EVERFLOWING
utorak, 31.01.2017.
Blokada
|
Imam tu neku blokadu o kojoj nikad dosad nisam posve otvoreno govorila niti pisala. Blokadu u želucu i crijevima. Tu ju osjećam. Grumen boli, izdaje, ograničenja, tuge, razočaranja, straha od osude, straha od negativne pažnje i sramote. Stoji tu već godinama i ne dopušta mi da se pomaknem s mjesta. Svaki put kad odbijem izazov, ta blokada se udeblja za sloj. Svaki put kad prihvatim izazov, njezina otrovna aroma rasprši se čitavim mojim bićem. Srce mi postane nemirno, a pluća izgube zrak. Um izgubi mir i oduzme mi san. Nesposobna da se prepustim tim osjećajima, iznova se zatvaram u sebe, odbijem izazov i vratim se u svoju zonu komfora. Blokada je ponovno mirna, za jedan sloj deblja. Malo kome otvoreno pričam o njoj, jer malo tko ju može razumjeti. Oni koji razumiju, to ne žele priznati. Ili priznaju, ali su jači i odlučili su se suočiti s njome, pa se guše iz dana u dan u njezinoj aromi, ali guraju dalje. Nikakav konkretan pomak se ne dogodi unutar njih, no to su prihvatili. S tim žive. Njezina aroma postala je sastavni dio zraka kojeg svakodnevno udišu. A ja... Ja sjedim u kutku zatvora kojeg sam sama sagradila. I udišem čist, i svjež kisik, misleći da sam slobodna. Ne usudim se priznati da je to zrak koji dopire kroz rešetke moga kaveza. Da budem iskrena, ne mislim ja ništa od toga, svega sam svjesna – svoje blokade, svoje slabosti, svoje klimave iluzije... Ali se bojim, tako žarko bojim smrti – smrti sebe, svoje iluzije o tome tko jesam; bojim se života – novog života punog odgovornosti, snage i ranjivosti koji bi me mogli dočekati nakon toga. Nisam ja slijepa, samo to pokušavam biti... A oči – sva tri oka širom su otvorena, i vide Istinu, bez magle i cenzure... Vaša Flow. |
- 15:37 - Komentari (18) - Isprintaj - #
Ožujak 2017 (1) Veljača 2017 (3) Siječanj 2017 (1) Prosinac 2016 (3) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
~
za tebe sjever sjaji aurorom borealis noći ne da da smrači, za tebe jug miriše na ljetne kiše i pješčane plaže za tebe zemlja puca iz dubine srca šalje lavu, za tebe fali mi riječi u nijednom ih rječniku nema dovoljno ~ ispleli smo ruke tražili smo znak slagali smo kuće strijelac, ribe, rak ako poželiš da me zavoliš povest ću more gore, do neba |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||