naša nogometna avantura

<	ožujak, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga

zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi

Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

20.03.2015., petak

U iščekivanju početka prvenstva...

Smatrate li samo profesionalni sport “pravim” sportom?
Mislite li da se sportašem može nazvati samo netko tko ide po brojnim svjetskim i europskim natjecanjima?
Upravo je amaterski sport najbrojniji.
Upravo je amaterski sport taj koji ljude integrira u određene dijelove društva.
Upravo je amaterski sport taj koji spaja ljude. Amateri možda ne primaju novce.
Amateri možda ne postaju idoli diljem svijeta. Ali oni su sportaši u svakom smislu te riječi.
I svatko tko je ijednom bio član neke amaterske ekipe, shvatit će o čemu pričam.
U takvim klubovima postoji neki duh, postoji neka energija koja se ne može povezati s profesionalizmom.
U takvim klubovima igrači postaju obitelj i zajedno proživljavaju mnoge situacije iz vlastitog života.
Najbolji primjer za to su djeca koja se od najranije dobi bave sportom organizirano.

Jedna od takvih zajednica je i Škola nogometa NK Mladost.

Htjela sam napisati par riječi o našem novom klubu, osobne dojmove, jer su sad prošla već 4 mjeseca, sasvim dovoljno za ocjenu.
Govorim sada prvenstveno po reakcijama mojih sinova, evidentnog rasta volje i afiniteta za nastavkom treniranja i igranja utakmica za spomenuti klub.

Odigrali su 5 pripremnih utakmica na velikom terenu, Sisak, Kutina, Vrbovec, Đurđevac, Virje.

Dečki dominiraju i pobjeđuju, svi do jednog u ekipi djeluju sretno i zadovoljno pa sam i ja kao roditelj vrlo zadovoljna jer vidim napredak kod svoje djece ( da ne zazvučim (pre)subjektivno, nije samo moj zaključak - i trener mi je rekao ).

U samom klubu stanje je odlično, vlada ugodna atmosfera, korektni odnosi.
Motivacija djece, osmišljavanje raznolikih treninga, pozitivan stav i naporan rad, otprilike tim redom.

Nešto malo drugačije nego u prijašnjem klubu: treninzi se smiju gledati, djecu nakon treninga i tuširanja čeka pripremljen topli čaj,
lijepo i pohvalno.

I još bih nešto spomenula; kako sam nedavno naišla na podatak da je u Hrvatskoj prisutan velik broj nekvalificiranih trenera ( čak 40 %) koji rade s najmlađom populacijom u takozvanim “senzibilnim” fazama razvoja, u kojima je bez navedenih znanja lako učiniti mladom organizmu nenadoknadivu štetu, kako u sportskom, tako i u zdravstvenom smislu, meni je iznimno drago da imamo
kvalificiranog trenera.
Nažalost, vidim po stavovima drugih roditelja sa kojima komuniciram, da veliki broj ljudi misli da svatko može biti trener, bez obzira što ne posjeduje ni elementarnu naobrazbu iz područja sporta, a koja je propisana i zakonom, no mislim da ni bivši sportaši ne mogu biti dobri treneri bez kvalitetne naobrazbe.

Po meni, nekvalificiran i nekompetentan trener, koji nema odgovarajuću stručnu spremu, odnosno kvalifikaciju, posljedično nema ni potrebnih kompetencija i znanja.
Ostavljam otvorenom mogućnost da mi se dokaže da griješim, zapravo, bila bi iznimno sretna da nisam u pravu!

Uspjela sam uloviti nekoliko momenata :)

Toliko od mene za ovaj put wave

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.