Afera Pelješac - "izgradimo zer'cu resorta"
 Slika preuzeta sa InternetaHrvatska je zemlja velikih afera. Zapravo, kod nas vlada hiperinflacija afera. Toliko ih je da bi komotno mogle poslužiti kao turistički slogan. Ako želite uzbuđenje, dođite u Hrvatsku – zemlju afera. Statistika nam daje za pravo – sasvim je izvjesno da ćete, tijekom vašeg boravka, biti dijelom neke afere, pa makar i sasvim male. Afera is our midle name. A ovako ide najnovija: Fantomska niskozemska grupacija, investicijska guba ili-šta-ti-ga-ja-znam-što-već, kupila je «milijarde» kvadrata zemljišta na poluotoku Pelješcu; točnije u neposrednoj blizini predivne i od ljudi neoskvrnute uvale Bjejevica (vidi na slici) kod Stonske Dube. Cijena, utvrđena još 2007. iznosi 8.20 eura po metru kvadratnom. I što je tu sporno? Jedni kupili, drugi prodali – dakle sve čisto pod uvjetom da su vlasnički odnosi čisti (a nije sasvim sigurno da jesu). Ipak, ljudski je zapitati se zašto neka strani okupatori kupuju silnu zemlju koja u naravi predstavlja običan kamenjar, šumu i makiju? Član Upravnog odbora Matjaž Prinčić utvrdio je da je ova investicija zaključena na temelju «intenzivnog proučavanja zakona i mogućnosti daljnjeg razvoja Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije» WTF??? O čemu ovaj priča? Ajmo ispočetka. Urbanistički aspekt priče Prostorni planovi su conditio sine qua non bilo kakvog razvoja, kako dubrovačkog tako i ostalih područja mile nam Domaje. Prostorni planovi predstavljaju zakonski okvir i bazu za bilo kakvo buduće planiranje u svim sferama ljudskog djelovanja. U donošenju prostornih planova sudjeluju demografi, sociolozi, arhitekti, inđinjeri različitih struka, zaštitari, konzervatori, biolozi, ekonomisti…. Iako se, u načelu, na kraju sve svodi na to «jel' moja djedovina građevinsko područje ili nije»? Hm. Načelno je barem tako. Istina je i to da prostorni planovi predstavljaju savršenu mogućnost manipulacije jer pružaju priliku lokalnim zajednicama da pod parolom javnog interesa provuku i neke svoje, sitne privatne interese. Kako to u praksi izgleda? Pa evo, zamislimo hipotetički ovakvu situaciju. Neka mala turistička općina treba izraditi prostorni plan uređenja. Prešednik općine, prekaljeni kadar za sva vremena (NovoHrvat po zanimanju, komunist po uvjerenju) dolazi u ured mladog arhitekta, netom zaposlenog, koji se upravo vratio sa fakulteta u svoje malo misto. Prešednik: Šime, trebalo bi raditi taj plan. Aj' ti to malo vidi. Trebalo bi, bogareti, oživit ovu našu općinu. Eto, svi pričaju o tom golfu. Pa što i kod nas ti stranci ne bi naganjali lopticu? Jel' tako – tako je. Šime: Ali predsjedniče, gdje bi mi uopće gradili golf terene? Pa nemamo mi…. Prešednik: Ne brini ti za to bogareti. Ima tako kod Markana ono polje, pa kod moga kuma….ma ucrtat ćemo negdje. Nismo ni mi vesla šišali. Šime: Sisali… Prešednik: A? Šime: Ma ništa. Kažem….mislim..kako ćemo mi to? Prešednik: Ništa ti ne brini, to je moj posao. Samo gledaj i uči od mene pa ćeš daleko dogurati. E sad. Ima li važnije informacije od one da će se na nekom području koje je i Bog zaboravio, sada graditi golf tereni (u čijoj pratnji nužno idu turistički kapaciteti)? Nema naravno. Naročito ako imate puno para za otkupiti puno zemlje. A ako i nemate – znate tko ima. Pa ćete u deal. Dalje i sami možete nastaviti. Golf tereni Nije mi jasno zašto nitko, kada priča silne priče o iznimnoj važnosti golfa za turizam, nikad ne spomene da golf, sam po sebi, nipošto nije isplativa investicija. Osim ako tereni grade primjerice u Hollywoodu pa oni debilni celebrities plate po milijun dolara godišnje članarine. U tom slučaju da. Međutim, jasno je da to kod nas «ne bu pilo vode». Pa u čemu je onda fora? E pa fora je u tome što se uz golf terene redovno predvide i turistički kapaciteti. Kad bi ti hoteli, resorti i kako li se sve zovu zaista bili samo kao nužna infrastruktura za buduće igrače – onda bi to ok. Međutim, gotovo uvijek se isplanira 5 ili 10 puta više turističkih kapaciteta u okruženju golf igrališta. Drugim riječima, golf je odličan paravan za izgradnju hotelčina gdje to, u normalnim okolnostima, ne bi bilo moguće. Eto, sad i to znate. Glede situacije na Pelješcu, moram priznati da mi je sve to pomalo nejasno. A evo i zašto. Ako su već 2007. kupovali tu silnu zemlju morali su znati da u tom trenutku, prema prostorno-planskoj dokumentaciji Dubrovačko-neretvanske županije na tom području nema mogućnosti izgradnje turističkih kapaciteta. Znači što? Znači, netko im je obećao (a taj netko mora biti vrrrrlo visoko pozicioniran) da će se u doglednoj budućnosti u Prostornom planu ucrtati turistička zona na otkupljenom zemljištu. Timing naizgled savršen. Jer sada, u ožujku 2009. upravo je u tijeku javna rasprava o Prijedlog Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko neretvanske županije. Ova rasprava traje još svega par dana i nema nikakve naznake o gore spomenutim igrama. Štoviše, riječ je o zaštićenom području jer u neposrednoj blizini se uzgajaju nadaleko poznate mušule (mislim da vi Hrvati to zovete dagnjama, op.a.) Uz to, u spornoj uvali Bjejevica nalaze se kavezi sa oradama. Prostorni plan vjerojatno će biti usvojen prema sadašnjem prijedlogu i on neće pružati mogućnost izgradnje velebnih turističkih kapaciteta.  (zona H2 gdje se nalazi uvala znači - "kavezni uzgoj riba i školjaka" - okolo (na kopnu) nema građevinskog područja) Pa u čemu je onda fora? Ispada veliki paradoks. Da su imali deal, ugradili bi ga u izmjene Prostornog plana koji će se ubrzo donijeti?!? Ako nisu imali deal – potrošili su pare uzalud. Ostavljam vam da razmislite o opcijama u trenucima dok ne razmišljate kako to da je Simonica jedina osoba na Farmi koja uspješno kontrolira svoje….vjetrove. UPDATE Nazovite me vidovitim ali najnovije informacije zbore ovako: Kako u Dubrovačko-neretvanskoj županiji još uvijek traje javna rasprava o prostornom planu, Prinčič kaže da će se njihov fond svoje prijedloge ustupiti lokalnoj upravi u samoj njenoj završnici - 30. ožujka Dakle, ostaje nam okladiti se. Tko daje pare da će ovo područje i dalje ostati zaštićeno područje a tko misli da će pokleknuti pred betonskim megaprojektom? |
