EVERFLOWING

ponedjeljak, 06.02.2017.

Moje duhovno – paranormalno – metafizičke egzibicije ~ Pilot

Iskreno sam oduševljena feedbackom od Vas, dragih mi bloggera, koji sam dobila na prošlom postu. Nisam to očekivala, ni najmanje. Vaša pažnja i ljubav koju ste mi ostavili u komentarima inspirirali su me da nastavim činiti ono što mi je oduvijek donosilo najveće ispunjenje, a to je pisanje. Nisam profesionalni pisac (ajme meni, daleko od toga!) ali sam se oduvijek nekako najbolje osjećala s olovkom u rukama, ili pred otvorenim praznim listom u Wordu. Kada pišem, ja sam u svom elementu. To je moj dom, moja sloboda, moja oaza.

Dugo nisam pisala – apsolutno ništa – iz tko zna kojih razloga. Za mene je čin pisanja način susretanja sa samim Sobom, i rekla bih da sam tako na neki način bježala od sebe. Nisam bila spremna suočiti se s onime što ću vidjeti ako počnem pisati. S onime što ću reći... Ali mislim da je došlo vrijeme da tome stanem na kraj. Za mene je pisanje prirodno poput disanja, poput ispijanja vode. Ako ne pišem, ne živim. Hvala Vam svima još jednom.

Dobila sam inspiraciju da ovdje počnem pisati o svojim duhovim egzibicijama. Što bi to značilo? Pod duhovne egzibicije bih ubrojila svoja osobna iskustva s raznim meditativnim i yoga tehnikama; iskustva doživljaja promijenjenih stanja svijesti; čak i pokoja paranormalna ili neobjašnjiva iskustva koja i nemaju pretjerane veze sa yogom, meditacijom, spoznajom Boga i sl. Ne smatram da imam baš šarenu paletu takvih događaja, ali ih imam želju opisati i podijeliti s nekime. Svatko tko se otisnuo na duhovno putovanje, jako dobro zna kako je to jako usamljeno, samotno putovanje. Najprije iz razloga što nitko ne može kročiti našim putem, osim nas samih. I zato što, ma koliko se trudili riječima nekome objasniti što nam se događa, što smo to doživjeli i osjetili da je ostavilo dubok otisak na nas, rijetko kada ćemo naići na razumijevanje. Čak i da dvije osobe dožive naizgled identično iskustvo ili spoznaju, ono će se u suštini razlikovati zbog razlike u percepcijama. Ono što netk odoživljava kao pozitivno, za drugoga može biti strahovito negativno, i obrnuto. Znate na što mislim.

Želim samo naglasiti da – u slučaju da će netko od bloggera ovo smatrati zanimljivim štivom i odlučiti pratiti moje švrljarije – neću biti redovita u pisanju, i velika je vjerojatnost da ću objaviti i po nekoliko postova koji s time neće imati veze. Osoba sam koja ne voli obavezu i pritisak, pa ću pisati kako mi dođe.

Moje duhovno – paranormalno – metafizičke egzibicije ~ Pilot

Odrasla sam u kršćanskoj obitelji koja je to bila samo po deklaraciji – nismo religiozni niti naročito duhovno razvijeni. Ne idemo u crkvu, ne molimo se, ali slavimo Božić, Uskrs i sve ostale kršćanske blagdane. Većina članova obitelji je krštena, osim mene i brata. Vjera u Boga mi se nikad nije nametala. O Bogu se nije pričalo niti razmišljalo. Katolici smo, ali nam to nije bitno.

Međutim, odmalena vjerujem u duhove i sve paranormalno. Nitko mi nije morao objašnjavati što su to duhovi i natprirodne pojave, postoje li vanzemaljci, i sl. Nisam puno znala o tome, niti sam se raspitivala, ali mi je bilo sasvim prirodno da postoje stvari i pojave nevidljive ljudskom oku.

U dobi od otprilike 5-6 godina, počela sam imati učestale noćne more. Ne sjećam se jasno o kakvim se snovima radilo, ali znam da sam nerijetko pričala u snu, te sam par puta mjesečarila. Jedan događaj iz tog perioda mi je i dalje jasno urezan u sjećanje. U to vrijeme dijelila sam sobu s roditeljima. Probudila sam se usred noći i ustala se iz kreveta. U mrklom mraku sam iz sobe odšetala u kuhinju. Svjetlost punog Mjeseca dopirala je kroz ogroman prozor i obasjavala čitavu kuhinju. Stajala sam ispred prozora i zurila u Mjesec. Odjednom sam osjetila nečiju prisutnost iza sebe. Obuzeo me snažan osjećaj da me netko promatra. Okrenula sam se za 180, te u mračnom dijelu kuhinje, između štokova vrata, uočila niski obris nekoga... Nekog bića. Strah se razlio čitavim mojim bićem. Pokušala sam vikati, ali nisam imala glasa. Pokušala sam se pomaknuti, ali sam ostala paralizirana i ukopana na mjestu. Nisam se mogla pomaknuti. Biće mi se počelo približavati, i tu gubim svako daljnje sjećanje.

Vaša Flow.

Oznake: feedback, pažnja, ljubav, zahvalnost, pisanje, metafizika, duhovnost, bog, paranormalno, obitelj


- 14:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

~
za tebe sjever sjaji aurorom borealis
noći ne da da smrači,
za tebe jug miriše na ljetne kiše
i pješčane plaže

za tebe zemlja puca iz dubine srca
šalje lavu,
za tebe fali mi riječi
u nijednom ih rječniku nema dovoljno

~

ispleli smo ruke
tražili smo znak
slagali smo kuće
strijelac, ribe, rak

ako poželiš
da me zavoliš
povest ću more
gore, do neba


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se