunt
• lav --- g. Milet, Regia, Leontin, Samos, Pantikopej
• pegaz --- g. Korint
• klas --- g. Metapont
• tronožac --- g. Kroton
• štit --- Beotski savez
• grozd --- o. Tenos
• lira --- o. Delos
• list --- g. Kampir na Rodosu
• glava bika --- Fokida
• jabuka --- Melos
• nar --- Sid

Osim mnogobrojnih kovnica, na ovom velikom prostranstvu gdje su postojali grčki gradovi i kolonije, u upotrebi su bili i različiti novčani sistemi. Od njih su najvažniji:

I. Miletski sistem (VII - VI vijek p.n.e.). Osnovna novčana jedinica je stater od 14 grama. Kovane su nominale od 1, 1/2, 1/4, 1/3, 1/6, 1/12, i 1/16 dijelova statera. Ovaj sistem je bio u upotrebi na zapadnoj obali Male Azije.

II. Fokiski sistem (VI - IV vijek p.n.e.). Osnovna novčana vrijednost mu je stater od 16 grama. Kovane su nomina le od 2 i 1 drahme te obol. Najmanja jedinica je bila 1/96 statera. Nakon razaranja Mileta (494. god. p.n.e.) od strane Perzijanaca ovaj sistem se je prestao koristiti.

III. Perzijski sistem (VI - IV vijek p.n.e.). Kod ovog sistema stater (sikl) je imao težinu od 8,4 gr. Kovane su monete od zlata (darik) i srebra (sikl). Težina srebrnog sikla je bila 5,6 gr. Zlatni novac je nazvan po caru Danju I, za čije vladavine je počelo njegovo kovanje.

IV. Eginski sistem (VII - VI vijek p.n.e.). U ovom sistemu stater je imao težinu 12,14 gr. i kovan je od srebra. Sistem je bio u upotrebi na Kikladskim otocima, u sjevernoj i srednjoj Grčkoj, Peloponezu, Megari, Delfima i Olimpu.

V. Eubejski sistem (od VII vijeka p.n.e.). Osnova ovog sistema je bila drahma težine 4,366 grama. Poslije Solonove reforme iz 594. godine p.n.e. kada se u Ateni prešlo s eginskog na eubejski novčano-težinski sistem, odnos vrijednosti u njemu je bio:

• talent (60 mina) = 26196 grama
• mina (100 drahmi) = 436,6 grama
• drahma (6 obola) = 4,366 grama
• obol =0,728 grama
• halk = 0,091 gram

U upotrebi je ovaj sistem i na Siciliji. Poslije stvaranja Atenskog saveza nazvan je saveznim sistemom. Filip Make-donski primjenio je eubejski sistem za kovanje zlatnog novca (stater od 0,6 grama). Aleksandar Makedonski kovao je i zlatni (stater) i srebrni (drahme, tetradrahme) novac u ovom odnosu:

• 1 zlatni stater = 20 srebrnih drahmi = 5 srebrnih tetradrahmi.

VI. Korintski sistem (od VII vijeka p.n.e.) je u stvari eubejski sistem s tim što se stater dijelio na 3 a ne na 2 drahme.

VII. Feničanski sistem. Osnova ovog sistema je bila drahma čija je težina 3,3 - 3,47 grama.

VIII. Rodoski sistem. Kod ovog sistema kovana je drahma s težinom od 15 - 15,5 grama. U upotrebi je bio u Meziji, Joniji, Lidiji, Frigiji, Pergamu, Efesu. Bez obzira u kojem sistemu je kovan zlatni stater, kao osnovna novčana jedinica, on se dijelio na manje dijelove, bilo da su stvarno kovani ili su bili samo obračunska jedinica:

• stater
• hemistater = 1/2 statera
• trite = 1/3 statera
• hekta = 1/6statera
• hemihekta = 1/12 statera
• mishemihekta = 1/24 statera

Mnogo razvijeniji i složeniji sistem nominalna razvio se u onim novčanim sistemima gdje je osnovu činila srebrna drahma:

• 10 drahmi = dekadrahma (ima komemorativni karakter)
• 4 drahme = tetradrahma (veoma rasprostranjena)
• 2 drahme = didrahma (malo upotrebljavana)
• drahma = osnova sistema koja se dijeli na 6 obola
• 5/6 drahme = pentobol (5 obola)
• 2/3 drahme = tetraobol (4 obola)
• 1/2 drahme = triobol ili hemidrahma (3 obola)
• 1/3 drahme = diobol (2 obola)
• 1/4 drahme = trihemiobol (dopunska jedinica 1,5 obola)
• 1/6 drahme = obol, koji se dijeli na manje vrijednosti i to:
• 3/4 obola = trioemorion (1/8 drahme)
• 1/2 obola = hemiobol (1/12 drahme)
• 3/8 obola = trihemitertamorion (1/16 drahme)
• 1/4 obola = tertamorion (1/24 drahme)
• 1/8 obola = hemitertamorion (1/48 drahme)

Sve navedene nominale nisu kovane istovremeno, a ni u istim državama.

Cjelokupna historija kovanja antičkog grčkog novca može se podijeliti na osnovi stilskih i tehničkih karakteristika na nekoliko velikih perioda.

ARHAJSKI PERIOD - (VII - sredina VI vijeka p.n.e.). Novac u ovom periodu često ima nepravilan oblik s legendom samo na jednoj strani, na drugoj strani je "Quadratum incusum". Predstave su vrlo uprošćene i preovladavaju biljni i životinjski elementi. Natpisi su vrlo rijetki i to obično samo po nekoliko slova od imena grada ili države. Ovakav novac je npr. novac Lidije i Egine.

KLASIČNI PERIOD - (od sredine VI - 30-e godine IV vijeka p.n.e.). Tehnika kovanja novca je veoma usavršena i on dobija okrugli oblik. Predstave i tekst su utisnuti na objema stranama. Sama izrada je na veoma visokom umjetničkom nivou, prava mala umjetnička djela. Sreće se veliki broj predstava i motiva iz svih oblasti ljudskog života kao i iz mitova. Za izradu novca upotrebljava se zlato, srebro a krajem ovog perioda u upotrebu ulazi bakar i bronza.

HELENISTIČKI PERIOD - (kraj IV - II vijeka p.n.e.). Novac tokom ovog perioda vrlo često je čankastog oblika. Natpisi su česti i mnogobrojni. Pored imena gradova ili vladara na novac se stavljaju imena, monogrami ili simboli magistara. Pojavljuju se i individualni portreti vladara.

IMPERATORSKI PERIOD - (II vijek p.n.e. - IV vijek naše ere). Ovaj period karakterizira pravilna forma novca. Na aversu se obično nalazi lik imperatora dok je na reversu božanstvo sa svojim atributima, vojne scene, mitološke scene ili arhitektonske predstave. I prikazi i tekst su šablonizirani. Očigledan je veliki pad kako umjetničkog tako i tehničkog nivoa izrade novca.

Proučavanje antičkog grčkog novca daje ogromne mogućnosti za bolje upoznavanje svijeta u kojem je on stvaran. Na njemu se kao u ogledalu oslikava kultura, vjerski i privredni život vremena kada je stvaran. Vrlo često novac ovog perioda je i jedini izvor saznanja kako je izgledala neka građevina ili skulptura koje su nestale tokom vremena. Zahvaljujući novcu do naših dana su stigli i prikazi Pitagore koji sjedi pored globusa kao i Heraklita koji stoji u pozi oratora, što su jedini njihovi prikazi obzirom da do danas nije sačuvana ni jedna njihova skulptura ili portret.

Grčki novac nije važan samo zbog toga što su se na njemu do danas sačuvali prikazi mnogih uništenih umjetničkih djela, nego i zbog toga što je i sam taj novac djelo umjetnika. Pri izradi kalupa za novac učestvovali su mnogi znani i neznani umjetnici toga vremena. Ovo posebno dolazi do izražaja na vrhuncu numizmatičke umjetnosti od 415 - 405. gqdine p.n.e. na novcu kovanom na Siciliji. Gradovi na tom otoku prosto su se takmičili u savršenstvu izrade i prikaza na novcu, a umjetnici koji su ih radili potpisivali su svoja djela, što inače nije slučaj u klasičnoj numizmatici. Tako danas znamo da su u Sirakuzi radili Eumenas, Kimon, Euklidos i Sosion, u Katani, Heraklides, u Naksosu, Prokles a u Agrigentumu Mir.

Proučavajući helensku numizmatiku pomaže nam da dobijemo odgovore ne samo iz političke historije, nego veoma mnogo i iz historije umjetnosti, arhitekture i drugih oblasti djelatnosti ljudi toga vremena.


Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, br. 42, HND, Zagreb, 1990.

Ključne riječi: kovani novac, kovanice, antički novac, Grčka
Keywords: coins, ancient coins, Greece


forum Hrvatska numizmatika
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.

- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 13.04.2012.

Hvarski novac

Coins of Hvar (Faros)
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Sirakuški tiranin Dionizije I (432 - 367 g.p.n.e.) vladar Graeciae Magnae u nastojanju da zavlada čitavim Mediteranom, morao je najprije uspostaviti svoju vlast nad Jadranom. Nakon zauzimanja gotovo cijele zapadne obale Jadrana sve do Adrije na sjeveru, osnivajući tu svoje kolonije mahom u vidu polisa, okreće se prema istočnoj obali. Prvo kolonizira Vis. Vojnom podrškom omogućava da Grci - jonski Parani 385/384, g. p.n.e. osnuju koloniju na mjestu današnjeg Starigrada na Hvaru. Koloniju Grci nazivaju Faros, Paros, Faria ili Fara, a Rimljani Pharia. Iliri, domorodačko stanovništvo, nisu blagonaklono prihvatili nove doseljenike. Stoga su kolonizirani Parani morali odmah utvrditi svoje naselje. Da bi nepoželjne strance protjerali sa svog otoka hvarski Iliri sklapaju savez s priobalskim ilirskim plemenima i velikom flotom malih brodica napadaju novo naselje. Napadnutim i opsjednutim Paranima priskače u pomoć moćna flota sirakuških brodova. Iliri budu hametice potučeni. Od tada se život Parana i čitavog otoka Hvara odvija na način uobičajen u antičko doba. Jonski Parani donose u svoju novu postojbinu mnoge tekovine suvremene civilizacije, koje ondašnje stanovništvo još nije poznavalo. Jedna od tih tekovina, a za nas najinteresantnija jest novac, kao univerzalno mjerilo vrijednosti i posrednik u razmjeni dobara.

U početku života kolonije to je sirakuški novac. No uskoro Farani osnivaju svoju kovnicu i kuju svoj vlastiti novac. To se dogodilo negdje pod konac 1. polovice IV st. p.n.e. Metrološki i ikonografski podražavaju sirakuški novac.

Hvarski novac

Najstariji farski novac: Zeus/koza - manja nominala

Kuju ga od bakra u 2 nominale, koje se razlikuju uglavnom samo po težini. Osnovna nominala teška je u prosjeku 16,36 g. a promjera oko 25 mm. 1/2 nominale teži oko 5,5 g. i promjera je oko 18 mm. Kratko vrijeme kuju i srebrni novac, tzv. laku drahmu, težine oko 2,66 g. (tetrabol). Od njega su poznate 3 emisije. Vrlo je rijedak. Registrirano je svega 8 komada. Na svim monetama je na aversu prikazana lovorvjenčana glava Zeusa, a na reversu koza okrenuta ulijevo ili udesno. Na nekim monetama postoji natpis API N ili češće u skraćenom obliku. Postoje i monete bez natpisa. Opća karakteristika ovog, kao i sveg kasnijeg farskog novca jest veliki raspon u težini jedne te iste nominale.

Oko 335. (334 - 336) g.p.n.e. Faros je kratkotrajno okupiran od viškog dinasta Jonija, koji u Farosu prekiva domaće novce svojim kalupima.

Hvarski novac

Jonij: prekov na farskoj moneti - osnovna, veća nominala

Na aversu je prikazana glava mlađeg muškarca. Prema nekim autorima to je vladarev portret, a prema drugima lik lokalnog mitskog heroja ili pak Herakla, odnosno Hermesa. Na reversu je najčešće prikazan delfin. Oslobodivši se okupacije Farani prekivaju uglavnom sve te prekove ponovo svojim standardnim prikazima.

Nakon smrti Dionizija II 367. g.p.n.e. počinje slabiti moć Sirakuze, što se odražava na politiku i ekonomiju Farana. Sve se više okreću prema istoku, naročito prema Krfu (Korfu).

Krajem IV ili početkom III st. p.n.e. vrše novčanu reformu i monetarnu stopu prilagođuju krfskoj. Osnovna je novčana jedinica težine cea 6,27 g. (hemilitra), koja se dijeli na 1/2 polovicu (trias) težine oko 3,05 g. i 1/4 težine oko 1,77 g. i 1/6 (unca) prosječne težine 1,24 g.

Hvarski novac

Hemilitra - Persefona

Hvarski novac

Trias - Dionizije

Hvarski novac

Unca - Artemida

Na prve dvije vrijednosti na aversu je prikazana glava Persefone, a na druge dvije manje vrijednosti glava Artemide. Na reversu je na svim monetama prikazana koza u lijevo ili u desno te najčešće natpis: A, -A, -A ili sl. Takav se natpis javlja i na svim kasnijim farskim novcima. U ovu grupu, najvjerojatnije, spada i rijetka moneta s prikazom Dionizija na aversu, a grozda na reversu. Ona se kuje do prije 220. g.p.n.e. Demetrije Hvarski zavlada Hvarom 230. g.p.n.e. U početku je saveznik Rima. No kad promijeni stranu Rimljani ga vojnom silom uklone. Potom Faros nastavlja živjeti svojim autonomnim životom.

Godine 219. p.n.e. ponovno prorađuje farska kovnica i počinje s emisijom nove serije moneta. No kvaliteta i vrijednost tog novca je slaba. To opadanje vrijednosti farskog novca počinje već negdje u i polovini III st. p.n.e.

Hvarski novac

Posljednja emisija Farskog novca: muška glava/kantaros

Na aversu je prikazana glava mlađeg muškarca, a na reversu kantaros. Nominale su odgovarale prethodnoj emisiji. Teško ih je razvrstati, jer izgleda da je prometna vrijednost novca više ovisila o njegovoj veličini (promjeru) nego o težini. Tih je novaca i najviše poznato. Kovanjem ovog novca prestaje Farska kovnica prije 168. g. p.n.e. Poslije propasti "Ilirskog kraljevstva" 168. g.p.n.e. jednim dijelom njegova teritorija zavlada dinast Balaj. Pisanih dokumenata o njemu nema. Poznat je samo po svom novcu. Sve što se o njemu do sada zna temelji se na numizmatičkim podacima. Kako je i tih podataka relativno malo sve tvrdnje o njemu spadaju u sferu više ili manje vjerojatnih pretpostavki. Svaki novi nalaz njegova novca može ili obezvrijediti neku od prihvatljivih hipoteza, ili dati veću težinu nekoj od manje vjerojatnih. Istovremeno može biti i argumentom postavljanja neke nove pretpostavke. Na temelju do sada znanih spoznaja može se reći da se radi o lokalnom dinastu, koji je već prije propasti "Ilirskog kraljevstva" prigrabio vlast nad jednim dijelom Hvara. Vjerojatno je već i tada kovao svoj novac u svojoj vlastitoj kovnici, a ne u Farskoj i to prije 168 g.p.n.e. To su mu omogućili Rimljani, kojima je pristupio još prije propasti "Ilirske kraljevine". Mogli bismo ga modernim rječnikom nazvati antičkim kvislingom. Na Hvaru kuje samo bakreni novac najmanje nominale, težine cea 2 g. i to vjerojatno do oko 167. g.p.n.e.

Hvarski novac

Balajev novac kovan na Hvaru

Na aversu je prikazana glava mlađeg muškarca, vjerojatno vladareva, okrenuta u lijevo ili u desno s kosom u vidu perike. Na reversu je prikazana Artemida, a prema nekima Hekata, kako stoji sučelice i često drži baklju u desnoj ruci. Okomito s obje strane, od desna na lijevo, je grčkim slovima ispisano ime vladara BA A - YOI u mnogo varijanti.

Poslije sloma "Ilirskog kraljevstva" 168. g.p.n.e. Rimljani daju Balaju vlast nad čitavim Priobaljem, uključujući i Boku Kotorsku. On premješta svoju prijestolnicu u Risan, gdje osniva i kovnicu.

Poslije prestanka rada Balijeve kovnice Faros kuje još neko vrijeme autonomni novac. To su zapravo prekovi Balajevih novaca sa standardnim farskim prikazima na aversu i reversu. Farska kovnica prestaje raditi najvjerojatnije oko 140. god.p.n.e. Iza toga na Hvaru postaje legalno platežno sredstvo rimski novac.

Hvarski novac

DI(M) MONETA

Na Hvaru je postojala još jedna kovnica novca, koja je emitirala tzv. DI(M) novac. Niti je poznata lokacija te kovnice, a niti emitor novca. Postoji samo niz pretpostavki. Najviše ima pristalica pretpostavka da se radi o naselju Dimos ili Dimale. Nemali broj istraživača pretpostavlja da bi se moglo raditi o imenu vladara, magistrata ili čak o imenu plemena. Lokacija se traži između današnjeg Starigrada i mjesta Hvar. Prema nekima grad je bio u neposrednoj blizini Farosa i nakon neuspjelog napada Ilira, početkom 2 polovice III st. p.n.e. sjedinjuje se s Farosom u jednu cjelinu.

Kod DI(M) moneta radi se isključivo o prekovima farskih, heraklejskih i Jonios moneta. Dakako najzastupijeniji je farski novac. Na aversu je prikazana glava Zeusa, a na reversu koza s natpisom DI(M). Karakteristično je da je na avers otkivan revers prekova i obratno. U pravilu su kalupi prekova manjeg promjera od prekovanih moneta. Kovana je samo jedna monetarna jedinica težine 14-16 g. ovisno o moneti koja je služila kao sirovina za prekov. Novac je rijedak. Poznato je svega pedesetak komada.


Osnovna literatura
1. J. Brunšmid: Die Inschriften und Münzen der griechischen Stadte Dalmatiens - Wien 1898.
2. Z. Dukat - I. Mirnik: Pre-Roman coinage on the territory of Modern Yugoslavia - London 1976.
3. I. Marović: Novac Ilirskog dinasta Baleja u Arheološkom muzeju u Splitu - Split 1988.
4. F. Rački: O dalmatinskih i ilirskih novcih najstarije doba - Zagreb 1871.
5. D. Rendić-Miočević: O pitanju prekova u emisijama grčko-ilirskih kovnica na Jadranu - Zagreb 1979.


Autor: Ladislav Korčmaroš
Izvor: Obol, br. 42, HND, Zagreb, 1990.

Ključne riječi: kovani novac, kovanice, antički novac, Grčka, Hvar, Faros
Keywords: coins, ancient coins, Greece, Hvar, Faros


Unicel prijevodi

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2012.

Nepoznate oznake na zlatnicima NDH iz 1941. godine

Unknown Markings on Independent State of Croatia Coins Dated 1941
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Nepoznate oznake na zlatnicima NDH iz 1941. godine

Zlatnik od 500 kuna s likom dr. Ante Pavelića - ref: Viščević #7.1

Kovanje zlatnika od 500 kuna s tropletom unaokolo i likom A. Pavelića te oznakom godine kovanja 1941. Nije obavljeno kako je to označeno na tom kovancu 1941. godine, već je to učinjeno znatno kasnije u toku druge polovice mjeseca listopada 1943. godine. Kovanje je obavljeno u poduzeću ME-GA u Zagrebu, a kovanje je obavljao majstor Josip Kotnik u više navrata.

Naime, zlato za kovanje gornjih zlatnika donašano je u ME-GU od strane Ministarstva državne riznice NDH, a majstor Kotnik je u toku jednog dana morao doneseno zlato rastopiti, eventualno legirati, izvaljati u ploču određene debljine, izrezati pločice za kovanje i obaviti kovanje. Nakon takvog dnevnog posla, koji je vršen pod strogim nadzorom, zlato je težinski obračunavano i odneseno. Štance za kovanje, ostajale su u poduzeću do slijedećeg kovanja.

Danas sa sigurnošću možemo ustvrditi, da su na gore označenim zlatnicima stavljane oznake, koje se nalaze na prostoru između ovratnika i godine kovanja 1941.

Nepoznate oznake na zlatnicima NDH iz 1941. godine

Poznate su slijedeće oznake:

1. Prazan prostor,

2. Jedna tanka okomita crtica visine 1,0 mm debljine 1/12 mm, nalazeći se iznad broja 4,

3. Dvije tanke okomite crtice visine 1,0 mm debljine 1/12 mm, nalazeći se iznad broja 4,

4. Tri veoma tanke okomite crtice visine 1,0 mm debljine 1/12 mm, nalazeći se iznad broja 4,

5. Četiri skupine okomitih crtica:

5.1. Prva skupina od 6 crtica nalazi se između ovratnika i početka gornjeg dijela prvog broja jedan. Visina crtica od 0,3 do 0,6 mm, a kao cjelina nalaze se u prostoru širokom 0,9 mm.

5.2. Druga skupina od 7 crtica nalazi se iznad broja 9, a u visini iznad prve skupine. Visina crtica iznosi 1,0 mm, a kao cjelina nalaze se u prostoru širokom 1,0 mm.

5.3. Treća skupina od 6 okomitih crtica se nadovezuje u visini iznad druge skupine, dakle završetkom broja 9 pa do polovice broja 4. Visina crtica 1,0 mm, a kao cjelina nalaze se u prostoru širokom 0,9 mm.

5.4. Četvrtu skupinu čini jedna okomita crta koja se nadovezuje na treću skupinu crtica, visine je 2,0 mm, debljine 1/12 mm i nalazi se iznad sredine /broja četiri.

Što su označavale gornje oznake danas nije moguće pouzdano utvrditi kao što nije moguće pouzdano utvrditi niti točan broj otkovanih zlatnika. Za pretpostaviti je, da je pri svakom novom kovanju urezavana (dodavana) nova oznaka, te da su svi zlatnici otkovani jednom štancom (istom), osim zlatnika pod brojem 5, za koje je bila napravljena nova štanca. Obzirom da je ukupno otkovano cea 200 komada zlatnika za pretpostaviti je, da je kovanje obavljeno u pet navrata (pet oznaka) te da je broj otkova učinjen prilikom jednog kovanja (kovanje u toku jednog dana) iznosio oko 40 komada.

Sa sigurnošću se može utvrditi, da su kovani probni otkovi od svake oznake, i to u materijalu aluminij i aluminij-bronci, koji su do danas i objavljeni. Njihov broj, međutim, nije moguće utvrditi, ali se pretpostavlja da ne prelazi broj 10. Danas sa sigurnošću možemo utvrditi, da postoje i odkovi u srebru. Naime, majstor Kotnik je tri komada od srebra bio "privatno" otkovao za "potrebe" škole primjenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje su izrađivane štance, dok je i tri komada otkovao za sebe. Svoja tri otkova je čuvao u svom stanu u Dubravi, na periferiji Zagreba. Sticajem okolnosti, prilikom bombardiranja Zagreba 30. 6. 1944. godine, jedna je bomba pala na kućicu u kojoj je stanovao i uništila je. Odkovani srebrnjaci nisu nađeni. Danas se, međutim, pouzdano zna, gdje se nalaze sva tri preostala primjerka srebrenog kovanca od 500 kuna iz 1941. godine.


Autor: Irislav Dolenec
Izvor: Obol, br. 42, HND, Zagreb, 1990.

Ključne riječi: kovani novac, kovanice, zlatnici, Hrvatska, NDH, 1941.
Keywords: coins, gold coins, Croatia, 1941


kovanice i novčanice Jugoslavije
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!

- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.04.2012.

Osmanlijski (osmanski) novac kovan na tlu bivše Jugoslavije

Ottoman Coins Minted in ex Yugoslavian Region
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Pojavom Islama 622. godine nastaju i prve islamske državice, kalifati, koje su kovale svoj novac. U početku su za uzor imale novac Bizanta, ali kasnije, osnivanjem većih država i dinastija, kovan je novac, jedinstven, lako prepoznatljiv, koji je u većini slučajeva imao samo natpis na arapskom. Na novcu je bilo ispisano ime vladara i njegova titula, citat iz Kurana (sura) a ponekad i mjesto kovanja.

Za naše je kolekcionare najinteresantniji novac Osmanlija, dinastije koja je došla na vlast pri raspadu Seldžučkog carstva, krajem XIV. stoljeća, a vladala do početka XX. stoljeća. Oni su kovali novac i u kovnicama na tlu bivše Jugoslavije, koje su preuzeli nakon osvajanja (Makedonija, Srbija, Bosna), a otvarali su ih u velikim gradovima (Skopju, Beogradu i Sarajevu) ili politički značajnijim mjestima (Ohrid i Banja Luka).

U prvo vrijeme, sredinom XV. stoljeća, u Novom Brdu (turski = NOVAR) kovanje samo sitan srebrni novac, koji se nazivao AKČA (turski = belica), a težio je 1,2 grama. Krajem XV. stoljeća, u istoj kovnici, kovan je ONLUK (turski = desetak), a vrijedio je deset akča jer u to vrijeme Osmanlije nisu kovali svoj zlatni novac. Kasnije, sredinom XVII. stoljeća onluk je kovan i u kovnici Beograda, a krajem XVII. stoljeća u istoj kovnici PARA, koja je vrijedila tri akče. Prvi ALTINI (turski = zlatnik) kovani su u kovnicama na području bivše Jugoslavije početkom XVI. stoljeća. Kovanje srebrnog i zlatnog novca u tim kovnicama, trajalo je, s malim prekidima, do kraja XVII. stoljeća, kada su sve kovnice na Balkanu zatvorene. Odmah nakon prestanka kovanja zlatnog i srebrnog novca, u tim kovnicama, po prvi put je kovan bakarni novac, MANGIR, u kovnici Sarajeva (BOSNA-SARAJ).

Najplodniji period osmanlijskog kovanja je za vrijeme sultana Sulejmana I. Zakonodavca, koji je vladao od 1520. do 1566. a izdao zakon o kovanju novca 1536. godine. U kovnicama na području bivše Jugoslavije, koje su u to vrijeme bile najznačajnije u carevini, kovan je veliki broj tipova akča, kao i desetak tipova zlatnika. Tada je otvoreno najviše kovnica, kao što su NOVABERDA, kovnica koja se nalazila u varoši Novog Brda, za razliku od kovnice Novar, koja je bila u tvrđavi, pa SREBRENICE (u Srebrenici), KUČAJNE (u Kučajni) i BELGRAD (u Beogradu).

Veliku zaslugu ima i veliki vezir Mehmed Sokolović za otvaranje kovnice u Beogradu, 1562. i njegov sin Hasan za otvaranje kovnice u Banja Luci (turski = BANALUK), 1596. godine.

Zlatnici koji su kovani u kovnicama na području bivše Jugoslavije, u periodu od oko 150 godina, uvijek su imali istu težinu (3,5 gr.) i finoću (23,5 karata).

Srebrni novac kovanje u istim kovnicama, ali u razdoblju od oko 250 godina stalno je gubio na težini, tako da je akča teška 1,2 gr. na početku (1441.), bila teška samo 0,2 gr. na kraju (1687).

Bakarni novac, mangir, kovan je samo za vrijeme vladavine sultana Sulejmana II, koji je vladao od 1687. Do 1691., a kovanje prve dvije godine nakon stupanja sultana na prijestol. Ta vrsta novca je trebala da zamjeni akču (dva mangira = jedna akča).

Mnogi tipovi su nastali zbog potrebe za novcem s kojim bi se financirale vojne operacije ili osvajali novi teritoriji. Novci pojedinih kovnica su izuzetno rijetki, jer su one radile ili kroz kratko razdoblje (Banja Luka, vjerojatno samo nekoliko mjeseci) ili pred kraj vladavine sultana (Beograd za vrijeme sultana Sulejmana I. Zakonodavca i Ohrid za vrijeme sultana Selima II.). Posebno su i rijetke i zanimljive akče koje su kovane povodom nekog jubileja, kao što su one za vrijeme sultana Sulejmana I. Zakonodavca: akče kovane 1541. godine, povodom stogodišnjice stupanja na prijestolje sultana Mehmeda II. Osvajača, ili akče kovane 1555. i 1556. godine povodom stogodišnjice (lunarne) osvajanja srpskih teritorija. Jubilarni tip akča kovao je i sultan Selim II. na početku svoje vladavine 1566. godine, kako bi obilježio 100 godina od otvaranja kovnice u Skopju (turski = ÜSKÜP).

Najcjelovitiji prikaz kovanja osmanlijskog novca (akča, onluka, para, altina i mangira) u kovnicama na tlu bivše Jugoslavije prikazanje na ove dvije tablice:

Tablica kovanja zlatnika, desetaka i para

Osmanlijski (osmanski) novac kovan na tlu bivše Jugoslavije

Tablica kovanja akča i mangira

Osmanlijski (osmanski) novac kovan na tlu bivše Jugoslavije

Reversi akča

Osmanlijski (osmanski) novac kovan na tlu bivše Jugoslavije


Autor: Slobodan Srećković
Izvor: Obol, br. 44, HND, Zagreb, 1992.

Ključne riječi: kovani novac, kovanice, osmanlijski novac, akče
Keywords: coins, Ottoman coins, akches


It-medija – SEO optimizacija
It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!
Što i kako radimo - pogledajte naš promotivni YouTube video.

- 21:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2012.

Ikonografija i dizajn novčanica - od dinara SHS do hrvatskog dinara

Iconography and Banknotes Design – from the First Yugoslavian Dinar until the Croatian Dinar
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Jednog dana kad se bude pisala povijest Jugoslavije, bit će zanimljivo poglavlje o njezinu novcu. Baš preko novca, točnije izgleda novčanica, moguće je iskonstruirati (i rekonstruirati) vrlo preciznu sliku bivše jugoslavenske države. Ako je očito da se na temelju izgleda novca može dobiti jezgrovit uvid u zemlju porijekla: povijest, državnost, kulturu, nauku, te tehnološko-dizajnerske dosege, jasno nam je što su drugi mislili i znali o nama.

Dizajn novca određuje ikonografija i oblikovanje. Dizajniranje novčanica pravi je umjetnički posao, uz poštivanje državno-pravnih normi. Velik problem jest nepostojanje čvrstih kriterija u pogledu izbora tema i motiva, koji će se na novčanicama nalaziti. Bilo bi idealno da se kreator nalazi u takvoj situaciji da raspolaže potpunom slobodom u izboru motiva u kreaciji novčanica. Ali zbog složenosti i zbog same prirode ovog posla osnovano se može pretpostaviti da apsolutne slobode likovnog kreiranja novca nema. Naprotiv, autorima se uvijek nametne određen broj elemenata koji moraju biti zastupljeni na novčanici, pa ponekad i tema. Treba znati, po izgledu novca moguće je zaključiti tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo.

Britanska funta, ponavljanjem lika njenog veličanstva kraljice na svakoj novčanici, želi zadržati iluziju velikog kraljevstva. US dolar mutira povijesne predsjednike gradeći image povijesnog nastanka i trajanja. Europa, ranjavana ratovima i povijesnim promjenama pribjegava historijskim pregledima iz znanosti i umjetnosti (što ima širi edukativni karakter u izgradnji svijesti o vlastitoj baštini).

Vlastiti je novac kroz sveukupnu povijest u svakoj državi bio vrhunski izraz suvereniteta. Imati svoj novac poželjan je politički cilj.

Nakon prvog svjetskog rata, u trenutku stvaranja jugoslavenske države, na teritoriji koju je obuhvaćala, u opticaju je bila golema količina različitog novca (austrougarska kruna, mađarska kruna, njemačka marka, srpski dinar, crnogorski perper i bugarski lev), što je izazvalo velike poteškoće s određivanjem njihovog međusobnog pariteta. Pripreme za utvrđivanje i uvođenje jedinstvene valute trajale su gotovo tri godine. Konačno, 1. siječnja 1923. godine za službenu valutu Kraljevine SHS proglašena je dotadašnja novčana jedinica Kraljevine Srbije, dinar.

Prve serije dinara u Kraljevini SHS izrađivane su, osim kod nas (Zagreb) i izvan granica Kraljevine (Prag, Pariz, New York). Interesantno je da su prve novčanice imale 1919. god. oznake vrijednosti i u dinarima i u krunama (u odnosu jedan prema četiri), da bi već slijedeće godine oznake bile isključivo u dinarima. Za novčanicu od 10 dinara (01.11.1920.) koja je izrađena u Americi, stručnjaci kažu da je naša najljepša novčanica. Dizajnirali su je Amerikanci. Na licu novčanice nalazi se moderni Sizif, a na poleđini motiv Kajmakčalana. Toj generaciji pripada i jedna od najpoznatijih jugoslavenskih banknota, ona s motivom sv. Jurja na konju. Sve se to događalo u poratnom razdoblju, kad su postavljeni temelji nove države. U tu svrhu davani su veliki krediti za stabilizaciju privrede, što je pak dovodilo do nestabilnosti kursa dinara na inozemnim burzama i do promjenljivosti tečaja stranih valuta u nas. Borba s unutrašnjim debalansima traje sve do 1925. god. kad počinje razdoblje stabilizacije dinara, na koju blagotvorno utječe uspješni privredni preporod i relativno visok udio stranog kapitala u našim bankama. U to je vrijeme bilo pokušaja da se ostvari ortodoksna konvertibilnost dinara, ali kao, uostalom, u većini ostalih europskih zemalja, ti pokušaji nisu bili uspješni. Da bi se osigurala mogućnost pravodobne i brze intervencije na tržištu Kraljevina čini važan potez, naime, uz pomoć Francuske Banke gradi vlastiti Zavod za izradu novčanica, koji je počeo radom 15. prosinca 1929. godine. Tako Jugoslavija postaje jedna od petnaestak država na starom kontinentu koja je u potpunosti ovladala proizvodnjom novca. Zavod je građen po ugledu na francuski; tehnologija je bila identična i nije zaostajala za tadašnjim najvišim svjetskim standardima.

Kada je riječ o novcu (i novčanicama), gotovo se uvijek prešućuju idejni tvorci i autori njihova grafičkog oblikovanja. Nije na odmet znati, uz francuske umjetnike gravere (Vauth, Massey, Rita, Fraipont, Clement, Deloche), autori većeg broja jugoslavenskih novčanica međuratnog razdoblja bili su naši vrhunski umjetnici: Crnčić, Đurić, Andrejević-Kun, Mujadžić, Pomorišac, Jovanović, Đokić, Stojičcvić. Oni u polje grafičkog dizajna i oblikovanja novca ulaze sa slavom stečenom na drugim područjima likovnih umjetnosti.

Poslije velike ekonomske krize koja je početkom tridesetih prodrmala ekonomiju većine europskih zemalja, dolazi do relativno stabilnog razdoblja u životu dinara.

Slomom Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. god. raspao se i njen monetarni sistem, prestala je postojati zajednička jugoslavenska valuta. Likvidirana je Narodna banka. Novonastale države uzbrzano rade na formiranju svojih novčanih sistema, tako da se već prvih mjeseci okupacije za potrebe Nezavisne Države Hrvatske, u Njemačkoj (Leipzig i Berlin) tiskaju kune. Hrvatska državna banka izdat će tokom vremena NDH nekoliko novčanica s reproduciranom starohrvatskom skulpturalnom plastikom. Autori likovnih rješenja vrhunski su hrvatski umjetnici Lj. Babić i V. Kirin.

Poslije kapitulacije Jugoslavije, Srbija je formirala tzv. Komesarsku vladu, koju su u kolovozu iste godine Nijemci zamjenili vladom generala Milana Nedića. U tom ratnom razdoblju srpski "Nedićevi" dinari donose najčešće likove velikana "srpske istorije" (Vuk Stefanović-Karadžić, Filip Višnjić, P.P. Njegoš...). Likovno rješenje za Nedićev dinar stvorio je Dalmatinac Mate Zlamalik, profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu, kasnije tvorac naših najljepših poslijeratnih maraka.

Izbjeglička vlada je u Londonu ponovo formirala Narodnu banku Jugoslavije, koja je 1944. god. izdala kompletnu seriju novčanica sa likom kralja Jugoslavije Petra II Karađorđevića.

Bilo je više bezuspješnih pokušaja da se na oslobođenim teritorijama uvede tzv. "partizanski novac". Jedini relativno uspješan pokušaj uvođenja partizanskog novca bili su bonovi koje je ožujka 1944. god. izdavao Denarni zavod Slovenije.

Poslije oslobođenja zemlje javlja se potreba da se, neodložno, povuku iz opticaja sve valute koje su do tada važile, tim prije što su pojedine od njih prekomjerno izdavane i prijetile da stvore novi, dodatni kaos. Zamjena je počela još u travnju 1945. god. i obavljena je nevjerojatno brzo, u roku od nepuna tri mjeseca. Idejno rješenje za prve poratne dinare načinio je u travnju 1944. god. u Bariju slikar Đorđe Andrejević-Kun, po nalogu Ivana Milutinovića, tadašnjeg povjerenika za Narodnu privredu u Nacionalnom Komitetu Narodnog Oslobođenja Jugoslavije. U opticaj su pušteni 1. svibnja 1945. godine. Emisijom novca iz 1945. započinje današnjim generacijama mnogo poznatiji period razvoja jugoslavenskog dinara. S novčanica se smješio lik mladog partizana (za koji je Kunu pozirao Milivoje Rodić). Idejno rješenje za te novčanice, nakon što su ga pregledali Milutinovic i maršal Tito, avionom je poslano u Moskvu, gdje je izrađena kompletna serija novčanica. Mlada i poletna država "socijalistička" Jugoslavija, uvodi svoj novac koristeći ikonografiju svoga nastanka. Partizan s puškom na ramenu bio je oličenje identiteta, garant, kolektivni heroj; grb Jugoslavije označuje državnost i socijalističku opredjeljenost. Ipak, oblikovno, tipografija i ukrasni detalji ostaju isti kao na novčanicama otprije drugog svjetskog rata. Dobiva se, zapravo, dojam da su izblijedjeli ikonografski sadržaji "stare" i montirani "nove" Jugoslavije. Nesreća je bila u tome što je val "socrealizma", koji je dolazio iz Moskve, uhvatio korijen i zadržao se na našim prostorima. Dobivamo nove ikone našeg razvoja.

Zamjena ove prve generacije poslijeratnih novčanica počela je već 1947. god., kad je Narodna banka ponovo preuzela svoju emisionu funkciju. Najzanimljivija, a ujedno i najtajanstvenija serija novčanica tiskana je potkraj 1949. i 1950. godine. Ona nikad nije ušla u opticaj, a razlozi za to javno nisu saopćeni. Stručnjaci s velikom sigurnošću tvrde da je serija papirnog novca zavidne kvalitete bila čuvana za slučaj eventualnog oružanog sukoba sa zemljama socijalističke zajednice.

Novčanice iz četrdesetih godina rađene su po strogom obrascu socijalističkog realizma. Rad, rad, rad - to je osnovni ikonografski motiv. Dakako, to je uvijek teški fizički rad koji je na prizorima podlegao idealizaciji (rudar, drvosječa, kovač, ribar, orač...). Najpoznatija likovna rješenja načinili su slavni graveri Zavoda za izradu novčanica Andrejević-Kun i Tanasije-Tasa Krnjajić.

Pedesetih se godina pojavljuje nova serija novčanica. Kako se dnevna politika održavala na motive likovnih rješenja, možda najbolje ilustrira "samoupravna" novčanica od 100 dinara (1. svibnja 1953.) koja obiluje ikonografijom karakterističnom za vrijeme koje je proklamiralo genijalnu ideju predaje tvornice u radničke ruke. Radio ju je Omer Mujadžić, umjetnik koji se i prije rata bavio tim poslom. Dvije godine kasnije izlazi nova serija koja je u ikonografskom pogledu dorađenija. Novčanice od 500 i 1000 dinara sada će definirati tip koji će se, dakako, u suvremenijoj varijanti ponavljati i dalje.

Lik Alije Sirotanovića, rudara udarnika, heroja rada, označava pedesete i utvrđuje socrealističku likovnu maniru. Pokušaj izlaska iz socrealističke ikonografije odražava se uvođenjem skulptorskih motiva Meštrovića i Augustinčića u šezdesetim. Godine 1965., u skladu s privrednom reformom i renominalizacijom jugoslavenskog novca, po kojoj je 100 "starih dinara" zamijenjeno jednim "novim", pojavljuje se novodizajnirani novac. Naime, privredna reforma koja je te godine stupila na snagu iziskivala je i korjenite promjene u monetarnom sistemu. Prva, nužna promjena, bilo je smanjenje nerealno visokog kursa dinara prema dolaru i ostalim valutama, a druga je bila denominacija (brisane su dvije nule!). Prebacivanjem starih u nove dinare, samo smo uklonili dvije ništice, što je stvaralo iluziju da se "ništa nije dogodilo". Iluzija nije dugo trajala...

Razvoj ide dalje, i početkom sedamdesetih imamo prvi civilizacijski portret znanstvenika svjetskog glasa, Čovjeka dvadesetog stoljeća, proslavljenog izvan naših granica, Nikolu Teslu. Za predložak korištena je Kršinićeva skulptura, a rješenje djeluje ukočeno.

Sredinom sedamdesetih započinje period retrospekcija. Autori prikazuju "zeleni plan", žitorodnu dolinu s kombajnom u pozadini, a u prvom su planu plodovi i djevojka u narodnoj nošnji. Iako je kolektivizacija na selu ostala u davnim pedesetim, ikonografija (stare) stohiljadarke prikazuje njen optimum. Ona, naime, pripada istom ikonografskom tipu kojemu su pripadale prve poratne novčanice naše zemlje. Novčanica od 1000 dinara iz 1974. god., ima prototip u novčanici također od 1000 dinara izdanoj u Beogradu 1. svibnja 1946. godine. To je ujedno bila posljednja moneta "starog dobrog dinara", tj. točka na "i" jednom načinu mišljenja i oblikovanja.

Sedamdesete, a pogotovu osamdesete godine, karakteriziraju kompjuterizacija i novi vizualni senzibilitet. Dizajn uzima nov zamah i novac nije mogao ostati po strani. Iako s dosta kašnjenja, i mi smo se sredinom osamdesetih uključili u novi trend, vjerojatno i s tuđom pomoći, jer je na novčanici potpisan T. Cionini - D. Andrić. Novčanica od 5000 dinara proglašena je i od naroda i od ekonomskih stručnjaka uvodom u nezaustavljivu inflaciju. Uza sve to ponijela je teret "najsvetije" ikonografije: lik predsjednika Tita i grad Jajce kao začetak socijalističke državnosti. Bilo je i javnih prigovora "nije li lik devalviran skupa s novčanicom". Godine 1985., kada se u opticaj pušta novčanica u vrijednosti tadašnjih 5000 dinara, na simboličan se način željelo istaknuti njezinu veliku vrijednost. Posegnulo se, dakako, u klasični inventar i pri tom se pet godina mrtvog "oca domovine" uzelo kao amajliju. Evidentna kriza, koju se tada nipošto nije smjelo ni imenovati, a pogotovo ne raspravljati o njoj, prvo što je na krajnje neuvijen način počela nagrizati bio je novac. Titova ikona puštena u tako velikom broju u opticaj na najjasniji je način upozoravala na proces raspadnja jednog kruto formaliziranog sistema.

U vrijeme žestoke krize, kada se na brzinu tiska novac simptomatični su prikazi spomenika revolucije na novčanicama (200 i 50 dinara). Simptomatični su zato jer se s njima iscrpljuje jedan koncept. Potkraj osamdesetih, na nivou "ekonomske panike" izlaze iz tiska sve veće novčanice: 10000, 20000, 50000... Inflacija je troznamenkasta. Ugled jugodinara srozavao se s njegovim pokrićem, još više s emisijskim manipulacijama.

Još u vrijeme legalnosti jugoslavenskog dinara na teritoriju bivše jugoslavenske države, mjesecima su najprije u Sloveniji, a zatim u Hrvatskoj, a nakon toga i u ostalim dijelovima zemlje na umoru, kružile ideje o nacionalnim valutama. Pojava republičkih "moneta", javnosti je medijski predstavljena uglavnom ili kao rezultat "separatističkih težnji" ili kao "izraz suverenosti", ovisno o tome tko stoji iza pojedinog medija.

Hrvatski dinar, ušao je 23. prosinca 1991. god. u povijesnu rijeku dinara. Krenuo je uz kolotečine dinara u još devet država svijeta, jer dinar nije samo srpski ili jugodinar. Kao novčanica, hrvatski dinar nosi lik Rugjera Boškovića (1711-1787.), fizičara koji je svijetu dao temelje dinamičke atomistike. Zlatko Jakuš, autor naših "Rugjera" akademski slikar i grafičar, jedan je od najcjenjenijih svjetskih gravera i majstora tog i sada rijetkog zanimanja. Apoeni tiskani u Švedskoj vrhunske su kvalitete, na najvišoj tiskarskoj razini i posebnim postupcima zaštićeni od krivotvorenja.

Ako je točno da na temelju izgleda novca možemo dobiti uvid u zemlju porijekla tada nam je izuzetno važno kako će naš novac izgledati i kojim motivima i temama će prezentirati našu državu u svijetu.


Autor: Vladimir Geiger
Izvor: Obol, br. 44, HND, Zagreb, 1992.

Ključne riječi: papirni novac, novčanice
Keywords: paper money, banknotes


forum Hrvatska numizmatika
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.

- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2012.

Nepoznati odkovi nekih kovanica NDH

Unknown Coins of Independent State of Croatia
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Imao sam mogućnost vidjeti tri do sada nepoznata od kova NDH, a koje ovim putem objavljujem.

1 kuna

Nepoznati odkovi nekih kovanica NDH

Av. U sredini u kružnici poprsje seljanke u marami s preslicom u lijevoj i vretenom u desnoj ruci, a ispod nje godina 1941. Uz rub novca naokolo natpis NEZ.DRŽ.HRVATSKA

Rv. U sredini kuna u trku uljevo, a preko kune okomito oznaka vrijednosti broj 1. Ispod broja hrvatski grb, oko kojega uz rub novca teče vijugav troplet s ukrasom po tri lista.

Vrst metala: aluminij
Promjer: 20 mm
Težina: 1,42 g
Unikat

Primjedba: Na av. i rv. kovanca vidljiv je četverouglasti otisak, kojim je slika novca u unutrašnjem dijelu četverougla ostala netaknuta, dok je njen vanjski dio pritiskom uz rub oštetio sliku.


2 kune

Nepoznati odkovi nekih kovanica NDH

Av. Prazan

Rv. U sredini gore oznaka vrijednosti u tri reda /2/KUNE/1941/ te naokolo u krugu vijenac od tropleta.

Vrst metala: cink
Promjer: 19 mm
Težina: 2,29 g
Unikat


500 kuna

Nepoznati odkovi nekih kovanica NDH

Av. U sredini u kružnici seljakinja u pokleku drži snop žita i srp. lijevo od nje dvije ptice u letu okomito jedna iznad druge. U podnožju je godina 1941, a naokolo polukružni natpis NEZ.DRŽ.HRVATSKA

Rv. U sredini gore oznaka vrijednosti /500/KUNA/, ispod kojih se nalazi hrvatski grb s ustaškom oznakom U iznad njega. Naokolo uz rub novca dvostruki troplet.

Vrst metala: mesing
Promjer: 23 mm
Težina: 5,33 g
Unikat


Autor: Irislav Dolenec
Izvor: Obol, br. 44, HND, Zagreb, 1992.

Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska
Keywords: coins, Croatia


kovanice i novčanice Jugoslavije
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!

- 23:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 07.04.2012.

Hrvatska numizmatika - Sretan Uskrs!

- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2012.

Numizmatičko – kolekcionarski sajam u Karlovcu

Društvo numizmatičara i kolekcionara Karlovac

Numizmatičko – kolekcionarski sajam u Karlovcu održat će se:

U subotu, 12.05.2012. od 10,00 do 16,00 h
Lokacija: trg ispred Gradskog kazališta „Zorin dom“ - Karlovac


Želja nam je da se tom prilikom upoznamo i da ostvarimo prijateljske kontakte, ali i izmjenimo iskustva i funduse numizmatike i kolekcionarstva.

Mi postavljamo stolove veličine 200 x 100 cm. Cijena stola je 100 kuna, a može se zakupiti i polovica stola. U slučaju kiše selimo se u halu.

Kako bi se što kvalitetnije pripremili, molimo Vas da nam svoj dolazak potvrdite najkasnije do 30 travnja.

Kontakti:
Predsjednik: Matija Joha (099/615-0245), matija.joha@ka.t-com.hr
Tajnik: Moric Vahtarić (098/590-920), moric.vahtaric@ka.t-com.hr

Veselimo se Vašem dolasku!

Predsjednik društva
Matija Joha

- 17:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.04.2012.

Suvenir kovanica „Raketna topovnjača Kralj Petar Krešimir IV.“ u izdanju Numizmatičkog društva „Castua“

Souvenir Coin „Misslile Armored Ship King Petar Kresimir IV.“, Issued by Castua Numismatic Society
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



Raketna topovnjača Kralj Petar Krešimir IV.

Numizmatičko društvo „Castua“, Kastav izdalo je 4. travnja suvenir kovanicu talirske veličine (dukat i pol) posvećenu ratnom brodu „Kralj Petar Krešimir IV.“.

Nominala: dukat i pol
Godište: 2012.
Sastav metala: posrebreni cink
Promjer: 45 mm
Masa: 34,40 g
Obod: gladak
Rotacija: medaljerska
Datum izdanja: 4. travnja 2012.
Tehnika kovanja: proof-like
Emisija: 100 primjeraka
Autor: Zlatko Viščević

Lice: u središnjem dijelu gore nalazi se hrvatski grb okrunjen starohrvatskom krunom s tri križa, ispod grba je lovorov vijenac. U središnjem dijelu dolje je admiralsko sidro položeno na desno, lijevo od sidra je natpis na glagoljici „Čuvaj Bože / hrvatske mornare.“. Ispod sidra je godina „2012.“. Lijevo i desno nalaze se polukružni natpisi "HRVATSKA DUKAT I POL" na latinici i glagoljici. Uz rub je točkasta kružnica.

Naličje: prikaz raketne topovnjače RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV. na moru, iznad je polukružni natpis „RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV“. Lijevo od broda je signatura autora „Zl.“, a ispod na dnu natpis "N.D. Castua 2012.".

Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska, ND Castua, Petar Krešimir IV.
Keywords: coins, Croatia, ND Castua, Petar Kresimir IV


kovanice i novčanice Jugoslavije
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!

- 11:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.04.2012.

Suvenir kovanica „150. obljetnica rođenja Franje Krežme“ u izdanju Numizmatičkog društva „Castua“

Souvenir Coin „150th Anniversary of Birth of Franjo Krezma“, Issued by Castua Numismatic Society
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.



150. obljetnica rođenja Franje Krežme

Numizmatičko društvo „Castua“, Kastav izdalo je 4. travnja suvenir kovanicu talirske veličine (dukat i pol) povodom 150. obljetnice rođenja Franje Krežme, hrvatskog violinista i skladatelja.

Nominala: dukat i pol
Godište: 2012.
Sastav metala: posrebreni cink
Promjer: 45 mm
Masa: 34,40 g
Obod: gladak
Rotacija: medaljerska
Datum izdanja: 4. travnja 2012.
Tehnika kovanja: proof-like
Emisija: 100 primjeraka
Autor: Zlatko Viščević

Lice: u središnjem dijelu nalazi se hrvatski grb okrunjen starohrvatskom krunom s tri križa. Lijevo od grba nalazi se dio tijela violine, a desno polukružni natpis "HRVATSKA DUKAT I POL" na latinici i glagoljici. Pored violine nalazi se signatura autora „Zl.“. Uz rub je točkasta kružnica.

Naličje: lik Franje Krežme s pogledom na desno. Desno je polukružni natpis „FRANJO KREŽMA 1862.-1881.“. Između lika i natpisa, nalazi se Krežmin potpis. Lijevo od lika je natpis "N.D. Castua 2012.". Uz rub je točkasta kružnica.

Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska, ND Castua, Franjo Krežma
Keywords: coins, Croatia, ND Castua, Franjo Krezma


kovanice i novčanice Jugoslavije
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!

- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se