Marketing
RIJEČI,ŽELJA,SMRT
U sadašnjoj poeziji(svaka čast nekima)ima pre malo onih koji kod čitajući uzimaju dah.U zadnjem deceniju,poezija je prešla u drugi plan,pretvorivši se u pasatempo(čisto da prođe vrijeme) borgezima(bogatunima),noseći kreacije opere estetski,pre više držeći se prošlosti,ili obratno,voće supermoderno,ali ne uvijek i uspiješno.
Nekoliko godina u nazad imao sam priliku prisustvovati jednoj konferenciji di Patricija Valduga,jedna od rijetkih poetičara koja je uspijela unutar svoje poezije smjestiti nešto o sebi u poeziji,ujedno ton iregistrirani zapisi.Već samo vidijevši je,Patrizia Valduga je osoba onih tipova,jedna vrsta "Dive"prema više kinemotografiji što poetski i te kako,zahvaljujući super osječaju i mogučnosti,tipična za distribuciju nijemih filmova,u trasformaciju njene sakralne umjetnosti i njene osobnosti.
Nježna,koža blijeda,obleka sprovodna sa čašom crnog vina uvijek pored sebe.Conferencija koju je patricija održala održana je u intimnoj sali u Palazzo Papafava u Padovi,conservirala je njena sječanja i ne samo prema vanjskoj estetici,ali i pranje njenih poezija(lirika),sa 23 godine,daju joj status među najboljima poetima na najvišem nivou.
Njena estetika što se poezije tiće nalazi spoj njenih napisanih poezija u kojima nespojivo postaje spojivo,za prozvati tematike antikne ikao forma koja je prati ,ali odgovore sa intenzitetom komunikativne,i kolokui koji je prate kao superleterarija,apsolutno originalne.evo onda kad četvrtine,sonetti,sestine i otave,su,za Valdugu jedan "osobni zatvor"gdje pokazuje u stvarnosti"maksimum slobode",veselo mjesto literature gdje hvata beštije(noćne more,čudovišta,vampiri)u svom umu:strast ljubavi za smrću,na steiđu teatranti,recitiraju sve u riječima.I baš na toj verbalnoj pozornici,gdje se sastaju tj ratuju,zaljubljenica prema ljubani i one koje pati,ona koja piše,je ljubav koja ne voli već kažnjava.Stavljeno na scenu vampirizam riječi,preokrenut strah življenja i umiranju u jednu psiho dramu kopije,u kojoj patologija najteža je ako želiš voljeti.U jednoj pisanoj "Medikamenti i drugo lječenje"1989.Luigi Baldacciovako definira patricijno pisanje:"Ova mogučnost pjevanja je samo krpa ženskog,ili boljem ženska poezija(koja je otvorena za sve),a poslije svega patricija zauzima maksimum mogučnosti koje ima,mogučnost da se ne zaustavlja na poeziji ili gluposti,ima mogučnost samostalno svoje pjevanje,piše kao da je nasljedila veliko bogatstvo riječi tradicije - evo ova poezija saživljava sve u jednom momentu.
Jako poseban početak Patricije u poeziji.Dok je studirala u Veneziji,zaljubljuje se u profesora filozofije.Gdje češ bolje osvojiti dušu i tijelo njenog ljubavnika,ako ne poklanjajući mu jedan sonet.U njenoj drugoj operi "Ljekovi i ostali medikamenti"poziva baš tu anegdotu
"zna iz mesa izvući riječi
sprema gestu,proizvodi sudbine...
na pla mrtav,krv posvuda
hitno je krv po svuda
e odlazi u krajnost
u njen universum sexsa,obrnuto...
Ali dečizivni potez koji je vodi u poetske vode,je sastanak sa dotičnim Giovanni ,poeta nestao,njen mentor i ljubavnik,pratioc u poslu i životu punih 24 godine.Patrizia čezne za prvim rendes-vou."Govannija sam upoznala 1981.Željela sam mu čitati moje sonate i tako smo se našli u njegovoj kući u Milanu.BIo je vidno pijan.Napravila sam 6h vožnje autom s jednim prijateljem i da mi da malo hrabrosti,popila sam 2 wiskija..."Taj susret je zauvijek izgubio monotoniju njegovog života u Bellunu.Valduga se seli u Milano,započinje s ozbiljnim radom za izdavačku kuću "Guanda",naravno pod protekcijom Rabonia.
Poslije nekog vremena izlazi njezina prva zbirka "ljekovi" 1982.sa snagom zapažene opere,od kojih se sječamo:Ljekovi i drugi ljekovi,Žena u bolu(1991),Requiem(1994),Put neizlječivih(1996),Sto četvrtina i druge ljubavne priče(1997),Četvrtine s drugog gledišta(2001),do zadnjeg izdanja 2004"ljubavne lekcije).Mnogi su i njeni prijevodi,od William Shekespera do john Done,Prolazeći pored Molieria,Malarme i Valey.
Prolazeći kod osobnog istraživanja itražeči stilski format,Patrizia Valunga prošla je kroz krizu poetskog izražavanja sa primijesama modernog i došla do osobnog friškog izražavanja.Sensualni užitak,muzičistima je dala ritam ,povezala je nešto između ljubavi i smrti.Njene rime bore se u ratu između,igra riječi vojnika na bojištu,umiru i idu naprijed s modernim izražajem.Valduga se igra sa smrti sa svojim riječima,kao i što se igra sa strahom od smrti.U njenim sonetima ili četvrtinama,poeta-stvari ljubavne,dialogno priča sa svojim ljubavnicima,igra na kartu ljubavi i nalazi se između tijela i duše.Mobilizirana između njenih mogučnosti prema reakciji nasuprot tih krvoproljitelja.
NE,ne jebem se sa riječima...
al doći ću...i to je već nešto...
Stišćem se uz njega,ali samo s njegovim kostima.
Više nisam ansiozna...
Um se odmara...ima pravo na malo odmora
Unutarnji odmor....unutarnji odmor...
(ljubavna lekcija,Enaudi.2004)
Voće ove gušujuće agonije i stalna smrt se nastavlja,jedna ljubavna strast"skoromrtva"što slići na pisanje,jer se gubi svijest u rukama ljubavnika i jako se odražava ,preko želje za ljubavlju to se ponajviše očituje na papiru pisanjem.Na jedan pasionalni govor o ljubavi patrizia opisuje :"ljubav nije nikad sublim,nego jse dijeli između fizičkog dodira,koji se pretvara,u jedan akt mistike,u jedano žrtvovanje,u kojoj žrtva isto daje svoj dio rituala.Tako poezista postaje žrtva,a ujedno i kraljica riječi."Ako žrtvovanje postaje i znači sveti dodir smrti,poezija sakrifikuje život,drži je svetom između ritala koji je bliži smrti"Poezija se pretvara u "espresiju rituala smrti".Jedna vrsta iskustva terapeutska koje odzvanja unutar i oko pisanja.
"Uzmi me i pojedi me:to je moje tijelo.
Popi svu moju krv:nek je tvoje vino.
Ako njegovog prava i ostane
neće ostativiti meni njegovu želju..."
(četvrinka,drugi dio Eniaudi 2001.)
Nije" obična" ljubav niti nešto "romantično" o čemu pričamo,ovi sastanci nastaju iz mračnog sentimenta,izglancano perverzno,što se izvodi u zatvorenoj erotici,zatvorena u jednoj noći,u kojoj fantazija i san mješaju se u jednu magmu espresivno tvrdu i suhu i ne ostavlja nišđta mašti.Tijela su zaljepljena,canibalizmo se vuće kroz knjigu kao između plahti u krevetu i ne postoji niti jedan sentiment koji je čišći,delirantniji,za blagoslovit ovaj vanjski ritual.
1.)
Patrizia Valduga -jedna definicija poezije u Quartina seconda Centuria,Torino,Einaudi 20001
sa talijanskog preveo mali crni anđeo
Post je objavljen 04.12.2007. u 12:45 sati.