27.03.2009., petak

Što je previše, previše je...

Znanstveno je dokazano da dugogodišnje uživanje alkohola, pored inih štetnih posljedica, dovodi do pojave halucinacija kod konzumenta. Prvenstveno se to odnosi na pojavu bijelih miševa. Riječ je o termalnoj fazi alkoholizma, možda i posljednjem trenutku za drastični rez.
Ja, istina, ne pijem ali puno gledam televiziju.
Ne mogu tvrditi sa sigurnošću (bio sam umoran i pospan) ali sinoć, u trenutku magnovenja, učinilo mi se da sam čuo vijest o predsjedničkoj kandidaturi Miroslava Tuđmana?!?

From now on (do lokalnih izbora sasvim sigurno) uvodim moratorij za političke teme na ovom blogu.

Kao što je jedared rekao pametni zub: «Ne pitajte što su vaši miševi uradili za vas nego što ste vi uradili za svoje miševe»


- 15:13 - Razjagori se!! (23) - (U)Tiskaj - #

25.03.2009., srijeda

Afera Pelješac - "izgradimo zer'cu resorta"

Slika preuzeta sa Interneta

Hrvatska je zemlja velikih afera. Zapravo, kod nas vlada hiperinflacija afera. Toliko ih je da bi komotno mogle poslužiti kao turistički slogan.

Ako želite uzbuđenje, dođite u Hrvatsku – zemlju afera. Statistika nam daje za pravo – sasvim je izvjesno da ćete, tijekom vašeg boravka, biti dijelom neke afere, pa makar i sasvim male. Afera is our midle name.

A ovako ide najnovija:

Fantomska niskozemska grupacija, investicijska guba ili-šta-ti-ga-ja-znam-što-već, kupila je «milijarde» kvadrata zemljišta na poluotoku Pelješcu; točnije u neposrednoj blizini predivne i od ljudi neoskvrnute uvale Bjejevica (vidi na slici) kod Stonske Dube. Cijena, utvrđena još 2007. iznosi 8.20 eura po metru kvadratnom. I što je tu sporno? Jedni kupili, drugi prodali – dakle sve čisto pod uvjetom da su vlasnički odnosi čisti (a nije sasvim sigurno da jesu).
Ipak, ljudski je zapitati se zašto neka strani okupatori kupuju silnu zemlju koja u naravi predstavlja običan kamenjar, šumu i makiju?

Član Upravnog odbora Matjaž Prinčić utvrdio je da je ova investicija zaključena na temelju «intenzivnog proučavanja zakona i mogućnosti daljnjeg razvoja Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije»

WTF??? O čemu ovaj priča?

Ajmo ispočetka.

Urbanistički aspekt priče

Prostorni planovi su conditio sine qua non bilo kakvog razvoja, kako dubrovačkog tako i ostalih područja mile nam Domaje. Prostorni planovi predstavljaju zakonski okvir i bazu za bilo kakvo buduće planiranje u svim sferama ljudskog djelovanja. U donošenju prostornih planova sudjeluju demografi, sociolozi, arhitekti, inđinjeri različitih struka, zaštitari, konzervatori, biolozi, ekonomisti…. Iako se, u načelu, na kraju sve svodi na to «jel' moja djedovina građevinsko područje ili nije»?
Hm. Načelno je barem tako.
Istina je i to da prostorni planovi predstavljaju savršenu mogućnost manipulacije jer pružaju priliku lokalnim zajednicama da pod parolom javnog interesa provuku i neke svoje, sitne privatne interese.
Kako to u praksi izgleda? Pa evo, zamislimo hipotetički ovakvu situaciju.

Neka mala turistička općina treba izraditi prostorni plan uređenja.
Prešednik općine, prekaljeni kadar za sva vremena (NovoHrvat po zanimanju, komunist po uvjerenju) dolazi u ured mladog arhitekta, netom zaposlenog, koji se upravo vratio sa fakulteta u svoje malo misto.

Prešednik: Šime, trebalo bi raditi taj plan. Aj' ti to malo vidi. Trebalo bi, bogareti, oživit ovu našu općinu. Eto, svi pričaju o tom golfu. Pa što i kod nas ti stranci ne bi naganjali lopticu? Jel' tako – tako je.
Šime: Ali predsjedniče, gdje bi mi uopće gradili golf terene? Pa nemamo mi….
Prešednik: Ne brini ti za to bogareti. Ima tako kod Markana ono polje, pa kod moga kuma….ma ucrtat ćemo negdje. Nismo ni mi vesla šišali.
Šime: Sisali…
Prešednik: A?
Šime: Ma ništa. Kažem….mislim..kako ćemo mi to?
Prešednik: Ništa ti ne brini, to je moj posao. Samo gledaj i uči od mene pa ćeš daleko dogurati.

E sad. Ima li važnije informacije od one da će se na nekom području koje je i Bog zaboravio, sada graditi golf tereni (u čijoj pratnji nužno idu turistički kapaciteti)? Nema naravno. Naročito ako imate puno para za otkupiti puno zemlje. A ako i nemate – znate tko ima. Pa ćete u deal. Dalje i sami možete nastaviti.

Golf tereni

Nije mi jasno zašto nitko, kada priča silne priče o iznimnoj važnosti golfa za turizam, nikad ne spomene da golf, sam po sebi, nipošto nije isplativa investicija. Osim ako tereni grade primjerice u Hollywoodu pa oni debilni celebrities plate po milijun dolara godišnje članarine. U tom slučaju da. Međutim, jasno je da to kod nas «ne bu pilo vode». Pa u čemu je onda fora? E pa fora je u tome što se uz golf terene redovno predvide i turistički kapaciteti. Kad bi ti hoteli, resorti i kako li se sve zovu zaista bili samo kao nužna infrastruktura za buduće igrače – onda bi to ok. Međutim, gotovo uvijek se isplanira 5 ili 10 puta više turističkih kapaciteta u okruženju golf igrališta. Drugim riječima, golf je odličan paravan za izgradnju hotelčina gdje to, u normalnim okolnostima, ne bi bilo moguće. Eto, sad i to znate.


Glede situacije na Pelješcu, moram priznati da mi je sve to pomalo nejasno. A evo i zašto.
Ako su već 2007. kupovali tu silnu zemlju morali su znati da u tom trenutku, prema prostorno-planskoj dokumentaciji Dubrovačko-neretvanske županije na tom području nema mogućnosti izgradnje turističkih kapaciteta. Znači što? Znači, netko im je obećao (a taj netko mora biti vrrrrlo visoko pozicioniran) da će se u doglednoj budućnosti u Prostornom planu ucrtati turistička zona na otkupljenom zemljištu. Timing naizgled savršen. Jer sada, u ožujku 2009. upravo je u tijeku javna rasprava o Prijedlog Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko neretvanske županije. Ova rasprava traje još svega par dana i nema nikakve naznake o gore spomenutim igrama. Štoviše, riječ je o zaštićenom području jer u neposrednoj blizini se uzgajaju nadaleko poznate mušule (mislim da vi Hrvati to zovete dagnjama, op.a.) Uz to, u spornoj uvali Bjejevica nalaze se kavezi sa oradama. Prostorni plan vjerojatno će biti usvojen prema sadašnjem prijedlogu i on neće pružati mogućnost izgradnje velebnih turističkih kapaciteta.


(zona H2 gdje se nalazi uvala znači - "kavezni uzgoj riba i školjaka" - okolo (na kopnu) nema građevinskog područja)


Pa u čemu je onda fora? Ispada veliki paradoks. Da su imali deal, ugradili bi ga u izmjene Prostornog plana koji će se ubrzo donijeti?!? Ako nisu imali deal – potrošili su pare uzalud.

Ostavljam vam da razmislite o opcijama u trenucima dok ne razmišljate kako to da je Simonica jedina osoba na Farmi koja uspješno kontrolira svoje….vjetrove.


UPDATE

Nazovite me vidovitim ali najnovije informacije zbore ovako:


Kako u Dubrovačko-neretvanskoj županiji još uvijek traje javna rasprava o prostornom planu, Prinčič kaže da će se njihov fond svoje prijedloge ustupiti lokalnoj upravi u samoj njenoj završnici - 30. ožujka

Dakle, ostaje nam okladiti se. Tko daje pare da će ovo područje i dalje ostati zaštićeno područje a tko misli da će pokleknuti pred betonskim megaprojektom?




- 09:57 - Razjagori se!! (31) - (U)Tiskaj - #

16.03.2009., ponedjeljak

Drugić se zaljubila!

S nepunih 3 i po godine u životnom kalendaru, Drugić se zaljubila.
Za razliku od nje, Prvićka je, do ove mlade dobi, promijenila nekoliko frajera. Ipak, ova posljednja veza drži je već neko vrijeme. Riječ je o 5-godišnjem (dakle, nešto mlađem) plavokosom junoši koji se, zapravo prvi zaljubio a to je Prvićki bilo dovoljno da i ona popusti ljubavnom zovu. Momčić je neobičan već i po tome što je sa, tek navršenih 5 godina, već prestao prezirati ženski rod. Prvićku je očarao terminima kao što su «kamen hladne vatre» (moćno svemirsko oružje), «pametni trn» (od kojeg oni koje ubode, postanu mudriji), «siva tvar» (nisam najbolje shvatio o čemu je riječ) itd. Kada plavušan, sav uživljen i radostan iskazanim interesom, Prvićki pojašnjava spomenute termine, ona samo, ženski mazno klima glavom. Naravno da je uopće ne zanima o čemu on baljezga; njen osmijeh jasno govori – «ah ovi muški, uvijek ostanu djeca».

Za razliku od Prvićkinog površnog pristupa ljubavi, Drugićku je amorova strjelica gadno načela. Po cijele dane priča o MUMAKU. A tko je zapravo mumak? Drugićkina ljubav, na netom prohujalim pokladama, bila je maškarana u mumiju. Iz nepoznatih razloga, Drugić mumiju zove mumak i svoju ljubav uporno naziva tako. Činjenica da MUMAK ima svoje ime ništa ne mijenja na stvari.

- Gdje je mumak? Hoće li mumak doći na rođendan? U koju školu ide mumak? – sve ovo samo su neka od brojnih pitanja kojima smo žena i ja svakodnevno obasuti.

Da nije riječ tek o prolaznom hiru bilo je vidljivo na nedavnom rođendanu na kojem se Drugićka nije odvajala od mumaka. Drugićka koji se ne smije ostavljati bez nadzora jer i najmanji vremenski interval dovoljan joj je na počinjenje štete većih razmjera, bila je mirna i staložena ni trenutka ne ispuštajući iz vida svoju najnoviju ljubav.

Kada sam vidio da je Drugić iskrena u svojim emocijama, blagoslovio sam ovu vezu. Žena također nije protivna ili, ako i jest, ne želi da je se okarakterizira kao zatucanu konzervativku. Jedini možebitni problem i eventualno protivljenje vidim u redovima djedova i babi ali neka oni samo rogobore. Žena i ja dokazat ćemo da sami znamo dresirati našu djecu.

Istina Andrea je malo starija. Ima, ako se ne varam, 11 godina. Ali, godine nikad nisu bile prepreka pravoj ljubavi zar ne? Glavno da se njih dvije vole pa makar Andrea i ne znala ništa o tome.

- 14:44 - Razjagori se!! (11) - (U)Tiskaj - #

09.03.2009., ponedjeljak

Feud(alizacija)

Čitajući glavne naslove dnevnog tiska saznat ćete važne informacije kao što su one koje govore o najdražim filmskim likovima splitskih pretendenata na gradonačelničku funkciju. Tako primjerice Kuret voli Bonda, Ostojić Forest Gumba (sic!) a Kerum Kuma (SIC! SIC!) Također ćete saznati kako je Anti Gotovcu provaljeno u auto salon. Bidan Antiša. Ako vas pak puca istraživački gen, onda ćete, čak i ne kopajući preduboko, otkriti i to koliki je Anti milokleez te eventualno koliko točno dlaka ima u njegovoj taft-svevremenskoj frizuri.

S druge strane, puno manje (izuzimajući Internet) ćete saznati o Kulmerovim dvorima – feudalnom lenu gosp. Todorića kojeg su, ovih dana, posjetili aktivisti «Zelene akcije» i «Prava na grad» nastojeći rezervirati smještaj u ovom hvaljenom objektu. Naime, prema Generalnom urbanističkom planu Grada Zagreba a onda i lokacijskoj dozvoli, riječ je o objektu javne namjene. Naravno da nisu uspjeli u svojoj nakani uz obrazloženje da hotel još nije u funkciji.
A da se ne bi opet pojavila skupina zgubidana i ljubomornika koji bi, vidi vraga, poželjeli usniti u dvorima gosp. Todorića, u postupku Izmjena i dopuna GUP-a Grada Zagreba, predviđena je promjena namjene. Spomenutim Izmjenama i dopuna predviđene su tzv. «složene rezidencijalne građevine» i to, vidi vraga, na površinama većim od 15000 m2 (parcela gosp. Todorića iznosi 15100 m2). Koja slučajnost, a? Ali oće to, oće.
E sad, postoji i mali problem u cijeloj priči što termin «složena rezidencijalna građevina» ne postoji u Zakonu o prostornom uređenju i gradnji.
Inspekcija Ministarstva naložila je Poglavarstvu da obrazloži nepostojeći termin uz opasku da je za građenje u ovoj zoni neophodno i donošenje detaljnog plana uređenja. Ove neusklađenosti Poglavarstvo mora donijeti na novoj javnoj raspravi ili će Ministarstvo donijeti Odluku o obustavi od primjene Odluke o donošenju Izmjena i dopuna GUP-a Grada Zagreba.

E sad, moje pitanje.
Koliko je vas čeljadi, koji smatrate ovo pitanje važnijim od npr. podatka koliki je Antin milokleez (ili broj Simonina ređipeta)? Malo jel'da?

Za odlikaše koji žele pročitati malo više – viđi ođe.

- 14:55 - Razjagori se!! (6) - (U)Tiskaj - #

03.03.2009., utorak

Drugić

Ja sam ziheraš. Kada bih mogao birati spol trećeg djeteta (hipotetički čeljadi, hipotetički) opet bi to bila ženskinja. Nogometnim rječnikom kazano, pobornik sam teze «ne-mijenjaj-momčad-koja-pobjeđuje». Osim toga, budući sam operiran od mačoidnih fora, činjenica «imati sina - nastavljača loze» ne znači mi ništa. Da se, kojim slučajem zovem Gervasius Twinklminklesson, možda bih i poželio da tako osebujno prezime egzistira i nakon mog odlaska. Ovako….

Ja – ziheraš – očekivao sam da će odgojne metode primijenjene kod Prvića – zjenice moga desnog oka, rezultirati istim ili barem sličnim učincima i kod Drugića – zjenice moga lijevog oka. Toliko sam, naime, zadovoljan što je postalo od, sada 6-godišnje, Prvić. Ali avaj. Trogodišnja Drugić pretvorila se u pravog Belzebuba i po bezobraštini, zločestoći i inim pizdarijama moglo bi se reći da, ekšli, imam sina.

Ne, nije ni Prvić savršena. Dapače. Često ulazimo u konflikte ali Prvić je racionalni tip kojeg se u sve može uvjeriti. E sad, motode uvjeravanja (čitaj prisile: op.a.) ponekad su ….khm…reklo bi se netransparentne i nedemokratične (iako ja ne smatram da petosatno klečanje na smjesi kukuruza i pjeska nedemokratično, op.a.) ali, kao što onomad reče, s moje strane često citirani, Gjuro Pucar Stari, – «Cilj opravdava sredstvo».
Međutoa, Drugić je drugovačija. Ne postoje racionalne metode kojima se Drugića može uvjeriti u nešto što ona smatra pogrešnim. Mnogi a među njima i moja žena, rekli bi da je Drugić jednostavno strahovito razmažena ali ja to ne prihvaćam. To je….nekako previše jednostavno.

U ostvarivanju svojim nakana Drugić se služi:

1. Glasom
2. Facijalnom ekspresijom

Ad 1. Na samu naznaku da nešto neće biti po njenome, Drugić počinje plakati. Nikad to nije IN MEDIAS RES plač. O, ne. Ona počinje plakati polako kao da želi dati mogućnost da ispravimo nepravdu (ili točnije udovoljimo njenim prohtjevima) dok još nije kasno. A onda se plač razvija, već u slijedećem trenutku zvuk se pojačava i traje cca 5-10 sekundi. Ako nitko ne reagira u ovom kratkom intervalu, slijedi tzv. Plač Jerihonskih trublji. U stvari, nije toliki problem u glasnoći nego u činjenici da je Drugić (vjerojatno sasvim slučajno) svojim plačem pogodila frekvenciju koja mene, bivšeg muzičara, u trenutku razoružava. Taj plač stvara kod mene čudnu mješavinu nervoze, bijesa i straha pa je prva reakcija: UGODITI, UGODITI!!!.
Ako kojim slučajem ipak odolim (a to je, priznajem, rijetkost) Drugić prelazi na AD 2

Ad 2. Facijalna ekspresija. Dakle, u simbiozi sa zvučnim performansom ide odgovarajuća facijalna ekspresija (takva se, vjerujte, ne da naslikati) te izlijevanje suza u obilnim količinama. Frapantna je Drugićkina sposobnost da uvijek i u svakoj situaciji može pustiti suzu. A kud će suza nego na ranu? Dobro, razumljiva je suza kad joj kažem…primjerice..da joj neću kupiti ..nešto. Ali čemu suza, pitam ja vas čeljadi…čemu suza kada joj npr. kažem da su Sanaderove proturecesijske mjere obično sranje? Čemu?
Treba napomenuti i to da mi svakako ne ide u prilog činjenica da je Drugićkina baba također osjetljiva na sve gore rečeno ali u znatno većoj mjeri. Kada bi tako Drugićkina baba rekla da su Sanaderove proturecesijske mjere obično sranje a Drugić počela plakati, ova bi bila u stanju sve to u trenutku opovrgnuti i čak dovesti Sanadera da pred malom sve opovrgne. Nisu Dugobabe daleko od…. Nego, udaljio sam se od teme.

Ajmo na primjer:

Jutro je kao i svako drugo. Protokol o poduzetim radnjama prije napuštanja stana odavno je zacrtan i nema mogućnost većih intervencija u isti. Postoji nekoliko neuralgičnih točaka u tih 45 minuta od buđenja do odlaska iz stana. Jedna je buđenje Prvića ali, kao što sam već rekao, nju se da natjerati. Druga, znatno teža je oblačenje Drugića. Naime, u zadnje vrijeme Drugić pokazuje izuzetno profinjen smisao za oblačenje. Jedan od kriterija kojim se rukovodi je «što je Prvić to jutro obukla» a drugi kriterij, koji se ne može analitički predočiti, završava eksplicitnim: «Neću! E baš neću!» Tako npr. žute bokserice na medvjede (kao i sve druge) joj upadaju u guzicu, ljubičaste i plave gaće ne želi iz nepoznatih razloga a zelene zato jer je podsjećaju na blitvu (sic!) koju, pogodili ste, prezire iz dna duše.
Naravno da slijedi plač, suze, vika, «to-je-zato-jer-si-je-ti-razmazio», durenje itd.

Jutros je situacija bila ponešto drugačija. Naime, još prethodne večeri, dok sam je vodio u krevet, upozorila me da kažem Prvićki da joj ne dira vjevericu.

- Niko tebi neće dirati vjevericu, ništa se ti ne brini – rekao sam želeći je se što prije otarasiti iako nisam pojma imao o čemu ona to zbori.

Jutros, nakon što sam joj, na opće iznenađenje uspio obući zelene gaće, uslijedilo je pitanje:

- Gdje mi je vjeverica?

Nije zaplakala odmah, ostavila je mogućnost da uspijem riješiti njezin problem.

Čekaj, sad ćemo je naći, ništa ti ne brini – odgovorio sam u panici. Odmah sam posegnuo za torbicom koju Drugić uvijek «tramakava» na relaciji kuća – baba. Ovdje moram napomenuti da je Drugić prava pokućarica; skuplja sve što se skupljati da. Tako u njenoj torbici ima svega osim normalnih igračaka. Može se tu naći noga različitih veličina, neprepoznatljivih dijelova različitih igračaka, papira, krpa, slova na magnet, loptica skočica. Svega toga bilo je i ovo jutro ali …vjeverice nije bilo.

- Ma to ti ona traži vjevericu što sam joj ja nacrtala – spasonosno je uletjela Prvić koja se udostojala progovoriti već tako rano.

Potraga za vjevericom bila je neuspješna a Drugić na rubu plača. Pokušaj prevladavanja krizne situacije na način da joj Prvić posudi njezinu vjevericu (dakle, onu koju je nacrtala samoj sebi) doživio je debakl. Naime Prvić, kada je u pitanju njezina mlađa sestra, pokazuje začudnu sklonost ka privatnom vlasništvu. Na ono što je njezino nije čak spremna dopustiti pravo služnosti. S druge strane, voli dijeliti i izrazito je kršćanski nastrojena kada, predmet spora, nije njezino vlasništvo.

Uglavnom… što da vam kažem…uspio sam ušparati nešto vremena odričući se doručka kako bih Drugićki nacrtao vjevericu. I uspjelo je. Iz drugog puta. Prva nije imala dovoljno veliki rep.

Ipak, kažem vam, nije situacija tako beznadežna kao što mi svi nastoje ukazati. Jednostavno nije. Ako sam i kriv (a izgleda da…jesam) ja ću to ispraviti. JA ću je napraviti samostalnom i pristojnom curicom. Kladim se da će već sa 15 godina sama ići u školu i da će već sa 18 sama prati suđe. I još puno toga. Zlato moje. Moja ljepotica.

A sad, oprostite me na trenutak. Baš pravim krasnog konja sa krilima od kaširanog papira. Siguran sam da će se Drugićki….. Hm.




- 14:08 - Razjagori se!! (21) - (U)Tiskaj - #

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv