utorak, 04.12.2007.

U sadašnjoj poeziji(svaka èast nekima)ima pre malo onih koji kod èitajuæi uzimaju dah.U zadnjem deceniju,poezija je prešla u drugi plan,pretvorivši se u pasatempo(èisto da proðe vrijeme) borgezima(bogatunima),noseæi kreacije opere estetski,pre više držeæi se prošlosti,ili obratno,voæe supermoderno,ali ne uvijek i uspiješno.
Nekoliko godina u nazad imao sam priliku prisustvovati jednoj konferenciji di Patricija Valduga,jedna od rijetkih poetièara koja je uspijela unutar svoje poezije smjestiti nešto o sebi u poeziji,ujedno ton iregistrirani zapisi.Veæ samo vidijevši je,Patrizia Valduga je osoba onih tipova,jedna vrsta "Dive"prema više kinemotografiji što poetski i te kako,zahvaljujuæi super osjeèaju i moguènosti,tipièna za distribuciju nijemih filmova,u trasformaciju njene sakralne umjetnosti i njene osobnosti.
Nježna,koža blijeda,obleka sprovodna sa èašom crnog vina uvijek pored sebe.Conferencija koju je patricija održala održana je u intimnoj sali u Palazzo Papafava u Padovi,conservirala je njena sjeèanja i ne samo prema vanjskoj estetici,ali i pranje njenih poezija(lirika),sa 23 godine,daju joj status meðu najboljima poetima na najvišem nivou.
Njena estetika što se poezije tiæe nalazi spoj njenih napisanih poezija u kojima nespojivo postaje spojivo,za prozvati tematike antikne ikao forma koja je prati ,ali odgovore sa intenzitetom komunikativne,i kolokui koji je prate kao superleterarija,apsolutno originalne.evo onda kad èetvrtine,sonetti,sestine i otave,su,za Valdugu jedan "osobni zatvor"gdje pokazuje u stvarnosti"maksimum slobode",veselo mjesto literature gdje hvata beštije(noæne more,èudovišta,vampiri)u svom umu:strast ljubavi za smræu,na steiðu teatranti,recitiraju sve u rijeèima.I baš na toj verbalnoj pozornici,gdje se sastaju tj ratuju,zaljubljenica prema ljubani i one koje pati,ona koja piše,je ljubav koja ne voli veæ kažnjava.Stavljeno na scenu vampirizam rijeèi,preokrenut strah življenja i umiranju u jednu psiho dramu kopije,u kojoj patologija najteža je ako želiš voljeti.U jednoj pisanoj "Medikamenti i drugo ljeèenje"1989.Luigi Baldacciovako definira patricijno pisanje:"Ova moguènost pjevanja je samo krpa ženskog,ili boljem ženska poezija(koja je otvorena za sve),a poslije svega patricija zauzima maksimum moguènosti koje ima,moguènost da se ne zaustavlja na poeziji ili gluposti,ima moguènost samostalno svoje pjevanje,piše kao da je nasljedila veliko bogatstvo rijeèi tradicije - evo ova poezija saživljava sve u jednom momentu.
Jako poseban poèetak Patricije u poeziji.Dok je studirala u Veneziji,zaljubljuje se u profesora filozofije.Gdje èeš bolje osvojiti dušu i tijelo njenog ljubavnika,ako ne poklanjajuæi mu jedan sonet.U njenoj drugoj operi "Ljekovi i ostali medikamenti"poziva baš tu anegdotu
"zna iz mesa izvuæi rijeèi
sprema gestu,proizvodi sudbine...
na pla mrtav,krv posvuda
hitno je krv po svuda
e odlazi u krajnost
u njen universum sexsa,obrnuto...
Ali deèizivni potez koji je vodi u poetske vode,je sastanak sa dotiènim Giovanni ,poeta nestao,njen mentor i ljubavnik,pratioc u poslu i životu punih 24 godine.Patrizia èezne za prvim rendes-vou."Govannija sam upoznala 1981.Željela sam mu èitati moje sonate i tako smo se našli u njegovoj kuæi u Milanu.BIo je vidno pijan.Napravila sam 6h vožnje autom s jednim prijateljem i da mi da malo hrabrosti,popila sam 2 wiskija..."Taj susret je zauvijek izgubio monotoniju njegovog života u Bellunu.Valduga se seli u Milano,zapoèinje s ozbiljnim radom za izdavaèku kuæu "Guanda",naravno pod protekcijom Rabonia.

Poslije nekog vremena izlazi njezina prva zbirka "ljekovi" 1982.sa snagom zapažene opere,od kojih se sjeèamo:Ljekovi i drugi ljekovi,Žena u bolu(1991),Requiem(1994),Put neizljeèivih(1996),Sto èetvrtina i druge ljubavne prièe(1997),Èetvrtine s drugog gledišta(2001),do zadnjeg izdanja 2004"ljubavne lekcije).Mnogi su i njeni prijevodi,od William Shekespera do john Done,Prolazeæi pored Molieria,Malarme i Valey.
Prolazeæi kod osobnog istraživanja itražeèi stilski format,Patrizia Valunga prošla je kroz krizu poetskog izražavanja sa primijesama modernog i došla do osobnog friškog izražavanja.Sensualni užitak,muzièistima je dala ritam ,povezala je nešto izmeðu ljubavi i smrti.Njene rime bore se u ratu izmeðu,igra rijeèi vojnika na bojištu,umiru i idu naprijed s modernim izražajem.Valduga se igra sa smrti sa svojim rijeèima,kao i što se igra sa strahom od smrti.U njenim sonetima ili èetvrtinama,poeta-stvari ljubavne,dialogno prièa sa svojim ljubavnicima,igra na kartu ljubavi i nalazi se izmeðu tijela i duše.Mobilizirana izmeðu njenih moguènosti prema reakciji nasuprot tih krvoproljitelja.
NE,ne jebem se sa rijeèima...
al doæi æu...i to je veæ nešto...
Stišæem se uz njega,ali samo s njegovim kostima.
Više nisam ansiozna...
Um se odmara...ima pravo na malo odmora
Unutarnji odmor....unutarnji odmor...
(ljubavna lekcija,Enaudi.2004)


Voæe ove gušujuæe agonije i stalna smrt se nastavlja,jedna ljubavna strast"skoromrtva"što sliæi na pisanje,jer se gubi svijest u rukama ljubavnika i jako se odražava ,preko želje za ljubavlju to se ponajviše oèituje na papiru pisanjem.Na jedan pasionalni govor o ljubavi patrizia opisuje :"ljubav nije nikad sublim,nego jse dijeli izmeðu fizièkog dodira,koji se pretvara,u jedan akt mistike,u jedano žrtvovanje,u kojoj žrtva isto daje svoj dio rituala.Tako poezista postaje žrtva,a ujedno i kraljica rijeèi."Ako žrtvovanje postaje i znaèi sveti dodir smrti,poezija sakrifikuje život,drži je svetom izmeðu ritala koji je bliži smrti"Poezija se pretvara u "espresiju rituala smrti".Jedna vrsta iskustva terapeutska koje odzvanja unutar i oko pisanja.

"Uzmi me i pojedi me:to je moje tijelo.
Popi svu moju krv:nek je tvoje vino.
Ako njegovog prava i ostane
neæe ostativiti meni njegovu želju..."
(èetvrinka,drugi dio Eniaudi 2001.)




Nije" obièna" ljubav niti nešto "romantièno" o èemu prièamo,ovi sastanci nastaju iz mraènog sentimenta,izglancano perverzno,što se izvodi u zatvorenoj erotici,zatvorena u jednoj noæi,u kojoj fantazija i san mješaju se u jednu magmu espresivno tvrdu i suhu i ne ostavlja nišðta mašti.Tijela su zaljepljena,canibalizmo se vuæe kroz knjigu kao izmeðu plahti u krevetu i ne postoji niti jedan sentiment koji je èišæi,delirantniji,za blagoslovit ovaj vanjski ritual.




1.)
Patrizia Valduga -jedna definicija poezije u Quartina seconda Centuria,Torino,Einaudi 20001
sa talijanskog preveo mali crni anðeo