FRAMA TRSAT
11.12.2007., utorak
POSJET DOMOVIMA
"Sjećamo li se vlastitoga djetinjstva? Sigurno ima i ružnih sjećanja. Djetinjstvo nije neko rajsko stanje kada nije bilo nevolja i boli. Pa ipak, kod većine ljudi sjećanje na djetinjstvo posjeduje znatnim dijelom čarobne osobine: igru, djetinju bezbrižnost, čudesnost djetinjeg doživljaja. Čitav je svijet bio drugačiji, svijet djetinjstva. Kao da se pružao drugačijim prostorima začaranim svježinom i naivnošću pogleda, životnim intenzitetom koji smo izgubili. Jedna godina tada trajala je kao sadašnjih deset. Ili duže." Glas Koncila, broj 50 (1642), 11.12.2005.
Počelo je Došašće, počele su zornice, približili su nam se blagdani, približio nam se sv. Nikola. I u tom predblagdanskom raspoloženju, odlučili smo posjetiti 2 doma s dječicom, kako bi na njih prenjeli naše veselje i radost. Odlučili smo ih razveseliti za svetog Nikolu. S tom namjerom, više od 20 framaša s Trsata, posjetilo je Dom sv. Ane, u četvrtak u poslijepodnevnim satima. No, ne bi to bio pravi posjet da sa sobom nismo doveli "pravog" sv. Nikolu  , koji je dječici podijelio darove, te ih tako još više razveselio. Osmjeh na njihovim licima nije sliazio cijele večeri. Nakon podjeljenih poklona, uslijedile su pjesmice, koje smo svi zajedno pjevali. Druženje smo nastavili uz igru s djecom, (čitaj, nošenje onih najmlađih  ). Nismo ni primjetili kako su nam brzo prošla ta dva sata, te s tugom na licima ali i obećanjem da ćemo opet doći, oprostili smo se od djece.Naš posjet domovima, nastavio se sutradan, kada je 9 framšica posjetio Dom za nezbrinutu djecu Potok. Tamo smo posjetili one najmlađe, dječicu do 3. god. Iako nam je u početku bilo teško, jer nam je na pameti bilo to da su sami, da nemaju roditeljsku skrb, čim su nas pogledala i pružila nam ručice, odmah smo se oraspoložili i uveselili nam dan. Možda je to trebao biti naš cilj kada smo dolazili,no na kraju je ispalo obratno. Anđelići su toliko preslatki, da svaki njihov osmjeh je nama bila velika nagrada. Zajedničko druženje smo proveli u igri u obližnjem parku, a kada se približilo vrijeme za njihov ručak, teškog srca smo se odvojili i oprostili od njih. Kako su nam jako prirasli srcu, dogovorili smo se da ćemo ih ponovno ubrzo posjetiti. Dragi framaši, neka nam ovi posjeti domovima ne budu samo za blagdane i posebene dane, razveselimo one najpotrebnije kad god možemo! Ovim putem zahvaljujem se s.Suzani (dom sv. Ana), fra Krunoslavu (čitaj sv. Nikola), sestrama iz doma Potok, Nensi (frama Žabica), Ani J. (frama Krnjevo) i Marti (na slikama)              |
